Pisma iz Njemačke

Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac u subotu je stigao u Frankfurt kako bi posjetio Hrvate i hrvatske udruge u tom i okolnim gradovima. Tijekom svojeg posjeta Russelsheimu, gdje će boraviti u Hrvatskoj katoličkoj misiji, upoznat će se s radom HDZ-a, Hrvata i Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj. Iscrpnije

Iz tiska uskoro izlazi knjiga „Ein - und Auswanderung in Baden-Württemberg“ koja obrađuje temu iseljeništva i useljeništva u pokrajini Baden Württemberg kojoj su autori Karl-Heinz Meier-Braun i Reinhold Weber. U pokrajini Baden-Württemberg živi oko 2,7 milijuna ljudi s migracijskom pozadinom. Iscprnije

Autor: Milan Pušec, 4:58 min.

Njemačka vlada želi radno tržište do 2011. štititi od jeftine radne snage iz istočne Europe. Mnoge su se nove istočno-europske članice EU ponadale da će svojim članstvom u Uniji riješiti problem nezaposlenosti svojih građana. Zato su špekulirale da svoje nezaposlene radnike zaposle u industrijski razvijenoj Njemačkoj. Iscrpnije

Velikom svečanošću u dvorani Hrvatskog zabavnog centra Midas Limes Forum u Grosskrotzenburgu pored Frankfurta, uz nazočnost više stotina uzvanika, gostiju i posjetitelja, na čelu s hrvatskim veleposlanikom u Njemačkoj dr. Mirom Kovačom, doveden je do finala Zlatni cvit, natjecanje za epitet najpopularnijih među iseljenicima u različitim kategorijama. Iscrpnije

Šaljivo o “prijateljima” s Bosporusa i njihovom životu u Njemačkoj

Turci su u Njemačku, kao i većina ostalih stranaca, došli u 60tim i 70tim godinama, kada je pola Anatolije završilo u Kölnu. 1960. godine u Njemačkoj je živjelo manje od 1500 pripadnika ovog naroda, danas samo dragi Bog zna koliko ih točno ima. Službeno ih je nekih 2,3 milijuna ako se uvrste i oni koji su „Passdeutsche“. Među svim strancima važe kao najslabije integrirani, što im očigledno ne predstavlja neki veliki problem. Naprotiv, ima se dojam da su na to i ponosni. Podršku takvom pristupu dobivaju iz matične zemlje. Slaba integriranost i u mnogim sferama zaostalost, samo su neki od razloga zašto ih Nijemci ne prihvaćaju baš najbolje. Svoju odbojnost prema njima posebno prikazuju kad se recimo radi o gradnji džamija, nošenju marama, ponašanju…

Stanovanje

Turci stanuju obično u većim gradovima, često puta u zajedničkim naseljima. Zanimljivo je da većina njih nosi ime po jednoj Elvisovoj pjesmi. Mnoge zgrade im vrve od satelitskih antena, čiji je broj obrnuto proporcionalan broju radno aktivnih stanara koji u njima prebivaju.

Školovanje i poslovna djelatnost

Turska djeca su slabi đaci. Relativno mali broj ih studira. Većina nađe “zaposlenje” u najvećoj njemačkoj “tvrtki”, jedan mali dio nešto čisti ili radi kod Forda, a ostatak obično viđamo subotom na pijaci polovnih stvari. Ponuda istih je raznovrsna. Od baterije koja radi samo 37 minuta, preko upola jeftinih žileta (ispali iz kamiona), pa do telefona iz 1984. godine. Sve se nađe. Oni slabije kupovne moći mogu za 1 € kupiti jedno 3 m³ raznorazne robe (za usporedbu: kod Kicka dobijete 2 m³, a kod C&A samo 1 m³).

Turci u Njemačkoj, a prije svega u velikim gradovima, imaju na svakom drugom ćošku “Kebab Laden”, u kojem se obično 18 sati na dan vrti meso sumljive kvalitete. Između njih često puta nalazimo im prodavaonicu voća i povrća, koja nudi i druge razne proizvode, kao naprimjer pogače, jeftinu vodu, turske kolače u kojima na 100 g imate 98 g šećera, pa do Vegete, odnosno ambalaže koja liči na taj proizvod. U trgovine većinom navrate naravno njihovi sunarodnjaci, kao i Nijemci i ostali građani (kad je sve ostalo zatvoreno). Sve u svemu dosta zanimljiva djelatnost, koja posebno zadnjih godina sve više dolazi do izražaja.

Godišnji odmor

Turci ljetuju samo u dvije zemlje. Tu gdje jesu ili u Turskoj. U povratku nazad za njima leti poseban avion s prtljagom. Carinicima ova situacija baš ne pogoduje, pa već pri dolasku tog aviona pravovremeno naruče 3 narandžasta kamiona za odvoz smeća. Za mliječne im proizvode imaju drugo rješenje. Oni završe kao poslastica u obližnjem domu za azilante. Turci na takve stvari naravno gledaju nelagodno, pa se ponekad bune i po pola sata uvjeravaju carinika da “koza nije imala ništa, osim one brac…, brucell… eeh, kako se kaže???”.

Kriminalitet

Njemačke statistike prikazivaju Turke kao dosta kriminalne. Navodno je njihov udjel u svim kažnjivim djelima oko 22%. Isti se bune i tvrde da se radi o drugim brojkama. Po njima je to kvota nezaposlenih. Turci ponekad sebe rado opravdavaju, pa svaljuju da je neko nedjelo učinio zapravo Kurd. A Kurdi naravno sve negiraju ističući da bi to ugrozilo njihov zahtjev za političkim azilom. Njemačka javnost tu ne pravi razliku, jer kaže, ako je u Turskoj skoro zabranjeno da se Kurdi izjašnjavaju kao zasebna cjelina, zašto bih to njihovi sunarodnjaci u drugoj zemlji to onda morali naglašavali.

Patriotizam

Turci su veliki patrioti. Vole dosta svoju zemlju. Kada izgube neku važnu utakmicu na svjetskom prvenstvu ili slično, svi ostali građani Bogu su neizmjerno zahvalni. Najmanje su dva dana pošteđeni nepodnošljive buke, urlanja i slavlja. Poneki tada svoju frustraciju znaju relativno brzo zaboraviti, pa navijaju za zemlju gdje žive. Samo što domaćini nisu naivni i nevjeruju u takvu (prekonoćnu) metamorfozu.

Turska i EU

Turci jedva iščekuju da uđu u EU. Mišljenja su da pripadaju Europi. Mnogi u Njemačkoj su prema tome skeptični, imajući u vidu s njima mnoga negativna iskustva zadnjih decenija. Sve bi još moglo dobro proći ako 10 milijuna ujaka, nećaka i ostalih rođaka ne budu nakon ulaska pokušali u Berlinu, Kölnu i drugdje stvoriti još jedan ili više Istambula. Ako do toga dođe, onda bi u mnogim osnovnim školama, posebno u većim gradovima, mogla na zidu visiti i slika Kemala Attatürka.

Brak

Turčin najviše voli da se ženi s curom (uz predhodni dogovor roditelja) iz svoje domovine, koja nema tri čiste u glavi i nije “pokvarena” kao neke Turkinje ovdje. Izuzetak su Nijemice koje nikad nisu čule za knjigu “Tajne dobrog izgleda”, s najmanje tri spasilačka pojasa, obožavateljice harema i druge osobe kojima je možda 12:05. Za uzvrat često nude: trajni boravišni status, stan s vlastitom kuhinjom i WC-om i kakvu-takvu “plaću” tvrtke čija pisma obično s ogorčenjem otvaraju.

Autor.

• Slike s Folklorijade 2009. u Heusensammu
• Folklorijada by Croatia Presse
• Folklorijada 2009. - Hrvati Frankfurt

Obećanje ludom radovanje?

Lukavi Slovenci i dalje nastavljaju da igraju svoju podmuklu i dobro promišljenju igru ucjenjivanja Hrvatske. Najmanje su dva razloga zašto pokušavaju svojim postupcima spriječiti hrvatske planove za ulazak u NATO i EU. Prvi je to što imaju potporu nekoliko članica EU-e, prije svega Velike Britanije i Nizozemske. London je kao što znamo i prije, tada otvorenih karata, činio sve da spriječi približavanje Hrvatske europskim integracijama. Dovoljno je se sjetiti njihove “igre” oko generala Ante Gotovine.

Drugi razlog je nedosljednost hrvatske politike, ili bolje rečeno njezine katastrofe. Sanaderova Vlada je zapravo jedna velika nula. Velika, prazna obećanja koja se kada dođe vrijeme pokažu kao laži. Nažalost i zato postoje primjeri. Dovoljno je se sjetiti vremena oko pritisaka za izručivanje hrvatskih generala i Sanaderove izjave na Rivi u Splitu. Krajnji rezultat - negativan. Slijedeći primjer je pitanje ZERP-a. Mjesecima prazna obećanja,  a na kraju rezultat kao predhodni. Dalje, pitanje topničkih dnevnika. Opet se u nedogled tvrdilo da ih nema, pa ovo pa ono, zadnje stanje - postoje, ali se (još) nemogu naći. Uskoro će usljediti rezultat - nađeni su, i naravno po uobičajnome stanju biti će poslani.

Što se tiče pitanja Savudrijske vale, Sanader, kao i predsjednik Mesić, jednog su mišljenja, tj. rješenje je Sud u Haagu ili možda u Hamburgu. Po njima ne dolazi nikakva arbitraža u pitanje, koja Slovencima dakako odgovara, jer je u pitanju hrvatski, a ne njihov teritorij. Sve bi bilo još koliko-toliko dobro da se naši prijedlozi usvoje. No, Europska unija stoji definitivno na strani Slovenije. Kad je ta zemlja vodila pregovore za ulazak, onda naravno nije nikome padalo na pamet da šalje neke komisije ili slično glede nerješenog pitanja njihove granice. Europska komisija malo po malo steže hrvatsku Vladu koja će na kraju, bojim se opet, popustiti i pristati na arbitražu. A taj pristanak već je ustupanje teritorija, i to najvjerojatnije podjela Savudrijske vale 2/3 Slovencima i 1/3 Hrvatima, i uz to njima neke dodatne garancije za prolaz,  možda ne baš kao “dimljak”, koji je već jednom bio predmet razgovora, već u nekom sličnom obliku. Hrvatski narod je ovakvim političarima dosta toga progutao i sa srdžbom “zaboravio”. Toga su oni svjesni. Svojom nesposobnosću, podanošću i prijevarom vlastitog naroda dovoljno su puta pokazali da su to u stanju opet učiniti.

Ovaj put nisu samo oni na ispitu nego i svi birači koji su kako u Sanaderovom tako i u Račanovom primjeru dokazali političku nezrelost. I što je još najgore onda se čude da ih netko drži za budale. Kamo sreće da u ovom sporu s susjedima nisam u pravu. Možda ipak hrvatski političari, ovaj put zbog nadolazećih lokalnih izbora, svjesni posljedica, ostanu stvarno i beskompromisno DOSLJEDNI svom stavu. I to do KRAJA! Sve ostalo bi nažalost bila repriza.

P.S. Pošto je, za mnoge, naš bankarski sustav pred bankrotom, što je u EU vrlo dobro poznato, također nije isključeno da bi izlaz iz takvog stanja mogao biti uvjetovan drugim, po Hrvatsku negativnim (teritorijalnim?) ustupcima ili nagodbama. Kuga ili kolera? Ili nam možda obadvoje spakiraju? E moja Hrvatska!

Autor.

Njemačka je najmnogoljudnija zemlja u Europskoj uniji. Kada ne vladaju ratovi nešto je manja, inače joj tada krakovi dosežu poprilično na istok i nešto malo na zapad. Ima i more, samo što u njemu nije baš preporučljivo kupanje, posebno za žene s celulitisom. U Njemačkoj se osim domaćeg govore i svi jezici svijeta. Stranaca u toj državi je puno. Za jedno 200 godina broj riječi u njemačkom jeziku, koji je još uvijek službeni, neće preći taj broj. Njemačka nije baš bogata prirodnim sirovinama, osim nešto ćumura koji je skup. Industrijska je sila, proizvodi sve, ili kako naš narod voli reći “nema što nema”. Uvozi poprilično dosta nepotrebnoga, kojeg viđamo u nekoliko milijuna “1 € Shopova”. Najveći gradovi su: Berlin, HaHa, München, Kölle Alaaf, Casino city…

Stranci

Nijemci vole strance, posebno kada kod njih idu na pizzu ili döner. Tada su sve predrasude zaboravljene. U ostatku godine o njima nevode neku posebnu brigu. Izuzetak je ako ostanu bez posla ili se održavaju izbori. Najveći prijatelji Nijemaca su Turci. U mjestima gdje se s domicilnim stanovništvom najbolje ne razume, mladi angažirani Nijemci s kraćom frizurom rado prihvaćaju ulogu posrednika.

Nacionalizam

Njemački “zmaj” spava zimskim snom. Tu i tamo nekada izbaci vatru. Političari i mediji odmah pohitre da je ugase. I to na taj način da izvade toljagu, stjeraju neman u ćošak, pa  je se onda dobro namlate. Ali ne pomišljaju skroz da je dotuku, jer misle da im jednom ipak može ponovno zatrebati. A ako je nema, čim ćeš onda prvo vatru rigati.

Promet

Njemačka je zemlja prometnih znakova. Po glavi stanovnika imaju ih najmanje 3475. Sve je do zadnjeg regulirano. Jedino što nije, je ludost tolikog broja bespotrebnog metala. Radar Nijemci vole dosta koristiti, kažu da to nisu mogli u velikom opsegu u zadnjem ratu, pa sada treba nadokaditi. Osim toga, policija rado skuplja fotografije svojih sugrađana, jer ova djelatnost u toj zemlji ima dugu i bogatu tradiciju. Slike koštaju malo više, ali to je shvatljivo, no za mnoge ne baš prihvatljivo. Automobila na cestama je previše, ne pomaže ni to što stare kante dosta brzo zavše negdje izvan zemlje.

Nogomet

Njemačka je zemlja nogometa. Imaju više klubova nego neke zemlje stanovnika. Nijemci su u nogometu osvojili sve što se osvojiti može. Respekt prema drugima imaju tek onda kada ih pobjediš, ne samo jedanput, u ovom sportu. Inače si za njih manji od makovog zrna.

Njemačka prošlost

Nijemci nisu baš ponosni na svoju prošlost, posebno ne na onu od prije 70 godina. Kažu, morali su silom prilika sve da podržavaju. A kada je sve otišlo k vragu, onda je kriva samo jedna osoba, i to Austrijanac. Nakon milijun dokumentarnih filmova o malom brkatom prdekalu, njegovoj vojsci, generalima i koječemu, skoro svaki Nijemac je shvatio da se nije zajebavati s ruskom zimom i američkim bombarderima.

Putovanja

Nijemci vole putovati po cijelom svijetu. Posebno u Tajland i Dominikansku Republiku. Navodno zbog prirodnih ljepota. A zadnjih godina iseljavaju sve više. A tamo gdje su oni uživali u “blagodatima prirode”, stvar nije puno drugačija. Nadasve draga destinacija im je Španjolska, odnosno Mallorca, koja je odredište ne samo milijuna “običnih” im sugrađana, nego i mnoštva karijerista, propalica, desperadosa i ostalih ispred čijeg imena obično stoji “Gesucht wird…”.

Kriminalitet

Njemačka je poprilično kriminalna zemlja. O tome svjedoči i preko 6 milijuna kažnjivih djela godišnje. Naravno, gdje se vrti puno love, ni meštri nisu daleko. U zatvoru završe obično samo mutavci, osobe s slabim odvjetnikom ili rulja sa debelim dosjem. Ova zemlja je eldorado za financijski inženjering, koji svakodnevno obrađuje babe s dvije penzije, naivce i ostale polupismenjakoviće s velikim € znakom u očima.

Njemačko pravosuđe zna katkad biti oštro prema malim ribama, dok se s velikim obično voli nagađati. A zakon je isti za sve. Dakako, sve dok ne pokažete stanje na bankovnom računu. Korupcija također dobro uspjeva, samo što kod njih liječniku skoro nitko ne nosi plavu kuvertu ili pršut, kao kod nas.

Slično je i s radom na crno. U ovoj sportskoj disciplini posebno stranci znaju često postizati dobre uspjehe, ali zato im je i riziko veći. Ako se slabo plasiraju, za utješnu nagradu dobiju besplatno putovanje, i to igrom “slučaja” u zemlju iz koje dolaze.

Vjera

Broj vjernika u Njemačkoj ovisi o uzrastu ili padu gospodarstva. Kada ide nizbrdo neki lete što prije da se ispišu da bi uštedjeli par eura crkvenog poreza, koji onda završe u obližnjem fast food restoranu. Samo, kada se treba prije ili kasnije crkveno vjenčati onda Roland McDonald bespomoćno sliježe ramenima.

Hobiji

Najveći hobiji u Nijemaca su: auto, auto, Oktoberfest, auto, nogomet i auto.

Autor.

EU i Nato. Emisija od 19.2.2009., 28:19 min.

Tečaj kune i financijska kriza. Emisija od 20.2.2009., 48:09 min.

Kao i prethodnih godina, regionalne sjednice pastoralnih i socijalnih djelatnika iz Njemačke predvođeni delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josipom Bebićem održane su 9. veljače u HKM Mülheim a. d. Ruhr za regiju Sjeverna Rajna i Vestfalija, 10. veljače u HKM Hannover za Sjevernu regiju, 11. veljače Bruchsal u HKM Srednji Baden za regije Baden-Württemberg I, Baden-Württemberg II i Rajnsko-majnsku regiju, te za Bavarsku regiju 16. veljače u hotelu “Poinger Hof” u Poingu kod Münchena, vlasnika Ive Sadrića. Iscrpnije

Heusenstamm-18. hrvatski folklorni festival >>

21. veljače 2009. u Kulturnom i športskom centru Martinsee u Heusenstammu kod Offenbacha

Šaljivo o nasljednicima rex-a Tomislava

Hrvati i kafići

Hrvati su jedni od najvećih kavedžija na svijetu i okolnim galaksijama. Veliki konkurenti u tome su im još samo Srbi i Crnogorci, čiji kafići umjesto normalnih stolica imaju toliko luksuzne fotelje na kojima bi im i Louis XIV zamjerio. Hrvatski kafići su, a posebno ljeti, već u 11 sati prijepodne krcati do zadnjeg. Mnoge znanstvene studije nisu mogle odgonetnuti tu društvenu pojavu, kako je moguće da se za vrijeme radnog vremena sjedi vani i sve netko financira. Dali hrvatska krvna zrnca u sebi imaju koji procent arabice biti će jednog dana zanimljivo saznati. Ako se dokaže ova teorija Hrvati će umjesto koje kockice na grbu imati zrno kave. A himna bi mogla biti pjesma od Predraga Gojkovića Cune “Ka(f)vu mi draga ispeci”.

Hrvati i bolesti

Hrvati nevole rakove, ali zato oni njih. Kada Hrvata upozoriš da je pušenje štetno za zdravlje, dobiješ odgovor “ma koga jebe”. A vole i masno, koje im se najkasnije par decenija poslje isto tako i vrati. Tada osluškuješ “a jebiga”. I prekomjerni alkohol Hrvatima nažalost nije stran. Uz to dosta raširen hobi je voziti po gasom, odnosno kako dotični akteri vole reći “ma jebe mi se”.

Hrvati i rad

Hrvati baš nevole puno raditi, kažu sve je za to kriv socijalizam koji ih je u 6 ujutro slao na posao, da bi 3-4 sata odradili, a u ostalo vrijeme razmišljali koju sve građu i majstore moraju pribaviti za kuću koju su gradili. Kada su im strani poslodavci došli u zemlju Hrvati su ostali zbunjeni. “Toliko raditi za malo para???”. Danas najveća želja mnogih je imati “posao” pri nekoj državnoj upravi, ustanovi i slično. Treba u miru popiti tri litre kave, pročitati dnevni tisak, otići preko dana na neke “termine”, i tako to. A za stranke je lako. Njihovo je da čekaju i šute. Inače će čuti dosta uhodano “dođite sutra” ili “kolega danas nije tu”.

Hrvati i krediti

Najveći hobi u Hrvata je sve kreditirati. Nema veze dali je to preko banke, na ćekove ili kreditnom karticom. Samo neka nisu, kao nekada, mnogobrojni lihvari s mjesečnom kamatom od 20 i više posto i s kratkom cijevi ispod pazuha. Posebno velika ljudska solidarnost je biti radnim i drugim kolegama jamac. Ja tebi, ti meni i sve tako u krug. Za mnoge je prošli sustav još i dalje u glavi prisutan.

Hrvati i vjera

Hrvati su većinom katolici. Početkom 90tih u mnogim crkvama je ponestalo svete vode. Krštenja, krizma i vjenčanja bilo je ponegdje i u tri smjene. Kad se nemole Bogu ili idu u crkvu da vide tko je sve došao, onda vole psovati. Inače su ponosni na svoju vjeru. Nemaju ništa veliko protiv pravoslavlja ili islama, dok im ne bude rodbinska veza.

Hrvati i korupcija

Rašireni parazit koji Hrvatima dušu isisava, ili kako neki liječnici vole reći “Vaša želja meni je zapovjed”. Vole ga svi kad im samim treba. Inače, kad se radi o drugima jadikuju da je sve otišlo u p.m.

Hrvati i televizija

Jedna o težih ovisnosti, posebno na jefitne emisije, bezvezne sapunice i senzacijske magazine. Kao i mnogi drugi narodi Hrvati rado dozvoljavaju da im drugi ispiraju mozak. Posebno su privatne televizije poučne. Nakon gomile serija možete već biti liječnik, odvjetnik ili kriminalni inspektor. Ulogu žrtve već odavno igrate.

Hrvati i jugonostalgija

Neki “Hrvati” još pate za propalom Jugoslavijom. Kažu da ih nije smetala dikatura, nestašice koječega, vožnja par-nepar ili krediti bez devizne klauzule. U ovo zadnje im čak vjerujem. Sjeverna Koreja i Kuba rado primaju takve useljenike, pa i bez crvene knjižice. Poželimo im sretan put.

Hrvati i podaništvo

Hrvati su stoljećima silom prilika bili podanički narod, dok nisu skužili da je sve otišlo u k. Zato su napokon osnovali svoju državu. Ali nije puno trajalo pa su si opet vraga natovarili na leđa. Ovaj put u obliku stranog kapitala. Jedino što bi moglo pomoći je općenarodni egzorcizam. Pri tome bi obavezno trebalo pripaziti da MMF i Svjetska banka ne budu prisutni tom obredu. Njihovo mjesto je na onoj drugoj strani. Vile Matije Gubca bi njihovo vidljivo pristustvo brzo okončale.

Hrvati i susjedi

Hrvati vole svoje susjede. Iznimka su oni čija imena polaze s Stevo, Janez, Đorđe ili Mirsad. Dobrosusjedski odnosi odlično funkcioniraju osim par izuzetaka: pograničnih sporova, manipulacija oko liječenja, prijava, osiguranja, vraćanja praznih boca u drugu državu, korištenja a neplaćanja vodnog sustava i sličnih stvari. Pošto je hrvatska granica dosta duga, poneki Hrvati rado pomažu raznim izletničkim grupama iz cijelog istočnog svijeta u proputovanju kroz našu zemlju. Isti to dosta cijene, pa im nakon naporne ture rado pošalju razglednicu iz neke zapadno europske zemlje. Njihovi su im vodiči isto zahvalni. Ostave i oni nešto, podnaški “nek´ se nađe”. Ti dobroćudni ljudi čine puno da svijet zna da smo gostoljubiv i susretljiv narod.

Hrvati i sport

Hrvati vole sport. Posebno nogomet, rukomet, vaterpolo, zviždanje za lijepim curama i potragu za obližnjim bankomatom. Svoje uspješne sportiste slave do Boga. Klanjaju im se, ponosni su na njih, a to što mnogima prije toga nisu pružili adekvatne uvijete za karijeru više ne igra ulogu. Bitno je da svijet cijeni naš uspjeh. Hrvatima sport katkad služi i da zaborave probleme. Svakodnevni jad mnogih lakše se podnosi ako se u javnoj kuhinji priča da smo nešto osvojili.

Hrvati i sreća

Hvala Bogu da postoje kladionice, inače depresiji nebi bilo kraja.

Hrvati i turizam

Hrvatska je turistička zemlja. Hrvati se turizmom intezivno bave tek 30-40 godina. Do tada su nagomilali dosta hotela, mnoge apartmane podigli s tri na četri kata i priključili vodu u kamp naselja. Stranci najviše vole prirodne ljepote koje danas, da bi ih vidjeli, trebaju masno platiti. Hrvati nevole da budu jefitna turistička zemlja, posebno za umirovjenike. Kažu, neka stari Nijemci, Englezi ili Irci guraju svoje rolatore po Antalyi, Bodrumu ili Zlatnoj plaži u Bugarskoj. Veliki nedostatak hrvatskog turizma je navodno slaba izvanpansionska ponuda. Domaćini se ipak trude, jer teško je svima udovoljiti, posebno onima koji misle da će tu jeftino proći. Tada i nikada više.

Nismo mi tako loši, reći će mnogi. Naravno, dok spavamo pravi smo anđelčiči! A o anđelčićima iz susjedstva i šire, nekom drugom zgodom.

Autor.

PDF izdanje “Žive zajednice” - 12/2008.

Jesu li hrvatski mediji etični? Emisija od 17.2.2009., 26:05 min.

Blagdan bl. Alojzija Stepinca proslavljen je u nedjelju, 15. veljače u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu. Svečano misno slavlje u  punoj crkvi Presvetoga Trojstva u tome njemačkom gradu predvodio franjevac Franjevačke provincije Bosne Srebrene župni vikar u Kiseljaku fra Vjekoslav Tomić u zajedništvu s voditeljem zajednice fra Marinkom Vukmanom. Misno slavlje započelo je ophodom kroz crkvu. U uvodnoj riječi fra Marinko je istaknuo kako ta zajednica već godinama slavi blagdan bl. Alojzija Stepinca, mučenika, nadbiskupa zagrebačkog i kardinala Svete Rimske Crkve koji je stamenom vjere i žrtvom života u teškim vremenima komunističkih progona vjere i hrvatskoga naroda posvjedočio istinu spasenja i ljubav prema Bogu i hrvatskom narodu. Iscrpnije

Iako se velika jezikoslovna izdanja, pogotovo rječnička, objavljuju nakon dugih najava i uz popriličnu medijsku pozornost, Rječnik sinonima hrvatskoga jezika samo se tiho pojavio u knjižarama. Neobičnost takva tretmana tim je veća što se radi o pionirskom djelu u hrvatskoj leksikografiji, no možda odgovor leži u tome što iza njega ne stoji neka domaća znanstvena institucija, koja bi se njime - i s pravom - hvalila kao velikim pothvatom, već izdavačka kuća drugačijeg profila (Jesenski i Turk) i tek dvije autorice sa stalnom adresom u inozemstvu. Iscrpnije

Promocija zbirke pjesama “Pjesme - Hrvatima izvan domovine”

“Glas javnosti”. Emisija od 11.2.2009. HR1, 28:06 min. Gosti: Ivan Šuker, Ljubo Jurčić,  Dražen Kalogjera, Guste Santini…

“Poligraf”: Antirecesijske mjere. Emisija od 6.2.2009. 54:19 min. Gosti: Damir Polančec, Slavko Linić, Dragan Kovačević

Titovi vandali

Nepoznati, kako su ih medijske gnjde nazvali “vandali”, srušili Titovo poprsje s postolja u Labinu. Ako je stvarno nešto vandalsko onda je to bio sam čin kada je prije četri godine isto postavljeno. Prodane duše - istarski kozmopoliti prijepodne žale za komadom metala otisnutog dikatora, a posljepodne idu da podignu talijansku vojnu mirovinu. Fali još samo crveni Stipe da podrži ove ljudske nule! A nisu Labinjani usamljeni, sličnih dinosaura ima na sve strane. Valjda su se ugledali na istomišljenike u Rusiji, jer i tamo ima dosta zaostalih spomenika Staljina ili u Kini Mao Tse Tung-a. Sve odreda “heroji”, a zapravo krvnici  svojih naroda. Postaviti poprsje ili držati ime ulice ili trga po maršalu vojske koja je razarala Hrvatsku i ubijala hrvatske građane ogromna je uvreda za sve Hrvate.

Vedrina posla

Provokantna kolumnistica posija na jednoj televiziji podosta korova po Židovima. U raznoraznim forumima iz svojih kloaka izađoše neki da joj pruže podršku. Postavlja se samo pitanje gdje su bili isti kada je dotična pljuvala po svemu hrvatskom i kršćanskom? A potpredsjednica židovske općine Zagreb u jednom intervju dan kasnije nije mogla sakriti svoje uzbuđenje, pa reče da su oni to poslali u svijet. Dakako je da ogorčenje shvatljivo, ali odmah sve slati u svijet? Pitanje je samo tko je ocrnjen, neozbiljna kolumnistica ili joj domovina? Izgleda da je mnogo onih koji čekaju svojih pet minuta.

3..2..1…

U tamnom vilajetu mnoge već hvata panika. Nakon što je nedavno ispjenio na televiziji, Silajdžić grčevito traži potporu da sruši banjalučki dogovor trojice stranačkih lidera, dok bi ministar sigurnosti Tarik Sadović Hrvatima najradije uskratio pristup tajnim informacijama. Puno bitnije, ne samo njima dvojici, je pitanje gospodarstva, odnosno financiranja, jer prema procjenama stručnjaka hrvatski udio na prihodovnoj strani federalnog proračuna doseže 40 posto. Ako dođe do uspostave 4 jednakopravne regije, zajednice ili republike, prvoj kojoj slijedi kolaps je bošnjačka jedinica. A to pokazuje samo jedan primjer o stanju zaposlenosti i nezaposlenosti u sadašnjoj Federaciji. 2007. godine u dvije muslimanske županije broj nezaposlenih čak je za nekih osam tisuća veći od ukupnog broja svih zaposlenih (!!!), dok je kod dvije većinske hrvatske županije obrnuto, tj. trinaest tisuća je bilo više zaposlenih. Bošnjačke vođe su toga svjesne, a platiša se nitko lako ne odriče. Protektoratu u kojem neradnici sponzore tretiraju kako im se prohtje, svidjelo se njima to ili ne, su dani odbrojani. A poslje toga zna im se. Pasji život ili na drugima isprobani “recept” iz propale Juge. Putovnice u ruke i aj ća. Ali ovaj put pravac bi mogao biti istok.

Turističko nevrijeme?

Prema hrvatskom turizmu izgleda dolaze gusti oblaci. Hoće li biti pljusak ili će se sve još razvedriti znati ćemo najkasnije krajem kolovoza. Godinama unazad mnogi su se opustili i pritom ravnodušno dizali cijene nadajući se da će biti bedaka koji će ih plaćati u nedogled. Svemu izgleda dođe kraj. A propusta je bilo i na drugim poljima. Umjesto većeg ulaganja u PR u najvećim emitivnim zemljama, nekima je bilo bitnije da se recimo reklame vrte na CNN-u u nadi da će nam navratiti turisti iz Tanzanije, Burme ili Mozambika. A možda jednog dana i navrate tri-četri, ako ništa bar da obiđu koji Titov (porušeni) spomenik, kojem su se divili u takvim i sličnim zemljama.

Autor.

Emisija od 9.2.2009. HR1. Gosti: Neven Šimac, prof. Budislav Vukas, cca. 28 min.

Gospodine nauči nas moliti. Emisija od 3.2.2009. Cca 90 min.

Krajem prošle godine Europska komisija ponovno je se oglasila u vezi akcije “Kupujmo hrvatsko” koju je 1997. g. pokrenula Hrvatska gospodarska komora. Glasnogovornica Krisztina Nagy tražila je da se kampanja obustavi, odnosno kako je to diplomatski izjavila: “Članice ne smiju organizirati, voditi ili podržavati kampanju koja bi promovirala domaće proizvode na temelju toga što su proizvedeni u njihovoj državi.”

Njemački tjednik “Der Spiegel” ovih je se dana, povodom diskusije o američkoj kampanji “Buy-American”, pozabavio temom protekcionizma u svijetu. A on je prisutan ne samo u SAD-u nego i u drugim industrijskim i zemljama u razvoju.

U slučaju Europske unije sve bi dobro bilo kad bi pravila koja ona određuje, vrijedila i za njene sadašnje članice. No, ono što nama propisivaju ni sami se ne pridržavaju, a to pokazuje slijedeće stanje u par izabranih zemalja:

Najjača gospodarska zemlja u Europi - Njemačka, planira državnu subvenciju auto koncerna Opel, koji je u sastavu američkog General Motorsa. Prema pisanju tiska razmišlja se i o uspostavi “Gospodarskog fonda Njemačka” u kojem bi poduzeća dobijala kredite mimo bankarskog tržišta. U okviru konjukturalnog paketa od 50 milijarda eura, njemačka je Vlada za vlastito graditeljstvo izdvojila do 17,3 milijarda eura.

Slično kao u Njemačkoj je situacija u Švedskoj, gdje je krajem 2008. godine već donešen program pomoći autoindustriji u visini od 2,6 milijarda eura, a na jugu, u Grčkoj prioritet je poljoprivreda koju Vlada zbog pada cijena subvencionira s 500 milijuna eura.

U Velikoj Britaniji djelomično nacionalizirana Royal Bank of Scotland daje kredite za nekretnine prvenstveno domaćim građanima, dok je u Francuskoj uspostavljen fond u slučaju da stranci pokušaju preuzeti francuska poduzeća u krizi. Osim toga, ona poduzeća koja zatvaraju radna mjesta u zemlji ne mogu očekivati financijsku pomoć te države.

Tako se to radi u zemljama koje rado pokazivaju prstom na druge, a sami se služe otvorenim pa i prikrivenim metodama da zaštite svoja gospodarstva, tržište i radna mjesta. Baš zato, podržimo i kupujmo hrvatsko!

Autor.

Projekt Talent im Land nastao je 1985. godine i od tada pomogao u obrazovanju 620 mladih migranata iz 47 zemalje. Trenutačno 200 učenika, koji će u sljedećim godinama maturirati, koristi ovu stipendiju. Tako je i jedna od pedeset stipendistica i stipendista 2007. godine bila i Zdravka Bosančić (14), rodom iz Splita. Iscrpnije

Upravo tiskani Hrvatski iseljenički zbornik 2009., sa sažecima na engleskome i španjolskome jeziku, ima osam tematskih cjelina, koje se sastoje od 44 samostalna autorska priloga, uz elektroničku inačicu na globalnoj mreži na adresi http://www.matis.hr/hrv_iselj_zbornik.php
Tematske cjeline Znaci vremena, Baština, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica izvandomovinstva, Duhovnost, Znanost, te Nove knjige bogate su raznorodnim tekstovima koje su pisali ugledni stručnjaci i vrsni publicisti iz zemlje i inozemstva. Izazovi povratnika, opisani u Zborniku, vjerodostojni su znaci integracije iseljene i domovinske Hrvatske i potvrda kako se Hrvatska snalazi u tim novim prilikama, rasterećena povijesnih prijepora i zacijeljenih ratnih trauma. Povratničke priče mladih znanstvenika vjesnici su poželjnoga procesa transformacije Hrvatske iz tradicionalno iseljeničke u useljeničku zemlju. Urednica Zbornika je publicistkinja Vesna Kukavica, rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo. Iscrpnije

Nakon uspješnih koncerata u Kini i novih poslovnih ponuda koje je ovih dana dobio u Dublinu, Antonio Macan, mladi hrvatski skladatelj i pijanist s adresom u Frankfurtu, u mislima je u Sinju, rodnom gradu svojega oca Ante. Mladi umjetnik je, naime, prionuo na skladanje vlastite kompozicije za orkestar i klavir, koju je namijenio Sinjskoj alci, a velika mu je želja da njegovo, kako ga naziva, životno djelo bude izvedeno na 300. obljetnicu viteške priredbe. Iscrpnije

Oh Ooooohhh!! rekli bi Teletubbies da znaju što su sve bankari smutili zadnjih godina po Americi, Aziji, Europi i kojekuda. Koliko je do sada sprženo love i kako će se stvar još razvijati nitko nezna. A ni silne stotine milijarda pomoći bankarskom sustavu neće puno pomoći, ili kako neki naglašavaju: to bi bilo isto kao kad bi alkoholičaru povjerili da upravlja barom. Jednostavnije i prije svega jefitnije rješenje bi bilo da odgovorni u banakama stave sve “vruće” papire na televizor i čekaju da dođe slijedeća emisija od Uri Gellera. Nećete vjerovati što se sve može desiti. Ako stvar ne uspije onda znamo kome treba dobro izvući uši.

Nedavno je jedna njemačka banka prilikom preseljenja “zaboravila” 170 tisuća eura u trezoru, odnosno predala ga trgovcu za stari otpad, a da nije nitko provjerio što se u njemu još nalazi. Dotični bankari bi se trebali ugledati na managere drugih banaka. Oni djeluju suprotno, ne bacaju ništa na otpad, njihov otpad je u trezorima.

U BiH su izgleda odlučili da se podjele na teritorijalne jedinice. U Federativnoj blagajni kao što se zna, nema skoro ništa, ostalo još samo par stotina pepeljara, 4 Vučka iz 1984. g. i jedna fascikla od  Ivanović Lijanovićevog zahtjeva za dodjelu 500 milijuna maraka subvencija.

Nakon rukometnih opojnosti Hrvati se vraćaju u ne baš ružičastu stvarnost. Zato se valja što prije kandidirati za neki slijedeći mega sportski projekt i potrošiti milijune koje zapravo nemamo. Kada trebadne sve to otplatiti vi recite da uopće niste sportski zaljubljenik. Tko zna, možda vam se i usliši.

U našoj Hrvatskoj političari su kao što znamo dosta spretni, dakako samo kada treba stvarnost prikazati maštovitom. A u konjukturi nam je samo 6 Božja zapovjed.To potvrđuje i par bisera Stipe, Ive i Ante zadnjih tjedana:

“Mi smo zahvaćeni recesijom, ali to ne znači da smo do kraja u recesiji.”

“Trgovački lanci nikoga nisu zapošljavali da radi nedjeljom, nego su ljude zapošljavali jer su im trebali”.
“Hrvatska je vrlo dobro reagirala na krizu … nastalu zbog sukoba između Ukrajine i Rusije oko plina. Vidjeli ste da nije bilo problema.”

“U svezi sa mnom, Kamen-Ingradom i mojom imovinom ne provodi se nikakva istraga, nego, eventualno, izvidi.”

Praksa negiranja stvarnosti biti će nastavljena, ne samo od političara nego i od naroda, sve dok poštar ne donese ovrhu ili bankomat ne zadrži karticu za sebe. Do tada će sigurno “pasti” još kakva “Arena” ili stadion. A umjesto “bankrota” države imati ćemo malo izmjenjenu HDZ parolu: “Idemo do(a)lje!”.

Kriza je uhvatila sve segmente društva, ne samo u nas. U Njemačkoj obavještajci traže potencijalne špijune i među nezaposlenim. Još jedan dokaz da država nije otpisala neke svoje građane koji pola dana besciljno lunjaju po gradu, a drugu polovicu vise na prozoru. Tako će budući agenti spojiti ugodno s korisnim. Pa neka opet netko kaže da 1 euro po satu nije dobro uložen novac.

Autor.