Hoćemo li za 30, 40 godina u Hrvatskoj imati situaciju s strancima kakva je sada u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj i drugim brojnim migracijskim zemljama u Europi? Nedavni naslovi kao npr. “da nam treba milijun imigranata…” zasigurno nije slučajan. Šalju se pokusni baloni s ciljem testiranja javnosti na ovakve vijesti. Da nam populacijska budućnost nije zlatna, to svi znamo, ali pristup ovakvom pitanju, kakvog ga mnogi gospodarski lobisti vide, je za hrvatske uvjete zasigurno neprihvatljiv.
Umjesto da se pristupi što boljem školovanju i zadržavanju vlastitog naroda u svojoj zemlji, mnogima u zemlji ova tema nije na dnevnom redu. Posebno je to vidljivo iz studije “Hrvatsko tržište rada u 21. stoljeću” koju je 2005. godine proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, a koja pokazuje da 75 posto studenata razmišlja o odlasku u inozemstvo. Kao glavne prepreke ostanku u Hrvatskoj navode se visoka stopa nezaposlenosti, zapošljavanje preko veze.itd. Svi znaju koji su stvarni problemi u državi koja se tako lako odriče svog školovanog kadra, a malo se stvarno čini da se isti otklone. Da ne govorim o programima za doškolovanje, izobrazbu ili slično nezaposlenih. A korupcija i nepotizam dakako još uvijek spavaju svoj zimski san.
Uvozom radne snage, kakvu je vide njezini zagovornici otvorili bi se mnogi novi problemi u hrvatskom društvu. Brojne zapadnoeuropske i skandinavske zemlje i dandanas kukaju o greškama koje su počinili prije 30-40 godina, kada su gospodarski lobisti došli na svoje, a problem integracije se desetljećima potrpavao pod tepih. A da je se stvar otela kontroli mnogi su već davno s slijegajućim ramenima priznali. Hrvatska, onakva kakva je danas, nakon “privatizacije” opljačkana i rasprodana, biti će nažalost i dalje od domaćih i kojekakvih stranih mutivoda pritisnuta da svoje tržište rada “liberalizira”. Posebno će to biti slučaj nakon ulaska u EU. Suverenost ade.
A floskule o “visokoškolovanom” kadru su samo prazne priče lansirane da stvar uljepšaju. Stvarnost je i danas drugačija. Treba pogledati samo na bauštelce, konobare ili recimo zavarivače u brodogradilištima. Ništa bolje neće biti ni u budućnosti. Nekome je samo stalo da se dokopa jefitne radne snage. Ni manje ni više. Pokušala je Njemačka prije par godina dovesti visokokvalificirane informatičke stručnjake , ali bez značajnijeg uspjeha. Europska unija također najavljuje nešto slično postaviti na noge s svojim “Blue Card” programom. Nečudi da je se i tamo toga neko dosjetio jer i sami priznaju (izjava Franca Frattinia) da čak 85% svih imigranata u EU nema stručne spreme, dok je taj broj kod imigranta u SAD samo 5%. Nema li Hrvatska i sama previše svojih nekvalificiranih i nezaposlenih osoba? Zar joj trebaju još i tuđi dodatno.
Oni koji odjednom rješenje omjera radnik - umirovljenik vide u tom uvozu radne snage, treba zapitati, otkad su si oni odjednom otvorili svoje srce za ove potonje. Nisu li oni (nažalost) zadnja rupa na svirali u hrvatskom društvu? Zar se nije više od jedne decenije sadašnjim umirovljenicima dugovalo milijarde i na svu silu, moguće i nemoguće načine rastezalo da se dug vrati.
Ostaje samo bojazan, da bi zemlja koju poznajemo, kao nažalost i dosada, mogla pokleknuti u naletu raznoraznih skakavaca, kojima je jedini cilj podignuti burzovne idekse, tj. napuniti svoje torbe i račune, a sve ostalo popratno prebaciti državi i narodu na teret. Scene nereda frustriranih stranca, kao na primjer u Francuskoj neće ostati samo u njoj, kao ni revolucija koja je odatle promjenila Europu i cijeli svijet.
P.S. Od 82 milijuna građana u Njemačkoj, 67 milijuna su “čisti” Nijemci, 15 milijuna (18,3%) stranci ili osobe koje su uzeli njemačko državljanstvo.
Autor.
Posljednji komentari