Migrant Intigration Policy Index MIPEX

Dojčland, Iz medija Komentiraj prvi

Wer sind die Migranten in Deutschland und wie gut sind sie integriert?
MIPEX - ist ein Index, welches die Rechte von Migranten in den einzelnen EU-Länder miteinander vergleicht. Schweden ist Spitzenreiter und auf Platz 1, Lettland auf dem letzten 28. Platz und Deutschland liegt auf Platz 14, in der goldenen Mitte der Rankingliste der bestintegrierten Migranten.

U multikulturalnoj Njemačkoj, a prije svega u njemačkim medijima sve se češće govori o pravima stranaca. Desetljeća pokušaja njihove integracije očigledno nisu donjela željeni uspjeh. Na tu temu najaktualnija je diskusija koju je svojim zahtjevima pred nekoliko dana potaknuo turski predsjednik Erdogan za svog službenog posjeta Njemačkoj, kritizirajući kako se u ovoj zemlji pokušaji integracije turskih građana nerijetko svode na njihovu asimilaciju. Njemački političari oštro su reagirali na takve Erdoganove tvrdnje, no činjenica ostaje da pitanje integracije u državama takozvanih “velikih nacija” poput Njemačke, nije i možda još dugo neće biti rješeno.
Utoliko je zanimljivije saznati kako se s problemom integracije stranaca ili migranata odnose druge države Europske unije?
The British Council i Zaklada Friedricha Ebert-a prošlog su tjedna upravo tim, vrlo gorućim povodom pozvali na brunch predstavnike medija, kako bi ih upoznali s najnovijim podatcima provedene studije nazvane Migrant Intigration Policy Index ili kraće MIPEX. Ta je studija, kako joj i ime kaže, svojevrsni indikator stupnja integracije stranaca i to na temelju ispitivanja provedenih u zemljama Europske zajednice, a predstavljena je na engleskom i njemačkom jeziku.
Na prezentaciji, u prostorijama British Council-a u Berlinu, bila je i naša kolegica Elvira Kamberi i, među inim, saznala na kojem se mjestu našla Njemačka na toj neobičnoj ranglisti.

MIPEX-studija obuhvaća sve zemlje članice Europske unije, na temelju čak 140 političkih indikatora ustanovljenih na najraznoraznijim područjima. Jedna od točaka usporedbe odnosila se tako na pitanje koliko je u kojoj zemlji takozvano „tržište rada“ dostupno i migrantima?
U Europskoj uniji danas živi okruglo 20 milijuna stranaca, a samo u Njemačkoj zamalo 4 i pol milijuna, i to prije svega u velikim gradovima poput Frankfurta na Majni, Hamburga, München-a, Stuttgarta i, dakako, Berlina.
No, već pri prvoj usporedbi ove brojke s onom koja se vodi u ovdašnjem Zemaljskom uredu za statistiku, uočava se nesrazmjer od skoro 3 milijuna stranaca kojih nema u MIPEX-studiji, jer brojke zavedene u berlinskom statističkom uredu govore o čak više od 7 milijuna stranaca u ovoj zemlji.
Judith Schwethelm, predstavnica Zaklade Friedrich Ebert, zadužena za takozvani „transatlantski dijalog“, u potonjem mi je razgovoru i nehotice otkrila gdje je nestalo skoro 3 milijuna ovdašnjih stranaca. Tajna je u različitom tumačenju pojmova „Einwanderer“ odnosno „Migrant“, u čemu, kako ćete uskoro primjetiti, ni Zaklada Friedricha Eberta nije do kraja konzekventna. Judith Schwethelm:

„Die Frage, wer genau Einwanderer ist wichtig, da gerade das Wort Migranten ein unscharfer Begriff ist. In der MIPEX-Studie ist es sehr klar definiert. Die bezieht sich in ihrer Analyse auf Menschen, die einer anderen Staatsangehörigkeit als der Deutschen und hier einen Aufenthaltsstatus haben. Diese Studie bezieht nicht die Situation von Asylbewerbern, Flüchtlingen und illegal hier lebenden ein. Im Prinzip die Kinder der früheren Gastarbeiter. Von diesem Begriff sind wir ja abgekommen und benutzen eher die Begriffe Migrant und Menschen mit Migrationshintergrund. Welche Begriffe ganau den jeweiligen Status bezeichnet, wird sich in der Zukunft zeigen.“

Da bi stvar bila još zamršenija uz pojmove „migrant“ i „useljenik“ pojavljuje se još i pojam „građanin migrantskog podrijetla“. No, o tom potom.
U MIPEX –studiji indexom su pak obuhvaćeni tek strani građani sa stalnim boravkom u nekoj od EU-zemalja i to sukladno njihovom državljanstvu, primjerice u Njemačkoj: Hrvati i Srbi, državljani Bosne i Hercegovine, Albanci ili Turci.
Azilanti i stranci sa ograničenim boravišnim statusom, poput Duldung-a u Njemačkoj, nisu uračunati, i tako čine onih 3 milijuna dodatno zavedenih u statistikama njemačkih zavoda.
Građani s državljastvom zemalja koje nisu članice Europske zajednice vode se u njemačkom izdanju sveska MIPEX, štoviše, kao: „Einwanderer aus Drittländern“.
Taj pojam neodoljivo podsjeća na pojam „Treći svijet“, koji se inače koristi za Afriku i dijelove Azije, pa time i na sve s njim povezane negativne asocijacije.
Njemačka očigledno i nakon skoro pola stoljeća od dolaska prvih stranih radnika u ovu zemlju, tada nazivanih „Gastarbeiter“-ima, još i dan danas muku muči s jezičkom definicijom raznoraznih statusa ovdje živućih stranaca.
Ne samo zahvaljujući tomu Njemačka se tako našla na tek 14. mjestu od 28 MIPEX-studijom obuhvaćenih zemalja.

Njemačka se dakle ne treba stidjeti svojeg poretka na listi uspješnosti integracijskih mjera unutar država Europske unije, iako se, primjerice, čak i njena novopečena članica Slovenije puno bolje plasirala – na 11. mjestu.
Na prvom je pak mjestu Švedska! Sudeći prema indexu koji je postigla u MIPEX-studiji, Švedska je idealno ispunila uvjete za integraciju migranata u svojoj zemlji - prije svega na tržištu rada, ali i u oblasti građanskih prava, jer se migrantima u Švedskoj već nakon trogodišnjeg legalnog boravka u toj državi ustupa čak i pravo izlaska na komunalne izbore.
Takav položaj stranaca u Švedskoj nije toj zemlji samo priskrbio prvo mjesto na „integracijskoj rang listi“ već, s druge strane, baca i dodatno loše svjetlo na Njemačku u kojoj ni postojeća prava stranaca ne moraju biti dugog vijeka!
Ako se, primjerice, MIPEX-ovim kriterijima definirani migrant, dakle ovdje trajno živeći građanin sa stranom putovnicom, na samo godinu dana odjavi sa njemačke adrese i prijavi u nekoj drugoj zemlji, pa makar ona bila i članicom Europske unije, automatski gubi status stalnog boravka u Njemačkoj, privilegirani „Aufenthaltserlaubnis“, te u Njemačku može ponovno samo kao turist, bez obzira na to što je ovdje možda i rođen i, osim te godine dana, u Njemačkoj proveo sav svoj život.
U Švedskoj, naprotiv, promjena mjesta boravka nekog migranta sa stalnim boravkom u toj zemlji ne igra nikakvu ulogu. Migrant sa jednom zadobivenim pravom boravka u Švedskoj može kad god to zaželi i na koliko god dugo mu se prohtije preseliti, na primjer u Francusku, pa i u Njemačku ili bilo koju drugu državu Europske unije, a da pri tom nikad ne izgubi svoje jednom stečeno pravo stalnog boravka u Švedskoj. Tek ako u nekoj od tih drugih EU-zemalja zatraži i dobije pravo na stalni boravak u toj državi, njegovo se „švedsko“ pravo boravka poništava.
Što bi, dakle, Njemačka sve trebala učiniti da se na rang listi integracijskih uspješnica bar donekle približi Švedskoj? Judith Schwethelm:

„Die politische Partizipation gelingt in Deutschland relativ gut. Allerdings ist der Teil der doppelten Staatsbürgerschaft verbesserungsdürftig. Ein Ergebnis dieser Studie ist mit Sicherheit die Möglichkeit deutscher Staatsbürger zu werden, das erleichtert werden muss, da daran viele Rechte gekoppelt sind.“

Politička participacija ili sudjelovanje u političkom životu neke zemlje se odnosi i na djelovanje u udrugama i gremijima koji se u državnim okvirima bave integracijskim poslovima. Našim slušateljima dobro znana berlinska Hrvatica Bosiljka Schedlich, zastupnica je, primjerice, vladine institucije nazvane „Landesbeirat für Integrations- und Migrationsfragen“ u Berlinu. To Zemaljsko vijeće za pitanja integracije i migracije u Berlinu obavlja, doduše, hvale vrijednu djelatnost, ali, konkretno, nema nikakvih ingerencija kojima bi moglo promjeniti, odnosno unaprijediti položaj ili prava stranaca u ovoj saveznoj zemlji. Njegova je djelatnost, kraće rečeno, tek savjetodavna.
Migrantima u Njemačkoj pruža se, dakako, mogućnost da do jednakih prava onima njihovih njemačkih sugrađana dođu tako da i sami uzmu njemačko državljanstvo, ali to onda, a najkasnije od 2000. godine, automatski povlači za sobom gubitak izvornog državljanstva.
Korak bliže ostvarivanju podjednakih prava Nijemaca i migranata u Njemačkoj, bio bi, izuzev ove radikalne mjere vraćanja strane i uzimanja njemačke putovnice, uvođenje zasebnih osobnih iskaznica za migrante u Njemačkoj. Time bi se, primjerice, izbjeglo da migrant koji studira u Njemačkoj već i za učlanjenje u neku biblioteku ili videoteku mora predočiti putovnicu sa dokazom o odobrenom boravku u ovoj zemlji, te čak i potvrdu o prebivalištu.
Studije poput ove nazvane MIPEX u svakom slučaju mogu ukazati ne samo na nedostatke u integracijskim naporima pojedinih zemalja Europske zajednice, već i na moguća rješenja s tim povezanih problema.

Izvor: http://www.multikulti.de

Revolucija kapitala

>> Pisma, Dojčland 2 Komentara

Demontaža zakonskog mirovinskog osiguranja

Stvar izgleda jednostavije nego što jeste. Političko-financijsko-medijska spletka godinama puše u istu trubu. Sadašnji mirovinski sustav se označava kao propadajući, zastario i nesposoban, da budućim umirovljenicima osigura dovoljno sredstava za normalan život u starosti.

Kao prvo, za to se pobrinula politika, donošenjem raznoraznih zakona, koji kao npr. poslodavce u budućnosti sve više rasterećuju od obaveza solidarnog polovičnog uplaćivanja doprinosa u zajednički fond, dok će istovremeno za posloprimatelje taj iznos rasti, tj. teret se prebaciva s jednog na drugog.

Uz to su za zakonske umirovljenike uslijedile brojne druge mjere, koje indirektno umanjuju visinu mirovine, kao npr. povećanje udjela za bolesničko osiguranje i osiguranja za njegu, a uz paralelno smanjivanje usluga istih, veća stopa oporezivanja, 3 godine nikakvo povećanje i sl.

Medijska klika, kroz horor natpise, ima zadatak, da utjera ljudima strah u kosti za budućnost, da si moraju sami uplaćivati u privatna osiguranja i slično. Profier u svemu tome su dakako financijsko-poslovna poduzeća, čije privatne mirovine zapravo također padaju, odnosno ostvarena rendita, jer ljudi duže žive, tj. radi se o istoj klijenteli društva. No, o tome se naravno puno “ne priča”.

“Ispiranje mozka” i “Palikuća glumi vatrogasca” nazva nekadašnji ministar rada, Norbert Blüm cijeli taj sustav, koji zadnjih godina ciljano manipulira javnošću.

Demontaža zakonskog mirovinskog sustava je, zahvaljujući brojnim lobistima i dalje u toku, a to znači, da će zakonske mirovine u budućnosti biti manje nego što su danas, dosta vjerojatno se može desiti, da se jednog dana uvede jedinstvena mirovina.

Oni koji se, iz bilo kojeg razloga, nisu pobrinuli za alternativne privatne mirovine, biti će izgleda dobre mušterije javnih kuhinja, dok će na drugoj strani “neko” dobro “omastiti brke”. A to sigurno neće biti niti oni, koji su uplaćivali u te privatne fondove.

Autor.

Foto: © sumnersgraphicsinc - Fotolia.com

Fotke

Dojčland Komentiraj prvi

Fotke s hodočašća Hrvata u Marienthal

Paralelni svjetovi

>> Pisma, Dojčland Komentiraj prvi

Lova - da, integracija - možda

Brojka od preko 15 milijuna osoba s migracijskom pozadinom u Njemačkoj je zaista impresivna.

Početkom 1973. godine, tadašnji kancelar Willi Brand u jednoj izjavi reče, “neophodno je da brižno razmislimo, gdje je sposobnost prihvata (stranaca) u našem društvu iscrpljena…”. Danas bi mnogi itekako bili sretni, da je sve ostalo pri toj brojci (cca. 3,9 mil. kad je donešena zabrana novačenja novih).

Legendarna izreka švicarskog književnika Maxa Frischa “Zvali smo radnu snagu, došli su ljudi” mnogo govori za sebe. Već desetljećima Nijemci muku muče s strancima. Dobrim dijelom su za to i sami krivi, jer su tek do par godina akcent isključivo stavljali na njihov povratak. Tvrditi da je Njemačka useljenička zemlja, ma koliko to bilo svima jasno, brojni političari godina to nisu mogli preko usana prenjeti.

Zvuči možda paradoksalno, ali u nekim sferama i jednim i drugim je to odgovaralo. Prvima zbog financijskih, izborno-taktičkih razloga i dr. A kod drugih se se nije tražila značajnija integracija (danas ih je skoro 10% bez ikakve školske naobrazbe i 51% bez zanimanja), isti su se mogli opustiti, koristeći naravno sve moguće i nemoguće potpore države, bez značajnih obveza (učenje jezika i sl.). Javnosti, koja također nije bila željna integracije istih, to naravno nije izmaklo. Za brojne njemačke građane, koji često puta ne prave razliku, većina stranaca “gleda samo da iskoristi državu”. U jednoj reprezentativnoj anketi Instituta Forsa 2007. godine 52% ih se je negativno izrazilo i za jednostavnije useljenje visokokvalificiranih stranaca. A kakav je odnos prema brojnim azilantima, koji su, posebno u devedesetim godinama bili nagrnuli, ne treba uopće razmišljati.

Tek kad su olakšani uvjeti za useljenje i dobijanje državljanstva, ozbiljno se je prešlo stvarnoj integraciji. Zaoštravanjem postojećih i donošenje novih mjera za sprječavanje zloupotrebe socijalnog sustava, zadnjih godina, isti sigurno neće više moći kao do sada imati ekstra bonus, kojeg ne samo da su mnogi iskroristili, nego su zaista pretjerali u svemu tome (slično vrijedi i za Nijemce s ne baš dobrim radnim navikama).

Poseban je to slučaj za građane iz Turske (stopa nezaposlenosti 2006: 31,8%, stvarna je još veća, jer su oni najbrojniji od svih stranaca koji su uzeli njem. državljanstvo), afričkih zemalja, Pakistana, Iraka, Afganistana, Balkanskih zemalja (stopa nezaposlenosti 2006.: 11,3%) i sl. Na nivou cijele 2007. godine ta stopa kod Nijemaca je bila 9,3%, a kod stranaca 20,3%.

Za brojne strance se može reći da ne prihvaćaju niti običaje, niti kulturu, niti imaju respekta prema zemlji koja ih hrani ili školuje. A često puta svojim nedoličnim i agresivnim ponašanjem izazivaju bijes ostalih sugrađana, koji zbog straha izbjegavaju suočavanje. Obično se (ne samo) tu radi o pripadnicima druge generacije, koja je u dobrom dijelu rođena ovdje. Izgovor da su neprihvaćeni samo ponekad ima svoju točnost. Dobar dio ih jednostavno živi u svom nekom paralelnom svijetu, neželeći Njemačku prihvatiti kao svoju novu domovinu. Takvi slučajevi se obično nalaze u velikim gradovima, poput Kölna, Berlina, Frankfurta (39,5% svih stanovnika imaju migrantsku pozadinu), Hamburga i drugih.

Ta situacija, i iznadprosječni kriminalitet stranaca su naravno voda na mlin njemačkim ekstremnim desničarima, koje se drže na lancu. Tu i tamo se on nekad popusti. Inače bi sve već davno otišlo u pogrešnom smjeru. Njemačka država, s obzirom na njezinu prošlost, a i pritisak iz inozemstva, trudi se da stvar drži pod kontrolom. Hoće li uvijek biti tako, treba se stvarno dobro zapitati? Jedno je nažalost sigurno, njemački lonac s “multikulturalnim” primjesama (i dalje potiho) kuha.

Autor.

Foto: © BilderBox - Fotolia.com, © fux - Fotolia.com

Izvori:

http://www.pub.arbeitsamt.de/hst/services/statistik/200803/ama/auslaender_d.pdf;

Prilozi iz “Sterna” itd.

Stanovništvo s migracijskom pozadinom (15,1 mil.)

Kroate sucht (vielleicht) Arbeit

Dojčland Komentiraj prvi

Broj nezaposlenih Hrvata u Njemačkoj, travanj 2008.

10.207

(Izvor: Bundesagentur für Arbeit)

Download: Cijela tablica

Nezaposleni u većim gradovima (izbor):

Tele drpanje

>> Pisma, Dojčland, Kruh naš svagdašnji Komentiraj prvi

“Skrati, skrati…”

I dok njemački građani od 1998. godine, nakon pada monopola Deutsche Telekoma, odahnuju dušom, našim se još uvijek šalju papreni računi za telekomunikacijske usluge.

Od te godine, cijene telefonskog impulsa su se u Njemačkoj za sve opcijske modele, kao i za Internet DRASTIČNO smanjile. Tako je recimo tada cijena minute do Australije koštala 2,40 DEM (1,23 EUR), dok je to danas kod najpovoljnijeg ponuđača 1,25 Ct. Nebo i zemlja.

Najjefiniji pozivi za BiH koštaju 9,15 Ct za minutu, a za Hrvatsku čak samo 1,39 Ct. Deutsche Telekom je 1998. za te zemlje obračunavao oko 1,28 DM (cca. 65 Centi). Njihove sadašnje cijene se kreću za: BiH 20 Ct, a Hrvatsku 9,8 Ct (Call Start tarifa). Iste se, doduše mogu s dodatnim paketima spustiti, ali oni naravno koštaju ekstra.

Iskorištavanje pretplatnika u Hrvatskoj i BiH se u usporedbi s njemačkim i dalje nastavlja. Posebno su to slučaj kod tarifa za inozemstvo, ali ne samo. Poziv iz BiH (jedne od najsiromašnijih zemalja Europe) s HT Mostar-om ili Telekom-om Srpske u Njemačku košta 1,52 KM, odnosno 77,8 Ct, (BH Telekom 1 KM, tj. 51 Ct.), dok u Hrvatskoj Amis Telekom uzima 1,39 kn (19 Ct), H1 i Optima Telekom 1,70 kn (23,4 Ct), a “hrvatski ” HT obračunava, u “halo” tarifi, taj poziv s 2,26 kn, tj. 31 Ct.

To toliko o nečijim “harmonijama različitosti”.

Autor.

Izvor: teltarif.de, ht.hr, ht.ba, optima.hr, h1telekom.hr, amis.hr, telekomsrpske.com, billiger-telefonieren.de

Foto. © Ford - Fotolia.com

Broj Hrvata u saveznim pokrajinama

Dojčland Komentiraj prvi

Na osnovi izvješća njemačkog Statističkog ureda broj hrvatskih državljana 2007. godine u saveznim pokrajinama/zemljama iznosio je:

1. Baden-Württemberg 75 136
2. Bavarska (Bayern) 51 357
3. Berlin (grad-država) 9 254
4. Brandenburg 347
5. Bremen (grad-država) 927
6. Donja Saska (Niedersachsen) 6 424
7. Hamburg (grad-država) 5 033
8. Hessen 30 408
9. Mecklenburg-Zapadno Pomorje (Mecklenburg-Vorpommern) 285
10. Porajnje-Falačka (Rheinland-Pfalz) 7 141
11. Saarland 658
12. Saska (Sachsen) 288
13. Saska-Anhalt 176
14. Schleswig-Holstein 1 833
15. Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen) 35 931
16. Tirinška (Thüringen) 111

Zanimljivo je napomenuti, da više od 99,5% Hrvata živi na području bivše Zapadne Njemačke, dok je u pet zamalja bivše Istočne Njemačke živjelo samo 1.207 osoba.

Autor.

Četvrtina stanovnika Njemačke na granici siromaštva

>> Pisma, Dojčland 3 Komentara

Iz godine u godinu sve smo više svjedoci dramatičnog raslojavanja njemačkog društva i porasti siromaštva. A ono je dosegnuto ako neto prihodi padnu ispod 60% prosječnih prihoda stanovništva. 2003. godine ta suma je bila 10.274 € godišnje, odnosno cca. 856 € mjesečno.

Za egzistencijalni minimum potrebno je za odrasle osobe 7.356 € godišnje (613 € mjesečno) , bračni par 12.240 (1.020 € mjesečno), a za dijete 3,684 € (307 € mjesečno). Prema studiji “Kinderreport 2007.” svako 6. dijete prima socijalnu pomoć.

Gledano po grupama, najviše ugroženih od siromaštva nalazimo kod osoba bez stručne spreme (10,6%), samostalnih djelatnika (8,7%), radnika (7,5%), izvršnih namještenika (6,9%) i stručnih radnika (5,2%).

Institut za makroekonomiju (IMK) je utvrdio promjene od 2000. - 2006. godine:

- Sloj stanovnika s dobrom zaradom porastao je s 18,8 % na 20,5 %
- Srednji sloj društva je pao s 62,3 % na 54,1 %
- Sloj ugrožen od siromaštva je porastao s 18,9 % na 25,4%.

Konkretno, to znači bogatih i siromašnijih je sve više s tendencijom rasta, posebno ovih zadnjih.

Bavarska s 3,9% svih osoba koja primaju državna socijalna davanja (2005.) se nalazi na najboljem mjestu, dok zemlje Istočne Njemačke zajedno s najlošije pozicioniranim Berlinom (15,2%) drže začelje. Dramatičnost situacije je posebno vidljiva u tom glavnom gradu, u kojem skoro svako treće dijete (30,7%) živi od socijalnih davanja.

Autor.

Izvor podataka: http://de.wikipedia.org/wiki/Armutsgrenze

35 godina unazad

Dojčland, Uncategorized Komentiraj prvi

Godine 1973., kada je donešena zabrana slobodnog dolaska, ukupan broj stranaca u Njemačkoj iznosio je 2.345.000

Prema zemljama porijekla taj broj je:

  • Turska 528.000
  • Jugoslavija 446.000
  • Italija 409.000
  • Grčka 268.000
  • Španjolska 179.000
  • Portugal 69.000
  • Maroko 15.000
  • Tunis 11.000

Izvor

“Mikrofon je vaš”

Dojčland, Video Komentiraj prvi

Glazbeno natjecanje u pjevanju “Mikrofon je vaš”, osobiti je doprinos hrvatskoj glazbi i kulturnoj sceni. Hrvatska katolička zajednica “Sveti Petar i Pavao” u Ludwigsburgu broji oko 1500 članova. S drugim katoličkim zajednicama u okruženju Bietigheim-Bissingen, Vaihingen/Enz, Illingen i Korntal čine zajedno 4500 članova.

Pod nazivom “Mikrofon je vaš” pozvani su svi sudionici od 14. godine na dalje, koji mogu pjevati na hrvatskom jeziku. Natjecanje će se održati 14.6.2008. u Bürgersaalu u Tammu (blizu Ludwigsburga). Voditelji večeri su Slavica Novosel i Martin Miletić. Ulaz od 18 sati - početak 19 sati.

Hrvatska katolička zajednica “Sveti Petar i Pavao” iz Ludwigsburga, želi pjevačkim talentima dati priliku da se predstave na profesionalnoj pozornici. “Vjerujemo da se tu kriju mnogi talenti, koje treba podržati” citira Fra Jozo.

Žiri je sastavljen od iskusnih glazbenika koji će svojim ocjenama uz prigodne nagrade izabrati najbolje. Pobjednicima prvog, drugog i trećeg mjesta čekaju ove godine atraktivne nagrade.

Webstranica

Rezultati 2007.

Mikrofon je vaš - 1. mjesto, Karmen Kočila

Mikrofon je vaš - 2. mjesto, Natalia Mihaljević

Mikrofon je vaš - 3. mjesto, Branimir Hinić

Broj hrvatskih državljana u Njemačkoj 2007.

>> Pisma, Dojčland 1 Komentar

Prema zadnjim dostupnim podatcima njemačkog Statističkog ureda iz Wiesbadena broj hrvatskih državljana u Njemačkoj 31.12.2007. godine iznosio je 225.309 tj. 3,1% svih stranaca. U odnosu na predhodnu godinu smanjen je za 2.201. U braku se nalazi 72.226 osoba, od tog broja 16.659 je s jednom/jednim njemačkim državljaninom, dok ih 113.604 navedeno kao neoženjen/neudana. 12.968 živi rastavljeno, a 5.870 je udovac/udovica.

21,8% svih Hrvata rođeno je u Njemačkoj, tj. 49.117. Kod muških ta je kvota 22,6%, a kod ženskih 21,1%.

Prosječna starost iznosila je 43,9 godine, a dužina boravka s 26,2 godine je jedna među najvećom među strancima. Broj Hrvata je prema Hrvatskim katoličkim misijama daleko veći i iznosi najmanje 310.000 tisuća.

Iz BiH-e se u Njemačkoj nalazi 158.158 osoba (2006.: 157.094). Među njima je također jedan dio Hrvata. Prosječna starost građana BiH-e je manja (38,3), a dužina boravka od 19 god. također je ispod hrvatskog prosjeka, a nešto je malo veća od prosjeka svih stranaca (17,7 god.). Ukupan broj stranaca prošle godine iznosio je 7.284.521, tj. 8,85% svih stanovnika Njemačke.

Autor. Izvor: Statistisches Bundesamt Deutschland 2008.

Powered by WordPress and livno-online.com
Postovi RSS Komentari RSS Log in