Opet ista priča

>> Pisma

Novo ljeto dolazi. Kupuju se avijonske karte, knjiže se apartmani ili hoteli, priprema stara i nabavlja nova roba, auta se vode na inspekcije, kupuju se darovi i puno toga još.

Dici su negdi već skoro počeli raspusti. Vrime je za odlazak u rodni kraj, obići rodbinu, prozračiti praznu kuću i provjeriti jeli neko možda iz nje nešto mazno. A triba po mogućnosti malo svratiti i do mora, koji dan uživati u blagodatima čiste vode i toplog sunca. No, tu ćemo opet susresti brojne “zemljake”, odakle smo upravo otišli. Mnogi nas slijede ko sjena.

Načičkane plaže, nabijene cijene i štošta drugog, opet će nas malo iznenaditi i navesti na razmišljanje, kako to da svi kukamo da nam je loše, a opet sve trpimo i plaćamo. Ni domaćini nisu ništa bolji. Uvik nešto podižu, a nisu samo apartmani. Donekle ih možemo i razumiti. A vide da svit dolazi i troši. Što ugrabe ugrabe. Oni će se valjda kupati u devetom, kad sva marva već bude pomalo iznervirana na putu nazad, kroz zakrčene ceste i granične prelaze u svoje bližnje i daljnje zemlje.

Oni koje more vide samo na televiziji ili u priči drugih, vrime će iskoristiti na svoj način. Tribati će ili popraviti nešto na kući, obići brojne rođake ili jednostavno uživati to malo dana u rodnom mistu, daleko od bauštele, tvornice ili ureda, sanjajući o trenutku kada će sve to ostaviti iza sebe.

Malo imućniji će obavezno morati “prošetati” svoj novi Bmw, Mercedes i slično, tako da nebi ispalo da oni “tamo” nisu ništa stvorili. A dali je isti možda iznajmljen ili oni žive u socijalnom stanu, naravno neće nikoga interesirati.

Malodobna dica će, uz uobičajno “a jesi mi porasto (la)” od babe, dida i ostalih radoznalica, testirati znanje svog hrvatskog, koji će ih ohrabriti, ma kako ono bilo. A domaće životinje će morati isto proći, ovaj put njihove, brojne testove.

A kad dođe vrime rastanku svi ćemo opet (a posebno zaljubljeni) teškog srca nazad. Nekome će sigurno opet kolati misli, dali je “dole” ipak bolje za živiti, no kad nas par tjedana nakon povratka prođe čežnja, onda ćemo brzo zaključiti, da je živiti jedno, a trošiti drugo. Bar za većinu. Uživajte do slijedećeg puta. Život je kratak.

Autor.

jedan komentar na “Opet ista priča”

  1. zivot je ...lijep Kaže:
    lipanj 8th, 2008 at 7:09 poslijepodne

    “Ni na nebu ni na zemlji”,kad krenem da posjetim rodni kraj,tesko mi napustit svoju “udobnu kucu”,zelenu travu i mnogo prelijepog cvijeca,aute itd…nazalost sve nekako “umjetno”.

    Kad stignem vec, tamo gdje dusa najvise voli,place mi se kad vidim da su rupe na cestama jos vece neg’ su bile ima 20 godina,smece svuda, kao da je tornado prosao malo prije,okupas se i nakon par min opet kao da nisi ali sve to hladnom vodom vecinom na koljenima drzeci tus u ruci.

    Prijatelji,rodjaci,susjedi,dolaze i prolaze gledaju te kao da si stranac,komu das poklon zahvalan je “jedan dan”,jer sutra je ipak dosao drugi zasto gledati unazad?Prosetas se vise kuce muka te uhvati,svega i svacega u izobilju (samo za deponiju),trava izgorila do koljena.Kazu nece krave i ostale domace zivotinje”to je staromodno”.Gledaju te od glave do pete sve u detalje bez pardona,kao da to nista nevidis(glumis budalu),nakon 10 min.odose nekud, kad smatras da si tek otvorio temu o necemu vec,neshvataju da se covjek vrati ponizniji nego je otisao.More je prekrasno ko’ ga nebi posjetio,pa i susjedi iz ceske itd..koji izgleda spavaju po plazama,stolica do stolice,kisobran do kisobrana da bacis iglu nebi pala na zemlju.Ali srecom imas svoju garsonijeru sa balkonom,prekrasam hotel sto jest jest,hrana najukusnija na svijetu,konobari drze stolicu dok sjedas,dok druge niti ne pogledaju,veceru serviraju tebi najprije, dok se mnogi bune,velim mozda sto smo susjedi?Uglavnom sve se svodi na novcanik,doduse dok si na bazenu posalju pice i samo mahnu iza sanka(ipak nisu morali),onda kazem svoje je svoje.Uskoro ne/moras se vratit,djeca bi ostala i mole da im posaljemo odjecu a oni bi kao isli tamo u skolu jer su nasi mladi cool i najljepsi heheh.Vracam se sa nadom da se uskoro vratim,pa bilo kako bilo,”kad se hoce sve se moze”.Djeca i nadas pitaju kadcemo nazad? Iako su rodjeni u dalekoj ovoj zemlji,ceznu za onim tamo,progutas ono sto ti nije pravo a toga ima dosta,jer gledas onu svijetliju stranu,zivis u nadi das se tvoj san ostvari jer uvjeti su tu, ipak onaj nas cisti zrak, mirisno cvijece i svoj duh gdje god da krenes, mada ti nije vise vazno hoces li sresti nekoga tko te ne/voli,jer nebi bilo ok da te voli svako,onda nebi bilo u redu..sve u svemu dobra tema da se moze pisat mnogo toga i od mnogo iseljenika,svake vrste i strane svita…

Komentiraj

Powered by WordPress and livno-online.com
Postovi RSS Komentari RSS Log in