Wer sind die Migranten in Deutschland und wie gut sind sie integriert?
MIPEX - ist ein Index, welches die Rechte von Migranten in den einzelnen EU-Länder miteinander vergleicht. Schweden ist Spitzenreiter und auf Platz 1, Lettland auf dem letzten 28. Platz und Deutschland liegt auf Platz 14, in der goldenen Mitte der Rankingliste der bestintegrierten Migranten.
U multikulturalnoj Njemačkoj, a prije svega u njemačkim medijima sve se češće govori o pravima stranaca. Desetljeća pokušaja njihove integracije očigledno nisu donjela željeni uspjeh. Na tu temu najaktualnija je diskusija koju je svojim zahtjevima pred nekoliko dana potaknuo turski predsjednik Erdogan za svog službenog posjeta Njemačkoj, kritizirajući kako se u ovoj zemlji pokušaji integracije turskih građana nerijetko svode na njihovu asimilaciju. Njemački političari oštro su reagirali na takve Erdoganove tvrdnje, no činjenica ostaje da pitanje integracije u državama takozvanih “velikih nacija” poput Njemačke, nije i možda još dugo neće biti rješeno.
Utoliko je zanimljivije saznati kako se s problemom integracije stranaca ili migranata odnose druge države Europske unije?
The British Council i Zaklada Friedricha Ebert-a prošlog su tjedna upravo tim, vrlo gorućim povodom pozvali na brunch predstavnike medija, kako bi ih upoznali s najnovijim podatcima provedene studije nazvane Migrant Intigration Policy Index ili kraće MIPEX. Ta je studija, kako joj i ime kaže, svojevrsni indikator stupnja integracije stranaca i to na temelju ispitivanja provedenih u zemljama Europske zajednice, a predstavljena je na engleskom i njemačkom jeziku.
Na prezentaciji, u prostorijama British Council-a u Berlinu, bila je i naša kolegica Elvira Kamberi i, među inim, saznala na kojem se mjestu našla Njemačka na toj neobičnoj ranglisti.
MIPEX-studija obuhvaća sve zemlje članice Europske unije, na temelju čak 140 političkih indikatora ustanovljenih na najraznoraznijim područjima. Jedna od točaka usporedbe odnosila se tako na pitanje koliko je u kojoj zemlji takozvano „tržište rada“ dostupno i migrantima?
U Europskoj uniji danas živi okruglo 20 milijuna stranaca, a samo u Njemačkoj zamalo 4 i pol milijuna, i to prije svega u velikim gradovima poput Frankfurta na Majni, Hamburga, München-a, Stuttgarta i, dakako, Berlina.
No, već pri prvoj usporedbi ove brojke s onom koja se vodi u ovdašnjem Zemaljskom uredu za statistiku, uočava se nesrazmjer od skoro 3 milijuna stranaca kojih nema u MIPEX-studiji, jer brojke zavedene u berlinskom statističkom uredu govore o čak više od 7 milijuna stranaca u ovoj zemlji.
Judith Schwethelm, predstavnica Zaklade Friedrich Ebert, zadužena za takozvani „transatlantski dijalog“, u potonjem mi je razgovoru i nehotice otkrila gdje je nestalo skoro 3 milijuna ovdašnjih stranaca. Tajna je u različitom tumačenju pojmova „Einwanderer“ odnosno „Migrant“, u čemu, kako ćete uskoro primjetiti, ni Zaklada Friedricha Eberta nije do kraja konzekventna. Judith Schwethelm:
„Die Frage, wer genau Einwanderer ist wichtig, da gerade das Wort Migranten ein unscharfer Begriff ist. In der MIPEX-Studie ist es sehr klar definiert. Die bezieht sich in ihrer Analyse auf Menschen, die einer anderen Staatsangehörigkeit als der Deutschen und hier einen Aufenthaltsstatus haben. Diese Studie bezieht nicht die Situation von Asylbewerbern, Flüchtlingen und illegal hier lebenden ein. Im Prinzip die Kinder der früheren Gastarbeiter. Von diesem Begriff sind wir ja abgekommen und benutzen eher die Begriffe Migrant und Menschen mit Migrationshintergrund. Welche Begriffe ganau den jeweiligen Status bezeichnet, wird sich in der Zukunft zeigen.“
Da bi stvar bila još zamršenija uz pojmove „migrant“ i „useljenik“ pojavljuje se još i pojam „građanin migrantskog podrijetla“. No, o tom potom.
U MIPEX –studiji indexom su pak obuhvaćeni tek strani građani sa stalnim boravkom u nekoj od EU-zemalja i to sukladno njihovom državljanstvu, primjerice u Njemačkoj: Hrvati i Srbi, državljani Bosne i Hercegovine, Albanci ili Turci.
Azilanti i stranci sa ograničenim boravišnim statusom, poput Duldung-a u Njemačkoj, nisu uračunati, i tako čine onih 3 milijuna dodatno zavedenih u statistikama njemačkih zavoda.
Građani s državljastvom zemalja koje nisu članice Europske zajednice vode se u njemačkom izdanju sveska MIPEX, štoviše, kao: „Einwanderer aus Drittländern“.
Taj pojam neodoljivo podsjeća na pojam „Treći svijet“, koji se inače koristi za Afriku i dijelove Azije, pa time i na sve s njim povezane negativne asocijacije.
Njemačka očigledno i nakon skoro pola stoljeća od dolaska prvih stranih radnika u ovu zemlju, tada nazivanih „Gastarbeiter“-ima, još i dan danas muku muči s jezičkom definicijom raznoraznih statusa ovdje živućih stranaca.
Ne samo zahvaljujući tomu Njemačka se tako našla na tek 14. mjestu od 28 MIPEX-studijom obuhvaćenih zemalja.
Njemačka se dakle ne treba stidjeti svojeg poretka na listi uspješnosti integracijskih mjera unutar država Europske unije, iako se, primjerice, čak i njena novopečena članica Slovenije puno bolje plasirala – na 11. mjestu.
Na prvom je pak mjestu Švedska! Sudeći prema indexu koji je postigla u MIPEX-studiji, Švedska je idealno ispunila uvjete za integraciju migranata u svojoj zemlji - prije svega na tržištu rada, ali i u oblasti građanskih prava, jer se migrantima u Švedskoj već nakon trogodišnjeg legalnog boravka u toj državi ustupa čak i pravo izlaska na komunalne izbore.
Takav položaj stranaca u Švedskoj nije toj zemlji samo priskrbio prvo mjesto na „integracijskoj rang listi“ već, s druge strane, baca i dodatno loše svjetlo na Njemačku u kojoj ni postojeća prava stranaca ne moraju biti dugog vijeka!
Ako se, primjerice, MIPEX-ovim kriterijima definirani migrant, dakle ovdje trajno živeći građanin sa stranom putovnicom, na samo godinu dana odjavi sa njemačke adrese i prijavi u nekoj drugoj zemlji, pa makar ona bila i članicom Europske unije, automatski gubi status stalnog boravka u Njemačkoj, privilegirani „Aufenthaltserlaubnis“, te u Njemačku može ponovno samo kao turist, bez obzira na to što je ovdje možda i rođen i, osim te godine dana, u Njemačkoj proveo sav svoj život.
U Švedskoj, naprotiv, promjena mjesta boravka nekog migranta sa stalnim boravkom u toj zemlji ne igra nikakvu ulogu. Migrant sa jednom zadobivenim pravom boravka u Švedskoj može kad god to zaželi i na koliko god dugo mu se prohtije preseliti, na primjer u Francusku, pa i u Njemačku ili bilo koju drugu državu Europske unije, a da pri tom nikad ne izgubi svoje jednom stečeno pravo stalnog boravka u Švedskoj. Tek ako u nekoj od tih drugih EU-zemalja zatraži i dobije pravo na stalni boravak u toj državi, njegovo se „švedsko“ pravo boravka poništava.
Što bi, dakle, Njemačka sve trebala učiniti da se na rang listi integracijskih uspješnica bar donekle približi Švedskoj? Judith Schwethelm:
„Die politische Partizipation gelingt in Deutschland relativ gut. Allerdings ist der Teil der doppelten Staatsbürgerschaft verbesserungsdürftig. Ein Ergebnis dieser Studie ist mit Sicherheit die Möglichkeit deutscher Staatsbürger zu werden, das erleichtert werden muss, da daran viele Rechte gekoppelt sind.“
Politička participacija ili sudjelovanje u političkom životu neke zemlje se odnosi i na djelovanje u udrugama i gremijima koji se u državnim okvirima bave integracijskim poslovima. Našim slušateljima dobro znana berlinska Hrvatica Bosiljka Schedlich, zastupnica je, primjerice, vladine institucije nazvane „Landesbeirat für Integrations- und Migrationsfragen“ u Berlinu. To Zemaljsko vijeće za pitanja integracije i migracije u Berlinu obavlja, doduše, hvale vrijednu djelatnost, ali, konkretno, nema nikakvih ingerencija kojima bi moglo promjeniti, odnosno unaprijediti položaj ili prava stranaca u ovoj saveznoj zemlji. Njegova je djelatnost, kraće rečeno, tek savjetodavna.
Migrantima u Njemačkoj pruža se, dakako, mogućnost da do jednakih prava onima njihovih njemačkih sugrađana dođu tako da i sami uzmu njemačko državljanstvo, ali to onda, a najkasnije od 2000. godine, automatski povlači za sobom gubitak izvornog državljanstva.
Korak bliže ostvarivanju podjednakih prava Nijemaca i migranata u Njemačkoj, bio bi, izuzev ove radikalne mjere vraćanja strane i uzimanja njemačke putovnice, uvođenje zasebnih osobnih iskaznica za migrante u Njemačkoj. Time bi se, primjerice, izbjeglo da migrant koji studira u Njemačkoj već i za učlanjenje u neku biblioteku ili videoteku mora predočiti putovnicu sa dokazom o odobrenom boravku u ovoj zemlji, te čak i potvrdu o prebivalištu.
Studije poput ove nazvane MIPEX u svakom slučaju mogu ukazati ne samo na nedostatke u integracijskim naporima pojedinih zemalja Europske zajednice, već i na moguća rješenja s tim povezanih problema.
Izvor: http://www.multikulti.de
Posljednji komentari