Iz godine u godinu ispolitizirani šou kojekavih pridošlih europskih pjesničkih džohara sredinom godine uvik iznova uzima neki čudan zamah. Koje kome šta dao, zašto, zbog čega nije itd.
Oni koji su si međusobno desetljećima na zapadu, jugu i sjeveru dilili bodove, danas urliču što istočna Europa to isto radi, što je sasvim normalna stvar na svitu. Čak ih se naziva i “mafijom”. Nije li to onda možda naknadno prizanje svoje vlastite prošlosti?
A da stvar i nije toliko upadljiva vidljivo je recimo ako se zbroje samo glasovi zapadnjaka koje su oni dali svima, da konačni rezultat nebitno ostupa od stvarnog.
Okej okej, da neki “muljaju” s tim što im brojni stranci u nekim državama zovu svoje zemlje, to je odraz samo rodoljublja i demokratskog prava, što je brojnim zagovornicima ovog često puta previše amaterskog, nazovi programa, trn u oku. Od muke samo laprdaju da ovaj sustav glasovanja treba što prije ukinuti.
Taj cirkus, koji navodno niko negleda, bude jednom završio tamo gdje i bezbrojni nepoznati pjevači i grupe koji su u njemu nastupili ili pobjedili, naime u bespućima glazbene anonimnosti.
Autor.
Foto: © michael vileprat - Fotolia.com
Posljednji komentari