Pisma iz Njemačke

Audio: EU i Nato

veljača 20th, 2009Arhiva Komentiraj prvi

EU i Nato. Emisija od 19.2.2009., 28:19 min.

Get this widget

|

Track details

|

eSnips Social DNA

Jugoslavenska mašinerija ubijanja Hrvata u Njemačkoj

studeni 13th, 2008Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

Do 1980. Udba je u Njemačkoj likvidirala tridesetak Hrvata te nekoliko Srba i kosovskih Albanaca. Iz popisa žrtava uopće se ne može zaključiti kojim se »kriterijima« ravnala Udba. Iscrpnije

Proljeće i dijaspora

studeni 9th, 2008Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

Branko Salaj

Jedna je od temeljitijih i obuhvatnijih studija što su se pojavile potaknute 30. obljetnicom hrvatskog proljeća studija Branka Salaja o vezama domovinskih zbivanja i dijaspore. Godine 1971. Branko Salaj, politolog po zanimanju, bio je zauzeti član Društva prijatelja Matice hrvatske u Švedskoj. Dvadesetak godina nakon toga vratio se u domovinu te u godinama borbe za neovisnost i u prvim godinama samostalnosti obnašao više važnih izvršnih i diplomatskih dužnosti. Za njega je odnos dijaspore i domovinskih zbivanja zapravo veliki nesporazum, takav koji se spoznaje kada se sve bitno već dogodilo te se kotač više ne može zavrtiti unatrag.

Tekst je izvorno priređen za znanstveni skup »Hrvatska u 1971.« što se 18. i 19. prosinca 2001. održao u Školskoj knjizi u Zagrebu, ali zbog spriječenosti autora nije izložen na samome skupu. Autor je zahvalan Branku Hanžu iz NSK na korisnim bibliografskim sugestijama. Popratne fotografije aktera zbivanja iz 1971. iz Salajeva su privatnog albuma. Iscrpnije

100 zadnjih postova

studeni 7th, 2008Arhiva Komentiraj prvi

Siromaštvo u zemlji blagostanja

studeni 4th, 2008Arhiva, Dojčland Komentiraj prvi

U Njemačkoj se širi siromaštvo. Tako barem tvrde dva novinara u knjizi „Jednostavno odbačeni“.

Prikazali su portrete ljudi koji su iz različitih razloga pali u relativno siromaštvo. U Njemačkoj, zemlji blagostanja, stalno raste broj trajno nezaposlenih, samohranih, doseljenika, propalih učenika i obitelji s mnogo djece. Mnogi su od njih, kako kažu autori, pogođeni siromaštvom kao i ljudi iz srednjeg društvenog sloja dosad smatrane sigurnom Većinom su to ljudi koji imaju posao, ali su loše plaćeni. Iscrpnije

Koliko je torbi s novcem netragom nestalo?

listopad 28th, 2008Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

Članak Darka Markušića u Vjesniku iz 2002. godine.

Priča o donacijama iz dijaspore počinje 1989. kad vodeći ljudi HDZ-a obilaze dijasporu u Americi i Australiji i prikupljaju novac za predizbornu kampanju / Nakon pobjede, vlast je apelirala na dijasporu da što izdašnijim prilozima pomogne obrani i obnovi zemlje / U apelima je prednjačio tadašnji ministar iseljeništva a kasnije obrane Gojko Šušak, a nisu zaostajali ni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i sadašnji Stjepan Mesić / Novac su nerijetko prikupljale osobe o kojima se nije previše znalo. Iscrpnije

Sve hrvatske vlasti prilaze dijaspori kao »kravi muzari«

listopad 27th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Članak Gojka Borića u Vjesniku iz 2004. godine.

Mandića kao kriptokomunista boli što sam njegova Tita ponovno uvrstio u ratne zločince. A što bi mogao biti drugo? Milovan Đilas piše u svojim sjećanjima kako je Tito upozorio svoje krvnike da više ne ubijaju »jer se nitko više ne boji smrti«. Onaj koji je dao takvu uputu, dao je i zapovijed o ubijanju. Iscrpnije

Pogled s Majne “Ko to tamo peva?”

listopad 20th, 2008Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

O ukusima ne treba raspravljati, veli drevna latinska poslovica. Njezina poruka odnosi se i na glazbene ukuse, pa upravo zbog toga postoji tako širok spektar glazbenih ostvarenja. Ne bi stoga možda trebalo ni pisati ovaj tekst jer svatko ima slobodu i pravo slušati glazbu koji voli. S druge strane, međutim, ipak valja reagirati budući da se radi o pojavi koja iznenađuje, vrijeđa, pa i boli.

Srpski narodnjaci

Riječ je o sve većoj popularnosti srpske narodnjačke glazbe i među Hrvatima u Njemačkoj. Kako bismo to potkrijepili, evo samo nekoliko primjera. Nedavno je u jednoj “hrvatskoj” diskoteci u Darmstadtu gostovala jedna - kažu - poznata srpska pjevačica narodnih pjesama. Gosti vele da diskoteka nije bila nikad punija te da se dvoranom prolamao zvuk nekakvoga “turbo-folka” na izvornoj srpskoj ekavici. Posjetitelji nisu samo plesali na tu glazbu nego su čak i “pevali” s pjevačicom koja je ponavljala da ih sve voli, a pismeni znak svoje ljubavi ostavila je i na plakatima. Mnoge je, naime, iznenadila iznenadna ljubav navedene pjevačice koja je, opet kažu, za nedavnoga rata pjevala onima koji su išli u krvavi rat na Hrvatsku i Bosnu. Uz ostalo, izjavljivala je kako bi prestala pjevati kad bi znala da njezine pjesme slušaju “ustaše”. Očigledno, njezine pjesme “ustaše” nikada nisu slušali niti slušaju, nego to čine Hrvati.

I u Offenbachu ima jedna - kažu - “srpska” diskoteka, koju posjećuju većinom Hrvati. I u toj diskoteci gostuju “glavne zvijezde” srpske narodnjačke glazbe i pjesme. Pričaju da je atmosfera uvijek živa, a zabava prava stvar. Slično je i u nekim drugim diskotekama i kafićima diljem Njemačke.

Ni hrvatske svadbe i druge fešte u toj njemačkoj dijaspori ne mogu proći bez narodne glazbe i narodnjačkih pjesama. Mnogi naši ljudi ih slušaju i uživaju iako su tekstovi mnogih takvih pjesama ispod osnovne kulturne razine, a instrumentalno prenemaganje i zavijanje se uopće ne može nazvati glazbom.

Primitivna narodnjačka muzika

Na toj hrvatskoj ljubavi prema srpskoj narodnjačkoj glazbi zarađuju i prodavači kaseta i CD-a. Kod njih se mogu naći svi novi “hitovi” tzv. “folk-zvezda” s one strane Drine i, što je zanimljivo, izvrsno se prodaju. Nije to tako od jučer. Još u vrijeme bivše zajedničke države u automobilima mnogih naših gastarbajtera mogla se čuti gotovo isključivo primitivna narodnjačka muzika (baš muzika!). I u vrijeme srpske krvave ratne agresija protiv Hrvatske i BiH samo su se rijetki odrekli svoje ljubavi prema prekodrinskim ljubimcima i njihovim pjesmuljcima. Ni tamburica, ni mandolina, ni Oliver, ni “Prljavo kazalište” ne mogu se nositi s tim narodnjačkim stilom.

I što je još zanimljivije, te pjesme i muziku ne slušaju samo stariji nego i mladi, oni koji su ovdje u Njemačkoj rođeni i odrasli. Čak i mnoge tekstove znaju napamet iako im možda ne znaju značenja. Oni će reći da je to trenutačno “in”, “geil”, “cool”, da im to pruža zadovoljstvo (Das macht Spass!) Svoje omiljene pjesme često, uostalom, slušaju i gledaju u stanovima i kućama u emisijama satelitskog programa srbijanske televizije, i to besplatno. S druge strane, e satelitski se program Hrvatske televizije mora plaćati, a znatni su troškovi instaliranja novih prijamnika.

I što kazati na sve to? O ukusima, pa i glazbenim, dakako ne treba raspravljati. Ali treba o primitivizmu, nekulturi i naivnosti. O hrvatskom bijegu s Balkana u tom pogledu još nema ni govora. Hrvatska možda i nije na Balkanu, ali je Balkan i dalje vrlo živ u svijesti mnogih njezinih iseljenika.

Anto Batinić, Dom i svijet, 1998.

Skandali i katastrofalne diplomatske pogreške

listopad 19th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Evo jedan arhivski članak iz Vjesnika od 2004. godine. Jedno im je i danas zajedničko, u trošenju novca sigurno nisu amateri.

Da bračni parovi rade u Ministarstvu vanjskih poslova nije nikakva novost, što se također kosi s Bečkom konvencijom, kao što nije ni novost da ambiciozne supruge svojih muževa s diplomatskim statusom pokušavaju dobiti unapređenje za svoje bračne drugove / Klan Mate Granića je bez obzira na političke promjene ostao i dalje jednim od najutjecajnijih stožera koji utječu na personalnu, bolje rečeno, kadrovsku politiku Ministarstva vanjskih poslova. On ga je učvrstio za vrijeme predsjedničke kampanje na izborima 2000. godine na kojima je Mate Granić kao predsjednički kandidat propao, ali nisu njegovi ljudi na Zrinjevcu / Pod Matom Granićem kao »ministrom vanjskih poslova predsjednika Tuđmana« i pod »teklićem premijera Račana« Toninom Piculom zadržavanjem istog modela, pa čak i istih struktura, počinjene su katastrofalne vanjskopolitičke političke i diplomatske pogreške (bivša Jugoslavija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, euroatlantske integracije) koje će trebati dugo ispravljati. Iscrpnije

Hrvatska politička emigracija i Hrvatska država

listopad 17th, 2008Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

Hrvatska politička emigracija i Hrvatska država [pdf, 1,9 MB]

Prinos iseljene Hrvatske uspostavi samostalne hrvatske države i njezinom razvitku.

51 nastavak. Izvor: Vjesnik 2004.

Miro Mioč, iseljenik koji je svojim ulaganjima gospodarski preporodio šujički kraj

listopad 5th, 2008Arhiva, Povratnička priča Komentiraj prvi

“Kupio sam tvornicu u kojoj je radio moj otac”

U tvornicu sam odlučio investirati kada sam vidio da bi se mogla ugasiti. Nisam mogao dopustiti da nestane hraniteljica šujičkog kraja, koja je othranila mene i cijelu moju obitelj.

Nijemci nas smatraju strancima, a ako izgubimo pravo glasa i u Hrvatskoj bit ćemo stranci i u vlastitoj domovini, što bi zaista bilo apsurdno. Želim upitati oporbenjake:- Gospodo, kome mi iseljenici zapravo pripadamo, kada nas nitko ne treba?

Kada se krajem sedamdesetih godina zaputio u Njemačku iz svoje rodne Šujice, Miro Mioč nije ni sanjao da će jednog dana postati ugledni poslovni čovjek. Mislio je u Frankfurtu ostati godinu, dvije, da nešto zaradi, a onda se vratiti kući. Ipak, sudbina je htjela drugačije. Ugostitelj po struci, svoj je zanat “ispekao” u poznatim hrvatskim turističkim središtima poput Dubrovnika, Splita i Zagreba, a lijepo se ubrzo snašao i u novoj sredini. Godina za godinom prolazile su brzo, a poslovni uspjesi bivali su sve veći. Prije nekoliko godina preuzeo je vođenje poznate gradske ugostiteljske kuće “Burgerhaus” u Obertshausenu.

Poznato je da Nijemci takve objekte daju u ruke samo povjerljivim i stručnim kadrovima, pa je ovaj posao za našeg ugostitelja bio pravi poslovni izazov. Ali to nije sve. Gospodin Mioč nikada nije zaboravio svoju rodnu grudu, dragu mu Šujicu i Hrvatsku. Među prvima pomogao je domovini u najtežim trenutcima zajedno s brojnim nasijencima organizirajući razne humanitarne priredbe i prikupljanje pomoći. I za vrijeme rata, kada je njegova Šujica bila zasipana kišom granata, odlučio se na povratak i ulaganju u tamošnju drvnu industriju. Mnogi će kazati kako je to bio zaista hrabar potez, jer u takav rizik nije se bilo lako upustati, posebice u vremena kada se nije mogla s lakoćom razaznati budućnost. Ipak, Miro Mioč ju je vidio, što potvrđuju i današnji dobri poslovni rezultati.

Brzi poslovni uspjeh

-Pokraj svega mislim da čovjek u životu ima neku svoju crtu vodilju, nešto što nazivamo sudbinom. Uvijek sam razmišljao o povratku i o tome kako ću živjeti u svom rodnom kraju. Blještavilo Zapada nikada me nije posebno činilo sretnim. Kad sam stigao u Njemačku, pred Božić 1977. godine, nisam tada nikoga poznavao niti se kome mogao obratiti za pomoć. Tu sam jednostavno zalutao i polako, iz mjeseca u mjesec, vrata su mi se jednostavno otvarala. Vrlo brzo sam shvatio što mi je činiti, da bih mogao poslovno opstati i uspjeti. Konkurencija je tu u Njemačkoj zaista velika, posebice u ugostiteljstvu. U međuvremenu, u domovini se događaju pretvorbe, privatizacije. Osjećao sam da i ja imam pravo na ulaganje, jer nisam sve godina ovdje spavao. Tesko zarađenu ušteđevinu želio sam uložiti negdje u Hrvatskoj. Nažalost u dva pokušaja kupovine tvrtki nisam uspio, iako sam ponudio najbolje uvjete. Kad sam vidio da to ne prolazi, a radilo se o ulaganjima u turizam, onda sam odlučio pomoći svome kraju. Vukle su me zaista velike emocije, a posebno ta tvornica u Šujici koja je bila na izdisaju, a prije je zapošljavala dvjestotinjak radnika. Mislio sam: gdje će ti ljudi na ulicu, od čega će živjeti njihove obitelji; kakva je zapravo budućnost mjesta kojemu se zatvara tvornica - majka hraniteljica. I emocije su presudile; posebno kada sam se sjetio svoga pokojnog oca. Ja sam mu bio najmlađe, deseto, dijete a živjeli smo teško. Radio je u toj tvornici da bi nama donio nešto malo kruha i u tome je uspio. Podigao nas je na noge, a trojica braće, u ono vrijeme, završila su fakultete. Mislio sam o tome što bi sada rekao moj otac, kako bi bio sretan i ponosan videći mene na čelu te iste tvornice. I moram biti iskren, takve emocije bile su presudne u odluci: tvornica se ne smije zatvoriti.

Uspjeh unatoč konkurenciji

Zajedno s čelnicima tomislavgradske općine, s kojom jako lijepo surađujem, razradio sam sve mogućnosti ulaganja. I njihova želja bila je - zaposliti ljude. Mislim da smo zajedničkim snagama do sada u tome uspjeli. Istina, broj radnika je manji nego prije, ali za svakoga tko želi raditi ima i bit će mjesta. Ja sam se obvezao da ću preuzeti sva dugovanja, a i potraživanja bivše tvorničke uprave i radnike, ali ne i neradnike. Tvrdim da je danas moje poduzeće na stabilnim nogama. Sanirali smo velika oštećenja, modernizirali pogone, kupili potrebne strojeve, osmislili finalizaciju proizvodnje. Tu proizvodimo brodski pod, lamperiju, raznu ambalažu, posebno palete koje su tražene na našem tržišu. Za plasman drugih proizvoda, rezanu građu, imamo možda sreću, u ovoj našoj hrvatskoj nesreći. Obnova u tijeku, kuće se moraju sanirati, pa i tu imamo dosta posla. A što je vrlo značajno, imamo izobilje sirovine jer šume u našem kraju su izvanredne. Problem je jedino naplata. To ide zaista teško i dugo se čeka. Oko 90 posto robe plasiramo na hrvatsko tržište, a nešto izvozimo i za Daleki istok. Na njemačko i austrijsko tržište nije nimalo lako plasirati proizvode, jer je konkurencija na tim tržištima jako rigorozna.

Uskoro i hotel

Dugogodišnji san ovog uspješnog hrvatskog poslovnog čovjeka, koji je na Zapadu stekao ugled, znanje i imanje, bio je u mjestu izgraditi i hotel. Ne krije da od te svoje zamisli nikada nije odustao. Vjeruje kako će već uskoro realizirati takav projekt i opet ponuditi nešto novo i kvalitetno ugostiteljstvu tomislavgradske općine. Miočev hotel trebao bi biti izgrađen po uzoru na njemačke hotele.

Na poslijetku, jedan takav objekat zadovoljio bi potrebe visokog turizma ovog kraja u budućnosti. Do tada startat ce poslovno i Miočevih četvoro djece od kojih neki već pokazuju sklonost ugostiteljstvu kao obiteljskom naslijeđu. Djeca još uvijek u Njemačkoj polaze školu, ali svaki slobodni trenutak koriste da odu do Šujice. Tako mnogi za Mioče kažu da su jednom nogom u domovini, a drugom u Njemačkoj. Valjda ce tako biti još dok djeca ne završe školu, a onda uslijediti povratak.

-Vidite, u posljednje vrijeme mnoge naše iseljenike širom svijeta, a posebno u Njemačkoj, smetaju razni pokušaji koji stižu iz redova oporbenih čelnika, a svode se na oduzimanje prava glasa našim iseljenicima. Mislim da je to težak udarac za naše ljude, koji su pomogli i sigurno bi opet bili prvi u redovima za pomoć Hrvatskoj. Kada su svojevremeno ugošćivali gospodina prof. Zdravka Tomca, Ivicu Račana, Gotovca i druge, onda su iseljenici bili jako dobri, a sada bi im trebalo nažalost oduzeti pravo glasa. Nijemci nas smatraju strancima, a ako izgubimo pravo glasa i u Hrvatskoj bit ćemo stranci i u vlastitoj domovini, što bi zaista bilo apsurdno. Onda želim upitati oporbenjake:- Gospodo, kome mi iseljenici zapravo pripadamo, kada nas nitko ne treba?. U svakom slučaju, potrebno je da se u Hrvatskom Saboru čuje glas zastupnika iz iseljeništva, jer oni su taj most koji nas ovdje spaja s domovinom - veli nam Miro Mioč, naš iseljenik - povratnik koji već nekoliko godina živi na relaciji Frankfurt-Šujica. Ipak kada tijekom iduće godine bude izgrađena njihova obiteljska kuća, Miočevi se vraćaju i definitivno u svoj rodni kraj odakle su prije dvadesetak godina krenuli u “bijeli svijet”, u potragu za boljom buducnošću.. Tu budućnost uspjeli su pronaći zahvaljujući marljivom radu i odricanju.

Zoran Roko Paškov, Dom i svijet, 1998.

P.S Prof. Zdravko Tomac je uvijek bio da iseljenici imaju pravo glasa.

Preko 300 postova

listopad 3rd, 2008Arhiva Komentiraj prvi

U arhivi se mogu naći naslovi objavljeni zadnjih 6 mjeseci do danas, tj. 308 postova.

Ana Štimac, mlada povratnica iz Njemačke

rujan 26th, 2008Arhiva, Kroacijen, Povratnička priča Komentiraj prvi

Hrvatska je izazov za svakog mladog čovjeka

Život u domovini donio mi je ispunjenje svih mojih želja, tvrdi Ana Štimac, mlada povratnica iz Njemačke.

Iako je rođena u Njemačkoj, gdje je i živjela do upisa u srednju školu u Bjelovaru, Ana Štimac je bez problema svladala hrvatski sustav školovanja te se upisala na Studij hotelijerstva i menadžmenta u Dubrovniku. Ova buduća poslovna žena u Hrvatskoj vidi svoju budućnost a mladim Hrvatima iz iseljeništva poručuje: Usprkos svim problemima koje povratak sa sobom nosi, doma je ipak najljepše!

Upisi u srednje škole već su započeli, a rokovi na hrvatskim sveučilistima se polako bliže. Nervoza i uzbuđenje raste među budućim studentima, posebice među mladim Hrvatima koji se na taj način vraćaju u domovinu. Mnogo je briga zbog prilagodbe na novi sustav školovanja i način života, te zbog slabog znanja hrvatskoga jezika. Problemi su to koje sa sobom nosi povratak u domovinu. Problemi jesu, ali kako poručuje mlada povratnica iz Njemačke Ana Štimac, nisu nerješivi.

Ana kao prva lastavica

-Po završenom osnovnom školovanju u Njemačkoj odlučila sam se upisati u srednju skolu u Bjelovaru. Time sam ispunila svoju želju povratka u Hrvatsku za koju sam još od djetinjstva jako vezana. Iako sam rođena u Njemačkoj, hrvatski sam dobro znala, jer u mojoj obitelji se njegovao materinji jezik a ljubav prema domovini usadili su mi moji roditelji koji su se također vratili u Hrvatsku.
Obično se u domovinu prvo vraćaju roditelji pa potom njihova djeca, kod obitelji Štimac,međutim, Ana je bila prva lastavica koja je nagovijestila povratak. Postujući njezinu odluku s njom je odmah došla majka, a posle godine i otac, koji je svoj poslovni uspjeh u Njemačkoj nastavio i u Hrvatskoj, investirajući na više lokacija. Hotelijerstvom se obitelj Štimac bavila u Njemačkoj, pa se za njega odlučila i Ana, dok njezin brat ovoga ljeta dolazi u Hrvatsku na odsluženje vojnoga roka, da bi se potom i sam uključio u obiteljski posao.

-Kad sam se tek upisala u srednju školu nije baš bilo lako. Trebalo se navići na novu sredinu, ljude oko mene i uklopiti se u drukciji način školovanja. No, sve to lakše prođe kada imaš jasan cilj pred sobom, dobru volju i potporu obitelji. Sada imam osjećaj kao da sam oduvijek živjela u Bjelovaru, ispričala je Ana.

Dobar je to poticaj svakom mladom Hrvatu koji se iz iseljeništva vraća u domovinu. A primjer Ane Štimac u mnogo čemu je i poseban. Završivši srednju skolu s odličnim rezultatima, Ana se odlučuje za studij u Dubrovniku. Hotelijerstvo i menadžment je njezin izbor i nije htjela odustati, iako je to značilo ponovnu promjenu sredine.

-Znala sam da je to pravi studij za mene i eto, spakirala sam se i otišla na prijamni ispit. Sada nakon završene prve godine na iznimno kvalitetnom i jedinom takovom studiju u Hrvatskoj, čini se, na putu sam ispunjenja svih svojih snova. Stekla sam nove prijatelje, upoznala prekrasni Dubrovnik i naučila puno o poslu kojim ću se u budućnosti baviti. I to sve u mojoj Hrvatskoj, zaključuje Ana.

Na usavršavanje u Ameriku

Sigurnost s kojom govori, svjesna cilja koji je stavila pred sebe, već sada čini Anu mladom poslovnom ženom koja svoj uspjeh vidi u turističkom napretku Hrvatske, u poslu koji je već započela njezina obitelj. No, samostalnost i želje za izazovom čini se pomalo joj ne da mira, pa se bez puno razmišljanja odlučila i za još jedan veliki korak koji će joj iznimno pomoći u njezinom usavršavanju. O čemu se zapravo radi?

-Na mom studiju ukazala se mogućnost odlaska na usavršavanje u Ameriku. Budući sam ispunila sve uvjete, sljedeći tjedan putujem u Disneyland, u jedan veliki hotel, gdje ću stjecati praktična znanja radeći tamo godinu dana. Potom se vraćam u Dubrovnik završiti Studij do kraja. Svjesna sam da je odlazak u Ameriku veliki korak za svakoga mladog čovjeka, ali ja to shvaćam kao studijsko stručno usavršavanje na licu mjesta, koje će mi uvelike pomoći u mome budućem radu u Hrvatskoj, hrabro je kazala Ana.

A roditelji su i ovoga puta stali uz nju, pružajući svoju nesebičnu podršku kćeri koja točno zna što hoće. Ana Štimac ne priznaje nerješive probleme, niti upisa u školu, niti života u Hrvatskoj. Ako to čovjek istinski želi, treba uložiti puno truda, ističe Ana, ali na kraju će se zasigurno isplatiti, jer Hrvatska je zemlja puna izazova i ljepota, posebice za mladog čovjeka.

-A naše more je najljepše na svijetu i nudi bezbroj turističkih mogućnosti, koje samo treba bolje iskoristi, odlučno tvrdi ova simpatična dvadesettrogodišnja djevojka.

Ivana Rora

Izvor: Dom i svijet / 1999.

Starosna piramida postavljena naglavačke

rujan 18th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

U Njemačkoj je ovih dana burnu raspravu izazvala jedna znanstveno-fantastična serija u kojoj se pokušava pogledati u budućnost. Sliku Njemačke 2030. godine autori serije slikaju vrlo tmurno, umirovljenici provaljuju u apoteke kako bi došli do nužnih lijekova, beskrupulozne tvrtke samo idu za što većim profitom ne vodeći računa o ljudskom dostojanstvu. Ali, nisu svi znanstvenici tako pesimistični. Iscrpnije

“Hrvatski liječnici milijuneri u Njemačkoj”

rujan 4th, 2008Arhiva Komentiraj prvi

Prema pisanju njemačkog Bild Zeitunga, koji punih 16 stranica posvećuje liječnicima u Njemačkoj, saznajemo da u toj zemlji djeluju 374 liječnika hrvatskog podrijetla, »od kojih su većina njemački građani«. »Oni su vrlo cijenjeni, izvrsno vladaju njemačkim jezikom, a nisu ni siromašni. Naime, većina su njih milijuneri u našem novcu, gotovo svi posjeduju skupe kuće za stanovanje ili/i za privatne ordinacije…«
Autora napisa Horsta Demicha ni najmanje ne čudi da je ona generacija hrvatskih liječnika koja je stigla u Njemačku u razdoblju između 1968. i 1990. »stekla imanja koja su na zavist čak i mnogim njemačkim liječnicima…. a valja dodati da četvorica hrvatskih liječnika, vrhunskih stručnjaka u svojem području medicine, djelomično vode i katedre na trima medicinskim sveučilitima… Hrvatski su liječnici, pardon, sada njemački, vrlo savjesni, ugledni, a samo su se četvorica istaknuli na način koji zakon ne voli, pa su dvojica i u zatvoru, čekajući na vrlo komplicirani hod pravde…«

Izvor: Vjesnik, Nedjelja, 19. ožujka 2000.

U potrazi za novim putovima

kolovoz 24th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Danas u Njemačkoj djeluje 81 hrvatska katolička misija. Nalaze se na gotovo cijelom njemačkom području od juga do sjevera i podijeljene su u šest regija, a u njima djeluje više od 100 svećenika, 5 stalnih đakona i oko 80 pastoralnih suradnica i suradnika, redovnica i laika. Iscrpnije

Muke hrvatskoga jezika u njemačkoj slavistici

srpanj 10th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Prije 1991. na mnogim se njemačkim slavističkim lektoratima hrvatski nazivao srpskohrvatskim, a danas već imamo lektorate na kojima se hrvatski predaje samo pod hrvatskim imenom. Lektorati na kojima se hrvatski još naziva srpskohrvatskim postaju sve malobrojniji. To je u skladu s činjenicom da se broj jezikoslovaca što smatraju da hrvatski književni jezik kao zasebna i samosvojna cjelina ne postoji, u posljednje vrijeme, nakon raspada Jugoslavije, drastično smanjio. Iako moramo biti strpljivi, ujedno moramo podupirati ideju uvođenja kroatistike kao studijske predmetne skupine na pojedinim njemačkim slavističkim katedrama… Iscrpnije (Word datoteka)

Izvor: Vijenac

SAD tjera 10 tisuća Hrvata

srpanj 9th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Procjenjuje se da u Americi ilegalno živi oko 10 tisuća Hrvata. Njihovom američkom snu ispriječit će se novi zakon. Moraju platiti 5 tisuća $, otići iz zemlje i čekati papire u RH.

“Nemam pet tisuća dolara ušteđevine za kaznu koju trebam platiti kao ilegalni imigrant, a ne znam otkud bih potom namaknuo dolare za plaćanje odvjetnika i za zrakoplovnu kartu kako bih se vratio u Hrvatsku gdje bih trebao čekati rješavanje moje legalne useljeničke vize. Jednostavno ne vjerujem da bi me pustili natrag u Ameriku, a ja ne mogu napustiti djecu. Radije ću do kraja života imati ilegalan status.”

Tim riječima hrvatski iseljenik iz zadarskoga kraja, kuhar po zanimanju, koji od početka devedesetih godina živi u Astoriji u New Yorku, za Večernji list komentira prijedlog najnovijeg američkog useljeničkog zakona koji će nakon rasprave u Senatu najvjerojatnije uskoro prihvatiti i predsjednik Bush.

Zakon predviđa da ilegalni imigranti plate pet tisuća dolara kazne, vrate se u domovinu i tamo čekaju rješenje u kojem bi trebalo stajati da su podobni za takozvanu Z vizu. Ona im omogućuje trogodišnji rad u Americi, a tek nakon osam do 13 godina imaju pravo zatražiti trajno boravište. Tko će prihvatiti takve uvjete i zahtjeve, pitaju se ilegalni useljenici.

Večernjakov sugovornik nije jedini Hrvat u Americi koji je zabrinut za svoju budućnost u toj zemlji u kojoj živi bez legalno riješenog useljeničkog statusa. Procjenjuje se da broj Hrvata koji nemaju američku radnu vizu, zelenu kartu ili državljanstvo prelazi deset tisuća ljudi, a to su uglavnom oni koji su u Ameriku stigli napuštajući putnički ili teretni brod na kojem su radili ili su ilegalno ostali nakon što im je istekla turistička ili radna viza.

Brojni su, nakon desetak godina vrijednog rada, plaćanja poreza i skupih imigracijskih odvjetnika, uspjeli riješiti zelenu kartu koja u Americi znači mogućnost legalnog zapošljavanja, stanovanja i putovanja izvan zemlje, ali znatan je broj onih koji nisu imali novac, redovito zaposlenje ili druge uvjete koje useljenik zakonski treba ispuniti.

Oni u Americi pripadaju velikoj obitelji od 12 milijuna ilegalnih imigranata kojima Busheva vlada najnovijom reformom useljavanja, koju je nazvala svojim prioritetom, želi pomoći da dobiju legalan status.

Bijela kuća i Senat nakon višemjesečnih pregovora i brojnih prosvjeda koje su u svim većim gradovima Amerike održali imigranti postigli su dogovor da što prije počne primjena, ali u primjeni zakon vjerojatno neće podjednako ispuniti očekivanja useljenika i vlasti.

Kao što Večernjakovi sugovornici iz hrvatske zajednice u New Yorku izražavaju sumnju u mogućnost povratka u Ameriku nakon što plate sva zakonska potraživanja i čekaju na useljeničku vizu u matičnoj domovini, podjednako su prema ishodu nepovjerljivi i brojni meksički, portorikanski ili južnoamerički doseljenici.

Još jedan udarac ilegalnoj imigraciji koju uglavnom čine nekvalificirani radnici ili oni s nižom stručnom spremom stiže u obliku prijedloga zakonodavca koji navodi da će prednost u dobivanju zelene karte imati obrazovaniji kandidati i oni koji dobro govore engleskim jezikom.

I tu su hrvatski emigranti u lošijoj situaciji jer je većina onih koji ilegalno žive u Americi iz uslužnih ili zanatskih djelatnosti, bez odgovarajuće školske spreme koju mogu dokumentirati.

Mnogobrojne emigrantske organizacije najavile su nove prosvjede protiv novih useljeničkih zakona, ali i apele koje će uputiti kongresnicima i senatorima. U predizbornoj godini njima je podrška svih etničkih useljeničkih zajednica, pa tako i hrvatske, vrlo važna jer počinje borba za svaki glas, piše Večernji list.

Umjesto u Njemačku, sestre bježe na rad u kafiće

lipanj 19th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Trend emigriranja hrvatskih medicinskih sestara slabi jer se okreću lakšim i bolje plaćenim poslovima

Težina posla, male plaće i loš sustav obrazovanja glavni su razlozi zbog kojih se Hrvatska suočava sa sve većim nedostatkom medicinskih sestara koje bježe u inozemstvo ili u druge profesije. Problem raste s godinama jer je postojeći kadar sve bliži mirovini, a kako se s nedostatkom medicinskih sestara suočava cijeli svijet, Hrvatska hitno mora donijeti strategiju koja će proizvesti više sestara i zadržati ih u zemlji, sve se glasnije čuje iz strukovnih organizacija koje upozoravaju na opasnost pada kvalitete zdravstvene njege… Iscrpnije

Hrvatsko državljanstvo

lipanj 4th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Od primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu, od listopada 1991. hrvatsko državljanstvo dobilo je 1,15 milijuna osoba. Najviše je zahtjeva stiglo s područja bivše Jugoslavije, iz BiH oko 800.000, Srbije i Crne Gore oko 93.000, Slovenije oko 18.000, te Makedonije oko 14.000.

Od zapadnoeuropskih zemalja najviše je zahtjeva iz Njemačke, oko 10.000, Italije, 3500, dok je od prekooceanskih zemalja najviše zanimanja za hrvatsko državljanstvo bilo u Australiji, oko 3000 zahtjeva, Argentini 2000, Kanadi 1600 te Čile 1500.

Otpust iz državljanstva dosad je zatražilo 50.000 osoba kako bi mogli dobiti državljanstvo druge zemlje, najčešće austrijsko i njemačko.

Vjesnik, 13.9.2006.

Fran Višnar

svibanj 29th, 2008Arhiva, Audio, Svijet Komentiraj prvi

Zanimljive arhivske analize vojnog analitičara Frana Višnara:

Situacija u Albaniji, cca. 11 min.

Situacija u Srbiji i na Kosovu, cca. 9 min.

Budućnost Kosova, cca. 12 min.

Izvor: SBS Radio (Australija)

Integracija stranaca u Njemačkoj prioritet

svibanj 13th, 2008Arhiva, Iz medija Komentiraj prvi

Maria Böhmer, nova povjerenica savezne vlade za integraciju smatra da je potrebno ponovno pokrenuti projekt “udomaćivanja” stranaca u Njemačkoj… Isrcrnije

Antun Gustav Matoš

travanj 28th, 2008Arhiva Komentiraj prvi

Kip domovine

U katedralu jedne teške noći,
Uđoh tiho i priđoh do oltara.
Sa zvonika jecahu zvona stara,
Htio sam duši molitvom pomoći.
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
Jedna žena gledaše u daljinu.
Tri su joj boje ovile haljinu,
Prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se, sinko.
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…

Prilog na Wikipediji

Skromnost

travanj 15th, 2008Arhiva Komentiraj prvi

Govori: Anton Šuljić, cca. 4 min.