Ivo Josipović
Novi, budući predsjednik, po nekima Mesić II, čija bi ne pobjeda, s obzirom na okolnosti bila prava senzacija, imati će vremena da dokaže jeli u istinu to ili nije. Medijskom potporom ovog do skora nepoznatog SDP-ovog kandidata, još davno se znalo da će se bez problema plasirati u drugi krug. Dodatnu podršku ponudio mu je i konkurentski HDZ rascjepkanošću svojih kandidata, od kojih su neki jedva dočekali svojih pet minuta, davši time do znanja stranci iz koje dolaze, da je ne šljive ni 1%. “Reinkanirani” Ivo se također pobrinuo da svoju bivšu stranku i mnoge birače napravi za budala, što mu mnogi od ljetos nisu zaboravili. Nisu samo HDZ kandidati i “nesretni” Ivo krivi, nego i politika te stranke. Sam Bog zna gdje je njihovim aferama kraj.
Jedna od prvih izjava Josipovića je bila da će nakon pet godina napraviti reprizu. Doima se smješno, jer još nije usljedila ni inauguracija, a isti sanja drugi mandat.Hoće li on stvarno učiniti Hrvatsku boljom nego što jeste i Hrvatima u BiH barem na verbalnoj razini pomoći i podržati njihove legitimne zahtjeve, ili će biti samo predsjednik “crvenih”, vrijeme će pokazati.
Milan Bandić
Dojučerašnji SDP-ov igrač - Milan Bandić, dugogodišnji gradonačelnik Zagreba, čim je objavio svoju kandidaturu i bio izbačen iz stranke, odjednom je od lijevčarskih medija postao čoban, primitivac, čovjek upleten u razne afere i osoba nad kojoj se vršila hajka. Pitanje je samo zašto je isti godinama bio toleriran i nije bio tada kao sada javno prozivan, ako je takav kakvog se smatra. Zašto kulturni i obrazovani Zagreb nije imao dostojnog kandidata? Bez obzira što je tu točno, na vidjelo je izašlo jedno - dvoličnost. Toj stranci, kao i HDZ-u, a i mnogim drugim strankama, borba protiv kriminala i korupcije u većini slučajeva postaje samo onda interesantna ako se ne radi o vlastitom kandidatu. Potrpavalo se gdje se stiglo, da bi po potrebi sve bilo aktivirano. To toliko o vjerodostojnosti. Sam Bandić je pogrješio svojom kandidaturom. Na vidjelo je izašla sva njegova nekompetentnost, smućenost i ranjivost, jer mu stranka više ne drži zaleđe. U narednom periodu glavna preokupacija mogla bi mu biti stvaranje ili sudjelovanje u nekoj novoj socijaldemokratskoj stranci i briga oko eventualnih kazenih prijava. Račun sigurno neće izostati.
Milan Bandić i glasači u BiH
Većina glasača iz BIH svoj je glas (94,28%) dala Bandiću. No, i bez obzira na uvjerljivu pobjedu Josipovića, stječe se dojam da je se u nekih Hrvata, koji se s tim nikako ne mogu pomiriti s Bandićevim ishodom prije svega u BiH, opet aktivirao gen “zloćudni Hercegovac”. Ali, kad u Istri glasa 83,37%, Varaždinskoj (80,12%) ili Međimurskoj županiji 80,08% za Josipovića onda naravno nije riječ o jednoumlju, nego o demokratskoj volji birača. Jedna važna stvar se tu zaboravlja. Razlozi su višeslojni. A to je nerješeno nacionalno pitanje Hrvata u BiH i odnos Zagreba zadnjih deset godina prema njima. Svaki kandidat iz bilo koje stranke koji bi ugledom i funkcijom istinski stao u obranu interesa Hrvatskog naroda u BiH dobio bih od njih podršku. Uz to još su prisutna gorka iskustva s Stjepanom Mesićem koji je mnogo truda uložio u ocrnjavanju tamošnjih Hrvata, umjesto da ih zaštiti što mu je bila predsjednička, odnosno ustavna dužnost. Glas za Bandića je bio prije svega glas protesta. Isti je se i sam na početku kampanje nejasno očitovao glede trećeg entiteta, da bi tek nakon izvjesnog vremena shvatio da je to nedovoljno. Uobičajni animozitet SDP-a prema Hrvatima u BiH i dijaspori također je igrao određenu ulogu.
Glasovanje Hrvata izvan Hrvatske
Ako se izuzme BiH gdje su do sadašnjih izbora zadnjih godina sve manje Hrvata izlazilo na izbore, odaziv dijaspore je marginalan i nikako ne predstavlja značajniji faktor. U brojkama to znači 16.085 glasova tj. 0,71%. Po svemu sudeći i ovih par tisuća glasova biti će s vremenom na meti ljevičarsko-liberalnih snaga koje je pobjeda Josipovića osnažila, pa ako isti na slijedećim parlamentranim izborima dođu na vlast, neće čuditi ako bude lansirana ponovna hajka à la “ne plaćaju porez”. Ovakav cenzus prisutan je samo u nezrelim državama i zapravo je kršenje vlastitog Ustava koji svim državljanima garanatira pravo glasa. Opet me to posjeti na dvoličnost kao u primjeru gradonačelnika, pa “odmetnika” Bandića. Osim toga, dijaspora je zbog prošlosti uvijek bila ne naklonjena lijevim kandidatima ili strankama. Ni “desničari” se ne mogu pohvaliti da su puno toga za nju učinili, dopisno glasovanje nikad nije uvedeno, a saborski zastupnici koji su je “zastupali” samo su bacali sjenu i služili kao poslušni stranački pijuni. Nije isključeno da oni koji bi ukinuli legitimno pravo glasovanja dijaspore nebi samo na tome stali. Kod tog pitanja (glasovanje) se naravno skoro nikad ne spominje kako su zapadne zemlje rješili tu stvar, jer im naravno to ne ide u prilog. A hoćemo na Zapad - to je parola.
Sva ova zbivanja oko izbora pokazala su koliko je Hrvatska zaglibila i da je krajnje vrijeme da se oformi nova snažna hrvatska domoljubna stranka centra ili desnog centra koja će okupiti sve ne istrošene kadrove i raščistiti pojave u društvu koje su kao tumor zahvatile napaćenu zemlju.
Autor.
Posljednji komentari