Pisma iz Njemačke

Prošli tjedan medijski svijet obišla je snimka kineskog djeteta Lao Lua iz Pekinga, starog 2 godine, kojeg je otac, vozač rikše, zbog nemogućnosti da se netko preko dana brine o njemu, lancem vezao za drvo u nadi da mu ga tako neće ukrasti trgovci djece kao što je to već bio slučaj s njegovom  dvije godine starijom sestrom.  Kineska svakodnevnica rekli bi bolji poznavatelji tamošnjih prilika. Njegovom ocu, putujućem radniku izgleda nije palo na pamet da se lanac može otkinuti, ako si netko to stvarno i namjerava.

Taj kineski “recept” rješavanja problema mogli bi primjeniti i u BiH. Doduše ne na djeci, nego na nacionalnim vođama i političarima koji godinama vozaju narode, a kad ih se ukori kažu da nemaju izbora. Hrvati bi svoje, po običaju prvi isporučili, pa ako treba i sami vezali. S muslimanima, odnosno Bošnjacima, kako se sami zovu, to baš nebi išlo brzo. Oni bi u obrazloženju svog postupka dali na znanje da njihove vođe, doduše griješe, ali misle u interesu svih naroda, pa im takva sudbina nebi bila potrebna. Ponudili bi, ako treba i visoku jamčevinu, samo da  ih lanci  zaobiđu.

Srbi bi takav postupak sasvim odbili, jer su mišljenja da njihov vođa dobro radi svoj posao, pa ako bi nekog predložili, onda bi bili ovi predhodni što se rado “brinu” za njihovu sudbinu.

Iz MZ ističu da još nisu razmišljali o takvom drastičnom postupku. Ali njihovi dosadašnji prijedlozi su zapravo otišli još i dalje. U Butmirskim nacrtima budućnosti BiH oni su umjesto vođa  pokušali vezati jedan cijeli narod.  Pod lukavim nazivom: “Zajednički napori europske i američke administracije za stabilizaciju uvjeta u BiH i ubrzavanja puta u EU” složili su kariku po kariku  u cijeli lanac i zamolili da potpišemo, tj. ispružimo ruke. Ali projekt im je na kraju propao jer su Srbi namirisali da se ne radi o cvjetnoj ogrlici oko vrata, nego o nečem dobro zapakiranom, što ih isto prije ili kasnije može neugodno zadesiti. Zna se tko je na kraju prihvatio taj prijedlog i s njihovim predlagateljima u “zajedničkim naporima” pokušao loviti u mutnom.

Nesretni kineski otac svoje je dijete morao vezati da mu ga netko ne odnese, a na našim prostorima bi to neki rado činili s narodima. Ne da ih netko ne odnese, nego da povrate prošlost, naravno zaklinjući se u budućnost.

Ipak, budućnost ovog djeteta je kroz pritisak medija i javnosti krenula u boljem pravcu, za razliku od budućnosti Hrvatskog naroda u BiH čiji okovi nepravednosti i potlačenosti još čekaju da budu slomljeni. Ako se budemo samo nadali da će netko doći i pokazati prstom na dramatično stanje, onda smo si sami krivi! Jer, kako kaže izreka: Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći!

Pisma iz Njemačke

Foto nesretnog Lao Lua iz Pekinga

Brojni su  mediji prenjeli vijest  22. prosinca o presudi Europskog suda za ljudska prava u kojoj se navodi da Ustav Bosne i Hercegovine diskriminira građane,tj. da se krše prava Židova i Roma. Tužbu su podnjeli čelnici židovske i romske zajednice u BiH, Jakob Finci i Dervo Sejdić. Oni su istaknuli da im je zabranjeno kandidirati se za članove Predsjedništva BiH zbog etničke pripadnosti.

Hrvati bi se na ovo trebali ugledati i taj sud zatrpati svim mogućim tužbama glede njihovog položaja, koji im je samo zagarantiran na papiru. I ne samo to, nego i sve prijedloge MZ-e, kao nedavni Butmirski, odmah prije potpisivanja poslati tom sudu, da isti ocjeni što nam to podvaljuju.

Činjenica je da se pravda ne zatire samo od naroda koji obitavaju u BiH, nego i od zemalja koji na ovom prostoru slijede samo svoj gospodarski i politički interes. Inače bi imali uređenu državu s svim pravima i obavezama njihovih stanovnika, a ne sponzoriranog monstruma koji se ponaša kako mu se prohtje.

Sud je BiH naredio isplatu 20.000 eura Finciju i 1.000 eura Sejdiću kako bi namirili svoje troškove i izdatke. Stvoriti čudoviše pa ga kažnjavati za njegova djela je više nego priznanje vlastite nesposobnosti i ne želje za istinskom pravdom i jednakošću.  Slučajnost?

Autor.

Nedavna izjava turskog ministara vanjskih poslova Ahmeta Davutoğlua u Sarajevu u kojoj je naglasio da je “Sada vrijeme za ponovno ujedinjenje. Tada ćemo ponovno otkriti duh Balkana. Treba stvoriti novi osjećaj jedinstva u regiji. Treba ojačati regionalno vlasništvo, regionalnu zajedničku svijest”, poprilično je negativno odjeknula među hrvatskim i srpskim pučanstvom u BiH.

Ta poruka nosi u sebi upravo ono što je u bajramskom interview-u za “Dnevni avaz” (27.11.2009.) potvrdio i protumačio reis-l-ulem Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, kada je se na  nju osvrnuo, te naglasio: “Mislim da je Turska stotinu godina zakasnila da čujemo to što je rekao ministar Ahmet Davutolu. Ali, kako kaže narod, bolje ikada nego nikada”.

Nedvosmisleno je ovdje riječ o reislamizaciji, jačanju utjecaja a možda i nekim teritorijalnim aspiracijama. Interesantno bi bilo znati kako bi npr. reagirali Poljaci kad bi im Nijemci spomenuli neko “regionalno vlasništvo” ili Španjolci kad bi im Mauri zborili o “novom osjećaju jedinstva i zajedničkoj svijesti” ili možda o “ponovnom otkrivenju duha Pirenejskog poluotoka”? Sve drugo osim zgažanja i nesagledivih političkih peripetija bilo bi slučajnost.

Par redaka niže dotični poglavar tvrdi suprotno, pa navodi: “Mi nismo opsjednuti prošlošću Osmanske carevine, jer mi hoćemo da gledamo u budućnost, kao i Turska”. Stotinu godina željnog iščekivanja, a onda odjednom gleda u budućnost kao Turska (u kojoj je budućnost kršćana oduvijek katastrofalna). Možda vidi samo to što želi da vidi. Prizivanje takvih poruka iz te zemlje zapravo je poistovjećivanje  i odobravanje  njezinog genocidnog i osvajačkog pohoda koji je mnoge kršćanske narode koštalo ubijanja, progona i istrebljivanja za što se nikad nitko službeno nije ispričao (osim nekih časnih intelektualca armenskom narodu), da ne kažem platio odštetu!

Ef. Cerić nije mogao da ne spomene da je, kako kaže “Islamofobija svjetski fenomen”. Zazivanje duhova prošlosti koji su na prostorima BiH i šire regije donjeli nasilje i stoljećima održavali teror nad “nevjernicima”, kako oni kršćane i ostale ne muslimane često puta ponižavajući vole nazvati, može isključivo izazvati fobiju, ili možda kod njega recimo srebrenička tragedija izaziva srbofiliju?

Po njemu su muslimani ugroženi, odnosno “u nekoj vrsti geta”, pa nastavlja: “Evropa nas drži u nekakvom rezervatu činjenicom da su jedino Bošnjaci izostavljeni iz slobodnog viznog režima. Mi u BiH imamo osjećaj gušenja, koji se stvara izvana”. A što je unutra? Hrvatskom narodu s kojim čine Federaciju godina ne daju da diše slobodno, a jadi se da sami imaju “osjećaj gušenja”. Kome u Europi treba ta nesređena zemlja u kojoj jedan narod slabijeg od sebe prije podne lupeta kako mu se prohtje, a poslje podne kuka i žali da jačeg ne može savladati?

Koju rečenicu dalje neke stvari opetovano i proizvoljno u svom stilu prilagođava, pa tvrdi: “Mi nećemo trpjeti nepravdu, državni poslovi ne mogu se bez nas voditi i neka se poštuju sva naša prava. Zar ima neko ko nam to može osporiti?”. Srbe, na koje ovdje aludira to nimalo neće zasvrbiti. Uzvratit će mu samo ciničnim smješkom i ignorancijom. On od svog naroda stvara žrtvu, a njegov svoju drži pod nogama. Nebi bilo loše da s Hrvatima napravi zamjenu tj. da im dadne to što muslimani imaju i čine, a uzme ono što oni sada imaju. Bilo bi zanimljivo čuti kakva bi onda usljedila reakcija.

Svoj interview ovaj muslimanski poglavar na kraju završava očekivano “pomirljivim” tonom, te naglašava: “Dakle, ne smijemo biti sebični. Ne smijemo misliti samo na sebe. Nismo sami na ovome svijetu. Moramo misliti na sve ljude, posebno na one koji trebaju našu ljubav i pažnju.” Baš zgodno, vuk opet postade ovca ili samo ko tobože.

Što drugo očekivati od kontroverznog Cerića, čiji je stogodišnji san nedavno postao java. Njegova “ljubav i pažnja” kod kršćana može samo značiti jedno - da moraju uključiti sve alarme s akustičnom i svjetlosnom signalizacijom.

Jednom prilikom njemački (kölnski) kardinal Meisner je izjavio da se muslimani na toleranciju prema drugim vjernicima samo onda pozivaju kad su u manjini. Ja bih rekao i kad neki od njihovih vođa drugima pokušavaju soliti pamet. E to neće proći Ceriću!

Autor.

Novi paket ustavnih promjena koji se ovih dana pojavio u medijima zapravo je više-manje sve viđeno. Nakon što su hrvatska i srpska strana odbile predhodni potpisati, a muslimanska se naknadno predomislila, njegovi sastavljači su obećali da će “babu” poslati kod kozmetičara da je tamo srede, osvježe novom frizurom, make-up-om, ružom i ostalim cermonijama, kako bi se sve lakše moglo proturiti, i tako, posebno Hrvatima zamazati oči. Tako i bijaše. Po njima mi kao da živimo na nekom usamljenom otočiću tisućama kilometara od kopna, niti ih je briga, a niti nas uzimaju za ozbiljno, osim što po potrebi prebiru optužnice prema hrvatskim dužnosnicima, jer će s njima mahati, ako isti ne budu kooperativni, ili bolje rečeno ne budu  pristali potpisati svoju propast. Propast da, samo kolektivna bi im bila draža.

Cijela stvar zapravo je jasnija nego što se misli. Tzv. Republika Srpska korak po korak maršira prema neovisnosti i budućem priključenju Srbiji (sad zamislite kako bi danas prošla Hrvatska da je potpisala Plan Z4, tj. stvaranje države u državi). Nitko od MZ to ne želi ozbiljno da zaustavi ili spriječi. Naprotiv. Bezbroj puta su se čula mišljenja da je njezin opstanak garantiran. A prošla su i vremena kad je ruski medvjed spavao zimski san. Otvoreno pitanje je zapravo trula Federacija. Svim načinima ona se prisilom pokušava pretvoriti u isključivo buduću muslimansku državu  u kojoj bi Hrvati igrali ulogu Indijanaca u američkom rezervatu. Dakako s blagosovom EU i SAD-a koji eto stoje kao garant mira, pravde i demokracije. Irak i Afganistan su najbolji primjeri za to.

BiH je po svim parametrima klinički mrtva zemlja. Međunarodnim faktorima nije stalo da ona oživi i opstane kao normalna zemlja. Svi njihovi postupci zadnjih 15tak godina jasno govore da im je to namjera. Prihvaćanje politike etničkog čišćenja, sprečavanja povratka, ugnjetavanja i neravnopravnosti konstutivnih naroda su zadnji čavli u sanduk zemlje kojoj je već davno, zahvaljujući i njima odzvonilo. No pogrebnik je si navukao bijelo odjelo i tvdi da je on taj koji može da joj presadi srce. Ishod je već unaprijed poznat. To je kasno shvatila i Doris Pack, poslanica u Europskom parlamentu,  koja je ovih dana u izjavi za Srnu naglasila: “Ljudima u BiH došli su noseći paket svojih ideja, umjesto da su se bazirali na onome što su tamo već postigli, a to je Prudski sporazum”.

Naravno da im to nije u glavi, jer posao nisu odradili do kraja. I dalje će glumiti spasitelje, a zapravo su već uzeli mjeru pacjentu i usput ga pune kojekavim “lijekovima”, koji naravno nisu besplatni, dok mu sve ne presjedne i vitalni organi od toga ne crnku. Za ostatak nije problem.  Od mrtvačnice će napraviti transplatacijski centar. Nekima su obećali zamjenu organa, a od ostatka žele napraviti nekog novog Frankensteina. Znamo kako je završio taj eksperiment.

Autor.

Većina stvari glede predsjedničkih izbora ide svojim tokom. Baš onako kako smo do sada navikli kad se radi o uvlačenju biračima, pa i onim koji žive u BiH i dijaspori. No, kod nekih kandidata dogodio se i drastičan zaokret (slučajnost?) što više nego jasno upućuje na njihovu lažljivost i nedostojnost. Tu se posebno ističe SDP-ov kandidat Ivo Josipović, čijoj stranci Hrvati u BiH, a i oni izvan nje do sada nisu bili vrijedni ni pišljivog boba.

Gospodin Josipović bi naravno vrlo rado vidio njihov križić pored svog imena, ali ipak je indirektno priznao da mu i nije baš toliko stalo do njihovih ugroženih prava u nakaradnoj BiH. Dotični je izjavio na pitanje kakav je njegov stav prema eventualnom trećem entitetu, da je “To njihova stvar”. Baš zgodno. Tražim glas - nudim ništa. Bilo bi i čudo da je mislio ozbiljno, jer prezir, često puta šovinizam i politička netolerancija teško mogu preko noći biti prevaziđeni.

Kad se uopće radi o tom pravu glasovanja Josipović, a i SDP, smatraju da - sve dok se Hrvatima u BiH Ustavom jamči sudjelovanje na izborima u RH - to pravo ne smije im se oduzeti. Poruka ne može biti jasnija. Dok oni stvar ne promjene, zašto se inače odavno zalažu, ko tobože će poštivati Ustav i usput gledati da  i sami drpnu koje jaje.  Nema što, dobro su naučili lekciju s Milanovićevim ishodom na izborima 2007.

Zaokret je napravila i Vesna Pusić koja je ovih dana izjavila: “Konkretno, to bi moglo značiti podjelu zemlje (BiH) na, primjerice, pet administrativnih jedinica: dominantno srpsku, koja već postoji, dominantno hrvatsku, koja još ne postoji, dominantno bošnjačku i dvije mješane. Tako bi se ispoštovalo zatečeno stanje i sačuvao bi se hrvatski korpus koji je sada ponajviše ugrožen u BiH”. Neznamo što je Pusićku navelo da ona iz vedra neba stane u obrani interesa Hrvata u BiH. No, nije ni prva ni zadnja koja prodaje maglu koja se posebno pred izbore na veliko uzdiže niz brda i doline i nadasve neodlučnim biračima pomućuje mozak. Isprobani recept s rokom uporabe od makismalno 2-3 mjeseca.

Dragan Primorac, kandidat podrijetlom iz BiH, vidi Hrvatsku kao političkog, gospodarskog i lidera u obrazovanja u regiji, koje će prema njemu, biti jamstvo budućnosti Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. Njegovo viđenje teško da će proći, jer su mu šanse za drugi krug izbora minimalne.

Za razliku od njega je Milan Bandić, navodno jedan od dva kandidata o kojima će birači na kraju krajeva odlučivati. Osim njegovih uobičajnih floskula nismo puno saznali o njegovom JASNOM stavu glede trećeg entiteta ili viđenju budućeg položaja Hrvata u zemlji odakle isti vuče korjene. Nebi čudilo da on prije ili kasnije zauzme stav sličan kao kod naziva imena Trga maršala Tita u Zagrebu (”Ali ja ga nisam imenovao, bogami ga ne ću ni skidati”).

Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat dobio je potporu od dvije istoimene stranke u BiH: HDZ-a 1990. i HDZ-a. Na svojim web stranicama istaknuo je da će “Hrvatima u BiH pomoći u rješavanju ravnopravnoga statusa konstitutivnoga naroda” ma što to da značilo.

Puno određeniji je neovisni kandidat Miroslav Tuđman, koji lobira za Cutillerov plan (predviđao je da BiH nakon stjecanja neovisnosti bude nezavisna federalizirana država sastavljena od tri državice koji bi nosile naziv regije ili pokrajine i u kojima bi jedan od tri naroda bio većinski) i ističe da: “Hrvati u BiH moraju imati svoju teritorijalnost i identitet”.

Također neovisni kandidat za predsjednika Nadan Vidošević naveo je da neće voditi predizbornu kampanju u BiH. S tom izjavom dotični je više nego jasan.

Jedini, po mnogima uistinu neovisni kandidat, znanstvenik i intelektualac Josip Jurčević sigurno je najdalje otišao, jer je samim svjedočenjem kao svjedok obrane u procesu koji se vodi protiv šestorice Hrvata iz BiH u Haagu, javno iznio svoj stav, za razliku od sadašnjeg Predsjednika RH, Stipe Mesića koji je svjedočio tajno kao obični ali važan svjedok optužnice.

Cca. 82.000 glasova Hrvata iz BIH (na zadnjim izborima za Hrvatski sabor 2007.  je glasovalo 82.229 birača) za neke kandidate su od velike važnosti, za neke sasvim nepotrebni. Jedno je također nepotrebno, a to je jefino podilaženje mnogih (pa i ovdje ne navedenih) kandidata po ustaljenom receptu. Možda je sazrjelo vrijeme za nove ne istrošene domoljube, koji ne obećavaju puno, ali zato čine mnogo o čemu hrvatski mainstream mediji malo ili nikako ne izvještavaju. Valjda znaju zašto!

Autor.

Na brzinu dogovoreni susret vodećih stranaka u BiH pod palicom EU i SAD-a, očigledno dugo pripreman u njihovim kuhinjama, završio je (sad zasad) ovih dana s potpunim debaklom, odnosno najboljim mogućim rješenjem. To što su njihovi pregovarači ponudili ravno je tempiranoj bombi za BiH. A nju su donjela dva slona u porcelansku trgovinu u nadi da iznude potpise, napuste istu i sve prodaju, podrazumjeva se, kao uspjeh. Takav pokušaj proturanja vlastitih geopolitičkih interesa zapravo ne čudi, ali uvijek nanovo iznenađuje s kojim jeftinim trikovima isti okušavaju da ostvare svoje ciljeve. Kao što je bilo za očekivati najgore ponuđeno zapalo je Hrvate. Najmanji konstutivni narod je prema tom prijedlogu tretiran kao da živi na Mjesecu a ne stoljećima u svojoj Domovini.

Taj prijedlog dogovora najbolje je shvatljiv ako bi recimo uzeli primjer Njemačke (mada se u ovom slučaju radi o jednom te istom narodu) koja je uređena kao federativna zemlja s 16 pokrajina koje imaju visok stupanj samostalnosti. Što bi se recimo desilo ako bi se jednoj dale ovlasti da vlada na drugom, npr. Saarland nad štedljivim Švabama u Baden-Würtenbergu, da oni odlučuju što će im biti sudbina, kome novac iz proračuna… Ili obrnuto.Slično bi bilo s Bavarskom i Hessenom ali i ostalim zemljama. Još dramatičnije bi to izgledalo kad bi im bile nametnute samo dvije cjeline, i to da istok diktira zapadu što i kako ima da bude. Kad bi se to na razini Njemačke silom uspostavilo, u roku godinu dana ista bi dobila sve balkanske karakteristike. Takva zemlja bi bila bure baruta, jer gdje se radi o interesima, pravu, kapitalu, zastupljenosti, logično je da svatko štiti svoje koliko je maksimalno moguće. Zanimljivo bi bilo znati kako bi gospođa Doris Pack, zagovornica Butmirske nakarade, nekada privržena Hrvatima, reagirala na ovako nešto kad bi se to predložilo njenoj zemlji.

Ili recimo u SAD. Da npr. Georgia sama odlučiva za Floridu, New Mexico za Texas ili Arizona za Kaliforniju? Ta država bi dosta vjerojatno, s obzirom i na njihove povijesne okolnosti, doživjela krah, pitanje samo vremena. To je svima jasno. Ili možda oni žele isprobano rješenje, kao iz svoje prošlosti učinjeno s Indijancima?

Ali kao što vidimo takva rješenja koja se nama nude ne uzimaju ozbiljnost situacije u BiH koja nalaže još veću osjetljivost. Tempirana bomba je bila isporučena, a Hrvati i Srbi su odbili potpisati dostavnu priznanicu jer su znali da bi većina Bošnjaka s pošiljkom svojevoljno baratala.

Da je interes zapadnih zemalja stvarno uspostava trajnog mira i demokratskih načela onda bi nastavili tamo gdje je Prudska trojka stala. Izvršili bi odgovarajući pritisak, posebno na Tihića koji se uplašio ratobornog Silajdžića, pa kao nekad Izetbegović danas potpiše, par dana kasnije mu to ništa ne znači. Taj dogovor kojeg su potpisale tri strane najbolji je ponuđeni prijedlog zadnjih godina i koji stvarno može da zaživi. Ali tu se postavlja ono krucijalno pitanje: Dali to EU i SAD stvarno žele? Činjenice pokazuju da ne.

Da bi svoj prijedlog koliko-toliko učinili prihvatljivim Hrvatima daju mali zaštitni prslučić a Srbima antibombaško odijelo s par skrivenih mjesta gdje je umjesto željeza plastika. Bošnjacima su dali okidač i upute kako rukovoditi s tom napravom. Njima nije potrebna nikakva zaštita jer bi sami određivali kad će što potegnuti. Slonovi tješe Hrvate i kroz to da im kažu da će, ako ih nešto raznese po glavi ili nogama, biti liječeni kod njih, odnosno diplomatski, da u Europi postoje dobri mehanizmi zaštite nacionalnih manjina! Nevjerojatno, koji cinizam i provokacija!!! Hrvati su konstutivan narod a ne manjina!!!

I tako nakon par susreta pokupili su se bez obavljenog posla. Usput su ostavili par krilatica, kao i za vrijeme “pregovora” da BiH ovako ne može u EU. Tih jeftinih parola su se mnogi naslušali. Sami EU birokrati već niz zadnjih godina tvrde da nitko nakon Hrvatske i Islanda još godinama neće u EU zbog konsolidacije iste. Znači čekanje. Svidjelo se to balkanskim zemljama ili ne. Samoj BiH, u ovakvom stanju kakva jest, treba 20 godina da se uspostavi kao država, ako bi bila uspostavljena na ravnopravnim načelima, pa tek onda se može razgovorati o nekom pristupu.

Hrvatima je jedina poruka da zadrže jedinstvo i pokušaju sve ovake perfidne prijedloge zajedno s Srbima kategorički da odbiju. Bošnjacima treba i dalje ponuditi ono što su već sami u Prudu ove godine potpisali. Sitne dorade su naravno uvijek moguće. No, treba imati i na umu da su njihovi apetiti nakon Butmirskog prijedloga porasli što će sigurno predstavljati dodatni problem. Hrvatima teba biti jasno da u koferu kojeg im donose nisu bomboni, nego naprave koje služe za demontažu. Dayton i Butmir su pokazali da ih nije trebalo ni otvarat. Pokušaja će uskoro opet biti. Vjerojatno samo još bolje izvana upakirano. Znamo da su na zapadu vrsni u tome.

BiH može samo opstati kao država ravnopravnih naroda s 3 ili 4 samostalne cjeline s visokim stupnjem federalizacije. Sve ostale opcije znači ili rat ili dominaciju koja opet vodi u rat. Prije ili kasnije. Kakva bi mogla biti druga namjera tempirane bombe osim te?

P.S. Zar je 7788 hrvatskih žrtava u BiH stradalo da bi mi pristali na ucjene i rješenja koja nas time vode u definitivnu propast?

Autor.

1.) Butmirski sastanak je na brzinu sklepani susret
2.) Farsa koja je dobila samo novi nastavak
3.) SAD i EU i dalje  podržavaju isključivo Muslimane
4.) Predložene izmjene su samo cementiranje katastrofalnog položaja Hrvata
5.) SAD i EU ni u snu ne pomišljaju uspostaviti pravedno rješenje
6.) Da žele bar koliko toliko pravedno rješenje osnova bi bila Prudski dogovor, kojeg su potpisale 3 strane
7.) Srpska strane nikad neće prihvatiti situaciju gdje im je položaj gori nego sada ili ako im nije ugrađena opcija da mogu izaci iz BiH
8.) Nezainteresiranost Hrvatske za položaj Hrvata postala je očigledna
9.) Ako Hrvati išta od predloženog potpišu ili se suglase potpisali su sami sebi smrtnu presudu
10.) Igra se nastavlja, ucjene, podvale ili neki marginalni ustupci neće prestati

Download zip datoteke:

HRVATSKE ŽRTVE RATA

Bosna i Hercegovina

• Centralna Bosna
• Neretva
• Podrinje
• Posavina
• Pounje
• Vrbas
• Sarajevo

Vojne formacije:

• ARBiH
• JNA-VRS
• HV-HVO
• APZB

Nacionalnosti

• Bošnjaci
• Srbi
• Hrvati
• Ostali

http://www.idc.org.ba/

Zbrda zdola - Kaos, jad, nepravda i propast Hrvata u BIH 2008.

Fra Miju Džolana, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u utorak dva sata iza ponoći u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene u Sarajevu napale su dvije nepoznate osobe, prijeteći mu pištoljem. “Bilo je strašno. Spavao sam, a provalnici su došli u moju spavaću sobu i pištolj mi uperili u glavu. Udarili su me pištoljem u potkoljenicu kako bi me onesposobili”

Veto koji je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić uložio na ratificiranje ugovora o dvojnom državljanstvu između Hrvatske i BiH stupio je na snagu nakon što ga je podržao klub bošnjačkih zastupnika u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Deveta obljetnica ubojstva Joze Leutara, ubojice još na slobodi.

‘Slučaj Leutar se može riješiti za pet minuta’. Ukoliko to politika odluči, slučaj atentata na Jozu Leutara može se riješiti za pet minuta. Kazao je to jučer, na devetu obljetnicu smrti doministra Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, Željko Ćosić koji je u vrijeme atentata bio vozač ubijeng Leutara.

Sarajevo: Dovršava se gradnja katoličke crkve, prve nakon 72 godine.

Croatia Libertas: Ili treći entitet ili raspad BiH !… Hrvatski narod u BiH ne traži ništa više od onoga što već imaju druga dva naroda odnosno simetrijsku administrativnu zaštitu ustavne konstitutivnosti i suverenosti…

Hrvati preglasani i u Parlamentu F BiH… Zastupnički dom Parlamenta FBiH danas je, uz protivljenje zastupnika stranaka s hrvatskim predznakom, usvojio set zakona kojima se do kraja godine osigurava novac za naknade nezaposlenim demobiliziranim borcima.

Bošnjaci Hrvatima nedaju ‘hrvatski kanal’. Klub bošnjačkih zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH pokrenuo je danas pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa u vezi sa zaključkom koji je predložio zastupnik Ilija Filipović, a kojim se predviđa da „Dom naroda parlamentarne skupštine BiH obvezuje Vijeće ministara BiH da odmah pokrene postupak osnivanja novog RTV kanala na hrvatskom jeziku unutar Javnog RTV sustava BiH, temeljem odredbi članka 9. stavka 2, zakona o Javnom RTV sustavu BiH“.

Analizirajući aktualni politički, nacionalni, ekonomski i kulturni položaj Hrvata u BiH, američki povjesničar Patrick Geary, autor knjige “Mit o nacijama” te profesor povijesti na poznatom sveučilištu UCLA u Los Angelesu, ocjenjuje kako su nesposobna i korumpirana politička nomenklatura, opći nedostatak intelektualne kritične mase, bezidejnost te prijevare i izmanipuliranost naroda stvorili tolike slabosti koje bi mogle označiti početak kraja hrvatskoga naroda u BiH.

Dodik: Žele instalirati ajatolaha u BiH…Predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik ocijenio je da je “Islamska zajednica u BiH najnovijom deklaracijom samo potvrdila da je politička, a ne vjerska organizacija, jer se na Saboru nije bavila vjerskim pitanjima muslimana u BiH, već političkim statusom Bošnjaka.”

Reuters o bh Hrvatima: Podijeljeni i ostavljeni… Analitičari se slažu da su Hrvati u nepovoljnom položaju, djelomično zbog njihova broja, a djelomično zato što više nemaju moćnog zaštitnika, dok pak bosanski Srbi koriste svoje veze s Beogradom da bi prijetili odvajanjem kako bi dobili povlastice.  Broj Hrvata u Bosni i Hercegovini gotovo se dvostruko smanjio od 800.000, koliko ih je bilo prije rata, dok se većina odselila u Hrvatsku.

Od ukupnoga iznosa od 1,55 milijardi maraka predviđeno je da se za ceste na području Bosne izdvoji više od 1,4 milijarde, dok bi se u Hercegovinu usmjerilo gotovo 120 milijuna u sljedećih nekoliko godina nakon prodaje telekom poduzeća.

U ljeto 1993. s prostora općine Travnik protjerano 19,600 Hrvata Tih dana ubijeno je 137 hrvatskih civila i branitelja, a 8. lipnja 1993., izvršen je masakr nad 37 hrvatskih civila, branitelja i ranjenika u selu Bikoši, koji su uhićeni i strijeljani u tom selu.

SDP je među 52 kandidata za načelnike na sljedećim općinskim izborima predložio tek dva Hrvata.

Sarajevo je postalo jednonacionalni grad u kojem je politika etničkog čišćenja, nažalost, uspješno obavljena, tvrdi Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH.

Podaci IDC-a, koje mnogi smatraju vjerodostojnima, govore da je od 1991. do 1995. godine u BiH poginulo ili nestalo 7762 Hrvata (poznata imena i prezimena žrtava)… u HVO-u je poginulo 5137, u Armiji BiH 435, a u VRS-u 38 osoba hrvatske nacionalnosti….uvjerljivo najviše Hrvata poginulo ili nestalo u Srednjoj Bosni. Na tom prostoru život je izgubilo 2528 hrvatskih civila i vojnika. U Posavini je poginulo 1705, a u Hercegovini 1415 Hrvata. U Bosanskoj krajini u ratu je bilo 930 hrvatskih žrtava, dok je u Sarajevu poginulo 745 Hrvata.

“Ako je od sedam rukovodećih ljudi u MVPBiH (ministar, zamjenik ministra, tajnik Ministarstva i četiri pomoćnika ministra) samo jedan Hrvat, kako se onda može reći da su Hrvati ravnopravno zastupljeni”, navela je Kljajić Komšićeve riječi.

Zaštitar Zvonko Barbić je poginuo, a tri su osobe povrijeđene, od čega jedna teže u eksploziji koja se danas u 12,40 sati dogodila u Hypermarketu tržnog centra FIS Vitez u Vitezu.

Galbraith: Možda je trebalo uzeti Banja Luku i Srbe potpuno poraziti. Vodstvo Republike Srpske bilo je fašističko i genocidno. Vojska RS također je bila fašistička i genocidna - ustvrdio je u razgovoru za “Dnevni avaz” nekadašnji veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj Peter Galbraith.

Brajković: Ovakva BiH je besmislena, a Federalna vlada nenormalna. Ljudi koji sjede u Federalnoj vladi nisu normalni, a ovakva BiH je besmislena, rekao je sinoć generalni direktor Aluminija Mijo Brajković. Ta Vlada daje desetke milijuna maraka proračunskog novca, dakle novca kojeg i Aluminj stvara za izmirenje dugova rudnika ugljena prema mirovinskom fondu, sufinancira sirovine za Krijavu, a istovremeno opstrukcijom prodaje Aluminija najpovljnijim ponuđačima spriječava ulazak 300 milijuna eura u zemlju…Brajković smatra i nenormalnim to što Elektroprivreda BiH izvozi struju, dok je Elektroprivreda HZ HB mora uvoziti. -To nema nigdje na svijetu uvoziti struju prije nego se podmire domaći potrošači. I jedna i druga Elektroprivreda u vlasništvu su Federalne vlade, koja bi takvu praksu, kad bi htijela mogla spriječiti.- Oni to, dakle, ne žele.

Vrhovni sud potvrdio kazne osuđenim za ratne zločine u Grabovici. Vrhovni sud Federacije BiH u rujnu je potvrdio zatvorske kazne od 13 godina za Nihada Vlahovljaka, Seada Karagića i Harisa Rajkića, bivše pripadnike Armije BiH koji su na Županijskom sudu u Mostaru proglašeni krivim za ubojstvo tri člana hrvatske obitelji Zadro u mjestu Grabovica, sjeverno od Mostara, 1993. godine.

Bošnjački glas u Mostaru četiri puta vrijedniji od hrvatskog….Primjerice, gradsko područje Jugozapad, koje ima najveći broj upisanih birača, čak 29.185 i koje je većinski hrvatsko, daje tri vijećnika, isto kao i gradsko područje Jugoistok koje ima samo 6.800 upisanih birača.

Središnje izborno povjerenstvo BiH na jučerašnjoj sjednici donijelo je odluku kojom je definitivno onemogućeno glasanje na predstojećim lokalnim izborima za 2.048 Hrvata, bivših stanovnika Posavine.

HSP: “Presuda generalu Rasimu Deliću, ratnom komadantu general-štaba Armije R BiH na tri godine zatvora potvrđuje stav o političkom, a ne sudu pravde za zločine počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini…”

Dok se poslodavci u nemilosti Vlade (oni koji uplaćuju doprinose) bore sa sve većim državnim nametima, Vlada Federacije priprema uplatu čak 100.000 godina radnog staža za nju povlaštenim tvrtkama.

Nermin Sikirić, optuženi za ubojstvo 17-godišnjeg Denisa Mrnjavca koje se dogodilo 5. veljače u tramvaju prepunom putnika, danas je nepravomoćno osuđen na devet i pol godina zatvora.

Croatia Libertas uputila 10 pitanja Sudu BiH…3.) Kako se Vaša cijenjena sudska institucija izjašnjava po pitanju nacionalne i vjerske diskriminacije hrvatskih i srpskih zatvorenika naspram Bošnjaka i zašto je nesrazmjeran omjer zatvorenika (predmeta ratnih zločina): 80 srpskih, 11 hrvatskih i samo 7 Bošnjaka)?

Fra Andrija Nikić: Turci u BiH porušili preko 450 crkava…I ne samo da su Turci porušili katolička zdanja u Mostaru nego i na ostalom oklupiranom području Hercegovine. Rušitelji kršćanske civilizacije porušili su na području Hercegovine svih 13 samostana i preko 155 crkava sa svim dragocjenostima, arhive s dokumentima, knjižnice s rukopisima i ostalim povijesnim spomenicima… Na dalje, da se dobije bolji uvid u rušenje kršćanske civilizacije ne smije se zaboraviti da su Turci u Bosni Hercegovini porušili još 4 samostana sestara klarisa, preko 50 franjevačkih samostana i preko 450 crkvana sa svim sakralno-kulturnim blagom.

Srbi slave Dayton, Hrvati Herceg Bosnu, a Bošnjaci ZAVNOBIH.

Najoštrije osuđujemo i demantiramo izjavu Reis-ul-uleme Mustafe Cerića, poglavara Islamske zajednice u BiH, kako se „…islam nije širio sabljom…“, što smatramo otvorenom provokacijom i širenjem vjerske i nacionalne mržnje u BiH…

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 206.000 katolika, dvije tisuće manje nego lani.

Hrvati i Srbi prosvijeduju zbog bojenja sarajevskih ulica u zeleno. Jedna od središnjih ulica u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, nedavno je obojena u zelenu boju što je izazvalo prosvjede Hrvata i Srba jer u takvom činu gradskih vlasti vide jasnu provokaciju i inat.

Hrvati u F BiH izgubili više od 4 milijarde KM. Prema procjenama ekonomskih stručnjaka hrvatski udio na prihodovnoj strani federalnog proračuna koji je za 2008. težak 1,757 milijardi KM doseže 40 posto tog iznosa, dok na rashodovnoj strani Hrvati dobivaju „mrvice“… Proračuni deset županija od one najmanje Bosansko-podrinjske s 27 do najveće sarajevske s 813, 5 milijuna KM iznose oko 2 milijardi maraka, pri čemu proračunski prihodi s hrvatskih područja iznose oko 400 milijuna KM. Pridoda li se tome proračun Federacije od 1,757 milijardi dobijemo iznos od 3,757 milijardi… Zbroje li se sadašnji proračunski prihodi županija s hrvatskom većinom i hrvatski udio u federalnom proračunu dođe se do iznosa od 1,1 milijardi KM koliko bi mogao iznositi proračun hrvatske federalne jedinice. Jednostavnom matematičkom operacijom lako se dođe do zaključka da Hrvati time što nemaju svoju federalnu jedinicu godišnje ostaju bez oko 350 milijuna KM. Za 13 godina boravka u Federaciji BiH, Hrvati su, drugim riječima izgubili 4,5 milijardi maraka.

Hrvati u F BiH samostalno odlučuju o utrošku samo 100 milijuna KM… Raspodjela prihoda s razine Federacije prema županijama u razdoblju 1996.-2000. kretala se u odnosu 3:1 u korist županija s bošnjačkom većinom, danas je taj odnos oko 7:1!… Hrvati u  FBiH danas samostalno mogu upravljati samo proračunima Zapadnohercegovačke, Hercegbosanske i Posavske županije, koji su ukupno teški svega nešto više od 100 milijuna KM. O raspodjeli prihoda u Hercegovačkoneretvanskoj i Srednjebosanskoj županiji suodlučuju s Bošnjacima, dok na utrošak novca poreznih obveznika  u ostalim županijama u kojima su Bošnjaci većina, kao i u Federaciji nemaju nikakav utjecaj. Podsjetimo proračuni svih županija i Federacije BiH iznosi oko 3,757 milijardi KM.

Hrvatski porezni obveznici u FBiH vraćat će dugove bošnjačkih tvrtki… Prema podacima iz Ministarstva financija i trezora BiH, vanjska zaduženost BiH na kraju prošle godine bila je oko četiri milijarde KM. Pritom je važno naglasiti da vanjsku zaduženost zemlje čine državni krediti, krediti koje su izravno ugovorili entiteti te državne garancije. No, javni dug BiH sastoji se i od unutarnjega duga, za koji se također smatra da je oko 4 milijarde KM.

Bankrotirala Federacija! U proračunu Federacije BIH još je svega 434 KM.

Puljić: Dvotruki standardi štete Hrvatima. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, otvarajući u petak zasjedanje Biskupske konferencije BiH u Banjoj Luci, upozorio je na postojanje dvostrukih mjerila u BiH, koja najviše ugrožavaju najmalobrojniji, hrvatski, narod u našoj toj zemlji.

Steven Meyer, bivši visokopozicionirani službenik CIA-e, a danas profesor na Sveučilištu za nacionalnu obranu u Washingtonu, izjavio je za banjalučke Nezavisne novine kako BiH nije održiva i da nije moguća čak ni za deset godina.

Silajdžić Amerikancima: U BiH postoji samo jedan jezik. Hrvatske i srpske stranke u BiH oštro su danas reagirale na izjavu predsjedatelja Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je rekao kako u BiH postoji samo jedan jezik.

Kardinal: Katolicima u BiH se ‘po zakonu’ može sve oduzeti… Kantonalni sud u Sarajevu donio je presudu po kojoj vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić gubi dio rezidencije koja je u vlasništvu Nadbiskupije vrhbosanske od njezine izgradnje, punih 110 godina.

Bosna i Hercegovina je bliža raspadu nego ikad nakon rata a Europska unija mora učiniti više kako bi spriječila moguću podjelu, napisao je u članku za list Observer u nedjelju bivši visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown.

Ubojice 39 Hrvata u Doljanima već 15 godina na slobodi ! Na Stipića livadi iznad Doljana jučer je obilježena 15. obljetnica stradanja  hrvatski civila i branitelja. Te 1993 pripadnici Armije R BiH svirepo su pogubili 39 Hrvata.

Hrvatski ministri preglasani u odluci o bacanju 325 milijuna KM u rudnike.

Cerić ne odustaje od nametanja bosanske nacije. Muslimani u Bosni i Hercegovini moraju jače afirmirati bosansku naciju jer je to jamstvo da će biti jasno prepoznatljivi u europskoj obitelji naroda”, izjavio je poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić.

…Crkvi u BiH koja ime četiri biskupije s tri biskupijska sjedišta, 280 župa, 365 biskupijskih svećenika, od koji njih 264 živi i djeluje u BiH, te 348 redovnika najvećim dijelom franjevaca, 514 redovnica raznih družbi, 51 biskupijskog i 48 franjevačkih bogoslova…. Kardinal Puljić spomenuo je i podatak da su svećenici tijekom božićnog blagoslova stupili u kontakt s 459 112 katolika, dok ih je u BiH prije rata bilo preko 800 000.

Iz sarajevskih vrtića istjeran Djed Božičnjak. Ravnateljica Javne ustanove “Djeca Sarajeva”, koju čine 24 vrtića, Arzija Mahmutović je nakon uvođenja vjeronauka za muslimansku djecu iz vrtića protjerala i Djeda Mraza (Djeda Božićnjaka) koji ove godine neće darovati sarajevske mališane.

Negativni prirodni priraštaj samo u županijama s hrvatskom većinom!

TI: BiH najkorumpiranija u regiji sa svim karakteristikama propale države. BiH se ponovo suočava s padom na skali Indeksa percepcije korupcije i sada se, s ocjenom 3,2, nalazi na čak 93. mjestu. U istraživanje je bilo uključeno 180 zemalja, objavljeno je danas u Sarajevu na prezantaciji CPI za BiH.

Izvor: Interentski mediji / Obrada: Autor.

Po mnogu čemu događaji u Širokom Brijegu podsjećaju na tragičnu sudbinu Herceg-Bosne i hrvatskog naroda koji se borio za svoju ravnopravnost, branio rodnu grudu da bi na kraju bio žigosan, prikazan kao nasilnički i medijski oblaćen. Svima je poznata sudbina Hrvata Srednje Bosne, gdje je vojni omjer snaga bio 7:1 u korist Muslimana-Bošnjaka, ali su oni bili ti koji su u svjetskoj javnosti ispali žrtva.

Huliganski napadi koji su se dogodili u čisto hrvatskom mjestu potporu su dobili u bošnjačkim medijma, kao da se izgred dogodio negdje u Bosni, a počinili ga Hrvati. Tako to radi propagandna mašinerija, koja neprestano ispaljiva projektile i na Srbe, ali oni ne pogađaju, dok Hrvate svaki pogodi, a sami se teško mogu braniti jer im takva oružja, zahvaljujući i međunarodnoj zajednici, nedostaju. Huligan je heroj, povređene građane i policajce nikog više nije briga, a počinjena šteta  također se skoro više i ne spominje. Prekršajne i kaznene prijave stoje ne ispunjene u ladicama, Sarajevo triumfira, a potpredsjednik Federacije Kebo trlja ruke.

Zamislite što bi se dogodilo kad bi u nekoj zapadnoj zemlji osoba s tom funkcijom otišla registriranom huliganu i višestrukom prijestupniku teških kaznenih djela, za kojeg mu je i brat rekao da “nije bio savršen” na pogreb. U BiH je to sasvim “normalna” stvar, kao i to da se izbornik reprezentacije tamo pojavljuje. Ljigavo i politički smišljeno. I hrvatski političari pokazli su svu svoju bijedu, nekompetentnost i popuštanje narodu koji ih više od jedne decenije tlači i s kojim dijele nakaradnu Federaciju koja im je grob. Hajka će i dalje potrajati jer su nečiji apetiti sigurno porasli. Smrtno nastradali samo će im poslužiti kao paravan u ostvarivanju svojih unitarističkih ciljeva koje svim sredstvima pokušavaju da ostvare. Ako im to (i dalje) dopustimo, onda smo sami krivi.

Autor.

Hrvati Bosne i Hercegovine svojim izlaskom na referendum o neovisnosti BiH i borbom za vlastiti opstanak, potvrdili su da su za suverenost, ravnopravnost i demokraciju zemlje kojoj pripadaju, na što su bili “nagrađeni” Washingtonskim okovima, da bi godinu dana kasnije Daytonskim sporazumom bili definitivno sprovedeni u tamnicu novosklepane zemlje, čiji ih čuvari, kako vanjski tako i unutarnji, od tada tretiraju kako im se prohtje.

U kuhinji tog zatvora najviše su radili pomoćni amateri iz zemalja ne baš poznatih po dobrim kuhinjama, čija su jela silom prilika morali isprobati i brojni drugi narodi, žaleći se nakon degustacije na teške probavne tegobe. No, kuhare to nimalo nije sprječavalo da možda prilagode recept, nego su im često puta proizvoljno dodavali još niz gorkih začina od kojih bi i štakori pocrkali. Niz godina kasnije broj kuhinjskog osoblja znatno se smanjio, ali jela koja su i dalje zatvorniku servirali nisu vrijedna spomena tog imena. Svako protivljenje imalo je za posljedicu još gori tretman i ugnjetavanje.

S vremena na vrijeme njihovim državama troškovi održavanje zatvora i kuhinje postajali su sve veći. No, da bi njihova jela i dalje morali uzimati, dosjetili su se nečeg drugog. Sve više i više isporučivali su svoje “delicije” izravno  - u diplomatskim koferima. Naravno i dalje bez obzira dali zatvorenik može iste uopće više podnjeti. I čuvarima kojima je punuđena ta kaša s mogućnošću dodavanja vlastitih primjesa, sve je s vremenom poprilično presjelo. Prvi je još odavno skovao plan da preuzme cijeli zatvor, drugi bi ga najradije djelio, dok je zatvorenik čije je imanje žrtvovano, uzalud čekao promjenu svog katastrofalnog položaja. Čameći godinama izolovan i osamljen shvatio je da samo svojom snagom može izmjeniti stanje. Preporodio se i prikuplja snagu da izađe iz pakla koji su mu drugi priredili, a i sam u pomanjkanju svijesti dopustio da ga snađe. Pomaže mu i činjenica da su zidine zatvora napukle. A kako i nebi kad su temelji postavljeni na pijesku.

Njegovi glavni upravitelji godinama sve više-manje lagodno promatraju držeći se uputa o “kućnom redu”, da bi, valjda zbog trunka svijesti koje imaju, mnogi od njih na kraju svog mandata izjavili da je položaj zatvorenika nepodnošljiv sugerirajući time da tu tamnicu treba raspustiti. Nekima takvo mišljenje ne odgovora, posebno onima sklonim iz vlastitih interesa orjentalnim stilovima ili im je građenje zatvora stoljećima u krvi na čemu su izgradili svoju moć i bogatstvo.

Graditelji mračnih ćelija lukavi su i dobro upoznati s svim zbivanjima. Katkad u pozadini glume neznanje, a tajno pripremaju krpljenje zidova i raznorazne nove recepture, oslanjajući se prije svega na čuvara svojih zamisli kojem je trebalo izvjesno vrijeme da definira svoju pripadnost. Troškove će na uobičajan način staviti svima u račun. To plaćanje robijanja davno su patentirali, a krivnju podmuklo i isključivo prebacivaju žrtvama koje iskorištavaju i nad njima se iživljavaju. Kad bi bar jednom sami posrkali tu svoju mutnu juhicu, kod mnogih naroda zavladao bi mir. Ne samo u njihovim stomacima.

Autor.

U sjeni huliganskog ispada navijača FK Sarajeva znakovitog imena “Horde zla” priređenog, a po nekima i planiranog u Širokom Brijegu, na vidjelo su izašle mnoge činjenice. Prije svega to je neuravnoteža izvještavanja bošnjačkih medija o ovom događaju s tragičnim epilogom. Sama vijest nekima je još uvijek glavna tema s težištem na žrtvi i počinitelju, dok su ozlijeđeni policajci, građani napadnuti na cesti i u svojim kućama, kao i njihova uništena imovina samo sporedna stvar. Ovaj nemili događaj pokazao je koliko je neophodan hrvatski tv kanal, koji se svim silama i načinima već godinama blokira. Prikazivanje vlastite “istine”, davanje medijskog prostora huliganima koji su na protestima u Sarajevu išli tražiti pravo i pravdu, a dan su prije sijali nered, strah i kaos, jasan je signal da su ovakva zbivanja u pozadini politički obojena i njihovi akteri instrumentalizirani.

Mnogi sarajevski, a i ostali mediji prenjeli su dan kasnije i vijest da je si brat ubijenog na vijest o smrti brata prerezao vene. Dnevni avaz je u drugom članku sam sebe ispravio pa navodi stvarno stanje: “Iako se u prvi mah špekuliralo da je Igor nakon tragične vijesti isjekao vene, jučer nam je u bolnici potvrđeno da je mladić najvjerovatnije povrede zadobio nakon što je rukom razbio staklo.” Pitanje je tko je još naknadno objavio točno stanje nakon početnih hajki očigledno plasiranih da se dramatizira stanje.

Osim toga, bilo bi dobro i znati zašto je naloženo puštanje iz pritvora huligana iz Sarajeva koji su iscenirali nerede, gdje su tu istrage i kome je je to bilo u interesu. Ako sarajevski prosvjednici traže svoje zahtjeve, što je s zahtjevima napadnutih građana Širokog Brijega. Opet politika, i to ona odozgo moglo bi se reći, ima svoje prste u svemu tome. Na čiju štetu to je jasno vidiljivo.

Za posjetiti je da je se nemiri dogodili nakon dolaska gostujućih tzv. navijača, a bolje je nezamišljati kakav bi tek bio medijski i drugi linč da su Hrvati stvorili kaos u Zenici ili Sarajevu.

Sav ovaj događaj po mnogo čemu pokazuje inverznost stanja razjedinjene “države”, a ovakvim tempom mogao bi, ako se ništa ne poduzme, biti uvod u još gora zbivanja.

Autor.

Umjesto komentara dovoljno je pogledati samo naslove članaka zadnjih dana i tjedana koji sve govore što se zaista zbiva u državi koju nazivaju Bosna i Hercegovina.

Diskriminacija u glavnom gradu: Nema ravnatelja nebošnjaka!
BiH u kaosu, spasiti je mogu samo SAD
Dodik: RS će krenuti svojim putem - prekidamo koaliciju sa SDA
Diktatura bosanstva: Cerićeva ahdnama i Pećaninov nacionalizam
Turčin ili Bošnjak: Reis slavi osvajača vlastite zemlje!
Nekad komunistički, danas velikobošnjački ideolog: Tunjino kontinuirano rušenje BiH
Bosna i Hercegovina u zoni sumaraka
Bošnjaci iz BiH biraju hrvatskog predsjednika!
Milorad Dodik ‘Bošnjaci hoće zemlju za sebe’
Bošnjaci žele prikriti etničko čišćenje u Federaciji
Jovičić: “Bošnjaci hoće po svaku cijenu da stvore bosansku naciju
Bošnjaci opet koriste tužiteljstvo za svoje ciljeve
Dodik: “Cerić ponovo pokazuje želju da Bošnjaci dominiraju”
Bošnjaci ruše zakon o popisu stanovništva
Bošnjaci zbog fotelja postaju Hrvati
Turci ne žele razgovarati o pokoljima u doba Osmanlija.
Vjekoslav Bevanda: Bošnjaci žele izolirati Hercegovinu
Svi direktori škola Bošnjaci
BiH pred jednom od najozbiljnijih kriza od Daytona
Dodik opet prkosi, BiH u najvećoj krizi od Daytona
Sarajevski mediji tvrde: “Nije kriza, počeo je raspad BiH”
Počeo raspad BiH
‘Ne promijeni li se vlast u BiH, ponovo će rat’
New York Times ‘najavio’ raspad BiH
Hrvate u BiH se tretira kao glasački stroj
Pismo Washington Postu: Međunarodna zajednica je u ćorsokaku sa BiH
Alarmantno upozorenje ombudsmena BiH: Država teža od bolest
Srbi se povlače iz Elektroprenosa BiH i ne prihvataju Inckove odluke!
‘Srbija u BiH gradi drugu državu’
Dodig: Odošmo mi svojim putem
Čović: U BiH je kasno za bilo kakav dogovor
Dodik: Napustit ćemo institucije BiH, English: Mi ćemo reagirati
Zašto direktna zapovjedna odgovornost ne vrijedi za Bošnjake?
Dodig: BiH nikada nije bila država
Dodik: Oslobađamo se zabluda da je s Bošnjacima moguć dogovor!
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?!

Tko je gledao filmove sigurno mu nije promakla scena što se događa kad osoba upadne u močvarnu rupu iz koje se sama nemože izvući. I što god više pokušava to dublje tone. To je zapravo danas BiH, zaglibljena, nazovi država, kojoj samo još vrat iznad viri. Obadve ruke i noge su joj od dva najveća naroda privezane, tako da skoro nema šansu da joj se pruži neka prava pomoć. Ako je pođu hvatat za vrat lako je mogu udaviti, jer je rupetina poprilično duboka.

Hrvati nažalost nisu shvatili što im se sve zadnjih godina događa. Njihovi predstavnici igraju ulogu promatrača, pa i kad nešto pokušaju da urade stižu im upozorenja što ih sve čeka za kojekakva  počinjena kriminalna djela. Naravno, nisu ladice samo s njima pune, isto je i kod ostala dva naroda, ali hrvatske su itekako brzopotezeće. Nama ne ide u glavu da je stvar u mnogočemu zapravo rješena. Pogleda li se politika nastajanja RS i njezinog ozakonjenja kroz Daytonski sporazum, sve je jasno. Oni svjesno vode politiku tamo gdje su 1995. stali. Mudro i lukavo, jer vrijeme radi za njih. Znali su da će bošnjačka unitarstička opcija prije ili kasnije pokušati naturiti svoje rješenje. No, to kod njih ne prolazi. Uz to su se još uvjerili što je sve učinjeno Hrvatima od njihovih partnera s kojima djele Federaciju, pa im nije ni na kraj pameti popustiti u svojim namjerama.

Ne vodi se bitka za BiH, već bitka za prostor Federacije, gdje Bošnjaci grabe gdje god stignu. Tu je zapravo stvar. Niti ćemo mi, a ni oni moći nešto konkretno stvoriti u RS i dugoročno im tamo nema  (značajnijeg) opstanka. Podatci o njihovom povratku govore najbolju sliku. Velika je lista svih neprijatnih događaja koja su snašla Hrvate u zajedničkom entitetu u koji su ušli jer su bili prisiljeni. Uz to ih se optuživa za H-B bez koje nikad nebi ni bilo BiH, a njihovi predstavnici godinama moraju zbog toga dokazivati svoju nedužnost u Haagu. Paradoks. Zločin se očigledno isplati, više je nego jasna poruka. I pored osuda nekih srpskih političara, osnivanje RS nije osuđeno, jer bi u suprotnom to značilo njezino ukidanje

Slično je bilo i sa bošnjačkim (osim par nečasnih izuzetaka) grabljenjem Predsjedništva BiH, koje je u ime tobožnje i jedinstvene BIH zapravo, što si znaju, bila muslimanska vlada ili bolje rečeno vuk (broj 2) u ovčijoj koži. Samo taj vuk nije bio alfa, a bio bi davno raskomadan da nije zapadni lovac izvadio svoju pušku i zaštitio ga.

Kad se razmatra kontinuirana destrukcija položaja Hrvata u toj zemlji, stvar je dosegla katastrofalne razmjere. Poznati primjeri preglašavanja, podvaljivanja kandidata za člana Predsjedništva i uzurpiranje drugih pozicija, nebrojne provokacije u Sarajevu, prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, pritisci na hrvatski jezik, makinacije glede prolaska autoceste ili dugogodišnjeg opstruiranja hrvatskog tv kanala (uz podršku međunarodnih krugova), jasan je znak dokle smo došli. Zvati tu zemlju demokratskom je uvreda. I to teška.

Žalosno je da su Hrvati i sami puno toga sebi dopustili nemisleći da im omča, već od Washingtonskog sporazuma visi nad glavom. Ista se malo pomalo zateže. A to se vidi da još samo malo dobivaju zraka i žive u nekoj nadi da će ista sama od sebe nestati. Neće! Omču si moramo sami skinuti i uzeti ona prava koja nas pripadaju. Da su međunarodni krugovi htjeli pravedeno rješenje i tu zemlju kao uređenu demokraciju, onda bi to bilo tako. Definitivno! A ne ovako, nakaradno i civilizacijski nepodnošljivo. To su činjenice. Ni više ni manje.

Preostaje samo borba za svoja područja koje treba jasno definirati. To treba da bude glavni cilj i prioritet! Spletke koje se zadnjih godina vode u nekom budućem uređenju mirišu na one iz 90tih, kojih je bilo dosta. Što sve Hrvatima nije obećano. Sve su potpisivali. A što su stvarno dobili? Oslone li se Hrvati na MZ-u čeka ih još samo gore. I Srbi i Bošnjaci su bili tvrdokorni u svojim namjerama, pa su iščupali više nego što ih stvarno pripada. Ako to nije poruka, onda neznam što jeste! Osobno sam još uvijek mišljenja da bi Federacija tri ravnopravne Republike ili konfederacija bilo prihvatiljvo i dobro rješenje. S vremenom ovo nažalost postaje polako sve više utopijom. Čekati na neke ozbiljne ustupke ekstremne srpske ili bošnjačke strane koji ne žele da se ova zemlja izvuče iz  duboke rupetine vodi defintivno propasti hrvatske osptojnosti u BiH. Hrvati, pobogu PROBUDITE SE ili će vas močvara progutati!!!

Autor.

U svojoj  kolumni od 6. lipnja 2009. pod naslovom “Katolička država Hrvatska” u banjalučkom dnevniku “Nezavisne”, bosanskohercegovački akademik Muhamed Filipović obrušio se na Katoličku crkvu i hrvatski narod. Povod mu je bila izjava predstavnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u kojoj oni kritiziraju Vladu i državni vrh.

Gospodin Filipović u svom uobičajnom stilu iznosi mnoge laži, poluistine, podmetanja i ostale samovoljne konstrukcije, pa recimo navodi: “…dakle, u državi koja je 100% katolička država, u narodu koji je 100% katolički u kojem biti Hrvat znači eo ipso biti katolik i obratno, a biti katolik i Hrvat znači biti jedino ustavnopravno i politički relevantan građanin te države, u zemlji koja je katolicizirana do te mjere unijela u sve institucije državnog života da je i vojska katolička i da u njoj postoji specijalna katolička vojna misija (Jezerinac), iz čega proizlazi da ostali, tj. vjernici drugih vjera niti mogu biti u vojsci i vršiti u njoj funkcije…”

Bilo bi dobro znati iz kojeg to izvora dotični akademik citira brojeve. Istina je, kao što svi znamo, da je Hrvatska većinski katolička zemlja, a upravo iz toga očigledno proizilazi bit njegove srdžbe. Što je to čudno ako postoji “specijalna katolička vojna misija” (Vojni ordinarijat op.a.), i što je tu zapravo “specijalno”? Zar takvo nešto nije slučaj u većini kršćanskih zemalja, ne samo katoličkih? Druga njegova tvrdnja  je sama po sebi  glupa i nepotrebna komentiranja. Autor iz takvog i ostalih razmišljanja sam vadi svoje zaključke koje nemaju veze s stvarnošću, nego su sve u svemu proizvod njegovih inverznih akrobacija.

Nadalje, Filipović sve stavlja u povijesni kontekst, pa tvrdi da je se “komunizam koji se davno sam predao i povukao sa političke i društvene scene, da bi ga trebalo apostrofirati kao izvor zala…” Kopajući po prošlosti događanja u Drugom svjetskom ratu svim silama pokušava da ocrni ne samo Crkvu, nego i cijeli hrvatski narod. S tim u vezi su već odavno poznate njegove antihrvatske izjave. No, tu se ne zaustavlja, nego mu je i novija hrvatska povijest kost u grlu. U svom konstruktu Filipović nije zaboravio da Katoličkoj crkvi ne podbaci i da za “strateški cilj imaju novu kristijanizaciju svijeta i koji vide globalno društvo kao društvo očišćeno od natruha bilo čega drugog, bilo kakve ideologije, vjere ili mišljenja..”, da bi sve završio na tome da “katolici u Hrvatskoj i hrvatskih nacionalisti i tobožnjih demokrata (žele) da se izvrši revizija 2. svjetskog rata i iz snaga antifašizma izbace Rusija i svi oni koji su se protiv fašizma borili pod vođstvom komunista.”

Filipović, autor, između ostalih knjige “Lenjin - monografija njegove misli”, taj “starteški cilj” Crkve naravno ničim nije potkrijepio, a nije ni glup da nebi znao da se komunizam nije sam “predao”, nego je se zapravo raspao. A o povlačenju s scene najbolje govore činjenice na kojim funkcijama je dobar dio komunista u Hrvatskoj završio. I ne samo u njoj. O zlotvorstvu ideologije, koju je i sam podržavao, a to očigledno i dalje čini, govore brojke o desetinama milijuna nedužnih žrtava.  To što on zove “revizijom” nije ništa doli utvrđivanje stvarnog stanja sudbine Hrvata i ostalih naroda na kraju rata. Cijela njegova kolumna vidljivi je odraz nesnošljivosti prema svemu hrvatskom, podmuklosti i  netrpeljivosti prema Katoličkoj crkvi (ne samo u Hrvatskoj) u kojoj vidi jednog od glavnih protivnika svog imbicilnog stajališta.

Autor.

U vrijeme dok drski Sloveci pristicima ucjenjuju Hrvatsku glede otvaranja novih poglavlja  u pregovorima o pristupanju EU i pokušavaju silom nametnuti svoje rješenje za Savudrijsku valu, za riječ se javio i “Hrvat” Mustafa Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koji prijeti Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu u vezi gradnje Pelješkog mosta. Prošle godine dotični je bio u Jablanici na obilježavanju 65. godišnjice “Bitke za ranjenike” i tamo se, prema pisanju medija i rasplakao. Ne čudi da ovaj relikt propale jugotiranije ide na proslave srušenih mostova umjesto da mu je u interesu gradnja novih. Tko se odrekne vlastitog naroda da bi ga drugi birao i lije suze za propalom ideologijom, trebao bi smisao svog djelovanja potražiti u svojoj svijesti umjesto kod suda u Hamburgu. Ali to je puno za očekivati od subjekta, tj. produkta izbornog inženjeringa, koji je  na tom skupu istakao i “da borba nije okončana i da razbijanje njihovih snaga, koje se dogodilo ovdje - 1943. nije bilo konačno”. Mustafina prijetnja i ideološka borba protiv svega što nosi pridjev “hrvatski” samo je nastavak truleži onih i sličnih koji su nas zadnjih decenija i doveli u ovako teško stanje.

Autor.

George Lloyd, predsjednik Vlade Velike Britanije, nakon završetka Versajske konferencije o miru početkom 1919.g. reče: “Hrvati su narod lavova, kojeg nažalost vode magarci!”

U vremenima kada hrvatski narod u BiH vodi tešku bitku za svoja prava i opstanak, mogli smo ovih dana čuti nešto od jednog, (nitko nezna jeli i njezinog) predstavnika. Komentirajući izjavu Nebojše Radmanovića da je najbolje rješenje za Hrvate u BiH treći entitet, Jerko Ivanković Lijanović, zastupnik u državnom Parlamentu, potpredsjednik Udruženja poslodavaca BiH i potpredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak, gostujući u središnjem Dnevniku FTV-a reče da “treći entitet nije moguć i da to znaju i ostale hrvatske stranke koje, bez obzira na to, ponavljaju priču o trećem entitetu.“

Nije nam odgovorio zašto i zbog čega nije moguće i što bi bila prava alternativa sadašnjeg kaotičnog stanja. Kaže li nam g. Ivanković Lijanović u svojoj izjavi zaista istinu ili je ona potrpana od njegove stranke, kojoj očigledno po mnogima nije stalo do ravnopravnosti Hrvata (ako ih uopće i zastupa) nego samo do gospodarskih interesa tvrtke koja stoji iza nje. Još nisu otklonjene sumlje oko (neisplaćene) premije (100 KM) koja se nudila na nedavnim lokalnim izborima u nekim hrvatskim općinama, što je omogućilo Narodnoj stranci Radom za boljitak iznenađujući dolazak na vlast. A s obzirom na stanje pravosuđa u toj posrnuloj “državi”, vjerojatno neće nikad ni biti.

S tim u vezi zanimljiv je jedan komenatar na jednom poznatom portalu koji strategiju g. Ivankovića Lijanovića dosta precizno iznosi: “Što se uvlači balijam(a) da im i dalje može prodavat onu smrdljivu salamu“. Hoće li Hrvate sudbina koštati “smrdljive salame” ili će neki (koji su navodno glasovali za tu stranku) i sami istu dobiti kao premiju, vrijeme će pokazati. U “zemljici Bosni” (i Hercegovini) opet nas/se neki prodaše za Judine škude.

Autor.

Na nedavnom skupu o ustavnim promjenama u Vitezu Dragan Čović između ostalog reče:
“Međutim, konsenzus je potreban, treba ga i naći”, zatim “kako će HDZ BiH i Hrvati u BiH prihvatiti i svako rješenje koje predlože Bošnjaci ili Srbi, a u kojemu će Hrvati biti potpuno ravnopravni.”

Eto ti ga na. Onaj tko vjeruje u konzenzus i rješenje od Bošnjaka ili Srba koji Hrvatima daju ravnopravnost mora da je jeo gljive ludare. Takvo nešto neće (nažalost) doći, niti je ikome na kraju pameti, posebno ne Bošnacima, koji su sve vrijeme od Daytonskog sporazuma iskoristili da Hrvate što više da obesprave, a ne da ih smatraju ravnopravnim. Zašto bih sada?  Jeli ih neko zato ukorio? Jeli im itko nametnuo neke mjere da prekinu s tim? Niko i ništa. Tzv. međunarodna zajednica i njezin visoki predstavnik sve to opušteno gledaju, niko ni da trepne. Igra ide po njihovom scenariju. Nepotrebno je razmišljati što bi već bilo da Hrvati imaju političara kao što je Dodig, koji više od dvije godine harači kako mu se prohtje.

Čoviću, Čoviću, misliš li ti zaista da se od onih koje smo za rat opremili i primili im brojne izbjeglice, a isti nam zabili nož u leđa, može očekivati neki ravnopravni prijedlog za rješenje sadašnje situacije?

I pticama na grani je jasno da si treći entitet moramo izboriti sami. To  nam neće dati niti oni koji su nas podmuklo izigrali, kao niti oni koji se zato verbalno izglašavaju. Zato je neophodno hitno ujedinjavanje cjelokupnog hrvatskog korpusa, a ne neko sanjarenje. Konzensus će biti samo onda moguće kada dvije suprotne strane nebudu u stanju da svoje perfidne aspiracije ostvare na leđima Hrvata, a ne kad si isti nešto predlože.

Autor.

O lošem položaju Hrvata u BiH zadnjih godina dosta je napisano. Ideja o uspostavi trećeg eniteta uzela je zamaha ma koliko to mnoge njezine protivnike smetalo. S tim u vezi udruga Croatia Libertas još je prije godinu i pol dana na Internetu pokrenula peticiju za osnovanje istog. Do danas istu je potpisalo 1425 osoba. Malo, reći će mnogi, posebno kad se čuju brojni protesti i komentari o preglašavanju, ponižavanju i ukidanju ustavnih prava Hrvata u toj državi na raznim portalima, forumima…

A da je zaista tako vidi se samo na jednom primjeru. Domaći portal Livno Online upozorio je javnost o vandalizmu koje provode pojedinci nad divljim konjima na visoravni Kruge iznad Livna. Peticiju za spas tih plementih životinja samo u četri dana potpisalo je preko tisuću osoba, većinom Hrvata, a i jedan dio muslimana i ostalih. Da nebude zabune, ta akcija itekako da je (nažalost) neophodna da se zaštiti ovo neprocjenjivo bogatstvo, ali ipak se treba zapitati jeli peticija o uspostavi trećeg entiteta mnogima nepoznata ili je naš narod doista što se toga tiče rezignirao. Ako to zaista jeste, onda mu sudbina bude samo nešto bolja, nego kod tih jadnih konja. Kamo sreće da nisam u pravu.

Autor.

Peticiju za uspostavu trećeg entiteta možete potpisati ovdje

Zašto jedna država, kao što je Švicarska može funkcionirati i opstati, iako ima 4 naroda, 3 službena jezika uz to i retoromanski, pa čak je i jiddisch priznat kao jezik, različite vjere, podrijetlo, a podjeljena je i na 26 kantona?

Zato što je uređena na DEMOKRATSKOM federalnom sustavu, gdje kantoni imaju VELIKU SAMOUPRAVU i zato što im je ustav tako uređen da se NITI JEDAN NAROD ne diskriminira i što su svi pojednako uključeni u politički proces. U suprotnom bi to značilo - balkanizacija.

A BiH, koja je u nekoj sličnoj situaciji, nema teorije da na ovakvim principima, unitarizma, razbijanja, rastjerivanja, političko-ekonomskih pritisaka, komunjarskih zakržljotina ikad zaživi kao normalna i suverena država. Preko 44% je žele radikalizirati, preko 30% razbiti, a jadnim bi nam Hrvatima takva sigurno koliko-toliko odgovarala.

A možda bi nam bila i idealna, jer bi s tim okupili svoj cijeli nacionalni korpus.

No situacija je drugačija. Oni koji bi je prihvatili kao demokratsku i RAVNOPRAVNU, ti su stalno na meti. Ograničava im se moć i sudjelovanje u vlasti gdje se god može. Svim sredstvima vrši se na njih pritisak. A  nažalost i sami su dosta krivi. Razjedinošću, nebrigom i kojekakvim drugim pojavama potpomažu antihrvatske elemente.

Za BiH u ovakvom obliku jednostavno nema života. Stvorena je nakradno, uređena je nakaradno. Skoro 8/10 pučanstva je želi pretvoriti kao svog taoca ili joj prerezati vrat, svako na svoj način. Ili bolje rečeno, s takvim razmišljanjem nakaradna joj je i budućnost.

Zapravo, ta bijedna tvorevina, kako je neki pogrešno zovu državom, udaljena je od Švicarske, ne godine ni stoljeća, nego galaksije. I to u srcu Europe.

Autor.

Iz dana u dan svjedoci smo zamršenih događanja u BiH. S svim strana vrši se veliki pritisak na Hrvate, njihova prava i sve što ih čini konstituivnim narodom. Kad se rekapitulira samo zadnjih pet godina, čovjeku se vrti u glavi, gdje, kako i na koji način smo stjerani u ugao, uskraćeni i onemogućeni da bilo što napravimo, što bi nas izvuklo iz ove nenormalne situacije.

Svi kao da su pali u neki trans nesposobnosti, zaokupljeni svojim stranačkim mućkama, neobazirujući se ama baš skoro nikako što se dešava u sarajevskim kuloarima. A upravo u toj kuhinji spremaju nam objed od kojeg bi i sami pocrkali da ga samo i okušaju.

Hrvatske stranke, rasparčane, potkupljive i isključivo orjentirane da se malo omrse vlasti na lokalnoj razini, više nego jedno desetljeće su dopustili da se s Hrvatima na njihovim povijesnim krajevima, postupa kao sa kakvim banditima ili novopridošlicama, koji dakako u civiliziranim zemljama isto imaju svoja prava.

Na vrlo lukav način sarajevska vrhuška inozemnim predstavnicima prosipa priču o nekoj multikulturnoj Bosni i Hercegovini, a u praksi provodi podmuklu politiku preglašavanja, potiskivanja i uskraćivanja Ustavom i zakonima zajamčenih prava.

Bitka za raspodjelu ove nesposobne države odavno je otpočela, no samo Hrvati miruju, bulje ukočeno i neshvaćaju da im druga dva naroda već odavno rade o glavi, posebno onaj kojeg sami dobrim djelom iz svog proračuna financiraju. Apsolutno nenormalno.

Dolaskom svakog novog Visokog predstavnika nada u bolju budućnost bila je sve veća, a rezultat nakon odlaska istih sve pogubniji.Kazna je to za vlastitu nesposobnost i uzdanje da će se drugi izboriti ili zaštititi naša prava. Kardinalna je to greška, koje mnogi uopće nisu ni svjesni. Da jesu nebi bilo ovako. Slaba je utjeha i to što su mnogi od njih kasnije priznali da su Hrvati ugroženi, a sami nisu ni pedlja pomakli da to zaustave.

Više je nego vrijeme da se napokon konstituira Hrvatski narodni sabor i donesu akti za osnivanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, preko koje jedino možemo ostvariti svoja prava kao narod i zaustavi ovu kataklizmu. Ne treba se obazirati na međunarodne faktore. Dosta smo  nasjeli njihovim mućkama . Nisu oni ti koji tu prebivaju, o čijoj sudbini se radi i s kojima se postupa na ovakav antidemokratski i necivilizacijski način.

Dosadašnji razvoj događanja samo dokazuje i potvrđuje da BiH na ovakvim osnovama nemože nikako opstati. Njezina sudbina može biti samo u savezu tri ravnopravne cjeline ili cijepanju.  Dovoljno je samo otvoriti oči i “uključiti” mozak.

Autor.

Čitajući nedavno članak (Hrvati u BiH zadržavaju RH državljanstvo ali ne i osobne) iz VL o “striktnom provođenju zakona kojima se onemogućava korištenje dvostrukih prebivališta” mnogo je pitanja ostalo otvoreno.

Dobro bi bilo znati:

1) Zašto vlast uopće sada otpočinje tu “mjeru”, tko je taj koji je dao “signal”?
2) Zašto se to onda nije učinilo prije izbora u Hrvatskoj?
3) Nije li to potajno “primicanje” eventualnom ukidanju dvojnog državljanstva, mada se u prilogu to negira? Upadljivo je da samo prve dvije rečenice spominju prebivalište, a sve ostale dvojno državljanstvo.
4) Što je BRIGA vlasti ako ja stvarno imam dva prebivališta i u kojima stalno ili povremeno živim, imam i  koristim nekretine, a uz to i sve uredno prijavio?
5) Ako se želi spriječiti neka tzv.”socijalna zloupotreba” zašto se to ne regulira međudržavnim sporazumom?
6) Nije li ta tzv. “socijalna zloupotreba” samo izgovor i dobar povod u kresanju prava i podbacivanja kamenja Hrvatima u BiH, koji ionako muku muče u toj zemlji?
7) Kako onda uopće regulirati pravne poslove gdje je potrebna osobna iskaznica, a zaista se koristi dvostruko prebivalište?
8 ) Otkud uopće vlasti PRAVO da mi određiva KOLIKO ću ja da imam prebivališta i GDJE?
9) Ako je praksa u Europi da se često ima dvojno državljanstvo, kako se kaže u prilogu, tko onda može Talijana s dvojnim državljanstvom spriječiti da recimo ima prebivalište u Nici i u San Remu?
10) Zar se za takve i slične slučajeve ne sklapaju sporazumi o dvostrukom oporezivanju i sl. koji sve to reguliraju?

Sve u svemu, ta “mjera” “hrvatskih” vlasti perfidna je metoda, da se pod izlikom sprječavanja korištenja zloupotrebe nekih porodiljskih naknada i slično, koje su doduše prisutne, ali zahtjevaju sasvim drugu METODU, još jednom uliska, a zapravo podlegne EU pritiscima i na isprobani podanički način Hrvatsku , a  posebno BH Hrvate, odvede u propast.

Zaista se čovjek pita do kada će Hrvati u BiH biti žrtve događanja u svojoj zemlji, političkih smicalica vladajuće i opozicijskih stranaka  u Hrvatskoj, kao i vlastitih beskičmenih predstavnika, kojima je većini mjesto iza “švedskih zavjesa”.

Autor.

—————————————————————-

Hrvati u BiH zadržavaju RH državljanstvo ali ne i osobne

Vlasti Republike Hrvatske počele su striktno provoditi zakone kojima onemogućavaju korištenje dvostrukih prebivališta što je bila redovita praksa Hrvata iz BiH. Prigodom izdavanja osobnih iskaznica u Hrvatskoj više nije moguće zadržati CIPS-ovu iskaznicu ili prije toga ne odjaviti se sa stare adrese na kojoj je bio prijavljen u Bosni i Hercegovini.

Primjena ovih propisa pooštrena je s početkom ove godine. Iako se u javnosti na taj način nastojalo predstaviti, dosljedna primjena ovih zakonskih propisa koji se tiču na prijavu prebivališta, nema međutim nikakve veze sa zadržavanjem ili nanovo stjecanjem dvojnoga državljanstva.

Praksa u Europi
- Dvojno državljanstvo nije nikakva egzotična pojava Hrvata u Bosni i Hercegovini nego uobičajena praksa koja se pojavljuje u Europi u kojoj Hrvatska vrlo skoro ulazi. Nema nikakvog razloga za bilo kakav strah Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini da bi zbog toga bilo dovedeno u pitanje njihovo dvojno državljanstvo.

Pitanje dvojnog državljanstva se pojavljuje u Europskoj uniji i nije strano Italiji, Francuskoj. To je uobičajena praksa i kod velikih država i naroda, rekao je za Večernjak generalni konzul RH u Mostaru Velimir Pleša. Pojasnio je kako Hrvati iz BiH praktično ne mogu izgubiti mogućnost stjecanja dvojnoga državljanstva s obzirom na sada vrjedeće zakonske propise u RH.

- Po hrvatskome zakonu i za koji nema naznaka da će se mijenjati ili da netko traži da se mora mijenjati. Državljanstvo se prema tome zakonu stječe podrijetlom, rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, prirođenjem i po međunarodnim ugovorima, dodao je.

Oporba i izbori
Zbog brojne dijaspore Hrvatska nema namjeru mijenjati zakon koji se tiče dvojnog državljanstva a skoro članstvo u Europskoj uniji ne uvjetuje se ovim izmjenama. Konzul Pleša je opovrgnuo medijske navode kako će 2011. Hrvatska zbog svojega puta u EU biti prisiljena odreći se dvojnoga državljanstva.

- To je netočno i to se neće dogoditi. Niti to traži EU niti je to bilo kakav uvjet na koji se mora reagirati, dodao je. Aktualna oporba u Hrvatskoj je aktualizirala pitanje dvojnoga državljanstva zbog izbornoga gubitka koji je bio povezan s glasovima koje je HDZ dobio u dijaspori. (Večernji list)

Home sweet home?

Baš ovih dana poznati novinar s naših prostora, Petar Miloš u jednom svom prilogu dotaknu iznova nažalost aktualnu temu o iseljavanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Nekada se čovjek stvarno zapita jeli moguće da kod nas ima toliko paradoksa. Imamo s jedne strane tisuće novonapravljenih kuća, stvorenih teškim i mukotrpnim radom gastarbajtera, prije svega prve generacije, i ne samo njih. Treba doći u naše krajeve recimo u ožujku ili rujnu i proći kroz sela koja po svom izgledu puno ne zaostaju za onim u zapadnoeuropskim zemljama. Nažalost dosta njih zjapi jednostavno praznim. Kapital leži neiskorišten. A zasigurno njihovim vlasnicima nije bila namjera da im služe kao vikendice, nego kao stalno mjesto prebivališta za njih i njihovu obitelj.

Ali stvarnost je drugačija. Problem je dakako radno mjesto. Upravo je tu velika boljka našeg naroda. Malo njih su tu doista samoincijativni. Svi kao da pozornost daju samo većoj kućetini, umjesto da, ako već postoji kapital, se usmjeri u neku produktivnu djelatnost, a ne samo u otvaranju slijedećeg kafića ili kladionice. Čast onom malom broju izuzetaka.

A sredina iz koje potječemo zaista je bogata. Bog nam je podario rude, šume, vode, polja i pašnjake. Putujući kroz Njemačku skoro je nemoguće vidjeti nezasijano ili neobrađeno polje. U nas - trava. Nikome se neda, svi kukaju da je sve skupo, da se ne isplati. Uvijek sam se pitao, kako se isplati to raditi Nijemcu, a nama ne? Istina je da oni dobrim djelom dobijavaju agrarne subvencije Europske unije i da imaju veliko tržište. Ali  troškovi rada i sirovine su im zato puno skuplji. Da ne govorim o konkurenciji. Mada i oni kukaju da su im otkupne cijene male, kao npr. kod mlijeka, ali i dalje se radi. Onima koji su odustali, jedini razlog stvarno je bila neisplativost. Kod nas odustaju već na samu pomisao o tom poslu.

Za nerazvijenu samoincijetivnost dobrim djelom kod nas je odgovoran i socijalizam, koji je narod decenijama sprječavao da se bavi samostalnom djelatnošću. Sjećamo se bezbroj kojekavih zakonskih prepreka pri zapošljavanju u tzv. “maloj privredi”. A i ljenčuge, koje su se tada osjećali kao crv u slanini, su u tom sustavu došli na svoje. Studije o gospodarskim aktivitetima gastarbajtera u Njemačkoj, također su pokazale da građani iz bivše zemlje manje djeluju kao samostalni djelatnici nego Turci, Grci, Talijani, Španjolci i druge značajnije migranske skupine.

Nakon što su u Zagrebu, Dalmaciji i kojekuda u zadnjih destek godina eksplodirale cijene nekretnina i stambenih režija, logično bi bilo misliti da će se trend iseljavanja smanjiti. No, u nas logika izgleda još nije došla na svoje. Stanovati negdje u napučenoj sredini kao podstanar, a istovremeno napustiti skupo plaćenu veliku kuću i okućnicu u svom mjestu, koje mnogi posjeduju, zaista je tragična slika našeg realiteta.

Dok su nam očevi prije 40-45 godina iz neimaštine morali napustiti zemlju, njihovi potomci koji su u daleko boljem položaju, trebaju se stvarno zapitati koji im je onda zapravo bio cilj? Da naprave sva ta zadanja da bi ih oni napustili?

Možda dođe trenutak kad će naši ljudi napokon shvatiti, da radno mjesto ili bolja plaća u susjednoj zemlji nije presudan faktor i da za kuće koje su im napravili očevi u Hrvatskoj treba cijeli život otplaćivati masni kredit, a dok im ista trune i propada u rodnom im kraju. Da ne govorim o demografsko-političkim posljedicama koje nam oduvijek u toj sakatoj, nazovi državi, prijete.

Autor.

1987.: 14 hrvatskih općina s prosjekom od samo 72,57 % jugoslavenskog narodnog dohodka

Situacija u kojoj su se nalazile općine s apsolutno ili relativno većinskim hrvatskim pučanstvom na koncu 1987. godine u bivšoj Jugoslaviji je više nego poražavajuća. Tako je prosjek narodnog dohodka u tekućim cijenama (1077 $) u 14 općina po stanovniku iznosio samo 72,57% jugoslavenskog (1484 $) dohodka.

Najgora situacija bila je u općinama Duvno (Tomislavgrad), koja je imala samo 26,2%, Grude s 36,1%, Lištica (Široki Brijeg) s 37,5 %, Kiseljak 43,8%, Posušje 44%, Jajce i Orašje s 48,9% , Livno 52,8% , Vitez 74,5% … jugoslavenskog prosjeka. Jedino je Mostar s 1900 $ bio iznad nacionalnog prosjeka, i to 28%.

Ukupan narodni dohodak u tim općinama (415 tisuća stanovnika) iznosio je samo 447 milijuna $ (713 milijuna DEM), dok je u cijeloj BiH iznosio 4,529 mlrd. $.

Posebno drastična razlika u razvijenosti vidljiva je ako se usporedba napravi s najrazvijenijim republikama. Hrvatske općine u BiH imale su samo 30,58% slovenskog (3522 $) i 55,7% hrvatskog narodnog dohodka (1934 $).

Narodni dohodak u tekućim cijenama na razini Jugoslavije je za 11,45% manji od BDP-a, a na nivou BiH za 13,36%.

Zbog kolapsa gospodarstva i velike inflacije 1987. godine, dohodak je pao je na nivou savezne države za drastičnih 24,2% po stanovniku u odnosu na predhodnu godinu kada je iznosio 1844 dolara. U BiH stanje je bilo još dramatičnije tj. ostvaren je minus od 30,6% u odnosu na 1986. godinu.

Autor.

Izvor:

- Statistički kaledar Jugoslavije 1989.
- Tečajevi od 1973. - 1991. (PDF)
- Tečajevi Narodne banke Jugoslavije

P.S. Postoje tu i tamo neke greške u Statističkom kalendaru, npr. za općinu Posušje je navedeno da ima 76 tisuća stanovnika itd. Koliko je bio udio sive i crne ekonomije je naravno posebna tema za sebe. Tečaj za jedan dolar 31.12.1986. iznosio je 457 dinara, a 31.12.1987. - 1244 dinara. Općine koje su uzete u obzir: Livno, Busovača, Čapljina, Čitluk, Duvno, Grude, Jajce, Kiseljak, Lištica, Mostar, Neum, Orašje, Posušje i Vitez.

4.11.1946. tečaj jedne marke iznosio je 0,6 din., a 1993. godine u Hrvatskoj je iznosio 4444 HRD-a. Tada je aprecirao na 3900, i skinute mi bile 2 nule. Osim toga 2 nule su “skinute” i 1966., kao i 4 nule 1990. Da nije bilo “skidanja” jedna marka bi bila 3.900.000.000 HRD-a. Za 47 godina s 0,6 dinara na 3,9 milijardi.

Lassie se nevraća kući

Dok se bavarska paščad u jednom velegradu mogu pohvaliti da imaju svoju “javnu kuhinju”, tj. ustanovu gdje njima (zbog lošeg imovinskog stanja njihovih gazda) pripremaju raznorazna jela, spremaju konzerve i slično, dotle naša moraju paziti da što prije zbrišu kada vide dugu cijev desperadosa.

U društvima poput našeg, nažalost čovjek koji iz bilo kojeg razloga nije u stanju da sam sebe uzdržava još koliko toliko može naći neku pomoć, dotle je psima lutalicama to san da će neko da ih udomi ili prehrani. Reče jednom jedan, da bi se taj problem mogao dobro rješiti ako bi bila premija po glavi od 50KM.

Nije problem u psima, nego u njihovim vlasnicima, koji ih iz raznoraznih razloga napuštaju i rado prepuštaju onima koji bi im odrubili glavu za koju krvavu marku, valjda da i sami u svom jadu bar jednom mogu otići u buregdžinicu, umjesto da svaki dan čekaju u redu na tanku juhicu kod CK ili Caritasa. Radosna im majka jesu poduzetni.

Zaista, njemačka paščad nije svjesna da se njihova sudbina nije o njima toliko poigrala kao s našim, koje ne samo da je ostavio čovjek nego i cijelo društvo. Žalosno. Nekad se stvarno pitam dali mi živimo u Europi.

Autor. Foto: Bojan B.