Što se u Hrvatsku smije unositi bez carine i drugih davanja, odnosno koliko se i na što plaća, te kakvim pravilima podliježu putnici na hrvatskim graničnim prijelazima? Webstranica: carina.hr

Audio: Carinski propisi u Hrvatskoj (4:34 min.)

Audio: Carinski propisi u Bosni i Hercegovini (3:07 min.)

Što je potrebno znati u vezi automobilskog osiguranja u Hrvatskoj, prijavama nezgode, sporovima, odštetnim zahtjevima, regulaciji štete s inozemnim osiguranjima… (Audio zapis, trajanje: 28:04 min., 12,9 MB)

Izvor: Hrvatski radio

Webstranica: Hrvatski ured za osiguranje

Ukupan broj: cca. 32.160 stranaca

Izvor: MUP

Mještani Ciste Provo odali počast njemačkoj marki - “orliću”

IMOTSKI - Ako su Nijemci podignuli spomenik svojoj nacionalnoj valuti poznatoj “dojč” marki koja ih je vinula među najjače ekonomske sile svijeta, imali su i zašto. Godinama jedna od najjačih valuta drmala je burzama i ekonomijama cijelog svijeta.

Statusna valuta pokleknula je pred globalizacijskim Eurom na žalost i Nijemaca, ali bogme i Imoćana. Ako je itko u bivšoj državi volio više marku nego ondašnji dinar, bili su to Imoćani. S razlogom. Prvi su zbog ekonomskih, ali i političkih prilika morali napuštati Imotsku krajinu i odlaziti upravo u Njemačku.

Upravo njoj i upravo njenom neprikosovenom statusu koji je imala podignut je svojevrsni spomenik. Istina ne onaj s nekakvim granitnim okružjima, mramornim podestima, već daleko suvremeniji i sofisticiraniji. Na samom ulazu u Cistu Provo, mjesto iz kojega su zapravo prve generacije gastarbajtera s imotskim pedigreom odlazile u Njemačku, umjetnik Boris Šitum, potomak onih koji su krstarili desetljećima Zapadnom Njemačkom, na velikom jumbo plakatu predočio je originalnu njemačku stotku, “orla“, “orlića“, i poznati lik teologa i kozmografa Sebastiana Munstera s datumom izdavanja od 1960. godine.

U organizaciji splitske Galerije umjetnina, i samih Cišćana, ispred već sada znamenitog plakata okupili su se unuci i djeca, onih koji su s ljubavlju, umorni i iscrpljeni gledali šuškave stotice kada bi ih na kraju mjeseca dobili u ruke. A teško su ih zarađivali. Upravo onima koji su se fotografirali ispod velikog jumbo plakata, bile su namijenjene te novčanice za hranu, školovanje…  “Znamenita stotka krasit će od sada ulaz u Cistu Provo, a po noći će je osvjetljivati reflektori. Neka svi vide najljepšu i najdražu novčanicu u cijeloj Imotskoj krajini. A bogme, ako koji Nijemac prođe tim krajem, neće ni njemu biti sasvim svjedno. Stati će i slikat svoj simbol” - kaže nam Boris Šitum.

Izvor: Jutarnji list

Manjine in - iseljenici out

O novim stranicama i web dizajnu Hrvatske televizije nedavno je, zbog sličnosti s jednom drugom televizijskom postajom, bilo puno govora. Nekima se sviđa, a nekima manje. Naravno stvar ukusa.

No jedno je doista zanimljivo. U izborniku nailazimo na posebnu kategoriju “Manjine” u kojoj se donose vijesti i video zapisi o djelovanju istih. Čak i Vlasi, kojih je, kako tamo piše, bilo na popisu 2001. slovima i brojkama samo 12 (dvanaest) su navedeni, odnosno posvećuje im se prostor. Na prvi pogled sve dobro i lijepo. Ali iseljenim Hrvatima , njihovoj svakidašnjici, životu i problemima se (osim jednog skrivenog priloga) nažalost na tim stranicama nije ostavilo zasebnog prostora. Stotine tisuća iseljenika za tu televiziju ne igraju izgleda značajniju ulogu. Sve kao u duhu “neplaćaju pristojbu - nisu zanimljivi”. A ni to nije točno, jer se za kodirane programe preko satelita isto mora platiti.

Jadna je naša zemlja u kojoj manjine (pruži im se prst, oni bi cijelu ruku) svim silama pokušavaju da si izbore dvostruko pravo glasa, što je nezabilježeni praradoks u civiliziranome svijetu, a Hrvatska televizija im se, ne slučajno, ulizava, a dok za vlastite građane izvan zemlje  nema velikog sluha. Sramota!

Autor.

P.S. Do redizajna ponude HRT-a postojale su web stranice pod nazivom “Hrvati u svijetu”, doduše općenite i slabo aktualizirane.  Ali kad su bile postavljene puhao je “vjetar s Dinare”.

Kuc, kuc “Guten Tag, ja sam asimilacija, po prezimenu vidim da ste stranac, dobro bi bilo da pođete s mnom”. Ovakve i slične “posjete” zadnjih 7-8 godina uobičajna su pojava u Njemačkoj, koja je do tada decenijama tvrdila da nije useljenička zemlja.

Nakon reforme državljanstva, značajnijem pristupu medijma, državnim institucijama, strankama u parlamentu i slično, strancima se otvorila jedna nova dekada.

Ovaj put, izgleda, igra se otvorenih karata. Migrantima, kako se odnedavno zovu, nudi se potpuna integracija s svim pravima i obavezama, a traži se respekt prema zemlji, odanost i po mogućnosti što manje održavanja veze s zemljom podrijetla. Naravno, ovo zadnje niko službeno ne zahtjeva, ali klima je takva da puno stvari upućuju na to.

Prvoj generaciji gastarbajtera, zbog niza deficita i drugih razloga, ovakva “ponuda” nije se mogla napraviti, ali zato kod druge i treće nailazi na dobar odjek.

Što je god stanje u nekoj zemlji, odakle dolaze brojni kandidati, jadnije i ista dalje od EU, to veća mogućnost asimilacije.

Brojni su građani iz bivše zemlje uzeli njemačko državljanstvo i pokušali da zadrže predhodno. Većini to nije uspilo. A i onima kojima je mađioničarskim mjenjanjem putovnica to jeste, dugoročno nije garancija da će tako i ostati.

Samo u zadnjih trinaest godina oko 30 tisuća Hrvata postali su “Nijemci”. Digli su sidro od zemlje i što je, kod nekih još puno gore, od svog podrijetla. Posebno su osobe iz mješanih brakova, kao i one bez razvijenih rodbinskih veza na ovakvu pojavu slabootporne.

Nažalost i sve više “hrvatskih” intelektualaca, kao naprimjer spisatelji, uzeli su državljanstvo i postali Nijemci. Sigurno, njihovo dobro pravo, ali ujedino i pljuska zemlji iz koje prvobitno dolaze. Mnogi će se, kako stvari stoji, nažalost, “kucanju na vrata” bez obzira na sve, odazvati. Ostaje samo nada, da će roditeljska svijest, patriotizam, odnosno nacionalni ponos doći do izražaja.

A da vas, možda nebi opetovano dosađivalo s “kuckanjem”, vi stavite vidljiv znak na vrata ili se dobro “skockajte”. Iz daljine će vas zaobići.

Autor.

Foto: © DeVIce - Fotolia.com

Slike s proslave u Herceg-Bosni

Fotke s proslave iz Frankfurta

Izvor: croatia-presse.de

Pobjeda!

GRAĐEVINSKI RADOVI U INOZEMSTVU U ČETVRTOM TROMJESEČJU 2007.

Izvor: Državni zavod za statistiku RH

“Mama uslikali su me”

U nekim zemljama zadnjih godina i mjeseci o diskonterima je bilo dosta govora. Pukle su afere o mobingu, pritiscima, ponižavanjima, ilegalnim snimanjima…itd.

Prije par godina jedna trgovačka tvrtka startovala je, misleći naravno popraviti svoj rejting, marketinšku kampanju, koja je ima moto “Imate preko 1000 okusnih bradavica - Previše za diskontera”.

U današnje (ne samo) doba, kako se nažalost vidi, neki od diskontera iz svog ponašanja to naravno vide malo drugačije. Njihova neobjavljena kampanja vjerojatno glasi:

“Hoćete sva svoja prava - Previše za diskontera” , “Hoćete radnički savjet - Previše za diskontera”, “Hoćete ljudsku dostojanstvenost - Previše za diskontera” i slično.

Previše, su tu samo dvije stvari - a to je cijena zdravlja koju radnici u takvim tvrkama plaćaju i profit koji iste na njihovim leđima ostvaruju. “Pomućenost” tih poslodavaca nije slučajna.

Imamo i suprotan primjer, gdje radnici, doduše ne diskontera, izlaze štrajkovati PROTIV većih plaća. Tko je tu kome pomutio mozak i koliko su tu ljudi zaista pri sebi, velika je enigma.

U zemljama u kojima socijalna tržišna ekonomija zadnjih godina kaže “idem polako, vrime mi je” manipulacijama i paradoksima nikad kraja.

Autor.

Foto: © BilderBox - Fotolia.com

“Skrati, skrati…”

I dok njemački građani od 1998. godine, nakon pada monopola Deutsche Telekoma, odahnuju dušom, našim se još uvijek šalju papreni računi za telekomunikacijske usluge.

Od te godine, cijene telefonskog impulsa su se u Njemačkoj za sve opcijske modele, kao i za Internet DRASTIČNO smanjile. Tako je recimo tada cijena minute do Australije koštala 2,40 DEM (1,23 EUR), dok je to danas kod najpovoljnijeg ponuđača 1,25 Ct. Nebo i zemlja.

Najjefiniji pozivi za BiH koštaju 9,15 Ct za minutu, a za Hrvatsku čak samo 1,39 Ct. Deutsche Telekom je 1998. za te zemlje obračunavao oko 1,28 DM (cca. 65 Centi). Njihove sadašnje cijene se kreću za: BiH 20 Ct, a Hrvatsku 9,8 Ct (Call Start tarifa). Iste se, doduše mogu s dodatnim paketima spustiti, ali oni naravno koštaju ekstra.

Iskorištavanje pretplatnika u Hrvatskoj i BiH se u usporedbi s njemačkim i dalje nastavlja. Posebno su to slučaj kod tarifa za inozemstvo, ali ne samo. Poziv iz BiH (jedne od najsiromašnijih zemalja Europe) s HT Mostar-om ili Telekom-om Srpske u Njemačku košta 1,52 KM, odnosno 77,8 Ct, (BH Telekom 1 KM, tj. 51 Ct.), dok u Hrvatskoj Amis Telekom uzima 1,39 kn (19 Ct), H1 i Optima Telekom 1,70 kn (23,4 Ct), a “hrvatski ” HT obračunava, u “halo” tarifi, taj poziv s 2,26 kn, tj. 31 Ct.

To toliko o nečijim “harmonijama različitosti”.

Autor.

Izvor: teltarif.de, ht.hr, ht.ba, optima.hr, h1telekom.hr, amis.hr, telekomsrpske.com, billiger-telefonieren.de

Foto. © Ford - Fotolia.com

Iz savezne pokrajine Hessen u kojoj živi 30.100 Hrvata su u protekloj godini, zbog različitih delikta, u domovinu prognana 42 Hrvata.

Broj prognanih građana Srbije iznosio je preko 120. Najveću brojku zabilježili su Turci s skoro 250. Ukupno je 2007. skoro 1.200 osoba iz te pokrajine moralo prisilno napustiti Njemačku.

Izvor: ARD

Iseljavanje Hrvata iz BiH

Dramatični pad broja Hrvata i nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini se nastavlja. U svojoj izjavi prije nešto više od godinu dana nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić naglasio je da je u Bosni i Hercegovini prije rata bilo 820 tisuća katolika, koji su gotovo svi bili Hrvati, a da ih je tada ostalo samo 446 tisuća. Gdje su završili Hrvati koji su ili protjerani ili napustili BiH? Do svih točnih brojki teško je doći, no iz priloženih podataka i analiza zadnjih godina mogu se djelomično utvrditi neka kretanja. Dakako najveći broj završio je u Hrvatskoj, Njemačkoj, SAD…

Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova, koje je obradio Državni zavod za statistiku u Hrvatsku se npr. 2005. doselilo 8 358 osoba iz Bosne i Hercegovine, koji su činili gotovo 59% svih useljenika, dok je taj broj 2004. iznosio 11 tisuća. Ukupno je u periodu od 1991. do popisa stanovništva 2001. godine u Hrvatsku doselilo 189 039 (91 399 muških, 97 640 ženskih) osoba. Koliko je ovaj broj dramatičan vidi se iz ta brojka za samo jedno desetljeće veća od svih doseljenih Hrvata od 1946. - 1990., koja je iznosila 181 371 osoba.

Što se tiče podataka vezanih za Njemačku, za brojno stanje Hrvata koji potječu iz BiH te š ko je odgovoriti jer odgovarajuće institucije ne prate ove podatke.

Ovdje se javlja i dodatni problem pri utvrđivanju ovog broja, jer većina Hrvata iz BIH uz bosansko-hercegovačko ima i hrvatsko državaljanstvo, odredjeni broj ima dodatno i njemačko, iako to njemački zakon samo iznimno dopusta i sl.

Prema podatcima Središnjeg registara stranaca (Ausländerzentralregister) 30,3% (69 500) svih hrvatskih državljana koji su boravili u Njemačkoj krajem 2005. (228 926) došlo je u periodu 1990. - 2005. Veliki broj njih podrijetlom je iz BiH. Brojne hrvatske katoličke misije imaju više članova iz BiH nego iz Hrvatske.

Izbjegli i prognani Hrvati iz BiH nemogućnošću produzetka boravka u Njemačkoj s hrvatskim državljanstvom bili su u situaciji da svoja prava ostavarivaju preko državljanstva države iz koje potječu.

Krajem 1999. UNHCR registrao je za period od 1996. - 11/1999. povratak 347 418 izbjeglica i prognanika iz Njemačke u BiH 65 737 njih ili 18,92% bili su Hrvati (246 900 Bošnjaci - 71,07%, Srbi 32 046 - 9,22%).

Koliko je svih Hrvata doseljenih za vrijeme rata ostalo u Njemačkoj zasigurno je teško zaključiti. Ako se gleda sveopći broj Hrvata u Njemačkoj onda je on 2006. (227 510) u odnosu na 1993. (153 146) povećan realno za 74 364 osoba. Dodatni problem svemu ovome je i to su se u prvim godinama hrvatske državnosti naši državljani još vodili pod jugoslavenskim statističkim kodom.

Više od 40 000 bosansko-hercegovačkih izbjeglica koji su živjeli u Njemačkoj potražilo je od 1996. - 1999. svoju novu domovinu prije svega u SAD-u (33 005 osoba), Kanadi (4 204) i Australiji (2 988). Prema podatcima U.S. Regugee programa 3.2.2002. godine (na osnovu 8 362 osobe), nacionalna struktura je bila: Bošnjaci 69,01%, Hrvati 17,02%, Srbi 5,9%…).

Nažalost sadašnja ekonomsko-politička situacija, sveopći položaj i pad nataliteta Hrvata u BiH (prof. dr Ante Markotić, stručnjak za demografiju sa Sveučilišta u Mostaru procjenjuje demografski kolaps 2010. godine), ukoliko ne dodje do nekih značajnih poboljšanja, upućuje na to da bi se sadašnji broj mogao još smanjiti, posebno nakon pristupa Hrvatske u EU.

Istraživanje među 550 studenata dvadesetak hrvatskih fakulteta koje je 2005. na temu “Hrvatsko tržište rada u 21. stoljeću” proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar pokazuje da 75 posto studenata razmišlja o odlasku u inozemstvo. Iz ovog istraživanja jasno se vidi kakva je situacija u Hrvatskoj i na osnovu nje može se nažalost zaključiti da je ona medju hrvatskom omladinom u BiH vjerojatno još gora.

Djelovanje određenih svjetskih centara moći (više puta na to ukazivao kardinal Vinko Puljić), uskraćivanjem podrške Zagreba nakon trećesiječanjske promjene vlasti i rascjepkanošću hrvatskog političkog korpusa, umjesto da napokon stane u obranu hrvatske opstojnosti, doprinose ovakvom dramatičnom stanju koje nesumljivo vodi u kataklizmu.

Autor.

Foto: © Phototom - Fotolia.com

Bome biti ozbiljno bolestan, a da nisi privatni pacjent i još ak si naletiš na kakvog otrcanog doktura u Njemačkoj, može biti kobno. Ne samo po zdravlje. A prije toga moraš si proći i opsežnu proceduru, eeehh torturu.

Sve polazi od zakazivanja termina. Nisi reko ni keks (”dobar d..”) već čuješ s druge strane “jesi privatni ili “šugaljević?”, tj. zakonski osiguranik, kako ovdi zovu proleterijat. Ako smuljaš da jesi, imati ćeš kad navratiš uši možda veće nego Duško Dugouško, ili ono bijaše Zekoslav Mrkva?

Ako rekneš istinu, onda si lipo imaš vrimena se za to i psihički pripremiti, tj. dobiješ ga, ako ti upali kec, za koji tjedan, a ako ne, e onda…. nedo Bog nešto ozbiljno.

Pročitajte ostatak članka »

Neke središnjo informative emisije u zemlji i šire su već godinama zapravo zgažanje na desetu. Jeftine senzacije, monstruozni zločini, stravične nesreće, pedofilsko-dilersko-bombaško-razbojničko-krijumčarske priče, šokantna ubojstva, samoubojstva, promente nesreće, mućke, krađe, provale i oružane pljačke, su samo jedan izbor senzacijskih priloga medija, koji takvim “vijestima” “informiraju” javnost. Koma!

Nekada je dovoljno samo pročitati ili pogledati, što iste u foršpanu već najavljuju. Iz dana u dan bi čovjek povraćao, kad vidi s koliko elana se ti “novinari” trude, da takve prljave stvari još više naglase i prikažu.

U svim zemljama te pojave nažalost postoje, o tome netreba uopće razmišljati, no masi tih deprimirajućih “vijesti” nije mjesto u takvim emisijama. Osobama, koje stvarno žele da se informiraju o bitnim događajima u zemlji i svijetu, se najvećim dijelom prezentira smeće. Ciljano i svjesno.

U tim redakcijama izgleda sjede osobe, kojima je jedini cilj ljude zatupiti, prikazati društvo gorim nego što jeste i naravno uz to obrnuti lovu. Bože jada!

Autor.

Marko Grgičević, humorist, o svojim zapažanjima hrvatske svakidašnjosti.

Kako se zovu

Uistinu, kako se oni zovu
za malo ne kazah: ljudi
što pokradoše veliku lovu
a još im niko ne sudi?

Oni što sve pred sobom gaze
a svita ih baš svugdje prati,
oni što ih svi maze, paze,
ni na sjenu im ne smiješ stati.

Kako zvati one bez duše što kad
kažu da je Hrvatska za njih stvorena
pa istinu u njoj guše
i pravdu čupaju iz korjena.

Zaljubljeni u Hrvatsku
kako sada stoje stvari,
i od Romea i Julije
veći su tragičari!

Umirovljenici naroda mog,
nisam vas pozvao često,
ali sada i sami vidite
KONTEJNER JE ZBORNO MJESTO.

Muvatori

Misli Hrvat u Europu ući,
u modernom kicoškom odijelu
A u poslu, moralu, poštenju,
zadržati MUVATORSKU felu!

Razum

Toliko se Haaškim optužnicama
zvecka,
da Hrvati silaze s uma,
jer se zbog tolikog zveckanja,
ne čuje ni glas razuma.

Demokracija

I pored ove skupoće,
u nas demokratska klima:
svatko kaže što hoće.
a jede što ima.