Pisma iz Njemačke

Nezaposleni u Njemačkoj suočavaju se s besparicom i beznađem. Ipak, osim državne finacijske pomoći postoje i drugi načini da ih se animira i da im se malo olakša položaj. Iscrprnije

Od oko 82 milijuna žitelja Njemačke, njih 15 milijuna potječe iz inozemstva. To su ljudi s migrantskim “backgroundom” - oni, odnosno njihovi roditelji rođeni su izvan Njemačke. I loše su zastupljeni u novom Bundestagu. Icrprnije

Krajem 70tih u “modu” je došao novi način prijevoza gastarbajtera u rodni kraj. I to autobusom. Do tada je uobičajno bilo rodbinu i ostale bližnje iz tuđine pitati kakav im je put bio vlakom ili koliko je koštala avionska karta. Koliko se sijećam u naše mjesto prvi bus stigao je negdje 1978. godine. Bio je to prijevoznik zanimljvog naziva “Stipe + Mate”, hrvatske turističke agencije iz Frankfurta. Ta tvrtka postojala je još duži niz godina, da bi se negdje početkom rata ugasila. Njezino interesantno ime ostalo je mnogim putnicima sinonim za dugu i napornu vožnju, koja je znala potrajati i preko 30 sati, a koju će kasnije nuditi i drugi prijevoznici, pa i oni domaći koji su shvatili da se marke mogu zgrnuti i ako se ne radi stalno u Njemačkoj.

Nekako u slično vrijeme pojavio se i Ranko Krčmar, također privatnik sa svojom u godine odmaklom “Setrom”, čiji je prijevoz više ličio na neku piknik vožnju sa Boga pitaj koliko stanki, nego na transport putnika koji su jedva čekali da stignu kući i vide svoje najmilije. Nije jedne ni druge lokalni prijevoznik naravno nije podnosio, pa im izvjesno vrijeme nije dao ulaz na svoj kolodvor. No, to ih nije nimalo smetalo, jer su oni mnogim putnicima stajali na usputnim mjestima, što je posebno na putu u domovinu vozaču ili njegovom “kondukteru” bilo po nekoliko puta pravovremeno navještivano. Kadkad su i mobilne “carine”  tj. premetačine par kilometara prije grada mnogima ubrzavale otkucaj srca, kao neka vrsta “dobrodošlice”, koje nitko od putnika ni najvećem neprijatelju nakon tolike gnjavaže nebi poželio, kako su neki znali ogorčeno naglasiti. Ali vlast je činila svoje, svjesno i podmuklo.

Inače divan je bio osjećaj posebno zadnjih sat vremena, jer su svi znali da smo skoro “tu”. I oni nenaspavani, nervozni ili razdraženi bili su s obzirom na okolnosti dobrog raspoloženja, znavši da je odiseji još malo pa došao kraj. Nitko tada nije više brojao sate, nego su se samo spominjala prolazeća sela, katkad u pozadini predmet razgovora nekih iz čijeg je mjesta došla nevjesta, tko su joj roditelji ili čije je magare ili kravu netko odatle kupio na stočnoj pijaci. Svaki od tih povrataka bio je prepun radosti, imao se osjećaj kao da su prošle godine, a ne mjesec ili dva. Sve je malo bilo čudnovato, a zapravo dobro poznato. Tek 10tak dana kasnije slast rodne grude postajao bi svakidašnji, a zemlja odmora pojam gdje su roditelji, život ali i sudbina, kako njihova tako i naša.

Prelaskom u tuđinu sve je dobilo neku svoju dimenziju. Razmaci posjeta postajali su neredovni, katkad duži, katkad kraći, ali osjećaj nedostatka sredine koja nas je odgojila postajali su jači. Isti bi dosegao vrhunac kad bi recimo u putovanjima avionom njegovi kotači dodirnuli hrvatsko tlo. Dirljivi i nezaboravni su to trenutci puni ponosa, zadovoljstva i blizine koji se duboko usijeku u ljudskoj duši da se koža odmah naježi. Zaista, domovina je samo jedna! Slično je u povratku gdje tugu prikrivaju sijećanja na lijepe susrete i drage osobe koje će nam na rastanku obavezno naglasiti da im se javimo čim stignemo, razmišljajući vjerojatno i sami kako je svima zajedničko vrijeme brzo prošlo. “Biti će prilike ako Bog da” nadodati će gosti zbrajajući u sebi koliko je još ostalo vremena do Božića ili slijedećih školskih odmora. Do tada će u svojoj drugoj zemlji pregledavati slike, knjižiti nove karte ili možda zamišljati dali to sve mora biti tako. Teško pitanje na koji mnogi i decenijama traže odgovor, mada dobar dio u podsvijesti zna, s obzirom na sadašnje okolnosti, da je on nažalost negativan. Eh, kad bi bar vrijeme malo pričekalo!!! A kome je vrijeme vječnost, a vječnost vrijeme taj je oslobođen svih tegoba, kaže izreka njemačkog filozofa Jakob Böhme-a. I sretan, moglo bi se nadodati. A tu i sami možemo puno toga učiniti!

Autor.

Umjesto komentara dovoljno je pogledati samo naslove članaka zadnjih dana i tjedana koji sve govore što se zaista zbiva u državi koju nazivaju Bosna i Hercegovina.

Diskriminacija u glavnom gradu: Nema ravnatelja nebošnjaka!
BiH u kaosu, spasiti je mogu samo SAD
Dodik: RS će krenuti svojim putem - prekidamo koaliciju sa SDA
Diktatura bosanstva: Cerićeva ahdnama i Pećaninov nacionalizam
Turčin ili Bošnjak: Reis slavi osvajača vlastite zemlje!
Nekad komunistički, danas velikobošnjački ideolog: Tunjino kontinuirano rušenje BiH
Bosna i Hercegovina u zoni sumaraka
Bošnjaci iz BiH biraju hrvatskog predsjednika!
Milorad Dodik ‘Bošnjaci hoće zemlju za sebe’
Bošnjaci žele prikriti etničko čišćenje u Federaciji
Jovičić: “Bošnjaci hoće po svaku cijenu da stvore bosansku naciju
Bošnjaci opet koriste tužiteljstvo za svoje ciljeve
Dodik: “Cerić ponovo pokazuje želju da Bošnjaci dominiraju”
Bošnjaci ruše zakon o popisu stanovništva
Bošnjaci zbog fotelja postaju Hrvati
Turci ne žele razgovarati o pokoljima u doba Osmanlija.
Vjekoslav Bevanda: Bošnjaci žele izolirati Hercegovinu
Svi direktori škola Bošnjaci
BiH pred jednom od najozbiljnijih kriza od Daytona
Dodik opet prkosi, BiH u najvećoj krizi od Daytona
Sarajevski mediji tvrde: “Nije kriza, počeo je raspad BiH”
Počeo raspad BiH
‘Ne promijeni li se vlast u BiH, ponovo će rat’
New York Times ‘najavio’ raspad BiH
Hrvate u BiH se tretira kao glasački stroj
Pismo Washington Postu: Međunarodna zajednica je u ćorsokaku sa BiH
Alarmantno upozorenje ombudsmena BiH: Država teža od bolest
Srbi se povlače iz Elektroprenosa BiH i ne prihvataju Inckove odluke!
‘Srbija u BiH gradi drugu državu’
Dodig: Odošmo mi svojim putem
Čović: U BiH je kasno za bilo kakav dogovor
Dodik: Napustit ćemo institucije BiH, English: Mi ćemo reagirati
Zašto direktna zapovjedna odgovornost ne vrijedi za Bošnjake?
Dodig: BiH nikada nije bila država
Dodik: Oslobađamo se zabluda da je s Bošnjacima moguć dogovor!
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?!

Hrvatska tiskovina ovih je dana prenjela vijest da će film “Kenjac” redatelja i scenarista Antonija Nuića predstavljat hrvatsku kinematografiju u selekcijskom procesu američke filmske Akademije za Oscar u kategoriji najbolji strani film. Slično su uradile i brojne stranke koje su kandidirale svoje ehh… kandidate za predsjednika, i koje su svog izabranika već proglasile pobjednikom prije nego što li su pozvali novinare za njegovu prezentaciju. Osim kandidata imamo i kandidatkinju, koja fura novog fiću, a bila je i sama na prezentaciji gore navedenog filma. Kaže svidio joj se. Nisam siguran na što je stvarno mislila. Bilo kako bilo, zanimljivo je da mnogi kandidati u svojoj imovinskoj kartici ili pred kamerama navode, da je većina onog što imaju nasljeđeno od ćaće i matere. Čudno je samo da podrumski stanovi tako brzo prerastaju u luksuzne, a kod nekih i u vile i štošta još.

SDP-ov kandidat Josipović se uvalio u tuđi kokošinjac. Oće glasove Hrvata i BIH i dijaspore, koje je HDZ prijavio kao svoj patent još davne 1990. godine. Prije je tako nešto njegovoj stranci bilo poniženje, ali su s vremenom shvatili da i lisica krade bez izbora. HDZ to isto radi, samo što kokoši ostavlja još i dalje na životu. Hoće li kod Josipovića i perje lepršati, znati ćemo ujutro - kad se sve pribroji.

O Denisu se u zadnje vrijeme ne čuje baš puno. Navodno je izjavio da je “siromašan kao crkveni miš” i da “ovog trena u mom hladnjaku možete naći samo jedan paketić smrznutog putra.” Čabar putra, čabar loja, možda mu frizura bude bolja. Jadnik, čudi me da  ga nitko nije predložio kao Caritasovog kandidata. Upitno je što će biti s njegovom emisijom “Mišolovka”.

U utrci je i Kajin, Jovankin ađutant, koji možda polaže nadu će ga navesti u testamentu. Isti je se nedavno požalio da mu je bilo najmučnije kad je u Zagrebu par puta išao prema Saboru, sa strane bi neko neko prišao i jednostavno ga pljunuo. Stvarno neznam zašto. Možda su mislili da je pljuvanje na ulici kažnjivo?

Bandić još čeka sa svojom kandidaturom. Sigurno svaki dan zove  tarot show na Novoj TV da ispita stvar što kažu karte. Ako “stručnjaci” ne daju svoje “da”, bome ništa od toga. On se uvijek nešto vrtio oko zvjezda. Prvo godinama oko one crvene, drugo kad je vidio sve zvijezde i htio potkupiti policajaca koji ga je zaustavio u prometu, a sad hoće da bude zvijezda na Pantovčaku. Samo što sa tim veliki problem ima njegov šef Zoki, koji govori “njet”. Ako svak bude sebi dosljedan, to bi moglo značiti da će Bandić, po uzoru na kolegu iz Splita, prije ili kasnije osnovati svoju stranku, odnosno skupiti braću, sestre, rodijake, prijatelje i poznanike. Tako vjerojatno postupe i drugi lokalni političari kad im dogusti, a svoje bi kritičare mogli nazvati naslovom filma ili onim što u njemu igra malu ulogu - magarcem.

No, ni kritičari im neće ostati dužni, kao ni odlazećem Stipi koji drži svjetski rekord po obraćenju, i koji je svojedobno znao reći, da smo u jednom te istom ratu pobjedili dva puta. Da “Kenjac” pobjedi bar jednom bili bi već zadovoljni. Do tada ćemo, odnosno do kraja izborne kampanje, od mnogih čuti samo iaaa iaaa.

Sreća samo što na izbornim listićima nema i slika kandidata, jer bi neki zbunjeni glasači mogli birati osobe sa što večim ušima. Ovako će bar malo razmišljati. Eto, nije sve tako loše kod nas. Nek mi liscice, kokoši, konji i magarci oproste na usporedbi.

Autor.

U svim zapadnim demokratskim zemljama povremena je pojava raznih skandala, kako političkih tako i gospodarskih koji manje ili više odjekuju u javnosti. No, u Hrvatskoj ne prođe skoro ni dan a da mediji ne objave prije svega neku korupcijsku ili pretvorbenu mućku što je postalo rak rana hrvatskog gospodarstva koje tetura na sve strane. Propadanje poduzeća, štrajkovi radnika, pokušaji otimačine dionica i Bog zna što sve još, samo su neki od zadnjih aktualnih događaja koje mnogi građani samo svjesno ili nesvjesno registriraju, znajući vjerojatno da će pravda i ovaj put morati (zauvijek) pričekati. Nedavna najava o unešenju u Ustav odredbe o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala obična je smicalia plasirana da se narodu opet baci prašina u oči. Jer, da su vlastodržci s tim ozbiljno mislili shvatili bi da je samo od kraja “Oluje” prošlo ni manje ni više nego 14 godina. Gdje su god otvorena vrata da se država muze, navala je ogromna. Svima je poznato da godinama broj lažnih branitelja,  ili čak “učesnika” iz predzadnjeg rata, vrtoglavo raste. Liječnici nadležni za izdavanje potvrda imaju pune ruke posla, a narod plaća i onda se čudi da mu se uvodi tzv. harač. Taj porez je još zaista mali kao i PDV. Obadva bi trebalo dignuti na 30% tako da se napokon shvati što se zaista događa.

Niti jedna stranka koja je vodila zemlju nije pretvorbeni kriminal pokušala suzbiti ili ozbiljno progoniti. Niti će do toga doći. Bar s njima ne. Posebna je priča njihovo učešće u tome. No, kod nas mnoge stvari stoje naopako pa neće čuditi da narod i dalje nasjeda na bajke i opet bira iste kao da se ništa dogodilo nije. Ili pogledajte neke gradonačelnike. Jučer u podrumu, danas u vili, sutra na mega jahti. Narod im se divi. Biraju ih. A oni svjesni svoje bahatosti marširaju bez obzira. Obećavaju brda i doline, a za  njima ostaju krediti ovog prvog. Pojednostavljeno: što bezobrazniji ili podmukliji to bolje prolaziš u politici. Što javno ne objave stanje na početku i na kraju mandata gradske blagajne da svak vidi što je dotični ostvorio. Svjesno se ignorira činjenica da su mnogi predstavnci lopine koji svoj mandat samo koriste da se još više obogate, a naivni birači nadu polagaju da će i za njih koja mrva ostati. Možda stvarno i ostane, ali onda treba definitivno i da kažu da samo to hoće. Naravno da na te mrve treba nabiti i debeli harač pa nek se onda i dalje dive onim guzonjama i strankama koji su ih doveli do prosijačkog štapa.

Autor.

Hrvatski gastarbajteri u Bundesligi

Na natječaj se javilo 25 dizajnera, a imao sam sreću da moj projekt pobijedi; Kao klinac uvijek sam crtao aute i neke crteže, čak ih i slao u Autoklub. Iscrpnije

Video prezentacija

Hrvatska je pristala na zahtjev Europske unije da hrvatski radnici ne budu izjednačeni u pravima s radnicima drugih članica.

To znači da će nakon što Hrvatska pristupi EU-u svaka zemlja procijeniti je li za njezino tržište priljev hrvatske radne snage opasnost. U takvim slučajevima  članice mogu uvesti dvogodišnja ograničenja za radnike iz Hrvatske te, ako je potrebno, produljiti ih za još najviše pet godina.

Ograničenja se odnose na radne i boravišne dozvole, dakle naši radnici bit će u istoj situaciji kao sada, kada Hrvatska nije članica Europske unije. U krugovima pregovarača i Vlade nadaju se da članice, kad je u pitanju Hrvatska, neće aktivirati tu sigurnosnu klauzulu.

Ako članice ne aktiviraju ograničenja za hrvatske radnike, onda će i njihovi radnici imati potpuno slobodan pristup na hrvatsko tržište rada.

HRT

Tko je gledao filmove sigurno mu nije promakla scena što se događa kad osoba upadne u močvarnu rupu iz koje se sama nemože izvući. I što god više pokušava to dublje tone. To je zapravo danas BiH, zaglibljena, nazovi država, kojoj samo još vrat iznad viri. Obadve ruke i noge su joj od dva najveća naroda privezane, tako da skoro nema šansu da joj se pruži neka prava pomoć. Ako je pođu hvatat za vrat lako je mogu udaviti, jer je rupetina poprilično duboka.

Hrvati nažalost nisu shvatili što im se sve zadnjih godina događa. Njihovi predstavnici igraju ulogu promatrača, pa i kad nešto pokušaju da urade stižu im upozorenja što ih sve čeka za kojekakva  počinjena kriminalna djela. Naravno, nisu ladice samo s njima pune, isto je i kod ostala dva naroda, ali hrvatske su itekako brzopotezeće. Nama ne ide u glavu da je stvar u mnogočemu zapravo rješena. Pogleda li se politika nastajanja RS i njezinog ozakonjenja kroz Daytonski sporazum, sve je jasno. Oni svjesno vode politiku tamo gdje su 1995. stali. Mudro i lukavo, jer vrijeme radi za njih. Znali su da će bošnjačka unitarstička opcija prije ili kasnije pokušati naturiti svoje rješenje. No, to kod njih ne prolazi. Uz to su se još uvjerili što je sve učinjeno Hrvatima od njihovih partnera s kojima djele Federaciju, pa im nije ni na kraj pameti popustiti u svojim namjerama.

Ne vodi se bitka za BiH, već bitka za prostor Federacije, gdje Bošnjaci grabe gdje god stignu. Tu je zapravo stvar. Niti ćemo mi, a ni oni moći nešto konkretno stvoriti u RS i dugoročno im tamo nema  (značajnijeg) opstanka. Podatci o njihovom povratku govore najbolju sliku. Velika je lista svih neprijatnih događaja koja su snašla Hrvate u zajedničkom entitetu u koji su ušli jer su bili prisiljeni. Uz to ih se optuživa za H-B bez koje nikad nebi ni bilo BiH, a njihovi predstavnici godinama moraju zbog toga dokazivati svoju nedužnost u Haagu. Paradoks. Zločin se očigledno isplati, više je nego jasna poruka. I pored osuda nekih srpskih političara, osnivanje RS nije osuđeno, jer bi u suprotnom to značilo njezino ukidanje

Slično je bilo i sa bošnjačkim (osim par nečasnih izuzetaka) grabljenjem Predsjedništva BiH, koje je u ime tobožnje i jedinstvene BIH zapravo, što si znaju, bila muslimanska vlada ili bolje rečeno vuk (broj 2) u ovčijoj koži. Samo taj vuk nije bio alfa, a bio bi davno raskomadan da nije zapadni lovac izvadio svoju pušku i zaštitio ga.

Kad se razmatra kontinuirana destrukcija položaja Hrvata u toj zemlji, stvar je dosegla katastrofalne razmjere. Poznati primjeri preglašavanja, podvaljivanja kandidata za člana Predsjedništva i uzurpiranje drugih pozicija, nebrojne provokacije u Sarajevu, prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, pritisci na hrvatski jezik, makinacije glede prolaska autoceste ili dugogodišnjeg opstruiranja hrvatskog tv kanala (uz podršku međunarodnih krugova), jasan je znak dokle smo došli. Zvati tu zemlju demokratskom je uvreda. I to teška.

Žalosno je da su Hrvati i sami puno toga sebi dopustili nemisleći da im omča, već od Washingtonskog sporazuma visi nad glavom. Ista se malo pomalo zateže. A to se vidi da još samo malo dobivaju zraka i žive u nekoj nadi da će ista sama od sebe nestati. Neće! Omču si moramo sami skinuti i uzeti ona prava koja nas pripadaju. Da su međunarodni krugovi htjeli pravedeno rješenje i tu zemlju kao uređenu demokraciju, onda bi to bilo tako. Definitivno! A ne ovako, nakaradno i civilizacijski nepodnošljivo. To su činjenice. Ni više ni manje.

Preostaje samo borba za svoja područja koje treba jasno definirati. To treba da bude glavni cilj i prioritet! Spletke koje se zadnjih godina vode u nekom budućem uređenju mirišu na one iz 90tih, kojih je bilo dosta. Što sve Hrvatima nije obećano. Sve su potpisivali. A što su stvarno dobili? Oslone li se Hrvati na MZ-u čeka ih još samo gore. I Srbi i Bošnjaci su bili tvrdokorni u svojim namjerama, pa su iščupali više nego što ih stvarno pripada. Ako to nije poruka, onda neznam što jeste! Osobno sam još uvijek mišljenja da bi Federacija tri ravnopravne Republike ili konfederacija bilo prihvatiljvo i dobro rješenje. S vremenom ovo nažalost postaje polako sve više utopijom. Čekati na neke ozbiljne ustupke ekstremne srpske ili bošnjačke strane koji ne žele da se ova zemlja izvuče iz  duboke rupetine vodi defintivno propasti hrvatske osptojnosti u BiH. Hrvati, pobogu PROBUDITE SE ili će vas močvara progutati!!!

Autor.

U organizaciji Njemačkog ministarstva za gospodarstvo i tehnologiju i Udruge hrvatskih hotelijera i ugostitelja Sjeverne Rajne i Westfalije te Hrvatskog gospodarskog udruženja u Njemačkoj i Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku, održan je nedavno jednodnevni seminar čija je tema bila Integracija migranata u njemačko gospodarstvo kroz stručnu izobrazbu. Iscrpnije

Mlada, proslavljena pijanistica hrvatskog podrijetla, Diana Brekalo iz Stuttgarta u posjetu rodnom gradu Stuttgartu i svojoj obitelji. Iscrpnije

Kako u Hrvatskoj tako i kod hrvatskog iseljeništva, predsjednik Mesić je za desno-konzervativne do ekstremno desno nastrojene Hrvate crvena krpa. Ovi smatraju da se predsjednik Republike hrvatske pre blago ili nikako odnosi prema zločinima komunista u Jugoslaviji, dok s druge strane bez suzdržavanja osuđuje ustaške zločine. Jedna nedavna predsjednička izjava u vezi poreza među iseljeništvom ponovo je izazvala oštre reakcije. Iscrpnije

Nedavan izvještaj Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem stoji da su Hrvati lijen narod koji se ne trudi pronaći posao ili osmisliti nova radna mjesta jer žele živjeti od državnih naknada, socijalnih davanja i prijevremenih ili nezasluženih mirovina komentirali su i naši iseljenici. Iscrpnije

Draga Bosna i Hercegovino,

pročitah ovih dana mnoge članke prenesene iz stranih novina koji objaviše tvoju osmrtnicu. Umjesto datuma staviše samo “uskoro”. Kažu gotova si, ufatio te rakonja krakonja. Baš su neozbiljni. Da su te malo bolje čekirali znali bi da ti od njega boluješ još od rođenja.

Ona operacija u Dejtonu, di je bilo puno doktora nikad nije ni mogla uspiti. Nakrkali su te bombonima i mislili su da će ići nekako. A dokle je došlo znamo svi. Dobro si ti još izdržala draga moja. Drugi bi već davno riknuli. Sad zasad još niko ozbiljno ne spominje novi termin za operaciju, a ona može uspiti samo ako Bog čudo učini. A dali će biti, zavisi i od toga oće li doktori uopće imati vrimena za tebe. Nešto su dosta zaokupljeni s pacjentima koji imaju teški  bijeloprahni sindrom i onim kojima u žilama, Bože te sačuvaj, teče neka crna masna tekućina.

U međuvremenu mnogi si razmišljaju di sa tvojim organima. Ja bi reko da se to već zna. Džigaricu će dobiti oni koji uvik misle da im pripada srce. Ostali će se već nekako dogovoriti. Kažu neće te čupati, već će to fino s kirurškim nožem da obave, jer kome bude prisađeno lakše će mu zarasti, kužiš.  E bona, pa nije u nas medicina ko prije sto godina (okej, okej ako se izuzme par izuzetaka).

Kako bude da bude nećemo te zaboraviti, jer svako zna da do organa nije lako doći. A ti već da bude neki red, pribavi donacijsku iskaznicu tako da se i oko toga nemora razbijati glava. Pečat na nju dobiti ćeš u Londonu ili Vašingtonu. Nema veze gdje ga udare, i jedan je dovoljan.

Draga moja Bosna i Hercegovino, nećeš ti skroz umrijeti, živit ćeš ti u drugima, pa ako nešto od tebe ostane i viška nije strašno. Strašnije bi bilo da ti crknu svi organi, a ovako si svima učinila dobro djelo.  Bar tada će slogan “I mirna Bosna” postati stvarnost. A današnja stvarnost su ti dva metra pod zemljom. Pobrinut ćemo se da sve to bude dostojanstveno. Umisto beznačajnih godina na crnom papiru staviti ćemo  ti “Umrla je da bi drugi mogli živjeti“. Eto, kuš lipšeg teksta. Dobro razmisli. Bar ovaj put. Znam, rastanak je težak, zato kažem zbogom ali i doviđenja!

Autor.

Još od pamtivijeka je poznato da BH telekom operateri deru svoje pacjente gdje god stignu. I po svemu sudeći tome se ne nadzire kraj. Dali se to radi o ADSL-u, cijenama za inozemstvo ili slično, cijene su paprene i po nekoliko puta veće nego u inozemstvu gdje vlada konkurencija i gdje su troškovi kudikamo veći. U kreiranju cijena itekako su domišljati, no to se ne može reći i za korporacijske slogane istih. Tako HT Mostar prodaje maglu s “Jer svaki korisnik je važan”. Da stvarno postoji prava konkurencija sami bi već nešto još davno s tim u vezi poduzeli, a ovako ispada da je ovaj smislila svekrva nekog djelatnika odgovornog za marketing razvijajući jufku za pitu zeljanicu. Slično je i s Telecom-om Srpske koji nasire s “Dio smo vašeg života”, čiji je autor(ica) zasigurno čita(la)o podosta  ljubavnih romana s tragičnim happyendom svjesno ili nesvjesno misleći na buduće mušterije.

BH Telecom na svojim stranicama nema ništa. Imaju “ADSL s šlagom“. Valjda dvolično značenje. Prvi je za korisnike, a onaj drugi - slađi, zna se kome. Par TV reklama koje se tamo mogu vidjeti završavaju im s “Idemo prvi! Dajemo više!“. Ma jašta bolan. A dićete to vi prvi? “Dajemo više” samo je na prvi pogled izgleda istina, jer nude toliko raznih popusta da se stvarno treba pitati tko kod njih uopće spada u normalna “fizička lica” i sve to subvencionira. U zemlji u kojoj je guljenje tradicija sve će i dalje ići ovim tokom. No, da u budućnosti bar nebi bilo dodatne zabune, bespotrebnih iritacija i još više četvoroklasnih floskula, vrijeme je za jedan jedinstven slogan koji stvarno odgovara istini: “BH telekom operateri: Tri smo musketira, svaki svoje ovce (vrsno) dirigira!” Bar će se nekima tada otvoriti oči, ako već nisu davno oslijepili. Jebeš onda socijalnu tarifu.

Autor.

• Vanjska migracija stanovništva od 2003.- 2008. godine prema zemlji
  predhodnog/budućeg prebivališta i državljanstvu (hrvatski državljani)
• Vanjska migracija stanovništva od 2004.- 2008. godine prema zemlji državljanstva
• Vanjska migracija stanovništva od 1999.- 2008. godine prema zemlji državljanstva
• Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske

Excel tablica

Dolaskom jeseni, sve traženiji postaju sezonski radnici u poljoprivredi, a velik dio njih svake se godine zaposli i u inozemstvu. Budući da Hrvatska ima sklopljen međunarodni sporazum o zapošljavanju samo s Njemačkom, službene evidencije postoje samo za zapošljavanje u toj zemlji. Iscrpnije

Slučajno ili ne, uvijek pred neke značajnije izbore u Hrvatskoj lansira se kampanja usmjerena prema Hrvatima izvan zemlje. Više je nego jasno iz kojeg tabora dolaze provokacije, podvale, poluistine i raznorazne podmukle uvrede. Nedavno je predsjednik Mesić dodao svoje “maslo”, naravno u njemu  uobičajnom stilu.

No, na takvu smo perverziju već odavno navikli od osobe koja je torbarila po svijetu posjećujući Hrvate koji su svojim doprinosima samo htjeli jedno - pomoći Hrvatskoj. Gdje je završio taj novac pitali su se mnogi, ne samo jedanput. Nikad nitko nije osjetio potrebu da razjasni nepravilosti, nego je se samo kupilo, mućkalo, zataškavalo i onda na odvratni način diskreditiralo i optuživalo dijasporu. Bezobraznije i perfidnije stvarno nemože biti. A onaj tko misli da je  raznoraznim prerušenim vukovima dosta, grdno se vara. Dovoljno je pogledati samo ponovna prozivanja dijaspore glede gospodarske krize i njihovog navodnog ne učešća u savladavanju iste. Bili bi dobro znati kakav bi efekt stvarno bio kad bi većina samo jednu godinu ispustila a da ne posjeti rodnu grudu ili  možda  ne provedu svoje godišne odmore na moru. Da ne govorimo o uzdržavanju članova obitelji i šire. Takvi i slični elementi svjesno zanemaruju informaciju koju svake godine objavi HNB o visini ukupnih deviznih doznaka Hrvata iz inozemstva. Sreća za Hrvate izvan zemlje što su pitanja oporezivanja većinom regulirana s zemljama u kojima borave, inače bi domaći glodari sigurno izmislili neki novi namet za ionaku tromnu, prezaposlenu  i nefektivnu državnu i lokalnu upravu.

Trebalo je prvo Hrvatskoj nabiti milijarde eura duga i živjeti više nego jedno desetljeće u kreditima, rasfućkati ili “privatizirati” broja poduzeća, dopustiti nerad, korupciju i nepotizam, da bi se tek onda kad je voda došla do grla, reagiralo. Mnogi ojađeni Hrvati rado glođu kost koju im Mesić, SDP, HNS i mnogi dugi podbacuju, da bi utalili svoj gnjev i bar pet minuta zaboravili na svoju tešku svakodnevnicu. Umjesto da sami sebe prvo prozovu, koga su to ONI x puta birali, kriv im je naravno uvijek netko drugi. Kost je to na kojoj skoro nema ništa. A priča se ponavlja svake četvrte godine iz početka.

Politička prostitucija dobiva i novu dimenziju. Dovoljno je pogledati najnoviju najavu i zaokret SDP-og predsjedničkog kandidata Josipovića, koji nedavno reče: “Idem u BiH jer glas iz susjedne države vrijedi kao i moj u Zagrebu.” Interesanto. Nepotrebno je ponavljati koliko su puta mnogi istaknuti članovi te stranke pljuvali, lajali i štošta Hrvatima u BiH ugovarali, a sad bih ih opet derali. Zaista, licemjerno i prostački, ali taktički, bar tako misle, opravdano, posebno ako se podsjetimo kako su zadnji put na parlamentarnim izborima tijesno izgubili. I Hrvati i dijaspori i u BiH trebaju danas više nego ikad biti svjesni ovakvih akrobatskih smicalica stranke koja ih nesnošljivo mrzi! To nikako ne znači da je alternativa druga vodeća stranka u zemlji ili njezin predsjednički kandidat, koji su samo druga strana jedne te iste (crvene) medalje.

U svim civiliziranim zemljama na svijetu dozvoljeno je vlastitim ratnim žrtvama odavanje počasti. Svima? Hrvatima ne! Iz godine u godinu u svibnju provodi se medijsko-politička hajka, prebrojavaju se i proizvoljno multipliciraju crne košulje, lažno izvještava i pogrdno naziva taj događaj. Drvlje i kamenje se sasipa, a najveći dio od toga opet završi na dijaspori. To mnogo govorili o stanju u zemlji, izopačenosti mnogih stranaka koji bi, da su u mogućnosti, nažalost i dalje svojom trulom ideologijom punili jame i slali ubojice na zadatak.

Na mnogim domaćim forumima i Internet stranicama vodi se već odugo hajka protiv dijaspore u vidu raznim “diskusija”, a zapravo ciničnih rasprava kao npr.: “Ukinuti pravo glasovanja dijaspori” i slično. I tu je više nego jasno tko i zašto iza toga stoji.

Spletka svih ovih prvljavih aktivnosti sigurno neće prestati, jer su njihovi akteri dobro plaćeni. A što je najgore Hrvate u domovini svjesno huškaju protiv svojih sunarodnjaka izvan nje. Jeli slučajnost značajno medijsko prešućivanje brojnih Srba koji masovno dolaze autobusima iz BiH ili Srbije u Hrvatsku na izbore? Jeli slučajnost da njima nitko ne dovodi pitanje glasovanja, nego im čak njihov predstavnik Pupovac zahtjeva da im treba dati dvostruko pravo glasa? Spominje li itko Srbe, hrvatske državljane da bi oni trebali ponudili pomoć zemlji? A zar nebi Hrvatska u ovakvoj situaciji u kakvoj se nalazi, trebala zaustavila izdavanje preko 420 milijuna eura planiranih do 2011. godine koji se izdvajaju iz proračuna za kupnju i novogradnju 4.000 stanova za Srbe? Aha, tu se ima love, a na drugoj strani se ista traži, između ostalih i od hrvatske dijaspore koju se prijepodne proklinje, a posljepodne proziva i traži njezin novac. Neće ići! Torbarima drugi put opet napunite pošiljke, ali s smrdljivm gaćama, pa neka s njima financiraju što im se prohtje.

Autor.