Pisma iz Njemačke

Dan nakon pozitivnog ishoda referenduma Švicaraca o zabrani gradnje novih minareta, gdje se 57,5% građana izjasnilo za taj korak, u brojnim kršćansko-socijalnim,  socijaldemokratskim i lijevim strankama  zavladao je nemir i ogorčenje. Desno ekstremne i populističke stranke u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj ga pozdravljaju, a u potonjoj već najavljuju zakonski amandman za zabranu gradnje istih.

Taj rezultat zapravo je račun vladajućim strankama za ne rješavanje problema, prije svega doseljenika iz Turske, Maroka, Kosova, Alžira… i dopuštanje tzv. paralelnih društava koji ne samo u Švicarskoj nego i u mnogim zapadnoeuropskim zemljama već decenijama djeluju i izazivaju negodovanje domicilnog stanovništva, čija većina nema nikakve veze s ekstremnim strankama.

Njihov osjećaj potiskivanja sustavno se ignorira što je posebno vidiljivo kad neka od značajnijih osoba digne svoj glas protiv takvog stanja, kao nedavno u Njemačkoj kad je Thilo Sarrazin, član uprave Deutsche Bundesbanke, kritizirao stanje i ponašanje Turaka i Arapa u Berlinu. Dotični je odmah bio izložen “paljbi” medija i političara. Ne mali broj njih tražio je njegovu ostavku. Sarrazin je doživio sudbinu svojih predhodnika, od kojih su mnogi nakon toga bili prisiljeni čak i zapečatiti svoju karijeru. To javnosti naravno nije promaklo. Sličan bi referendum, koji sigurno nikad neće biti održan u Njemačkoj,  završio vjerojatno istim ishodom kao ovaj u Švicarskoj.

Problemi s migrantima, posebice muslimanskim, već godinama uzimaju zamaha. Od Belgije, Nizozemske, Švedske, Danske, Francuske, pa do Velike Britanije, Njemačke i drugih. Kriminalne statistike najbolje “govore” što se u njima stvarno događa. Posebna tema mnogih je i njihova iznadprosječna nezaposlenost, nizak stupanj obrazovanja, i što je najgore, kod mnogih nikakva želja za integracijom u društva u kojima žive. Pojednostavljeno rečeno to znači: sva prava, financijski poticaji - da,  obaveze i angažman - skoro nula, u najboljem slučaju oni minimalni.

Odgovornost za ovakvo stanje snose i mnoge stranke u tim zamljama koje su godinama ignorirale stanje, stavile akcent na povratak doseljenika u matične zemlje i nisu dovoljno pokazali interes za integracijom istih, što naravno nebi bilo besplatno. Mnogim imigrantima je to išlo u prilog. Minareti su samo simbol za neko novo stanje koje ne prihvaća običaje i kulturu zemalja u kojima se nalaze. A zašto bi onda ti narodi prihvatili takvo stanje?

Rezultat ovog referenduma bude najvjerojatnije završio kod Europskog suda za ljudska prava, koji bi mogao otkloniti sadašnji nemir vlastodržaca, dok će nemir u vlastitim narodima opet završiti pod nekim tepihom. Pitanje samo koliko dugo.

Referendum «Protiv gradnje minareta»

1′534′054   -  57.5 % (DA)

1′135′108   - 42.5 % (NE)

Autor.

Za dopunsku nastavu na hrvatskom jeziku u Njemačkoj ima sve manje zainteresiranih. Ono što začuđuje, roditeljima je skoro nemoguće naći informaciju o mjestu održavanja nastave u njihovom gradu. Iscrpnije

U subotu navečer započela je dugo najavljivana i pripremana “Noć Hrvata” u münchenskoj dvorani “Zenithalle”. Preko 2.500 okupljenih Hrvata imalo je priliku uživati u zaista raznolikom i zanimljivom programu, a mogli smo tu vidjeti i guslare, i šargije… Iscrpnije

Nedavna izjava turskog ministara vanjskih poslova Ahmeta Davutoğlua u Sarajevu u kojoj je naglasio da je “Sada vrijeme za ponovno ujedinjenje. Tada ćemo ponovno otkriti duh Balkana. Treba stvoriti novi osjećaj jedinstva u regiji. Treba ojačati regionalno vlasništvo, regionalnu zajedničku svijest”, poprilično je negativno odjeknula među hrvatskim i srpskim pučanstvom u BiH.

Ta poruka nosi u sebi upravo ono što je u bajramskom interview-u za “Dnevni avaz” (27.11.2009.) potvrdio i protumačio reis-l-ulem Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, kada je se na  nju osvrnuo, te naglasio: “Mislim da je Turska stotinu godina zakasnila da čujemo to što je rekao ministar Ahmet Davutolu. Ali, kako kaže narod, bolje ikada nego nikada”.

Nedvosmisleno je ovdje riječ o reislamizaciji, jačanju utjecaja a možda i nekim teritorijalnim aspiracijama. Interesantno bi bilo znati kako bi npr. reagirali Poljaci kad bi im Nijemci spomenuli neko “regionalno vlasništvo” ili Španjolci kad bi im Mauri zborili o “novom osjećaju jedinstva i zajedničkoj svijesti” ili možda o “ponovnom otkrivenju duha Pirenejskog poluotoka”? Sve drugo osim zgažanja i nesagledivih političkih peripetija bilo bi slučajnost.

Par redaka niže dotični poglavar tvrdi suprotno, pa navodi: “Mi nismo opsjednuti prošlošću Osmanske carevine, jer mi hoćemo da gledamo u budućnost, kao i Turska”. Stotinu godina željnog iščekivanja, a onda odjednom gleda u budućnost kao Turska (u kojoj je budućnost kršćana oduvijek katastrofalna). Možda vidi samo to što želi da vidi. Prizivanje takvih poruka iz te zemlje zapravo je poistovjećivanje  i odobravanje  njezinog genocidnog i osvajačkog pohoda koji je mnoge kršćanske narode koštalo ubijanja, progona i istrebljivanja za što se nikad nitko službeno nije ispričao (osim nekih časnih intelektualca armenskom narodu), da ne kažem platio odštetu!

Ef. Cerić nije mogao da ne spomene da je, kako kaže “Islamofobija svjetski fenomen”. Zazivanje duhova prošlosti koji su na prostorima BiH i šire regije donjeli nasilje i stoljećima održavali teror nad “nevjernicima”, kako oni kršćane i ostale ne muslimane često puta ponižavajući vole nazvati, može isključivo izazvati fobiju, ili možda kod njega recimo srebrenička tragedija izaziva srbofiliju?

Po njemu su muslimani ugroženi, odnosno “u nekoj vrsti geta”, pa nastavlja: “Evropa nas drži u nekakvom rezervatu činjenicom da su jedino Bošnjaci izostavljeni iz slobodnog viznog režima. Mi u BiH imamo osjećaj gušenja, koji se stvara izvana”. A što je unutra? Hrvatskom narodu s kojim čine Federaciju godina ne daju da diše slobodno, a jadi se da sami imaju “osjećaj gušenja”. Kome u Europi treba ta nesređena zemlja u kojoj jedan narod slabijeg od sebe prije podne lupeta kako mu se prohtje, a poslje podne kuka i žali da jačeg ne može savladati?

Koju rečenicu dalje neke stvari opetovano i proizvoljno u svom stilu prilagođava, pa tvrdi: “Mi nećemo trpjeti nepravdu, državni poslovi ne mogu se bez nas voditi i neka se poštuju sva naša prava. Zar ima neko ko nam to može osporiti?”. Srbe, na koje ovdje aludira to nimalo neće zasvrbiti. Uzvratit će mu samo ciničnim smješkom i ignorancijom. On od svog naroda stvara žrtvu, a njegov svoju drži pod nogama. Nebi bilo loše da s Hrvatima napravi zamjenu tj. da im dadne to što muslimani imaju i čine, a uzme ono što oni sada imaju. Bilo bi zanimljivo čuti kakva bi onda usljedila reakcija.

Svoj interview ovaj muslimanski poglavar na kraju završava očekivano “pomirljivim” tonom, te naglašava: “Dakle, ne smijemo biti sebični. Ne smijemo misliti samo na sebe. Nismo sami na ovome svijetu. Moramo misliti na sve ljude, posebno na one koji trebaju našu ljubav i pažnju.” Baš zgodno, vuk opet postade ovca ili samo ko tobože.

Što drugo očekivati od kontroverznog Cerića, čiji je stogodišnji san nedavno postao java. Njegova “ljubav i pažnja” kod kršćana može samo značiti jedno - da moraju uključiti sve alarme s akustičnom i svjetlosnom signalizacijom.

Jednom prilikom njemački (kölnski) kardinal Meisner je izjavio da se muslimani na toleranciju prema drugim vjernicima samo onda pozivaju kad su u manjini. Ja bih rekao i kad neki od njihovih vođa drugima pokušavaju soliti pamet. E to neće proći Ceriću!

Autor.

FRANKFURT - Hrvatski svjetski kongres Njemačke posljednjih je mjeseci izuzetno aktivan što se tiče hrvatske promocije u ovoj prijateljskoj zemlji.Iza njih je izuzetno uspješna Kriftelska prezentacija, a pred njima niz zanimljivih projekata sa kojima svijetu žele predstaviti hrvatske potencijale, pa i vlastite mogućnosti s kojima raspolažu, odlično integrirani u europsko društvo. Na tu temu razgovarali smo sa Franjom Pavićem, tajnikom HSK Njemačke. Iscrpnije

Novi paket ustavnih promjena koji se ovih dana pojavio u medijima zapravo je više-manje sve viđeno. Nakon što su hrvatska i srpska strana odbile predhodni potpisati, a muslimanska se naknadno predomislila, njegovi sastavljači su obećali da će “babu” poslati kod kozmetičara da je tamo srede, osvježe novom frizurom, make-up-om, ružom i ostalim cermonijama, kako bi se sve lakše moglo proturiti, i tako, posebno Hrvatima zamazati oči. Tako i bijaše. Po njima mi kao da živimo na nekom usamljenom otočiću tisućama kilometara od kopna, niti ih je briga, a niti nas uzimaju za ozbiljno, osim što po potrebi prebiru optužnice prema hrvatskim dužnosnicima, jer će s njima mahati, ako isti ne budu kooperativni, ili bolje rečeno ne budu  pristali potpisati svoju propast. Propast da, samo kolektivna bi im bila draža.

Cijela stvar zapravo je jasnija nego što se misli. Tzv. Republika Srpska korak po korak maršira prema neovisnosti i budućem priključenju Srbiji (sad zamislite kako bi danas prošla Hrvatska da je potpisala Plan Z4, tj. stvaranje države u državi). Nitko od MZ to ne želi ozbiljno da zaustavi ili spriječi. Naprotiv. Bezbroj puta su se čula mišljenja da je njezin opstanak garantiran. A prošla su i vremena kad je ruski medvjed spavao zimski san. Otvoreno pitanje je zapravo trula Federacija. Svim načinima ona se prisilom pokušava pretvoriti u isključivo buduću muslimansku državu  u kojoj bi Hrvati igrali ulogu Indijanaca u američkom rezervatu. Dakako s blagosovom EU i SAD-a koji eto stoje kao garant mira, pravde i demokracije. Irak i Afganistan su najbolji primjeri za to.

BiH je po svim parametrima klinički mrtva zemlja. Međunarodnim faktorima nije stalo da ona oživi i opstane kao normalna zemlja. Svi njihovi postupci zadnjih 15tak godina jasno govore da im je to namjera. Prihvaćanje politike etničkog čišćenja, sprečavanja povratka, ugnjetavanja i neravnopravnosti konstutivnih naroda su zadnji čavli u sanduk zemlje kojoj je već davno, zahvaljujući i njima odzvonilo. No pogrebnik je si navukao bijelo odjelo i tvdi da je on taj koji može da joj presadi srce. Ishod je već unaprijed poznat. To je kasno shvatila i Doris Pack, poslanica u Europskom parlamentu,  koja je ovih dana u izjavi za Srnu naglasila: “Ljudima u BiH došli su noseći paket svojih ideja, umjesto da su se bazirali na onome što su tamo već postigli, a to je Prudski sporazum”.

Naravno da im to nije u glavi, jer posao nisu odradili do kraja. I dalje će glumiti spasitelje, a zapravo su već uzeli mjeru pacjentu i usput ga pune kojekavim “lijekovima”, koji naravno nisu besplatni, dok mu sve ne presjedne i vitalni organi od toga ne crnku. Za ostatak nije problem.  Od mrtvačnice će napraviti transplatacijski centar. Nekima su obećali zamjenu organa, a od ostatka žele napraviti nekog novog Frankensteina. Znamo kako je završio taj eksperiment.

Autor.

Vrijeme je ushićenih kandidata punih sami sebe
Vrijeme je lažnih ulizica
Vrijeme je podvaljenih predizbornih anketa
Vrijeme je kad se obećavaju brda i doline
Vrijeme je medijskih manipulacija
Vrijeme je samoproglašenih “pobjednika”
Vrijeme je cirkusne utrke
Vrijeme je  vukova u ovčijoj koži
Vrijeme je za novog hrvatskog Predsjednika
i najvažnije

VRIJEME JE DA NAROD NAPOKON UKLJUČI MOZAK i IZAĐE IZ MAGLE

P.S. Čast domoljubnim izuzetcima.

Slavlje u povodu 40. obljetnice postojanja Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg, 14. studenoga, na čijem području danas djeluje pet hrvatskih katoličkih zajednica… Iscrpnije

Iz predizbornih izjava političara kandidata za Predsjednika RH doznali smo da bi neki od njih (isto) rado “orali” po već preoranoj Hrvatskoj. Prvi se za to javio Milan hoću-neću-hoću Bandić koji će, kako kaže, biti kao konj i 16 sati na dan orati (valjda je u glavi imao narodnu poslovicu “Bolje s mudrim (???) orati nego s ludim vino piti”), dabi se par dana kasnije nadovezao srednjoškolac iz Buzeta Damir Kajin koji ne želi imati ništa s tom domaćom životinjom, jer kaže da je oranje pomoću konja zastarjelo, nego želi biti traktor i to John Deer. Milan je kao što znamo godinama dobro preorao zagrebački gradski proračun, pa sada traži novu “njivu” gdje će pokazati svoja dostignuća. Drug Damir bi to naravno odradio “pošteno” jer  tako mu je naziv izborne kampanje. Isti bi dao pohapsiti i najmanje polovicu, nije rekao konja i magarca, nego predsjedničkih kandidata, s užom i širom obitelji, kumovima i pajdašima. Nažalost nije pojasnio na koga sve misli. Kajinov traktor teško da će i motor uključiti, jer nema dovoljno goriva, pa mu samo ostaje da leži u garaži.  Hrvatska ima još dosta takvih i sličnih traktora  koji su za razliku od Kajinovog već odavno u svojoj funkciji.

Za riječ se javio i nezavisni kandidat za predsjednika Boris Mikšić koji je priopćio sve poznato, dodavši usput i da nas je “Vidošević doveo u ovu bananu”, aludirajući na razdoblje kada je Nadan Vidošević bio ministar. Mikšić se poprilično žestoko obrušio i na svoje ostale konkurente nazvavši ih “frustriranim političarima, profesorčićima s fakulteta i ljudima koji nikada ništa nisu zaradili”. O poduzetniku koji je “Pošten i pravi čovjek za bolju Hrvatsku” podrobnije čujemo svake četvrte godine kad se pojavi kao kandidat, izgubi na izborima, pa opet pojavi, a u međuvremenu je u svojoj poslovnoj galaksiji.

Kandidatkinja HNS-a za predsjednicu Republike Vesna Pusić ocijenila je kako većina kandidata za predsjednika Republike nema ideju kako voditi državu s funkcije predsjednika. A ona eto ima. Naglasila je da “Hrvatskoj treba predsjednik koji je neće predstavljati kao zemlju povezanu s kriminalom i korupcijom, nego pristojnu, čistu i neokaljanu državu, koja nije u vezi s kriminalnim radnjama”. Kad smo već kod okaljanja nebi bilo loše usput zaviriti u obiteljski joj album u kojem vidimo njezinog djeda Budislava Grgu Anđelinovića, izravnog zaštitnika velikosrpskih presizanja na Hrvatsku, koji je bio instaliran na visoke položaje u Kraljevini SHS i Jugoslaviji i svojevremeno se u Beogradu hvalio na prolivenoj hrvatskoj krvi (izdao naredbu za pokolj hrvatskih vojnika na Trgu bana Jelačića 5. prosinca 1918.). Naravno da Pusićka ne može ništa zbog ovog svog predka, ali nije fair birače opterećivati još i njezinom amnezijom i lažnim domoljubljem.

Dragan Primorac rekao je u Mostaru da je podjela HDZ-a u Bosni i Hercegovini inscenirana u Zagrebu. Padne mi napamet Zagrebačko kazalište lutaka. Na njihovom repertoaru se (isto) dosta dugo nalazi repriza predstave Zvonimira Baloga: “Nećko Svojeglavećko”. Po njegovim riječima, samo snažna Hrvatska može pomoći Hrvatima u BiH, koji u toj novoj Hrvatskoj neće biti teret, nego blagoslov i ponos.  Možda ne sve ali već vidim drugi naslov u JL i to umjesto “Za Crkvu i opanke Hrvata u BiH dajemo 23,5 milijuna kuna” novi “Hrvati u BiH ponosno blagoslovili 23,5 milijuna kuna.”

I Nadan Vidošević je prikupio potpise za svoju kandidaturu te naglasio “Vjerujem da je Hrvatska spremna za ozbiljan zaokret i da su prodavači magle ipak stvar prošlosti”.

Ova meteorološka pojava kao što znamo uzrokuje smanjenu vidljivost i (inače) zahtjeva pojačane mjere opreznosti. Hrvatska se nažalost već skoro punih deset godina nalazi u njoj i neki od kandidata nisu nimalo zainterisirani da vidimo vedro nebo i da nas ugrije sunce. Dovoljno je samo osvrnuti se iz kakve magle nam neki od njih dolaze. Ne čudi da imaju isti neslužbeni izborni slogan - “Ne okreći se sine”.

Autor.

Većina stvari glede predsjedničkih izbora ide svojim tokom. Baš onako kako smo do sada navikli kad se radi o uvlačenju biračima, pa i onim koji žive u BiH i dijaspori. No, kod nekih kandidata dogodio se i drastičan zaokret (slučajnost?) što više nego jasno upućuje na njihovu lažljivost i nedostojnost. Tu se posebno ističe SDP-ov kandidat Ivo Josipović, čijoj stranci Hrvati u BiH, a i oni izvan nje do sada nisu bili vrijedni ni pišljivog boba.

Gospodin Josipović bi naravno vrlo rado vidio njihov križić pored svog imena, ali ipak je indirektno priznao da mu i nije baš toliko stalo do njihovih ugroženih prava u nakaradnoj BiH. Dotični je izjavio na pitanje kakav je njegov stav prema eventualnom trećem entitetu, da je “To njihova stvar”. Baš zgodno. Tražim glas - nudim ništa. Bilo bi i čudo da je mislio ozbiljno, jer prezir, često puta šovinizam i politička netolerancija teško mogu preko noći biti prevaziđeni.

Kad se uopće radi o tom pravu glasovanja Josipović, a i SDP, smatraju da - sve dok se Hrvatima u BiH Ustavom jamči sudjelovanje na izborima u RH - to pravo ne smije im se oduzeti. Poruka ne može biti jasnija. Dok oni stvar ne promjene, zašto se inače odavno zalažu, ko tobože će poštivati Ustav i usput gledati da  i sami drpnu koje jaje.  Nema što, dobro su naučili lekciju s Milanovićevim ishodom na izborima 2007.

Zaokret je napravila i Vesna Pusić koja je ovih dana izjavila: “Konkretno, to bi moglo značiti podjelu zemlje (BiH) na, primjerice, pet administrativnih jedinica: dominantno srpsku, koja već postoji, dominantno hrvatsku, koja još ne postoji, dominantno bošnjačku i dvije mješane. Tako bi se ispoštovalo zatečeno stanje i sačuvao bi se hrvatski korpus koji je sada ponajviše ugrožen u BiH”. Neznamo što je Pusićku navelo da ona iz vedra neba stane u obrani interesa Hrvata u BiH. No, nije ni prva ni zadnja koja prodaje maglu koja se posebno pred izbore na veliko uzdiže niz brda i doline i nadasve neodlučnim biračima pomućuje mozak. Isprobani recept s rokom uporabe od makismalno 2-3 mjeseca.

Dragan Primorac, kandidat podrijetlom iz BiH, vidi Hrvatsku kao političkog, gospodarskog i lidera u obrazovanja u regiji, koje će prema njemu, biti jamstvo budućnosti Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. Njegovo viđenje teško da će proći, jer su mu šanse za drugi krug izbora minimalne.

Za razliku od njega je Milan Bandić, navodno jedan od dva kandidata o kojima će birači na kraju krajeva odlučivati. Osim njegovih uobičajnih floskula nismo puno saznali o njegovom JASNOM stavu glede trećeg entiteta ili viđenju budućeg položaja Hrvata u zemlji odakle isti vuče korjene. Nebi čudilo da on prije ili kasnije zauzme stav sličan kao kod naziva imena Trga maršala Tita u Zagrebu (”Ali ja ga nisam imenovao, bogami ga ne ću ni skidati”).

Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat dobio je potporu od dvije istoimene stranke u BiH: HDZ-a 1990. i HDZ-a. Na svojim web stranicama istaknuo je da će “Hrvatima u BiH pomoći u rješavanju ravnopravnoga statusa konstitutivnoga naroda” ma što to da značilo.

Puno određeniji je neovisni kandidat Miroslav Tuđman, koji lobira za Cutillerov plan (predviđao je da BiH nakon stjecanja neovisnosti bude nezavisna federalizirana država sastavljena od tri državice koji bi nosile naziv regije ili pokrajine i u kojima bi jedan od tri naroda bio većinski) i ističe da: “Hrvati u BiH moraju imati svoju teritorijalnost i identitet”.

Također neovisni kandidat za predsjednika Nadan Vidošević naveo je da neće voditi predizbornu kampanju u BiH. S tom izjavom dotični je više nego jasan.

Jedini, po mnogima uistinu neovisni kandidat, znanstvenik i intelektualac Josip Jurčević sigurno je najdalje otišao, jer je samim svjedočenjem kao svjedok obrane u procesu koji se vodi protiv šestorice Hrvata iz BiH u Haagu, javno iznio svoj stav, za razliku od sadašnjeg Predsjednika RH, Stipe Mesića koji je svjedočio tajno kao obični ali važan svjedok optužnice.

Cca. 82.000 glasova Hrvata iz BIH (na zadnjim izborima za Hrvatski sabor 2007.  je glasovalo 82.229 birača) za neke kandidate su od velike važnosti, za neke sasvim nepotrebni. Jedno je također nepotrebno, a to je jefino podilaženje mnogih (pa i ovdje ne navedenih) kandidata po ustaljenom receptu. Možda je sazrjelo vrijeme za nove ne istrošene domoljube, koji ne obećavaju puno, ali zato čine mnogo o čemu hrvatski mainstream mediji malo ili nikako ne izvještavaju. Valjda znaju zašto!

Autor.

HRVATSKA VEČER U DUISBURGU

Kamera/Schnitt: Wilfried Krüssmann,
Interviews: Birgit Lameyer

Hrvati su ovih dana popili (slijedeću) gorku pilulu, ovaj put proizvedenu u “Krki”, čiji su sastojci pristigli iz nekih tvornica zapadno od njezine granice. Kažu mora biti, jer pacjent koji je ostao bez gaća ne može tek tako u Klub, koji svuda po svijetu piše recepte i djeli svoje “lijekove”. A gaće su Hrvati prodali, poskidali sami ili pristaju da im se skidaju. Oni koji su u Saboru glasovali “za” tretman, s svim mogućim nusefektima, s vremenom će tvrditi da je to “uobičajna” pojava kod svih lijekova i da se ista morala uzeti, jer bi u suprotnom značilo čekanje na (isprobane) nove injekcije koje (samo privremeno) ojačavaju zdravlje. A Hrvatska zato nema vremena, jer gdje je god dirneš - boli.

A godinama je to tako,  higijena zapostavljena, nedostatak “vitamina”, kronična depresija, raznorazni poremećaji, a organi malo-pomalo zatajivaju, žickaju i slično. 80 je saborskih “pametnjakovića” koji su glasovali za pilulu, 9 protiv, a čak 45 suzdržanih. Ovi “suzdržani” su slično kao kad pacjent treba da odluči dali treba ići “običnom” doktoru ili specijalisti, a oni kažu: “neznamo ni sami”. A što  očigledno jedino znaju to je prdekati u javnosti da žele upravljati državom. Tako je Hrvatska izabrala, nakon što su joj podbacili tu pilulu sumljivog sadržaja da ide doktoru, koji, istine radi, ipak nešto zna.

Isti je znalački odmah i naglasio, da ako tretman “slučano” ne uspije, žalbu si možemo objesiti mačku od rep. U suprotnom, ako budemo “dobitnik”, onda se lako može desiti da vlasnik tvornice izvadi rezervnu kartu i pozove svoje zaposlenike da popune protestne liste koje će im Klub, podrazumjeva se, priznati kao valjane i ujeo vuk magarca. Domaći pacjent će tada uzalud blejati. Htjeli ga zagaditi i nasamariti, dobio spor, a ne uvažava mu se ni 1%.

Onaj tko u javnosti nastupa spuštenih gaća predmet je ismijavanja, čudnih pogleda i sumljivih misli. Kao takav pred njima nimalo nije ravnopravan, pa prema tome i njegovi zahtjevi postaju beznačajni. Jedino od značaja je kako ga odrpati kao takvog glede njegove imovine koju on, moglo bi se reći, ne cijeni kako bi to trebalo. A dokaz za to su 93% ovih kojima je zapravo sve jedno kakve su im sada karte. Njihove stranke su godinama od zemlje stvorili bolesnog pacjenta koji sada kojekuda moljaka u nadi da će mu bar malo bolje biti. Tražiti lijek kako se njemu prohtje ne prolazi. Prolazi samo smjesa koju gutamo, i to tako da nam pri tome čvrsto drže bradu i čelo. A tako slično viđamo kod pokusnih kunića. Sve je već poznato. Ako, ili bolje rečeno kad nam loše prođe onda će nam poručiti da je sve bilo u skladu s medicinskim dostignućima, a ako ne, onda će u međuvremenu smisliti nešto drugo, još žešće. Uspjeh im je zagarantiran. Nebi da imamo gaće!

Autor.

Generalni konzulat Republike Hrvatske u Mostaru na temelju članka 17. stavak 2. Zakona o popisima birača (Narodne novine 19/07) daje OBJAVU O PRETHODNOJ REGISTRACIJI BIRAČA

Pozivaju se na prethodnu registraciju:

-birači koji imaju prebivalište u RH, a trajnije borave u BiH,
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a promijenili su prebivalište u inozemstvu (npr. iz SR Njemačke došli živjeti u BiH)
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a promijenili su mjesto prebivališta unutar BiH (npr. iz Sarajeva došli živjeti u Mostar)
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a nisu upisani u popis birača, kako bi mogli glasovati na izborima za predsjednika RH.

Prethodnu registraciju za glasovanje u inozemstvu birači mogu obaviti u GK RH u Mostaru (ako imaju prebivalište ili boravište na konzularnom području GK RH u Mostaru) najkasnije 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora. U istom roku birači mogu odustati ili promijeniti prethodnu registraciju.

Zahtjev za prethodnu registraciju birača podnosi se (pismeno, usmeno, telefonom ili e-mailom) u GK RH u Mostaru radnim danom od 8.30 do 14.00 sati.

Birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji će se na dan izbora zateći u Republici Hrvatskoj trebaju se prethodno registrirati pri nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj koje vodi popis birača prema mjestu njihovog boravka u RH, ali tek nakon raspisivanja izbora.

Birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji se vode u popisu birača u Središnjoj evidenciji Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, a imaju boravište na konzularnom području GK RH Mostar, ne trebaju se prethodno registrirati.

Pregled popisa birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj dostupan je na internetskim stranicama Ministarstva uprave www.uprava.hr, a za birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj i s prebivalištem u Gradu Zagrebu u Središnjoj evidenciji popisa birača i birača upisanih u popis birača Grada Zagreba putem www.zagreb.hr.

Za dodatne informacije može se obratiti GK RH u Mostaru, tel. 036 315 631; 352 070; 316 630; 317 171; fax: 036 315 630; e-mail: gkrhmo@mvpei.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Velimir Pleša, generalni konzul

Usprkos gospodarskoj krizi, broj prezaduženih osoba u Njemačkoj manji je nego u isto vrijeme prošle godine. No, prognoze za 2010. godinu nisu nimalo optimistične. Iscrpnije

Po njima manjina odlučuje o većini, a to se događa samo u diktaturama.

Stranica 1

Stranica 2

Izvor: HL, Autor: Gojko Borić

Što ovih dana imaju zajedničko Hrvatska i jedna od najvećih kataloških robnih kuća u Europi, njemački Quelle? Puno toga. Kao prvo to je rasprodaja. Dok jedni, zbog nesposobnog managementa nude u beznađe preko 18 milijuna proizvoda i pripremaju likvidaciju tvrtke, drugi se upuštaju u kojekakve političke arbitražne sudove stavljajući u bubanj državnu imovinu. A i suprotna strana i njezini sponzori dobro su shvatili da je sada najbolji trenutak za ovakve poteze.

Rasprodaja Hrvatske započela je prije nešto više od jednog desetljeća. Komadić po komadić od banaka, vrijednih poduzeća pa do ekskluzivnih nekretnina, dospio je u ruke kojekakvih likova, poduzetnika ili mutivoda. Vrata su svima bila širom otvorena, tko je god imao novca nije propuštao priliku. Posluga je naravno domaća. Oni vam predlože dvije stvari: ili suučešće u “projektu” ili vam prezentiraju broj puničinog računa na Kajmanskom otočju, a onima kojim se to čini daleko, za par sati je sve sređeno u Grazu ili Klagenfurtu. Ta tzv. hrvatska “elita” prerasla je pravi servisni centar za drpanje zemlje zajedno s raznoraznim svjetskim probivjetrima koje miris nije prevario.

Naravno takav “biznis” usko je povezan s centrima moći koji itekako znaju da zaštite svoj plijen, odnosno “investicije” kako ga kulturnijim rječnikom zovu. Zato im odgovara Hrvatska u EU, ali po kriterijima koje oni proizvoljno nameću, svidjelo se to nama ili ne. Ucjene i pritisci redali su se jedno za drugim, a hrvatske Vlade iz situacije u situaciju reagirale su nemoćno, lažljivo i skoro uvijek, ne samo pred vlastitim narodom, skinutih gaća. Kako i nebi ako se promatra samo nekoliko ekonomskih pokazatelja, zapaža se dokle su nesposobnjakovići punih sami sebe, sunovartili zemlju u kojoj je hrvatski narod vidio bolju i sretniju budućnost. Par primjera  koji ukazuju što se događa s nama i oko nas:

- Od 1/1998. - 8/2009. iz Hrvatske je izvezeno roba i usluga u vrijednosti od 74,12 mlrd. € a istovremeno je uvezeno u vrijednosti od 152,67 mlrd. €, tj.ostvaren je deficit od 78,55 mlrd. €!!! Koliko smo u zaostajanju vidljivo je ako se uzme recimo Češka s 10,4 milijuna stanovnika koja je u jednoj godini (2008.) izvezla u vrijednosti od 114 milijarda € (inozemni dug 2008. 57,8 mlrd. €), Mađarska s 10 mil. stanovnika s izvozom od 86,4 mlrd. € ili Slovenija s 2 milijuna i izvozom od 25 milijarda €. (Hrvatska 2008.- 19,9 mlrd. €).

- Hrvatska je od 1996.-2008. VRATILA inozemnih kredita zajedno s kamatama u vrijednosti od 40,54 mlrd. €. Od 2009. do 2014. TREBA OTPLATITI 41,3 mlrd. €, nakon 2014. još 10,3 mlrd. € = sve zajedno preko 92 mlrd. €, bez novih kredita koji su ovih dana podignuti.

- Ukupna imovina banaka na kraju drugog kvartala 2009. iznosila 369,4 mlrd. kuna (cca. 50,7 mlrd. €). dok je 1997. imovina iznosila 88,9 mlrd. kuna (cca. 12,8 mlrd. €). Vlasnička struktura banaka u stranom vlasništvu 1996. bila 1%, a na kraju drugog kvartala 2009. - 90,7%.

- Bruto inozemni dug središnje države zajedno s unutarnjim dugom na kraju prvog polugodišta 2009. iznosio je preko 14,6 mlrd. €.

- Distribucija kredita banaka po institucionalnim sektorima - kunski i devizni krediti u srpnju 2009. iznosila je 253.846,5 mil. kn - (34,63 mlrd. €) a ista je 2004. dosegla visinu od 128.774,2 mil. kn (cca. 18,66 mlrd. €).

Kad se samo uzme inozemni dug u obzir, nimalo ne čudi zašto Vlada ovih dana svim silama pokušava da proturi “Sporazum o arbitraži” naglašavajući da nam hitno trebaju pristupni EU fondovi i članstvo u toj zajednici. Recept je jednostavan: Prvo sve rasprodaš za sitan novac i ustupiš strancima kontrolu nad saniranim financijskim sektorom, zatim dižeš milijarde koje najviše služe za krpljenje rupa iz proračuna, subvencije, lopovluk i slično, a onda kad sve presuši ideš u trgovinu vlastitog kopna i mora, odnosno u “arbitražu” da ispadne ljepši pojam.

No, tu se naravno neće stati, jer su hijene oko Hrvatske već odavno probuđene. Neke još samo pomalo kruže čekajući kad će žrtva, bolesna i shrvana da prilegne. Biti će zanimljivo čuti nove “argumente” koje će hrvatski političari nakon početnog nećkanja opet prihvatiti, kao i do sada. Valjda si misle “ionako nemamo (svojih) gaća, narod je lakouman pa će i ovo brzo zaboraviti”. Što se dešava kad se izgube sve gaće najbolje svjedoči Quelle koji nakon 82. godine postojanja, zahvaljujući svojoj “eliti”, uskoro više neće imati prilike ni s kim potpisivati neki sporazum. A koliko dugo ćemo još mi, i hoće li na svakom stajati “arbitraža”, pitanje je koje izvaziva bijes i očaj!!!

Izvor:HNB. Pri preračunu kuna u eure uzeti su srednji tečajevi navedenih mjeseci ili godina.

Autor.