Radio programi u našem domaćinstvu rado su se pratili. Od Radio Zagreba, Sarajeva, Splita, kojeg smo pošli slušati od 1981. godine, pa do Radio Deutsche Welle i drugih. Dalmosi su često vrtili kojekakve telefonske nagradne igre koje su ponekad trajale i satima, posebno subotom.
Deutsche Welle emitirao je svoj program preko kratkovalnog područja, na više različitih frekvencija. Bile su popraćene popriličnim šumovima, ali zato im je programska osnovica u odnosu na BBC ili RFI bila nešto “blaža”. U sklopu programa bio je i tečaj za učenje njemačkog jezika. Uz to su po želji svojim slušateljima rado slali dvije besplatne knjige “Auf deutsch gesagt” ili bolje rečeno dobre kopije koje su bile uvezane nekim slabim ljepilom. Ipak dobro su služile. A i sami tečaj bio je prilično dobro urađen, prihvatljiv i jednostavan.
Dolaskom u Njemačku prilikom školskih odmora, a i poslje stalnu pažnju privlačio je program iz Kelna tj. “Sendung für jugoslawische Gastarbeiter” točno u 18:20. Svakodnevna emisija trajala je 40 minuta i bila je prvobitno namjenjena gastarbajterima prve generacije koji su je rado i slušali. WDR je s njom otpočeo još davne 1970. godine. Posebno kvalitetne priloge upućivali su dopisnici iz Jugoslavije: Gustav Chalupa, Viktor Meier, Branimir Baron Brljević i drugi, dok bi Petar Miloš svojim tipičnim šaljivim zapisima iz domovine kod mnogih, mogu zamisliti, izazivao osmjeh na licu. Iz redakcije mogli su se čuti prilozi od Gojka Borića, Ante Jankovića, Zdravka Lipovca, Marijane Koritnik, kao i nekih njihovih kolega s one strane Drine.
Kasnije je pomjerena na srednjevalno područje, potom u drugi kasni termin, od nje se napravila segregacija, pa onda opet “bosanki lonac” da bi na kraju završila ko i Juga. Njezini odgovorni zaključili su da treba otići u nepovrat. Pravdalo se to izmjenjenom gastarbajterskom strukturom. Bilo kako bilo ova emisija dobar dio godina imala je zanimljiv i kvalitetan informativni program. I vjerske zajednice dobile su subotom svoj kutak, i to sve u doba kad u Jugi nikakav fratar ili možda hodža nije smijo pisnuti negdje u eteru.
Postaja WDR iz koje je se emitirao program inače nije baš bila naklonjena Hrvatskoj. Jedan od razloga zasigurno je bio što su u pokrajni Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, gdje joj je bilo sjedište, desetljećima vladali socijaldemokrati, koji su teško prebolili smrt Juge. Ista je bila, posebno za vrijeme kancelara Willija Branda velika miljenica ove stranke. Mnogima iz nje trebalo je vremena da shvate da je Titino “samoupravljanje” zapravo bilo samouništenje. Nažalost na hrvatsku štetu.
Prilozi na hrvatskom jeziku osim DW mogu se danas još čuti na “Funkhaus Europa”, novom mješanom eksperimentu WDR-a, SWR Internacional iz Stuttgarta i Radio Multikulti iz Berlina, koji krajem ove godine sprema kufere i odlazi u Nirvanu.
Od ostalih radio postaja danas, zahvaljujući Internetu prava je inflacija. Nemožes se spasiti. Kod komercijalnih reklame drmaju skoro bez prestanka i svi kao da skidaju iste vijesti s tickera. Trend je po mogućnosti lokalna postaja. Nije na odmet saznati jeli mjesni vodovod još uvik zagađen, tko je ove subote pronašao sreću pred oltarom i koliko puta će se puta opet zavrtiti “Zvone zvona s naše katedrale“.
Autor.
Posljednji komentari