Ovih dana, nakon velike pobjede naše zemlje nad Njemačkom u Klagenfurtu, prisjećamo se na isti događaj na SP u Francuskoj skoro deset godina prije, 4.7.1998. godine, kada su Ćirini dečki s 3:0 dotukli napuhanu i ushićenu njemačku reprezentaciju. Bila je to još veća katastrofa za njihovu zemlju, jer je značila oproštaj od daljnjeg natjecanja, a Hrvatskoj je na kraju donjela 3. mjesto.
S čuđenjem, nevjericom i bez imalo respekta, reagirao je ne samo izbornik Berti Vogts, koji je nečestitajući Ćiri, ko raketa klizno u katakombe, već i brojni mediji, punih samih sebe.
Tek oni korektniji ipak su priznali zasluženu pobjedu, no većina je naglašavala slabost i neorjentiranost vlastite reprezentacije. Slavili smo diljem Njemačke s ponosom, radošću i slavljem ovu povjesnu pobjedu, razbili mit o nepobjedljivosti Njemačke i priskrbili si respekt od kojeg naša zemlja i nogomet i danas imaju koristi.
Boban, Bilić, Jarni, Prosinečki i drugi, a posebno Šuker (najbolji strelac SP-a), ostati će Hrvatima (a i Njemcima također) zauvijek u sijećanjima, a njihov uspjeh Hrvatsku je učinilo prepoznatljivom i cijenjenom u svakom kutku (nogometnog) svijeta.
Autor.
Posljednji komentari