Dan nakon pozitivnog ishoda referenduma Švicaraca o zabrani gradnje novih minareta, gdje se 57,5% građana izjasnilo za taj korak, u brojnim kršćansko-socijalnim, socijaldemokratskim i lijevim strankama zavladao je nemir i ogorčenje. Desno ekstremne i populističke stranke u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj ga pozdravljaju, a u potonjoj već najavljuju zakonski amandman za zabranu gradnje istih.
Taj rezultat zapravo je račun vladajućim strankama za ne rješavanje problema, prije svega doseljenika iz Turske, Maroka, Kosova, Alžira… i dopuštanje tzv. paralelnih društava koji ne samo u Švicarskoj nego i u mnogim zapadnoeuropskim zemljama već decenijama djeluju i izazivaju negodovanje domicilnog stanovništva, čija većina nema nikakve veze s ekstremnim strankama.
Njihov osjećaj potiskivanja sustavno se ignorira što je posebno vidiljivo kad neka od značajnijih osoba digne svoj glas protiv takvog stanja, kao nedavno u Njemačkoj kad je Thilo Sarrazin, član uprave Deutsche Bundesbanke, kritizirao stanje i ponašanje Turaka i Arapa u Berlinu. Dotični je odmah bio izložen “paljbi” medija i političara. Ne mali broj njih tražio je njegovu ostavku. Sarrazin je doživio sudbinu svojih predhodnika, od kojih su mnogi nakon toga bili prisiljeni čak i zapečatiti svoju karijeru. To javnosti naravno nije promaklo. Sličan bi referendum, koji sigurno nikad neće biti održan u Njemačkoj, završio vjerojatno istim ishodom kao ovaj u Švicarskoj.
Problemi s migrantima, posebice muslimanskim, već godinama uzimaju zamaha. Od Belgije, Nizozemske, Švedske, Danske, Francuske, pa do Velike Britanije, Njemačke i drugih. Kriminalne statistike najbolje “govore” što se u njima stvarno događa. Posebna tema mnogih je i njihova iznadprosječna nezaposlenost, nizak stupanj obrazovanja, i što je najgore, kod mnogih nikakva želja za integracijom u društva u kojima žive. Pojednostavljeno rečeno to znači: sva prava, financijski poticaji - da, obaveze i angažman - skoro nula, u najboljem slučaju oni minimalni.
Odgovornost za ovakvo stanje snose i mnoge stranke u tim zamljama koje su godinama ignorirale stanje, stavile akcent na povratak doseljenika u matične zemlje i nisu dovoljno pokazali interes za integracijom istih, što naravno nebi bilo besplatno. Mnogim imigrantima je to išlo u prilog. Minareti su samo simbol za neko novo stanje koje ne prihvaća običaje i kulturu zemalja u kojima se nalaze. A zašto bi onda ti narodi prihvatili takvo stanje?
Rezultat ovog referenduma bude najvjerojatnije završio kod Europskog suda za ljudska prava, koji bi mogao otkloniti sadašnji nemir vlastodržaca, dok će nemir u vlastitim narodima opet završiti pod nekim tepihom. Pitanje samo koliko dugo.
Referendum «Protiv gradnje minareta»
1′534′054 - 57.5 % (DA)
1′135′108 - 42.5 % (NE)
Autor.
Posljednji komentari