Na proteklom svjetskom nogometnom prvenstvu dogodilo se nešto neviđeno. Najbrojniji stranci, oni što često piju čaj, izašli u javnost nakon utakmica domaćih i vijaju njemačkim zastavama po svojim imbisićima ili kako to naši vole reći - prčvarnicama, u Berlinu i kojekuda.
Baš oni! To bi bilo isto kad bi albatrosi mahali Čedinom zastavom u “kolevci srpstva”. Tamo je to gadan redosljed, prvo ode ruka, pa onda ono što je bilo u njoj. Skipetari nevole neukusnu šalu, osim one s Bushovim satom. Stvarno, nekim je očigledno lopta dobro pomutila mozak, s trajnim posljedicama ili je to zbog visokih temeperatura tj. kako to meteo ptičice vole reći - globalnog zatopljenja. Aj znaj. Čudno je ovo neko vrime.
A mogu ih isto malo razumit. Liče oni svoj kompleks što ih Nijemci ne fermaju ni jedan posto. A još kad im vide nane s raznobojnim maramama prepunih šarenih cvitića na glavi i do nogu dugačkih sivih mantila, njihova 
im se glava često puta pođe čudno polukružno da se okriće livo-desno. Stara “bolest”?
A moguće je i to da, pošto sami nisu bili dogurali da budu sudionici, pa si onda koječega umišljaju. I bi dobro za ovu zemlju. Inače nebi osto od puste buke i galame. A ovako oni loše odglumiše da su ko domaći. A “rasnokrvni”, lukavi kakvi jesu, samo se nato nasmijaše, misleći da će Bospor uvik ostati tamo di je – “u iljadu i jednoj noći”.
A kad, možebiti jednog dana, Ali i Ajša uđu u kršćanski klub (EU), onda će tu zastavu frknuti na smeće zajedno s dedinim im “Fordom Transitom” kojeg je on polovnog kupio starog 24 godina, i do zadnje spržijo furajući ga punog ko šibicu, Bog (Alah) zna kolko puta od Kelna do Dijabakira. Meraba.
Autor.
Posljednji komentari