Pisma iz Njemačke

Prema podatcima Saveznog statističkog ureda iz Wiesbadena 2007. godine u Njemačkoj je živjelo ukupno 82.217.837 stanovnika, od kojih su 74.962.442 Nijemci, a 7.255.395 stranci. Broj Hrvata iznosio je 225.309 tj. udio je 0,27%, a svih stranaca 8,82%.

Savezni kriminalistički ured u svom godišnjem izvještaju registrirao je ukupno 6.284.661 kažnjivih djela, od kojih su rješena 2.294.883 predmeta.

Udio stranaca u tom broju iznosio je 490.278 predmeta ili 21,4%. Ova kvota zadnjih 15 godina u stalnom je padu, a “rekordne” 1993. godine iznosila je 33,6%.

Stranci su u nekim kažnjivim djelima iznadprosječno zastupljeni, kao npr.: falsificiranje isprava 37,9%, silovanje i seksualno zlostavljanje 30,1%, ubojstva 28,3%, pranje novca i prodaja ukradenih stvari 27,9%, razbojstva 27,7%, teške tjelesne povrede 23%, a posebno u djelima vezanim za njemačke boravišne zakone i azil 95,4%.

Od svih stranaca Turci su brojčano najčešće zastupljeni u kriminalnim radnjama. Ukupno je te godine kod istih registrirano 108.055 kažnjivih djela (22,04% od svih stranaca), zatim slijede Poljaci 33.291 (6,79%), Srbi i Crnogorci 30.931 (6,31%), Talijani 24.607 (5.02%) itd…

Građani BiH nalaze se na  9. mjestu s ukupno 8.910 (1,82%) djela, dok su Hrvati na 11. mjestu s 8.384 (1,71%).

Kad se stavi broj kažnjivih djela u odnosu na ukupan broj stanovnika svake nacije, poredak izgleda drugačije. Kvota kod Nijemaca iznosi 2,41%, dok je kod stranaca znatno veća i iznosi čak 6,76%. tj. veća je za 2,8 puta.

Među najkriminalnijim prednjače građani iz Libanona s 20,13%, Rumunjske 17,78%, Iraka 17,51%, Češke 13,81%, Irana 12,08%, Maroka 10,99%, Vietnama 9,82%, Srbije i Crne Gore 9,36%, Makedonije 8,86%, Poljske 8,65%, Francuske 7,40%, Rusije 7,27%, Kine 6,53%, Ukrajine 6,68%, Turske 6,31% itd.

Kod Hrvata taj iznos je 3,72% (kod Austrijanaca 3,70%), no ipak je za 54,4% veći nego kod Nijemaca, a 81,72% manji nego od prosjeka svih stranaca.

Udio građana BiH u odnosu na njihov broj stranovnika prema tim podatcima iznosio je 5,88%, tj. 58% više nego kod Hrvata ili 59% manje nego kod građana Srbije i Crne Gore.

Na procentualno velik broj Čeha, Francuza i Austrijanaca vjerojatno utječe susjedstvo s Njemačkom i s time povezane kriminalne radnje.

Velik udio u kaznenim djelima Kineza (69,7%), Vijetnamaca (51,4%), Iračana (41,1%) i Ukrajinaca (40,6%) dovodi se dobrim djelom u kontekst s zloupotrebom vezanom za boravišne i zakone o azilu. Kod Hrvata ta kvota iznosi 10,6%, a kod građana BiH 14,8%.

Autor.

Ministarstvo vanjskih poslova, Auswärtige Amt iz Berlina, priopćuje da je u prvoj polovici 2008. godine broj izdanih viza za bračne partnere stranaca koji iz inozemstva dolaze u Njemačku na osnovu zakona o sjedinjenju obitelji, opao za 4000 na 10.024. Po njihovom mišljenju uzrok tome je uvađanje ispita provjere znanja njemačkog jezika. Najveće smanjenje registrirano je kod turskih građana, (1.712 manje), građana iz Kosova, (741) i Rusije (576).

Izvor: SWR

Igrani film “Heimkehr” - Die Flucht in den Selbstbetrug

4.11.2008 u 00:25 Uhr na ZDF

Diplomski rad njemački hit

STUTTGART - Film Povratak, debitantski dugometražni uradak Damira Lukačevića, s Vlastom Knezović i Mustafom Nadarevićem u glavnim ulogama, trenutačno je veliki hit u stuttgartskim kinodvoranama.
Ovaj film nastao u njemačko-hrvatskoj koprodukciji, priča je o hrvatskim gastarbajterima koji se nakon više od 40 godina namjeravaju vratiti u domovinu. Trideset sedmogodišnji redatelj, nekadašnji student berlinske Filmske akademije, Vlasta Knezović i Mustafa Nadarević u “Povratku”ujedno i dijete gastarbajtera zagrebačkog porijekla, napravio je film koji prikazuje život naših iseljenika što su domovinu napustili u potrazi trbuhom za kruhom, ali su svojom žrtvom zagorčali živote vlastitoj djeci.
Nadarević glumi simpatičnog, ali sirovog Vladu, oca obitelji, dok je ulogu požrtvovne majke dobila Vlasta Knezović. Kadrovi su snimani dijelom u Stuttgartu, dijelom u Dalmaciji, a uz Nadarevića, Vlastu Knezović, glume još Relja Bašić, Kruno Šarić, Rade Radović i oko pet stotina statista Hrvata iz Stuttgarta i okolice.
Lukačevićev prvijenac ima autobiografskih elemenata kako je sam kazao na ovogodišnjem Motovunskom festivalu. Nastao je iz njegova diplomskog rada, pa je temeljem tog scenarija snimljen film u produkciji Gambit Film GmbH Stuttgart-Ludwigsburg i koproducenta, njemačke televizije ZDF. U početku, film nije imao pretenzija za prikazivanje u kinima, ali se stav ekipe promijenio nakon nagrade Geneva-Europe-Prize za najbolji scenarij i prikazivanja u službenom programu u Montrealu i ženevske nagrade za scenarij. Slijedile su projekcije Hrvatima u Freiburgu, da bi konačno filmski distributer Kinostar Theater GmbH iz Stuttgarta naslov uvrstio u repertoar u stuttgartskim kinima, a potom i u ostalim njemačkim gradovima.
Film pomalo osvaja njemačku publiku, a u međuvremenu je gostovao na nekoliko filmskih festivala, primjerice u Šangaju. Producenti su ga namjeravali prikazati na Pulskom festivalu, ali tamošnja organizacija nije pokazala zanimanje. S druge strane, Motovunski festival prikazao ga je u sklopu službenog programa.

Izvor: Slobodna Dalmacija, 14.10.2004.

Poznato je da dobar broj hrvatskih žena, uz svoj redovni posao, ima i dodatni izvor zarade: u slobodno vrijeme pospremaju kod starijih osoba koje im, za tu vrstu posla, plaćaju veoma pristojne satnice. Naravno, ostaje nejasno kako uz posao u poduzeću, pretrpane obiteljskim obavezama još uspiju odvojiti nekoliko sati tjedno za taj dodatni posao. No, mnoge naše Hrvatice uspjele su kroz dugogodišnji rad uspostaviti prijateljske, gotovo rodbinske odnose s tim osobama, te nije rijedak slučaj da njihova marljivost i vjernost na kraju bude bogato nagrađena.

- Ste čuli da je šepava Rozika naslijedila luksuznu vilu u najelitnijem dijelu Berlina? - upita debela Bara za šankom okupljene pajdaše.
- Ma da! To je sigurno još jedna izmišljotina uboge Rozike - dobaci Nacek, uz napomenu da mu nikak’ ne ide u glavu kak’ su ljudi tak’ naivni da povjeruju baš sve kaj im se servira.

- Znači da i ja lažem! - zagrmi iza šanka debela Bara koju pajdaši respektiraju ne samo zbog čistoće i marljivosti, nego još više zbog njenih stodvadeset kila “žive vage”.
- Čekajte, dečki, a zakaj ne bi vjerovali Bari, pa ne bi Rozika bila ni prva ni zadnja koja je dobila nekaj na dar… Kaj ste već pozabili kad je prije par godina “Pončo Jana” od stare Milerice naslijedila sto hiljadarki i punu kutiju zlatnine? - slavodobitno upita pajdaše povratnik Frenki.

- Točno. Bilo je u svim novinama. Se ne sjećate kak’ su napisali da se stranci jako brzo integriraju u njemačko društvo… A mi smo je omalovažavali i ismijavali zbog onog jadnog iznošenog kaputa pa smo joj zato i bili prišili nadimak “Pončo Jana” - sarkastično dobaci Glasnogovornik i ošine pogledom Naceka. Na to se pak javi novopridošli Grga s primjedbom da je svaki posel častan ak’ ga se obavlja savjesno i s ljubavlju.

- Ma naši ljudi jedva dočekaju priliku da nekom prigovore - pa da kaj joj treba da nakon svog posla još ide čistit’ tuđe dreke, da kaj su tak’ gladne penez i da bi im bilo bolje da se malo posvete svojemu izgledu jer da zglediju zapušteno i starije nego kaj jesu. A zapravo prigovaraju najviše one koje doma špilaju dame i kojima, zaradi laka na noktima, muži moraju kuhati objed. Moja Božica čisti i bu čistila kod stare Hoffmanice dok god more… - odlučnim glasom reći debeli Viki i strusi još jednu duplu lozu.
Na to se javi Štef i prigovori debelom da mu je lako ispijati pivice i duple rakije kad mu žena hrmba svetkom i petkom i naočigled svih propada.

- Ti Štefina zaveži! Kaj si počel držati prodike i brinuti se za nečiji izgled. Si već pozabil kak si skupa sa svojom starom pred Božić na vuglu Turmstrasse prodaval borove i kak si bil sretan ak’ ti je ‘ko ostavil par centi trinkgelda? - podrugljivo dobaci mudrijaš Jozo i nazdravi u čast vrijednih hrvatskih žena.

Ivan Ivek Milčec, Izvor: Dom i svijet 2003.

Demografi, političari, povjesničari, publicisti i žurnalisti služe se pri nazivu iseljenih Hrvata, pripadnika hrvatskog entiteta koji žive izvan državnog prostora Republike Hrvatske raznim imenima, kao što su: hrvatske narodnosti, hrvatsko iseljeništvo, Hrvati izvan domovine, hrvatska dijaspora, Hrvati u svijetu, iseljena Hrvatska, hrvatske etničke manjine, hrvatske manjine, hrvatske narodne manjine, hrvati autohtone manjine, hrvatske nacionalne manjina i još niz drugih izraza.

Svaki od navodnika sadrži niz prednosti i nedostataka i o svakome bi se mogla voditi naučna rasprava. Pa ipak, najširi opseg upotrebe imaju tri izraza, hrvatska dijaspora, hrvatsko iseljeništvo i hrvatske etničke manjine, što navodi na zaključak da su oni ispravni.

Izvror: SWR

Bundespräsident Horst Köhler hat mehr Anstrengungen gefordert, um verstärkt um Fachkräfte aus dem Ausland zu werben. Der Bundesrat setzte sich dafür ein, die Hürden für die Zuwanderung Hochqualifizierter noch stärker zu senken als von der Bundesregierung geplant. Mehr

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik www.ugdubrovnik.hr otvorena je 18. listopada izložba crteža, slika i grafika likovnog umjetnika Drage Trumbetaša, kroničara i kritičara društvenog života.

Drago Trumbetaš (1937.), slovoslagar po matičnom zanimanju, svestran je čovjek i stvaratelj autodidakt (pjesnik, pisac, slikar…) romaneskne biografije koji je osim u vlastitoj struci i zemlji, kao gastarbajter u Njemačkoj radio i najrazličitije fizičke poslove. Istodobno, gradio je svoj nesvakidašnje vrijedan likovni opus u kojem je kao kroničar i kao kritičar crtežom, u spontanom dosluhu s tradicijom najboljih društveno angažiranih figurativaca poput Dixa, Grosza, domaćih zemljaša… opisao kako svoj tako i život mnogih patnika-kruhoboraca koji su dijelili njegovu sudbinu. Iscrpnije

Ostale emisije Tomislava Ivančića >>

Svi građani u Njemačkoj, ukoliko su stariji od 16 godina, ako ne žive isključivo od socijalne pomoći, a godišnja im primanja ne prelaze granicu oporezivanja od 51.200 € netto prihoda, imaju pravo potraživati razne državne premije i dodatke. Iscrpnije

Prvi korak u smjeru osnivanja Hrvatsko-njemačke industrijske i trgovačke komore učinjen je u Kölnu na sastanku hrvatskih udruga iz Njemačke, Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke i predstavnika njemačkog ministarstva gospodarstva i tehnologije. Iscrpnije

Wer kehrt zurück?
Gespräch mit Stjepan Herceg; Caritas, Referat Migration und Integration, 5′22

Članak Darka Markušića u Vjesniku iz 2002. godine.

Priča o donacijama iz dijaspore počinje 1989. kad vodeći ljudi HDZ-a obilaze dijasporu u Americi i Australiji i prikupljaju novac za predizbornu kampanju / Nakon pobjede, vlast je apelirala na dijasporu da što izdašnijim prilozima pomogne obrani i obnovi zemlje / U apelima je prednjačio tadašnji ministar iseljeništva a kasnije obrane Gojko Šušak, a nisu zaostajali ni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i sadašnji Stjepan Mesić / Novac su nerijetko prikupljale osobe o kojima se nije previše znalo. Iscrpnije

Video izdanje za pjesmu „Zemljo moja“ prvog hrvatskog band-aida koji je osnovan van granica Hrvatske snimljeno je u Frankfurtu pod režiserskom palicom poznatog snimatelja iz Šibenika Željka Petreša. Pod nadimkom CROunitas pjevačica Anđela Kolar, poznata po hitovima „Ima li nade za nas“ i „Nema ništa novo“ s Draženom Zečićem, te Marko Pavić, voditelj grupe Impulsi iz Wiesbadena okupili su mladu i talentiranu ekipu glazbenika iz Njemačke i Švicarske. Iscrpnije

1. Kad je Ana stigla u Njemačku
2. Abgeltungssteuer
3. HARTZ IV - Kako podnijeti žalbu i tužbu
4. Djeca stranaca bolji učenici od mladih Nijemaca?
5. Prometne kazne u Njemačkoj
6. Reforma osiguranja za njegu
7. Dvojno državljanstvo u Njemačkoj – Priča bez kraja
8. Sve o prekovremenom radu
9. Test znanja za primitak u njemačko državljanstvo
10. Anketa: Hrvati u Njemačkoj natrposječno dobro integrirani
11. Jednakost šansi za mlade sa migrantskom pozadinom
12. 17. Hrvatski folklorni festival
13. Uskršnji zec
14. Promjene kod životnog i drugih osiguranja
15. Carinski propisi u Hrvatskoj
16. Carinski propisi u Bosni i Hercegovini
17. Zaštićene zone od 01. Januara 2008
18. Krankenverscherung – neue Regelungen
19. Kakve financijske olakšice omogućavaju 4 Zakona strancima u Njemačkoj?
20. Djeca hrvatskog porijekla izmedju dvije kulture

Popis Udbinih žrtava u hrvatskoj emigraciji

Prvi projekti Ingre u SR Njemačkoj realizirani su 1967. godine. ‘Era gastarbajtera’ službeno je počela 1968. godine.

Kada bi na željezničke kolodvore njemačkih gradova stizao ili odlazio vlak iz Jugoslavije, na peronima su se gotovo uvijek mogle naći grupe ljudi koje nikuda nisu putovale, nikoga nisu pratile i nikoga nisu dočekivale. Samo bi dolazile gledati vlak koji je bio jedan mali, ali stvaran dio tadašnje domovine. Bili su to jugoslavenski radnici na privremenom radu u SR Njemačkoj. Iscrpnije

Zakon o strancima: Boravak u domovini sada neograničen.

Ausländergesetz: Aufenthalt in der Heimat unbefristet

Düsseldorf i Zagreb od prošle godine povezuju i likovni umjetnici. U okviru novog programa kulturne suradnje ova dva grada, zagrebački likovni stvaraoci imaju mogućnost da mjesec dana žive i rade u nekom od ateljea u Düsseldorf-u, a za uzvrat Zagreb nudi gostoprimstvo düsseldorfskim umjetnicima. Felix Baltzer prvi je njemački umjetnik koji je dobio ovu stipendiju, a svoju zagrebačku izložbu predstavlja i njemačkoj publici. Iscrpnije

Bildungssituation vor und nach dem Krieg
Gespräch mit Prof. Cristina Allemann-Ghionda; Universität Köln, 4′42

Knjige i znanstveni članaci posvećeni iseljavanju i problematici boravka i rada Hrvata u Njemačkoj. Od nekoliko izdanja spomenuti je:

• “Procjena broja iseljenih stanovnika Republike Hrvatske od popisa stanovništva 1991. do 30. lipnja 1998. godine”, Nenad Pokos, 1999.
• “Die kroatische Migrantenfamilie”, Josip Klarić, Frankfurt 2000.
• “Dijasporske godine”, Anto Batinić, Hrvatski dušobrižnički ured, Niz: Diaspora Croatica, Frankfurt 2002.
• “Hrvatska dijaspora u Crkvi i domovini”, Zbornik radova, Niz „Diaspora Croatica”, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt na Majni, 2003.,
• “Glas iz tuđine”, fra Jozo Župić, Berlin 2003.
• 33 godine u dijaspori, Alojzije Petrović, Koblenz 2003.
• Izvorni znanstveni članak: “Dva lokaliteta, dvije države, dva doma: Transmigracija hrvatskih ekonomskih migranata u Münchenu”, Jasna Čapo Žmegač, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb 2003.
• “33 godine u dijaspori”, Alojzije Petrović, Koblenz 2003.
• “Povratak, integracija ili asimilacija — razgovori o hrvatskoj dijaspori“, Zbornik radova, Niz „Diaspora Croatica”, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt na Majni, 2006.
• “Die kroatische Zuwanderung in die Bundesrepublik Deutschland: Eine Fallstudie unter besonderer Berücksichtigung von Phänomenen der Akkulturation und Integration”, Katica Ivanda, Bremen/Zagreb 2007.
• “Hrvat izvan domovine”, Gojko Borić, 2008.
• “Bauštelac”, fra Jozo Župić, 2008.
• “Legende o rođaku Ćipi”, Petar Miloš

Članak Gojka Borića u Vjesniku iz 2004. godine.

Mandića kao kriptokomunista boli što sam njegova Tita ponovno uvrstio u ratne zločince. A što bi mogao biti drugo? Milovan Đilas piše u svojim sjećanjima kako je Tito upozorio svoje krvnike da više ne ubijaju »jer se nitko više ne boji smrti«. Onaj koji je dao takvu uputu, dao je i zapovijed o ubijanju. Iscrpnije

Im Oktober 1968 unterzeichneten die BR Deutschland und die SFRJ - das kommunistische Jugoslawien - ein Abkommen zur Anwerbung von Arbeitskräften aus dem südosteuropäischen Vielvölkerstaat nach Deutschland. Audio (4′19) >>

Jedanaesta smotra zborova djece i mladih iz hrvatskih katoličkih misija (HKM) i zajednica (HKZ) iz Njemačke održana je 25. listopada u crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Frankfurtu na Majni, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta i Hrvatske katoličke misije Frankfurt.

Misno slavlje predvodio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić u zajedništvu s voditeljem HKM Frankfurt fra Petrom Klapežom, voditeljem HKM Offenbach fra Mladenom Marićem, voditeljem HKM Main-Taunus/Hochtaunus fra Željkom Ćurkovićem, voditeljem HKM Mainz fra Antom Bilićem te dušobrižnikom u HKM Frankfurt fra Ivicom Ercegom. Iscrpnije

Pisma u tuđinu iz zavičaja: nadalje i u prvom redu najvolim te više.

Mate moj, dragi i voljeni, moram ti pisat jer kada me zovneš na mobitel sprti đavle da te ja išta razumim, a moram vikat, jer ti slabo čuješ, đava ti odnio oni švapski ilting, pa cilo selo zna o čemu razgovaramo. Ti jopet napravio kuću kod ceste, pa se od zvrke auta ne more živit. Ti ćeš reć što ne izađem iz kuće, odem malo gori do vrtla, ali kako ću kad uvik imam nekog posla u kući: ili mi neko dođe, ili se unuci sakriju kod mene kad ji matere, a znaš da su nam neviste Bože sačuvaj, potraju iz kuće jer im smetaju gledati one sapunjare na televiziji.

Lipo je meni, triba dušu čuvat, ali nekako pusto u ovoj velikoj kući. Sve si ti svojim trudim to napravijo, i dicu si iškolo i kuće i njima izgradio, ali viruj mi, moj Mate, život nam prođe, a ja sam te se željna nagledat. U prvom redu tila sam ti reć da ti neću oprostit što me nisi prve godine poveo sa sobom u Njemačku, sve bi bilo drukčije. Sada bi nam tamo bila dica i radili bi, vako se vamo samo skitaju i čekaju da im ja dadnem za cigare, za gorivo. Nevistama daju njijove ćaće, ali teško onomu ko gleda od drugoga. Eto ti si meni čovik, Bog te duži da me raniš, a uvik sam gledala da imam svoj dinar: onde prodaj janje, pa tele, pa mliko, jaja, samo da mogu kućne potribe podmirit. Sve što si ti zarađivo ja sam ulagala u kuće i u dicu. Bilo tako vrime. Moreš se ti i ljutit, ali prije dok sam se brinula o dici nisam toliko mislila na te, sada svako malo padneš mi na pamet.

Nije što ti misliš, nego nekako sinovi odoše sa svojim ženom, unuci u skaku, ja se noći sama zatvorim u kući i mislim Bože moj od onike čeljadi ostado sama. Šta da me noći zaboli, aj ti dođi do telefona, do prozora, pa viči, plaši svit. Zato ja sve nešto mislim da ti dođeš kući, da išćeš penziju, koliko ji ima luđi pa se dokopali njemački mirovina. A ti si se beli naradijo na bauštelama ima trideset godina. Sve ti tako lipo objasni njemačkim dokturim i oni će, ako imaju duše, razumit. Još im reci da sam ja vamo sama.

Nadalje, da ti kažem da ti možda ne bi ni pisala, ali nešto mi se uvrtilo u glavu da ti imaš tamo kakvu. Bili smo i mladi ,ali nikad na to nisam pomišljala dok nije umro kum Jure. Možda nisi čuo, ali na pokop došla neka starija Njemica i njezina ćer. A ta ćer ista, pljunuta Jurina Marija. I kad je ta Njemica Eva rekla da je otac njezine ćeri Jure, moš mislit tuge i još sramote. Ali šta ćeš, mrtva usta ne govore, niti se mogu svađat.

Zato ti i pišem, da ne bi vrag tebe potento, pa da tamo nađeš kakvu ili da dođe za tobom. Pa ja te čitav život čekala, dicu ti rađala i gojila, taman ko što je i kuma svome Juri, i da me ti mrtav naljutiš. Nemoj Mate , mlika ti materina! Jopet ću ti pisat, nešto nemam mira, stra me.

Nadalje i nakraj ti pišem da te unuci spominju i da su te se zaželili. Pa ti gledaj doći što prija kući, ili eto mene tamo! Nemoj da ti je štogod žavo što ti vako pišem, ti znaš da si mi jedini i da te najvolim više.

Neka te Bog dragi čuva, ja samo to molim, i eto ti, tako, čuvaj se svake naposti, a najskolo da te štogod ne zgazi tako gluva. More te zgazit , a ti nečut, pa štaš onda. Još bi ja tebi pisala, ali vidim da su niviste upravčile vamo, zasigur im nešto triba. Zbogom od tvoje Ruže, za ovi put.

Pisma preko oceana. Izvor: Tomislavcity.com

Gospodin Ivan Asić iz Kanade u svome članku “Što hrvatski iseljenici danas očekuju od Hrvatske?“, koji je objavljen u petak 27. srpnja 2007. godine u tjedniku Fokus postavlja pitanja: “Zašto je došlo do nesuglasica između domovinske i iseljene Hrvatske? Zašto je nestalo onoga zajedničkog oduševljenja koje je vladalo prije i za vrijeme Domovinskog rata?” Pitanja su potpuno na mjestu i zavrjeđuju iznimnu zabrinutost, pozornost i reakciju domovinskih i iseljenih Hrvata. Iscrpnije

U kasno proljeće 2000. godine u jednom od washingtonskih klubova gdje se okupljaju umirovljeni diplomati, predavanje o Jugoslaviji održao je Walter Roberts. I sam bivši diplomat kojeg je jugoslavenska vlada 1973., nakon što je objavio knjigu »Tito, Mihailović i Saveznici 1941. – 1945.«, proglasila personom non gratom, u jednom se trenutku, osvrćući se na priznanje Slovenije i Hrvatske, obratio poslijednjem američkom veleposlaniku u Beogradu Warrenu Zimmermannu, koji je sjedio u publici. Upitao ga je je li istina da je Hans Dietrich Genscher, u to vrijeme njemački ministar vanjskih poslova,morao odstupiti sa svoga položaja jer je zagovarao prerano priznanje tih dviju republika. Zimmermann se pridigao, nasmijao i rekao da se nada da je to bilo upravo zato. Iscrpnije

Michael Libal, “Grundfragen der Jugoslawienkrise aus deutscher Sicht”

1. ISBN: 953-212-209-5
2. Izdavač: Golden marketing
3. Godina: 2004
4. Broj stranica: 239
5. Format: 15,5×24 cm
6. Uvez: tvrdi

Narudžbe

- po broju nositelja -
Lista 1-30 prezimena

31. Barišić 6417
32. Bašić 6361
33. Nikolić 6301
34. Mandić 5999
35. Živković 5958
36. Klarić 5875
37. Barić 5730
38. Lončar 5695
39. Martinović 5624
40. Brkić 5471
41. Bilić 5341
42. Kos 5333
43. Galić 5320
44. Jurković 5211
45. Stanić 5073
46. Lukić 4963
47. Kralj 4855
47. Matijević 4855
49. Matković 4783
50. Janković 4719
51. Novosel 4650
52. Katič 4319
53. Miletić 4303
54. Jelić 4286
55. Ćosić 4119
56. Ivanović 4167
57. Jurišić 4149
58. Ilić 4120
59. Mihaljević 4045
60. Lučić 4001
61. Posavec 3993
62. Ivanković 3927
63. Ivančić 3820
64. Jerković 3797
65. Marinović 3772
66. Herceg 3760
67. Tadić 3753
68. Šimunović 3732
69. Poljak 3731
70. Mikulić 3726
71. Jovanović 3690
72. Rukavina 3684
73. Vidaković 3661
74. Cindrić 3658
75. Vučković 3638
76. Marušić 3598
77. Marjanović 3557
77. Milić 3557
79. Novaković 3375
80. Topić 3274
81. Varga 3261
82. Pavičić 3240
83. Vukelić 3224
84. Kolar 3212
85. Špoljarić 3209
86. Delić 3190
87. Bačić 3139
88. Jozić 3137
89. Petrić 3104
90. Grubišić 3095
91. Burić 3070
91. Dujmović 3070
91. Štimac 3070
94. Petković 3065
95. Đurić 3052
96. Jakšić 3043
97. Jović 3027
98. Brajković 2989
99. Stanković 2982
100.Ružić 2974
101. Kolarić 2961
102. Lončarić 2959
103. Golubić 2952
104. Stojanović 2944
105. Pintarić 2882
106. Ivić 2843
107. Mitrović 2825
108. Ban 2818
109. Antunović 2779
110. Prpić 2767
111. Josipović 2733
112. Tolić 2727
113. Anić 2725
114. Pejić 2707
115. Horvatić 2686
116. Car 2663
117. Mlinarić 2655
118. Pranjić 2646
119. Starčević 2632
120. Petričević 2616
121. Tokić 2610
122. Vrdoljak 2609
123. Erceg 2608
124. Šimunić 2606
125. Martić 2603
126. Bogdan 2600
127. Sever 2560
128. Vlahović 2548
129. Pavlić 2544
130. Crnković 2539
131. Mijatović 2526
132. Baričević 2522
133. Vlašić 2517
134. Budimir 2505
135. Medved 2494
136. Ljubić 2490
136. Vukić 2490
138. Milošević 2483
139. Ljubičić 2476
140. Majić 2474
140. Orešković 2474
142. Abramović 2464
143. Sertić 2453
144. Šostarić 2493
145. Grgurić 2428
146. Zorić 2419
147. Franić 2418
149. Ivković 2398
150. Turković 2384

Izvor: »Hrvatski prezimenik«, Petar Šimunović i Franjo Maletić

Demografi prognoziraju da će Hrvatska za četrdeset godina imati stanovnika koliko ih je bilo prije jednog stoljeća. Drugim riječima milijun duša manje i to pučanstva starije životne dobi. Neki rješenje vide u prihvaćanju milijun imigranata, čemu se najviše protive sindikati. Iscrpnije

Popis međunarodnih ugovora i međunarodnih akata potpisanih između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke.

Od vica: “Tražiš ženu u oglasima u Areni”, do ozbiljne internetske potrage za trajnim životnim partnerom i nije baš tako veliki korak. Kako naći nekog iz istog kulturnog kruga kad si dijete doseljenika u Njemačkoj? Nakon što završe srednju školu ili studij i osiguraju svoju egzistenciju, mnogi mladi krenu u potragu za životnim partnerom. Dok potencijalni ženici i mladenke njemačkog porijekla uglavnom uživaju punu slobodu pri izboru, mnogu doseljeničku djecu, unatoč činjenici da su rođena u Njemačkoj, obvezuju stare tradicije. Razapeta između tradicije i modernog načina života, njihova potraga za životnim partnerom često nije baš jednostavna. Iscrpnije

Dobro zapamtite sve ove izjave!

“Najoštrije”
“Najodlučnije”
“Definitivno”
“Ćemo ustati svi zajedno”
“Pokazati zajedništo”
“Pokazati odlučnost”
“Činimo sve”
“Ovo je konačni obračun”

Izvor

Radujemo se što kroz pjesmu «Zemljo moja» pokazujemo zajedništvo mladih iz hrvatskog iseljeništva. Često nam se spočitava da se sve manje sastajemo i brinemo o svojoj domovini te da smo preko mjere integrirani u društva u kojima živimo. Upravo naša pjesma pokazuje suprotno, zaključila je Anđela Kolar.

Prvi hrvatski band-aid izvan granica Hrvatske je uzeo si je u zadatak, pomagati splitskim «Anđelima». Inicijatori su pjevačica Anđela Kolar i pjevač grupe Impulsi, Marko Pavić. Skupina od desetak poznatih hrvatskih izvođača i glazbenika koja živi u inozemstvu, udružila je snage u humanitarnoj udruzi «CROunitas» i snimila pjesmu pod nazivom «Zemljo moja». Iako je ideja za pjesmu «Zemljo moja» postojala već duže vremena zapisana u notesu talentiranog skladatelja iz Wiesbadena, uz pomoć glazbenika Ante Bošnjaka iz Mainza, Marka Pavića i Edi Zelića napisan je i nadopunjen tekst pjesme koja je glazbeno dorađivana u kooperaciji s poznatim producentom Vincentom Roxom u Frankfurtu.

U pjesmi «Zemljo moja» sudjeluju glavni izvođači; Anđela Kolar, Marko Pavić, Antonio Macan, Dubravka Šeparović-Mušović, Karmen Kočila, Nicole Jukić, Robert Čolina, Saša Amić i dalmatinska klapa Chorus Croaticus iz Švicarske. U sviranju i snimanju također su sudjelovali Ante Filipović i Perica Vasić.

Zahvaljujući osobnom štihu pjesmi svih izvođača, dobivena je melodija i pjesma jako modernog zvuka. Tekst je atraktivan i pamtljiv, a varijacije s recitalom na početku pjesme, zatim prilozima svjetski poznate operne pjevačice Dubravke, talentiranim mladim pijanistom Macanom, dalmatinskom klapom iz Švicarske i mnogim drugim efektima, pjesma je jedinstvena, uvjereni su protagonisti Anđela Kolar i Marko Pavić.
Nakon što je pjesma finalizirana završnim masteringom u studiju, momentalno se priprema snimanje video spota u Frankfurtu. Za taj dio posla zadužen je poznati snimatelj iz Šibenika, Željko Petreš. Bitno je naglasiti humanitarni karakter projekta u kojem su se svi izvođači odrekli honorara u korist Udruge roditelja za djecu najteže tjelesne invalidnine i djecu sa posebnim potrebama «Anđeli» u Splitu, koja djeluje od 2005. godine, a nastoji pomoći roditeljima u organizaciji svakodnevnog života djece invalida. Nova udruga iz inozemstva CROunitas želi ovom pjesmom dati maksimalnu potporu.
Izdavanje posebnog CD-a i DVD-a sa spotom «Zemljo moja», instrumentalnom verzijom i prilogom o tome kako je nastao projekt udruge CROunitas, trebao bi se ostvariti najkasnije do kraja ove godine, za kada se planira početak velike akcije prikupljanja pomoči splitskim «Anđelima».

Izvor: SWR

Turistu ili poslovnom čovjeku, osobito ako često putuje, administracija može zakomplicirati život. Iscrpnije

Poziv izbornika Bilića mladom igraču njemačkog drugoligaša Greuthera, Ivi Iličeviću, još jednom je potvrdio činjenicu da snaga hrvatske nogometne reprezentacije uvelike leži u našoj dijaspori. Od Nike Kovača do Iličevića, naša nacionalna ekipa nezamisliva je bez - gastarbajtera. Iscrpnije

Iz dana u dan svjedoci smo zamršenih događanja u BiH. S svim strana vrši se veliki pritisak na Hrvate, njihova prava i sve što ih čini konstituivnim narodom. Kad se rekapitulira samo zadnjih pet godina, čovjeku se vrti u glavi, gdje, kako i na koji način smo stjerani u ugao, uskraćeni i onemogućeni da bilo što napravimo, što bi nas izvuklo iz ove nenormalne situacije.

Svi kao da su pali u neki trans nesposobnosti, zaokupljeni svojim stranačkim mućkama, neobazirujući se ama baš skoro nikako što se dešava u sarajevskim kuloarima. A upravo u toj kuhinji spremaju nam objed od kojeg bi i sami pocrkali da ga samo i okušaju.

Hrvatske stranke, rasparčane, potkupljive i isključivo orjentirane da se malo omrse vlasti na lokalnoj razini, više nego jedno desetljeće su dopustili da se s Hrvatima na njihovim povijesnim krajevima, postupa kao sa kakvim banditima ili novopridošlicama, koji dakako u civiliziranim zemljama isto imaju svoja prava.

Na vrlo lukav način sarajevska vrhuška inozemnim predstavnicima prosipa priču o nekoj multikulturnoj Bosni i Hercegovini, a u praksi provodi podmuklu politiku preglašavanja, potiskivanja i uskraćivanja Ustavom i zakonima zajamčenih prava.

Bitka za raspodjelu ove nesposobne države odavno je otpočela, no samo Hrvati miruju, bulje ukočeno i neshvaćaju da im druga dva naroda već odavno rade o glavi, posebno onaj kojeg sami dobrim djelom iz svog proračuna financiraju. Apsolutno nenormalno.

Dolaskom svakog novog Visokog predstavnika nada u bolju budućnost bila je sve veća, a rezultat nakon odlaska istih sve pogubniji.Kazna je to za vlastitu nesposobnost i uzdanje da će se drugi izboriti ili zaštititi naša prava. Kardinalna je to greška, koje mnogi uopće nisu ni svjesni. Da jesu nebi bilo ovako. Slaba je utjeha i to što su mnogi od njih kasnije priznali da su Hrvati ugroženi, a sami nisu ni pedlja pomakli da to zaustave.

Više je nego vrijeme da se napokon konstituira Hrvatski narodni sabor i donesu akti za osnivanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, preko koje jedino možemo ostvariti svoja prava kao narod i zaustavi ovu kataklizmu. Ne treba se obazirati na međunarodne faktore. Dosta smo  nasjeli njihovim mućkama . Nisu oni ti koji tu prebivaju, o čijoj sudbini se radi i s kojima se postupa na ovakav antidemokratski i necivilizacijski način.

Dosadašnji razvoj događanja samo dokazuje i potvrđuje da BiH na ovakvim osnovama nemože nikako opstati. Njezina sudbina može biti samo u savezu tri ravnopravne cjeline ili cijepanju.  Dovoljno je samo otvoriti oči i “uključiti” mozak.

Autor.

14 novih pitanja. Hvala na odgovorima.

Rezultate starije ankete možete vidjeti ovdje

Tek oko 10 posto djece, mlađe od tri godine, ima priliku boraviti u organiziranome smještaju, dok njihovi roditelji rade. Po tomu je Njemačka ispod europskoga prosjeka, a situacija bi se trebala promijeniti nakon donošenja Zakona o podupiranju djece - Kinderförderungsgesetz - kojega je 26. rujna 2008. godine odobrio Bundestag, a o njemu 7. studenoga predstoji i izjašnjavanje u Bundesratu. Iscrpnije

Čitajući nedavno članak (Hrvati u BiH zadržavaju RH državljanstvo ali ne i osobne) iz VL o “striktnom provođenju zakona kojima se onemogućava korištenje dvostrukih prebivališta” mnogo je pitanja ostalo otvoreno.

Dobro bi bilo znati:

1) Zašto vlast uopće sada otpočinje tu “mjeru”, tko je taj koji je dao “signal”?
2) Zašto se to onda nije učinilo prije izbora u Hrvatskoj?
3) Nije li to potajno “primicanje” eventualnom ukidanju dvojnog državljanstva, mada se u prilogu to negira? Upadljivo je da samo prve dvije rečenice spominju prebivalište, a sve ostale dvojno državljanstvo.
4) Što je BRIGA vlasti ako ja stvarno imam dva prebivališta i u kojima stalno ili povremeno živim, imam i  koristim nekretine, a uz to i sve uredno prijavio?
5) Ako se želi spriječiti neka tzv.”socijalna zloupotreba” zašto se to ne regulira međudržavnim sporazumom?
6) Nije li ta tzv. “socijalna zloupotreba” samo izgovor i dobar povod u kresanju prava i podbacivanja kamenja Hrvatima u BiH, koji ionako muku muče u toj zemlji?
7) Kako onda uopće regulirati pravne poslove gdje je potrebna osobna iskaznica, a zaista se koristi dvostruko prebivalište?
8 ) Otkud uopće vlasti PRAVO da mi određiva KOLIKO ću ja da imam prebivališta i GDJE?
9) Ako je praksa u Europi da se često ima dvojno državljanstvo, kako se kaže u prilogu, tko onda može Talijana s dvojnim državljanstvom spriječiti da recimo ima prebivalište u Nici i u San Remu?
10) Zar se za takve i slične slučajeve ne sklapaju sporazumi o dvostrukom oporezivanju i sl. koji sve to reguliraju?

Sve u svemu, ta “mjera” “hrvatskih” vlasti perfidna je metoda, da se pod izlikom sprječavanja korištenja zloupotrebe nekih porodiljskih naknada i slično, koje su doduše prisutne, ali zahtjevaju sasvim drugu METODU, još jednom uliska, a zapravo podlegne EU pritiscima i na isprobani podanički način Hrvatsku , a  posebno BH Hrvate, odvede u propast.

Zaista se čovjek pita do kada će Hrvati u BiH biti žrtve događanja u svojoj zemlji, političkih smicalica vladajuće i opozicijskih stranaka  u Hrvatskoj, kao i vlastitih beskičmenih predstavnika, kojima je većini mjesto iza “švedskih zavjesa”.

Autor.

—————————————————————-

Hrvati u BiH zadržavaju RH državljanstvo ali ne i osobne

Vlasti Republike Hrvatske počele su striktno provoditi zakone kojima onemogućavaju korištenje dvostrukih prebivališta što je bila redovita praksa Hrvata iz BiH. Prigodom izdavanja osobnih iskaznica u Hrvatskoj više nije moguće zadržati CIPS-ovu iskaznicu ili prije toga ne odjaviti se sa stare adrese na kojoj je bio prijavljen u Bosni i Hercegovini.

Primjena ovih propisa pooštrena je s početkom ove godine. Iako se u javnosti na taj način nastojalo predstaviti, dosljedna primjena ovih zakonskih propisa koji se tiču na prijavu prebivališta, nema međutim nikakve veze sa zadržavanjem ili nanovo stjecanjem dvojnoga državljanstva.

Praksa u Europi
- Dvojno državljanstvo nije nikakva egzotična pojava Hrvata u Bosni i Hercegovini nego uobičajena praksa koja se pojavljuje u Europi u kojoj Hrvatska vrlo skoro ulazi. Nema nikakvog razloga za bilo kakav strah Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini da bi zbog toga bilo dovedeno u pitanje njihovo dvojno državljanstvo.

Pitanje dvojnog državljanstva se pojavljuje u Europskoj uniji i nije strano Italiji, Francuskoj. To je uobičajena praksa i kod velikih država i naroda, rekao je za Večernjak generalni konzul RH u Mostaru Velimir Pleša. Pojasnio je kako Hrvati iz BiH praktično ne mogu izgubiti mogućnost stjecanja dvojnoga državljanstva s obzirom na sada vrjedeće zakonske propise u RH.

- Po hrvatskome zakonu i za koji nema naznaka da će se mijenjati ili da netko traži da se mora mijenjati. Državljanstvo se prema tome zakonu stječe podrijetlom, rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, prirođenjem i po međunarodnim ugovorima, dodao je.

Oporba i izbori
Zbog brojne dijaspore Hrvatska nema namjeru mijenjati zakon koji se tiče dvojnog državljanstva a skoro članstvo u Europskoj uniji ne uvjetuje se ovim izmjenama. Konzul Pleša je opovrgnuo medijske navode kako će 2011. Hrvatska zbog svojega puta u EU biti prisiljena odreći se dvojnoga državljanstva.

- To je netočno i to se neće dogoditi. Niti to traži EU niti je to bilo kakav uvjet na koji se mora reagirati, dodao je. Aktualna oporba u Hrvatskoj je aktualizirala pitanje dvojnoga državljanstva zbog izbornoga gubitka koji je bio povezan s glasovima koje je HDZ dobio u dijaspori. (Večernji list)

Hrvatska katolička misija Traunreut svečano je u nedjelju, 19. listopada proslavila 35. obljetnicu postojanja. Svečano misno slavlje u punoj crkvi Presvetoga Otkupitelja u Traunreutu predvodio je kotorski biskup mons. Ilija Janjić u zajedništvu s voditeljem misije fra Mogomirom Kikićem, bivšim voditeljem misije don Mladenom Mrakovčićem, župnikom u Rabu i župnikom na njemačkoj župi u Pallingu fra Ivom Božićem. Iscrpnije

SADRŽAJ

HRVATSKA MATICA ISELJENIKA
Održan 14. Tjedan hrvatskih manjina
Rešetarački susret hrvatskih pjesnika iz dijaspore
U Puli se predstavilo dvoje likovnih umjetnika iz iseljeništva
Hrvati iz Australije Rade Čikeš i Nedjeljko Marunčić posjetili HMI
Izaslanstvo Škole stranih jezika australske države Viktorije posjetilo HMI
Fond Ante i Evelyn Mrgudić uručio čekove stipendistima Izložbom u Splitu završen svehrvatski projekt „Ivan Vučetić“

DOMOVINA
Proslavljen Dan neovisnosti
Šibenska kapa dobiva mjesto koje zaslužuje
Kaštel Novi: Povratnica iz Njemačke Biserka Klein, uspješna poduzetnica
MVPEI: Uručene stipendije za učenje hrvatskog jezika
U povodu izložbe „Stećci“ u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori
Na vijest o smrti Vice Vukova (1936. – 2008.)
Četvrt stoljeća s pjesmom Ljubice Kolarić-Dumić

SVIJET
Susret premijera Sanadera s hrvatskim iseljenicima u New Yorku
Kradinal Bozanić pohodio moliške Hrvate
U brojnim berlinskim parkovima Hrvati redovito boćaju
Hodočašće mladih Hrvata u Švicarskoj „Rumeni list“
Proslavljen dan sela u gradišćanskohrvatskom Pinkovcu
Veliki jubilej blaženog Gracija iz Mula kod Kotora
Hrvatska zajednica i radio u Tasmaniji
Proslava Dalmatinskoga kulturnog društva iz Aucklanda
Argentina: Otvoren lektorat hrvatskog jezika u Rosariju
HBZ: Novi fond Školarinske zaklade Stevena J. Pavlića
Hrvat iz Njemačke Mario Fedoran pretrčao Jakovljev put
Prof. Ivan Matarić, glazbenik iz Austrije i predsjednik HKZ-a u Švicarskoj

AKTUALNO / ZANIMLJIVO
In memoriam: Juraj Njavro
HSK i prijatelji iz Njemačke obnavljaju župu Žeravac (BiH)
Sir James Belich, Hrvat iz Novog Zelanda, počasni građanin Korčule
Vid Pavičić iz Čilea u posjetu domovini
U spomen: Franjo Brkić, hrvatski pjesnik iz Švedske
Odlazak Tomislava Ladana, uglednog hrvatskog jezikoslovca
Hrvatsko-kanadski slikar Anton Cetín izlaže u Hrvatskoj
Američki Hrvat George Mateljan – stručnjak za zdravu hranu
Carina: Trošarine za povratnike pri uvozu osobnih vozila
Margaret Maršić Gariota, Amerikanka hrvatskog podrijetla u potrazi za korijenima
MVPEI: Održan seminar za manjinske medije
Gostovanje hrvatsko-kanadske kazališne skupine “Histerioni“

Danas se mnogo govori i piše o odnosu dijaspore i hrvatskih vlasti, točnije o kratkome spoju nastalom na relaciji država - iseljeništvo. Iz jednog dijela dijaspore stižu optužbe kako je iseljeništvo zaboravljeno, kako nitko ne vodi brigu o njima i kako ih se namjerno marginalizira. Oštro se zamjera vlastima što njihovi predstavnici nikako ne staju pred iseljenike i ne polažu račune za neispunjena obećanja, koja su davali prije 3. siječnja 2000. godine. Među iseljenim Hrvatima žestoko se (iako nepoznat) kritizira nacrt novog Izbornog zakona koji bi, po pričanju HDZ političara, trebao ukinuti pravo glasa hrvatskim državljanima, koji borave izvan zemlje dulje od šest mjeseci.

Ma, molim vas lijepo: tko to može i smije ukinuti biračko pravo hrvatskom državljanu koji ima prijavljen boravak u Hrvatskoj? Tu moram konkretno postaviti pitanje saborskim zastupnicima (koji su zahvaljujući listi za dijasporu sjeli u saborske stolice) zašto tako rijetko ili gotovo nikako ne posjećuju svoje birače u iseljeništvu, a ako i dođu, onda prvenstveno radi svojih stranačkih ogranaka. U potpunosti se slažem s komentarom g. Pavla Jelovića iz Kanade koji između ostalog piše: “Dobro se sjećam brojnih političkih prvaka, koji su prije desetak godina obilazili naše kolonije. Dolazili su nam u posjete u izlizanim hlačama, otrcanim kaputićima, poderanim cipelama… Odlazili su od nas uglađeni, udebljani i nasmijani. S punim novčanicima. Danas, se oni nas i ne sjećaju. Da nas se sjećaju, uljudnije bi se prema nama ponašali za vrijeme naših posjeta Hrvatskoj”.

I dijaspori, dodao bih. Dakle, nije samo riječ o današnjoj vladajućoj eliti, kojoj je uvelike pao rejting zbog kroničnog međusobnog prepucavanja i floskule o otvaranju 200 tisuća radnih mjesta, nego je riječ i o bivšoj HDZ vlasti, koja nas je nagovarala na štednju u hrvatskim bankama, od kojih su neke, zbog neodgovornog poslovanja, propale povlačeći za sobom mnoge štediše iz dijaspore. A što reći o 200 bogatih obitelji od kojih su mnoge bile radničke, a nakon Domovinskog rata, najednom, postale ugledne s teškim milijunima na inozemnim bankovnim računima. Da nam je samo otkriti njihovu čarobnu formulu: kako u godinu dana postati bogat? Jedini ispravan odgovor bi bio da se poštenim radom, poštujući pritom i izvjesnu dozu sreće, preko noći ne postaje milijunašem.

Što se tiče kontakata hrvatskih vlasti i dijaspore, moramo priznati da nigdje nismo pročitali da je netko iz vlasti odbio doći, a bio je službeno pozvan. Međutim, pouzdano znamo da je prošle godine umirovljeni general HV, Martin Špegelj, na zamolbu HKD V. Fran Mažuranić kako bi održao predavanje u Berlinu, zbog prijetećih pisama, bio u tome onemogućen. A tolerancija i pravo na drukčije mišljenje, gdje se to, zaboga izgubil.

Piše: Ivek Milčec, Berlin , Izvor: Dom i svijet 2002.

U izdanjima Školske knjige možete, između ostalog, naručiti opće i specijalizirane njemačke rječnike.

O ukusima ne treba raspravljati, veli drevna latinska poslovica. Njezina poruka odnosi se i na glazbene ukuse, pa upravo zbog toga postoji tako širok spektar glazbenih ostvarenja. Ne bi stoga možda trebalo ni pisati ovaj tekst jer svatko ima slobodu i pravo slušati glazbu koji voli. S druge strane, međutim, ipak valja reagirati budući da se radi o pojavi koja iznenađuje, vrijeđa, pa i boli.

Srpski narodnjaci

Riječ je o sve većoj popularnosti srpske narodnjačke glazbe i među Hrvatima u Njemačkoj. Kako bismo to potkrijepili, evo samo nekoliko primjera. Nedavno je u jednoj “hrvatskoj” diskoteci u Darmstadtu gostovala jedna - kažu - poznata srpska pjevačica narodnih pjesama. Gosti vele da diskoteka nije bila nikad punija te da se dvoranom prolamao zvuk nekakvoga “turbo-folka” na izvornoj srpskoj ekavici. Posjetitelji nisu samo plesali na tu glazbu nego su čak i “pevali” s pjevačicom koja je ponavljala da ih sve voli, a pismeni znak svoje ljubavi ostavila je i na plakatima. Mnoge je, naime, iznenadila iznenadna ljubav navedene pjevačice koja je, opet kažu, za nedavnoga rata pjevala onima koji su išli u krvavi rat na Hrvatsku i Bosnu. Uz ostalo, izjavljivala je kako bi prestala pjevati kad bi znala da njezine pjesme slušaju “ustaše”. Očigledno, njezine pjesme “ustaše” nikada nisu slušali niti slušaju, nego to čine Hrvati.

I u Offenbachu ima jedna - kažu - “srpska” diskoteka, koju posjećuju većinom Hrvati. I u toj diskoteci gostuju “glavne zvijezde” srpske narodnjačke glazbe i pjesme. Pričaju da je atmosfera uvijek živa, a zabava prava stvar. Slično je i u nekim drugim diskotekama i kafićima diljem Njemačke.

Ni hrvatske svadbe i druge fešte u toj njemačkoj dijaspori ne mogu proći bez narodne glazbe i narodnjačkih pjesama. Mnogi naši ljudi ih slušaju i uživaju iako su tekstovi mnogih takvih pjesama ispod osnovne kulturne razine, a instrumentalno prenemaganje i zavijanje se uopće ne može nazvati glazbom.

Primitivna narodnjačka muzika

Na toj hrvatskoj ljubavi prema srpskoj narodnjačkoj glazbi zarađuju i prodavači kaseta i CD-a. Kod njih se mogu naći svi novi “hitovi” tzv. “folk-zvezda” s one strane Drine i, što je zanimljivo, izvrsno se prodaju. Nije to tako od jučer. Još u vrijeme bivše zajedničke države u automobilima mnogih naših gastarbajtera mogla se čuti gotovo isključivo primitivna narodnjačka muzika (baš muzika!). I u vrijeme srpske krvave ratne agresija protiv Hrvatske i BiH samo su se rijetki odrekli svoje ljubavi prema prekodrinskim ljubimcima i njihovim pjesmuljcima. Ni tamburica, ni mandolina, ni Oliver, ni “Prljavo kazalište” ne mogu se nositi s tim narodnjačkim stilom.

I što je još zanimljivije, te pjesme i muziku ne slušaju samo stariji nego i mladi, oni koji su ovdje u Njemačkoj rođeni i odrasli. Čak i mnoge tekstove znaju napamet iako im možda ne znaju značenja. Oni će reći da je to trenutačno “in”, “geil”, “cool”, da im to pruža zadovoljstvo (Das macht Spass!) Svoje omiljene pjesme često, uostalom, slušaju i gledaju u stanovima i kućama u emisijama satelitskog programa srbijanske televizije, i to besplatno. S druge strane, e satelitski se program Hrvatske televizije mora plaćati, a znatni su troškovi instaliranja novih prijamnika.

I što kazati na sve to? O ukusima, pa i glazbenim, dakako ne treba raspravljati. Ali treba o primitivizmu, nekulturi i naivnosti. O hrvatskom bijegu s Balkana u tom pogledu još nema ni govora. Hrvatska možda i nije na Balkanu, ali je Balkan i dalje vrlo živ u svijesti mnogih njezinih iseljenika.

Anto Batinić, Dom i svijet, 1998.

(Ne)razumjevanje domovinske i iseljenje Hrvatske

Kada me je u ljeto ove godine nazvala gospođa Dunja Gaupp, bio sam ugodno iznenađen. Rekla mi je da je redovito čitala moje kolumne u časopisu FOKUS o poduzetništvu i predložila da nešto napišem i za web stranicu Hrvati AMAC. (Upravo je izašla knjiga GDJE SMO I KAMO IDEMO u kojoj su sabrane sve te kolumne, njih 91 - detaljnije o knjizi na www.tehnopark.hr). Naravno da se svatko osjeća polaskan, kada čuje da su mu kolumne čitane, ali mi je sam prijedlog «dao misliti». Ja puno pišem, ali to je usmjereno na čitatelje iz domovinske Hrvatske. Kod toga nemam problema, znam kome pišem, poznajem i čitatelje i tematiku, znam što i kome želim nešto poručiti. Iscrpnije

Odgovor

“Kako iseljena Hrvatska može sudjelovati u razvoju domovinske Hrvatske?”

Nedavno se na stranicama Hrvati AMAC našao članak  Marijana Ožanića pod naslovom “ Kako iseljena Hrvatska može sudjelovati u razvoju domovinske Hrvatske?” u kojem gosp. Ožanić navodi nekoliko neuspješnih pokušaja domovinskih Hrvata da se angažiraju u poslovnim djelatnostima započetim od strane povratnika. Svaki navedni primjer ukazuje na neku podlu namjeru povratnika da iskoriste ili prevare domovinske Hrvate.
Na Zapadu postoji jedna vrlo dobra mudrosnica: Tko prosi nemože birati! - a Hrvatska u večini još uvijek prosi, ali je vrlo “izbirljiva” i to ne prema strancima nego prema povratnicima koji joj nude svoju životnu ušteđevinu, a za uzvrat dobivaju uvijet za uvijetom, čak i otvorene zahtjeve za mita. Mogla bih navesti stotinjak slučajeva povratnika koji su izgubili svoj životni imetak u Hrvatskoj jer su bili prevareni i prisiljeni potplačivati sitne državne činovnike za obične dokumente i dozvole. Ipak zadržat ću se na samo četiri slučaja kako bi ilustrirala stajalište nas iseljenih Hrvata glede dočeka koji smo našli po povratku u Domovini. Iscrpnije

Izvor: Hrvati AMAC

Alojzije Petrović

33 godine u dijaspori

Iscrpnije

Njemačko pravo predviđa postupak privatnog stečaja potrošača (Verbraucherinsolvenzverfahren) i oslobađanja od preostalih dugova (Restschuldbefreiung) mogućnost razduživanja privatnih osoba… Iscrpnije

Evo jedan arhivski članak iz Vjesnika od 2004. godine. Jedno im je i danas zajedničko, u trošenju novca sigurno nisu amateri.

Da bračni parovi rade u Ministarstvu vanjskih poslova nije nikakva novost, što se također kosi s Bečkom konvencijom, kao što nije ni novost da ambiciozne supruge svojih muževa s diplomatskim statusom pokušavaju dobiti unapređenje za svoje bračne drugove / Klan Mate Granića je bez obzira na političke promjene ostao i dalje jednim od najutjecajnijih stožera koji utječu na personalnu, bolje rečeno, kadrovsku politiku Ministarstva vanjskih poslova. On ga je učvrstio za vrijeme predsjedničke kampanje na izborima 2000. godine na kojima je Mate Granić kao predsjednički kandidat propao, ali nisu njegovi ljudi na Zrinjevcu / Pod Matom Granićem kao »ministrom vanjskih poslova predsjednika Tuđmana« i pod »teklićem premijera Račana« Toninom Piculom zadržavanjem istog modela, pa čak i istih struktura, počinjene su katastrofalne vanjskopolitičke političke i diplomatske pogreške (bivša Jugoslavija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, euroatlantske integracije) koje će trebati dugo ispravljati. Iscrpnije

Analize pokazuju da će se oni s diplomama Fakulteta elektrotehnike te Građevinskog fakulteta najlakše zaposliti

Ovogodišnji upis na fakultete nije donio velike promjene u odnosu na već odavno uspostavljene trendove, ali po jednoj je stvari ipak povijesni. Naime, oni studenti koji ove godine upišu neki od trogodišnjih diplomskih fakultetskih programa diplomu će najvjerojatnije dobiti kao građani Europske unije. Tamo će moći računati na znatno veće plaće, bolji standard i veće mogućnosti napredovanja. Koliko je to privlačna opcija, i to ne samo za visokoobrazovane, govore i nedavna iskustva novih članica EU. U toku prve godine nakon priključenja Rumunjske Europskoj uniji oko milijun njenih građana emigriralo je u neku od zemalja EU, uglavnom Italiju i Španjolsku. Samo u Veliku Britaniju kroz protekle četiri godine doselilo se 800.000 građana istočne Europe, uglavnom Poljaka, kojih je u posljednje dvije godine emigriralo oko milijun i pol. Prije proširenja Europske unije na istok, mnoge su studije ukazivale na val migracije, poglavito obrazovanjih građana, ali i onih s niskim stupnjem obrazovanja.  Iscrpnije

Paket o migracijama i azilu trebao je biti središnja tema ovotjednog summita EU-a, ali se našao u sjeni financijske krize. Ipak je usvojen, ali stručnjaci smatraju da nije vrijedan ni papira na kojem je napisan. Iscrpnije

Doušnici

Glasnogovornik Jura nije se mogao nahvaliti načelnika berlinske općine Dobri dol, koji je ovoj skupini Hrvata svojim “zagovorom” omogućio da u drvenoj baraci nedaleko kultnog starog hrasta nađu krov nad glavom. Gledajući kroz zamagljene prozore njihova “zimovališta”, iznenada ga obuzme nostalgija za prošlim vremenima kad je u tadašnjem zapadnom Berlinu bilo lako doći do zaposlenja i i dobre zarade. Bože, kud su otišle godine blagostanja, razmišljao je naš Jura i u mislima prebirao po prošlosti. Polako mu su se počele vraćati slike od prije trideset godina kad bi nakon napornog tjedna jedva dočekao nedjeljno prijepodne i misu a nakon nje druženje s prijateljima u gostionici preko puta crkve. Često su se ta druženja znala otegnuti do kasne večeri ali mu nikad nije bilo teško sutradan rano ustati i krenuti na posao.

Omiljene teme nedjeljnih susreta bile su obitelj i dom, a tek potom šport i politika kojom se tada ionako nije bilo uputno baviti jer je postojala opasnost da vas netko od “prijatelja” prijavi i da zbog toga imate velikih neugodnosti kod “narodnih vlasti”. Naravno da je bilo sasvim razumljivo da glavna tema razgovora bude obitelj i dom jer su tada mnogi, kao uostalom i on sam, krenuli put Njemačke u potrazi za boljim životom, ostavljajući roditelje, žene i djecu da skrbe o dotrajalim kućama i zapuštenim domaćinstvima. Ali, kako to često biva, uz čašicu razgovor često krene u suprotnome pravcu od namjeravanog, pa su se Jura i prijatelji znali upustiti u razgovore u kojima se veličala Hrvatska i zagovarala što skorija propast omrznute Juge i komunizma kao glavnog uzroka njihova odlaska preko granice.

Iako su dobro znali da se o tim zabranjenim temama ne smije razgovarati u gostionici, prepuštajući se domoljubnom zanosu nisu obraćali pozornost na opasnost koja je često puta vrebala sa susjednog stola ili šanka za kojim su znali sjediti neki šutljivi tipovi, pomno slušajući što dobroćudni Hrvati govore.

Nakon jednog Božića, Jura i društvo oko njega postali su puno tiši jer je Berlinom pronijela vijest da se Francek, dok za blagdane boravio doma kod žene i djece, bio pozvan na informativni razgovor na kojem mu je pročitana svaka riječ koju je izgovorio dva tjedna ranije na susretu s prijateljima u gostionici preko puta crkve. Bilo mu je posve jasno da je netko iz njihovog društva ili za susjednim stolom revno bilježio svaku izgovorenu riječ i svoja “zapažanja” hitro prenio nadređenima. Nakon nekoliko dana maltretiranja Franceku je vraćen crveni pasoš pod uvjetom da još žešće napada jugokomunistički režim. Zašto? Pa da se ponetko iz društva uhvati na “lijepak” i da, po dolasku kući, bude uhićen i optužen za “neprijateljsku djelatnost” i druženje s ekstremnom “ustaškom emigracijom”. Drugim riječima, UDBA je od Franceka htjela napraviti suradnika-doušnika koji bi, kao Juda, cinkario prijatelje i ubrzavao njihov odlazak na Goli otok. Jura se dobro sjeća Francekovih riječi da će “radije postati politički emigrant i poginuti na berlinskom asfaltu od UDBINOG metka nego postati izdajicom prijatelja i naroda”.

Kad je Francek nakon dvadeset godina emigrantskog života 1990. godine u zagrebačkoj zračnoj luci ugledao hrvatsku trobojnicu, od sreće je zaplakao: to je bilo ono zbog čega se žrtvovao i za čim je tolike godine žudio.

Autor: Ivan Ivek Milčec / Izvor: Dom i svijet.

Hrvatska katolička misija Stuttgart, HKM s sjedištem Heusteigstr. 18, Stuttgart koju vodi patar Nediljko Brečić priprema se za veliku proslavu 50. obljetnice Hrvatske katoličke zajednice u Stuttgartu, jedne od najstarijih hrvatskih dušobrižničkih središta u Njemačkoj. Svečani koncert povodom 50. obljetnice postojanja HKM Stuttgart održat će se 22. studenog 2008. u 19.00 sati u Beethovensaal koncertne dvorane Liederhalle, Stuttgart.

Za tu prigodu angažirani su poznati pjevači i ansambli iz Hrvatske kao i Hrvatska televizija. Kako su pripreme još u toku te nije poznat kompletan program, donosit ćemo postepeno dijelove programa, da bi najbrojnija i najstarija Hrvatska vjerska zajednica u Njemačkoj dobila uvid u veliku feštu Hrvata iz Stuttgarta i cijele pokrajine Baden-Württemberg. Poslije zabavnog dijela svečanosti 22. studenog, u istoj koncertnoj dvorani održati će se dan kasnije, u nedjelju 23. studenog sveta Misa.

Jedan od posebno vrijednih programskih dijelova biti će od hrvatske pjesnikinje iz Stuttgarta ispjevan sonetni vijenac, «Vijenac od plača i smijeha» posvećen 50. obljetnici djelovanja HKM Blaženog Alojzija Stepinca, Stuttgart, koji je u Zagrebu uglazbljen, ispjevan i snimljen na CD, a na svečanosti u Stuttgartu imati će posebno počasno mjesto. Sonetni vijenac autorice prof. Malkice Dugeč preveden je i na njemački jezik od mlade germanistice i prevoditeljice njemačkog jezika iz Stuttgarta Lidije Mikšić.

Izvor: SWF

Neka djeca u Njemačkoj mogu si priuštiti sve, od novog mobilnog telefona do kompjuterske igrice. No, postoje i ona djeca koja znaju kako izgleda i druga strana medalje. Iscrpnije

- Utisci s hrvatskog štanda na Sajmu knjiga u Frankfurtu. (Izvor: hrvatibh.com)

- Video zapis HRT-a

- Blijeda Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga

Kako se predstaviti svijetu? Svake godine nacionalni izlagači na Frankfurtskom sajmu knjiga pokušavaju naći odgovor na ovo pitanje. Hrvatska ove godine nije pronašla zadovoljavajući odgovor - ostavila je blijed dojam. Iscrpnije

Hrvatska politička emigracija i Hrvatska država [pdf, 1,9 MB]

Prinos iseljene Hrvatske uspostavi samostalne hrvatske države i njezinom razvitku.

51 nastavak. Izvor: Vjesnik 2004.

Njemački parlament usvojio je i posljednje pojedinosti o zdravstvenoj reformi. Od 1. siječnja (januara) uvodi se “zdravstveni fond” - novi sustav preraspodjele novca za obvezno zdravstvneo osiguranje. Iscrpnije

Pročitajte odlične priloge (preko 300) jednog od najboljih hrvatskih kolumnista  Damira Kalafatića.

ZAGREB - Za polovicu radnika u Hrvatskoj rad u inozemstvu privlačna je i prihvatljiva opcija te smatraju da su u inozemstvu općenito bolji uvjeti rada. Proizlazi to iz rezultata ankete koju je ovih dana proveo portal MojPosao. Istraživanje o tome razmišljaju li o radu u inozemstvu provedeno je na 586 ispitanika, od kojih je 291 odgovorio potvrdno. Kao razlog za odlazak u inozemstvo navedeno je, među ostalim, kako je rad u stranoj zemlji više cijenjen i bolje plaćen. Osim toga, nekolicina je objasnila kako zaposlenici u Hrvatskoj nisu zaštićeni kao u nekim drugim zemljama gdje su, primjerice, veće naknade u slučaju gubitka posla. Također, istaknuto je i da je školovanje u inozemstvu na višem stupnju nego kod nas.

Manji dio ispitanika, njih 29 posto, navelo je da odluka o radu u inozemstvu ovisi o ponudi za posao. Većina njih otišla bi raditi u inozemstvo samo uz znatno višu plaću. Dio ispitanika je naglasio kako bi otišli u  slučaju ponude za posao koji u Hrvatskoj ne može naći, a za koji je kvalificiran. Dio, pak, tvrdi da bi u inozemstvo otišao kad bi ponuda za posao, osim primamljive zarade, uključivala mogućnost napredovanja, dodatnu edukaciju i ugodno radno okruženje. Najmanji dio sudionika ankete, njih 21 posto, ne želi otići u inozemstvo jer želi raditi u svojoj zemlji. Većina njih smatra da je čovjek u drugoj zemlji uvijek stranac.

Zanimljivo je da je od proširenja EU, 2004. oko dva milijuna radnika iselilo iz svojih zemalja kako bi u razvijenijim članicama potražili bolji posao. Najnoviji trendovi, međutim, pokazuju kako zbog poboljšanja gospodarske situacije u svojim matičnim zemljama znatan dio tih iseljenika razmišlja o povratku.

Ivana Knežević/ Vjesnik, 9/2008.

12 pitanja o dijasporskoj problematici. Hvala na odgovorima.

Pregled broja (izabranih) stranaca u Njemačkoj u periodu od 1950.- 2001.

Opširni članak o Hrvatima u Njemačkoj na Wikipediji.