Pisma iz Njemačke

KAZALIŠTE Tena Štivičić i Mate Matišić trijumfirali
Autor Pejo Vukić

Tena Štivičić i Mate Matišić vratili su se iz Heidelberga s trima nagradama. Europsku autorsku nagradu te Nagradu za inovativni tekst osvojila je Štivičić za tekst “Fragile”, koji je čitan pred publikom i žirijem sastavljenim od teatrologa, ravnatelja kazališta i kritičara. Matišić je dobio nagradu publike za dramu “Žena bez tijela”, po kojoj se snima i film. Domaćinima je pripala Njemačka autorska nagrada. “Fragile” će se postaviti nagodinu u Njemačkoj.

Zemlja partner
Festival je osnovan prije tridesetak godina kako bi potaknuo stvaranje domaće drame. Poslije Italije, Francuske i Rusije, ove godine zemlja partner festivala bila je Hrvatska. U konkurenciji za glavnu nagradu festivala bili su hrvatski dramatičari Ivana Sajko, Elvis Bošnjak (drama “Žice i žileti”), Matišić i T. Štivičić.

Nagrada se dodjeljuje za najbolji dramski tekst, a osim prestiža i priznanja nagrađenom donosi i deset tisuća eura. Hrvatski dio programa predstavio je Renea Medvešeka, Natašu Rajković, Bobu Jelčića, Ivicu Šimića, Elvisa Bošnjaka, Matu Matišića, Tenu Štivičić i Ivanu Sajko. Nagrada se dodjeljuje za najbolji dramski tekst, a osim prestiža donosi i deset tisuća eura. Zagrebačko kazalište mladih gostovalo je na festivalu “Heidelberg Stuckemarkt” s predstavama “Vrata do” Renea Medvešeka i “S druge strane” Nataše Rajković i Bobe Jelčića, a kazalište Mala scena s “Padobrancima”.

Pozvani u Beč
Već 25 godina festival okuplja najzanimljivije premijerno izvedene tekstove njemačkoga govornog područja, a od prije nekoliko godina predstavlja i suvremeno dramsko pismo europskih zemalja. Medvešekova “Vrata do” oduševila su heidelberšku publiku.

– Oni su to prepoznali i kao svoj problem, a predstava je pozvana i na gostovanje u Beč – kazala nam je ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Dubravka Vrgoč.

Izvor: Večernji list

Unatoč dampinškim cijenama, Poljaci gube natječaje zbog nekvalitete

Iako Njemačka još ne razmišlja o ukidanju restrikcija za radnike iz novih članica Europske unije, hrvatski su radnici u toj državi i te kako dobrodošli, posebno građevinci. Tome u prilog govori i činjenica da je najveća vrijednost građevinskih radova koje su hrvatske tvrtke u prvih devet mjeseci prošle godine obavile u inozemstvu zabilježena u Njemačkoj u iznosu 529,8 milijuna kuna, od čega gotovo 134 milijuna na zgradama i 395,8 milijuna kuna na ostalim građevinama… Iscrpnije

Predstavnici njemačke vlade oštro su odbacili inicijativu europskog povjerenika za unutarnje poslove i pravosuđe Franca Frattinija za pojačanu imigraciju u zemlje Europske unije.”Njemačka ne može samo tako otvoriti vrata milijunima stranaca samo zato jer trenutačno nekomu u Europi nedostaju radnici”, rekao je ministar gospodarstva Michael Glos (CSU)… Iscrpnije

Brojka od preko 15 milijuna osoba s migracijskom pozadinom u Njemačkoj je zaista impresivna.

Početkom 1973. godine, tadašnji kancelar Willi Brand u jednoj izjavi reče, “neophodno je da brižno razmislimo, gdje je sposobnost prihvata (stranaca) u našem društvu iscrpljena…”. Danas bi mnogi itekako bili sretni, da je sve ostalo pri toj brojci (cca. 3,9 mil. kad je donešena zabrana novačenja novih).

Legendarna izreka švicarskog književnika Maxa Frischa “Zvali smo radnu snagu, došli su ljudi” mnogo govori za sebe. Već desetljećima Nijemci muku muče s strancima. Dobrim dijelom su za to i sami krivi, jer su tek do par godina akcent isključivo stavljali na njihov povratak. Tvrditi da je Njemačka useljenička zemlja, ma koliko to bilo svima jasno, brojni političari godina to nisu mogli preko usana prenjeti.

Zvuči možda paradoksalno, ali u nekim sferama i jednim i drugim je to odgovaralo. Prvima zbog financijskih, izborno-taktičkih razloga i dr. A kod drugih se se nije tražila značajnija integracija (danas ih je skoro 10% bez ikakve školske naobrazbe i 51% bez zanimanja), isti su se mogli opustiti, koristeći naravno sve moguće i nemoguće potpore države, bez značajnih obveza (učenje jezika i sl.). Javnosti, koja također nije bila željna integracije istih, to naravno nije izmaklo. Za brojne njemačke građane, koji često puta ne prave razliku, većina stranaca “gleda samo da iskoristi državu”. U jednoj reprezentativnoj anketi Instituta Forsa 2007. godine 52% ih se je negativno izrazilo i za jednostavnije useljenje visokokvalificiranih stranaca. A kakav je odnos prema brojnim azilantima, koji su, posebno u devedesetim godinama bili nagrnuli, ne treba uopće razmišljati.

Tek kad su olakšani uvjeti za useljenje i dobijanje državljanstva, ozbiljno se je prešlo stvarnoj integraciji. Zaoštravanjem postojećih i donošenje novih mjera za sprječavanje zloupotrebe socijalnog sustava, zadnjih godina, isti sigurno neće više moći kao do sada imati ekstra bonus, kojeg ne samo da su mnogi iskroristili, nego su zaista pretjerali u svemu tome (slično vrijedi i za Nijemce s ne baš dobrim radnim navikama).

Poseban je to slučaj za građane iz Turske (stopa nezaposlenosti 2006: 31,8%, stvarna je još veća, jer su oni najbrojniji od svih stranaca koji su uzeli njem. državljanstvo), afričkih zemalja, Pakistana, Iraka, Afganistana, Balkanskih zemalja (stopa nezaposlenosti 2006.: 11,3%) i sl. Na nivou cijele 2007. godine ta stopa kod Nijemaca je bila 9,3%, a kod stranaca 20,3%.

Za brojne strance se može reći da ne prihvaćaju običaje, kulturu, niti imaju respekta prema zemlji koja ih hrani ili školuje. A često puta svojim nedoličnim i agresivnim ponašanjem izazivaju bijes ostalih sugrađana, koji zbog straha izbjegavaju suočavanje. Obično se (ne samo) tu radi o pripadnicima druge generacije, koja je u dobrom dijelu rođena ovdje. Izgovor da su neprihvaćeni samo ponekad ima svoju točnost. Dobar dio ih jednostavno živi u svom nekom paralelnom svijetu, neželeći Njemačku prihvatiti kao svoju novu domovinu. Takvi slučajevi se obično nalaze u velikim gradovima, poput Kölna, Berlina, Frankfurta (39,5% svih stanovnika imaju migrantsku pozadinu), Hamburga i drugih.

Ta situacija, i iznadprosječni kriminalitet stranaca su naravno voda na mlin njemačkim ekstremnim desničarima, koje se drže na lancu. Tu i tamo se on nekad popusti. Inače bi sve već davno otišlo u pogrešnom smjeru. Njemačka država, s obzirom na njezinu prošlost, a i pritisak iz inozemstva, trudi se da stvar drži pod kontrolom. Hoće li uvijek biti tako, treba se stvarno dobro zapitati? Jedno je nažalost sigurno, njemački lonac s “multikulturalnim” primjesama (i dalje potiho) kuha.

Autor.

Foto: © BilderBox - Fotolia.com, © fux - Fotolia.com

Izvori:

http://www.pub.arbeitsamt.de/hst/services/statistik/200803/ama/auslaender_d.pdf;

Prilozi iz “Sterna” itd.

Stanovništvo s migracijskom pozadinom (15,1 mil.)