Švicarci su si u zadnje vrijeme stvorili dosta novih “prijatelja”. Prvi su Libijci koji bi ih zbog afere s Gadafijevim sinom najradije rasparčali, zatim muslimani čiji minareti tamo neće dugo ugledati zračni prostor, da bi uslijedili bogati Nijemci odgorčeni otkrićem koje je usljedilo nakon nestanka tajnih bankarskih podataka (1500 osoba) za što će kradljivcu njemačka država izdvojiti 2,5 milijuna eura u nadi da će od naplate kazni i neplaćenih poreza zaradit 100 milijuna eura. Njima vlastite banke nisu bile “sigurne” te su navodno od Züricha, Basela pa do Ženeve “za svaki slučaj” parkirali 175 milijarda eura. Za ostatak od 310 milijarada brinu se ostali susjedi i zemlje za koje malo tko zna gdje se na karti svijeta nalaze. Mnogi od ogorčenih štedišta već sada loše spavaju a uskoro bi mogli biti i neželjeno probuđeni u sitne sate jer su radije pomagali alpsku zemlju nego svoju vlastitu. Ova situacija dovodi i samu Švicarsku u ne baš lagodan položaj, jer je u očima mnogih okupljalište sumljivog kapitala. Stanovnici ove male, ali bogate zemlje poznati su po svojim brojnim referendumima, odnosno direktnom demokracijom. Prije ili kasnije nebi čudilo ako bi se najavio i referendum protiv zabrane davanja pravne pomoći za informacije dobivene ilegalnom trgovinom. No, i bez toga njihovi vlastodržci su najavili da to (sad zasad) neće učiniti. Ali s referendumom bi vjerojatno bili ojačani u svojim pozicijama. Nakon toga mogao bi uslijediti referendum za davanje azila “ugroženim” štedišama, referendum za smrtnu kaznu (à la pijani Wilhelm Tell) osobama koje odaju bankarske tajne, te referendum da se smiju praviti minareti ako iz zemalja s turbanom pristignu nove stotine milijarda dolara. Tako bi Švicarska možda mogla povratiti poljuljani ugled i što je najvažnije lovu koju u zadnje vrijeme sreću samo ptice selice.
Autor.
Posljednji komentari