Hrvati su se “usrećili”. 10.1.2010. prema neslužbenim rezultatima s 60,29% glasova (poraženi Milan Bandić osvojio je 39,71%) izabrali su novog predsjednika - Ivu Josipovića. Slučajnost? Nikako. Osoba koju do prije par mjeseci skoro nitko nije poznavao uspjela je, zahvaljujući prije svega medijskoj podršci, osvojiti mjesto na Pantovčaku koje uskoro napušta Stjepan Mesić. Dovoljno je bilo u predizborno vrijeme pogledati samo informativne emisije hrvatskih televizija koje su SDP-ovog kandidata uvijek stavljale u prvi plan, pa bi samo naivni zamislili da isti neće osvojiti drugi krug i time više manje i konačnu pobjedu.
Svi lijevičarski mediji su puhali u istu trubu, uključujući naravno Kajina i Pusićku, koji su samo služili kao dekoracija, nebitno o tome koje su stvarne prednosti kandidata. Naravno da ni Mesić nije propustio priliku da se izjasni za kojeg je nasljednika. Ostvarilo se ono što je od počeka bilo poznato. Neki HDZ-ovi kandidati su se razletili svaki za svoj račun, a za uzvrat su dobili nogu, dok je Bandić, koji je isto tako završio, postao cilj meta svojih nekadašnjih stranačkih kolega koji su naravno godinama šutjeli o navodno preko 300 kaznenih prijava protiv njega, da bi, kad ih je napustio, bio proklinjan i ocrnjen gdje se god to stiglo. Mnogo to govori o samoj stranci i njihovom pristupu kriminalu i korupciji. Josipovića nije izabrao samo lijevi blok nego i nesposobnost HDZ-a da upravlja zemljom. Situacija s drugim Ivom je pokazala da ta stranka ima prije svega posla sama s sobom. Sve i da je imala dostojnog kandidata stvar najvjerojatnje nebi prošla.
I da ne zaboravimo, dijaspora je odlučila ishod rezultata. Naravno u podmetnutim člancima nekih listova koji svjesno izvršavaju svoju dužnost nadređenih im vlasnika. Kad dođu slijedeći izbori, bilo oni predsjednički ili parlamentarni, trebati će se prisjetiti takvih naslova i lansiranih laži.
Gospodin Josipović je obećao, a to ćemo dobro zapamtiti, da će se zalagat za ravnopravnost svih u BiH, i da se neće u unutarnje stvari mješati. Mada je jedno bez drugog teško zamislivo i zvuči previše općenito, jer dotični nije predsjednik “svih” nego samo Hrvata, vrijeme će najbolje pokazati koliko je mislio ozbiljno, ili se samo radilo o uobičajnim floskulama. A zalaganje nije nikakav dobrotvorni čin nego ustavna dužnost!
Deset godina nakon Mesićvog lutanja, Ivo Josipović je dobio priliku da, predsjedničku mu dužnost, može bolje i sposobnije obaviti. S obzirom da je već najavio da će zacrveniti Hrvatsku, vjerovati u neke iskrene namjere je kao pogledati Dnevnik a ne steći dojam da ti netko nešto uporno pokušava naturiti. Naravno demokracija, ali nažalost balkanska i odvratna.
Može li prosječan hrvatski građanin biti sretan nakon ovog izbora? Zasigurno ne, jer ne izlazak skoro 50% glasača je pljuska kandidatima i iskaz nepovjerenja da se mogu dogoditi značajnije promjene. Većini je dosta manipulacija, korupcije i afera stranaka i njihovih (bivših također) dužnosnika koji su kod njih izgubili kredibilitet i svojim ne odazivom na biračka mjesta se jasno izjasnili za kojeg su kandidata “glasovali”.
Autor.
Rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug
Posljednji komentari