Prema podatcima UN-ova Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede i Međuameričke razvojne banke, ako im je vjerovati, približno 150 milijuna radnika emigranata u svijetu šalje svojim najmilijima 300 milijardi dolara godišnje. Tako se u Indiju slije 24,5, Meksiko 24,2, Kinu 21, Filipine 14,6 milijardi dolara itd. U Hrvatsku se doznači 1,4, Srbiju i Crnu Goru 3,6, a Bosnu i Hercegovinu 2,2 milijarde $. Zanimljivo je, kako kažu, da je u Hrvatskoj udio u BDP-u 3,3%, a u BiH 20,3%.
Priča koju nam priča Hrvatska narodna banka kaže, da “Gastarbajteri godišnje šalju 1,4 milijarde eura” (2005.), dok im direkcija za statistiku kaže “da su se radničke doznake uplaćene preko banaka godišnje kretale od 705 milijuna eura u 2003. do 680 milijuna eura u 2005″.
A Nijemci nebi bili Nijemci kad nebi imali svoje brojeve. Neki zastarjeli od Bundesbanke kažu da je 1991. godine, doznačeno oko 700 milijuna maraka (svi građani bivše tvorevine) ili nešto iznad 1000 maraka po stanovniku godišnje.
Prema njihovim novijim podatcima, 2006. u Srbiju i CG je doznačeno 221 milijuna eura, dok Svjetska banka 2004. ukupno sva direktna i indirektna davanja u tu zajedničku zemlju procjenjuje na 476 mil. dolara.
Puno je tu stvari koje se, kad ih usporedimo s hrvatskim brojkama, nemogu odgonetnuti.
Jer, ako uzmemo oko 225.000 Hrvata koliko ih službeno ima (2007.) i pomnožimo s prosječno 500 eur (tj. 1000 DM koliko je nakad navodila Bundesbanka) po stanovniku, imamo “samo” 112,5 milijuna eura godišnje.
Bundesbanka u svom dostupnom izvještaju 2007. godine navodi za Hrvatsku 2005. doznake od 104, a 2006: 106 mil. €, dok su doznake za BiH 2005: 59 milijuna, a 2006: 60 mil. €. Za sve zemlje nekadašnje države, suma iznosi 417 mil. €. Teško je shvatljivo da doznake radnika iz Njemačke onda iznose samo oko 15% od brojke HNB (usporedba s radničkim doznakama), kad i miš u zadnjoj rupi zna da tamo ima najviše gastarbajtera.
Odmori, slanje preko poznanika, vozača autobusa i kojekavi drugi načini doznaka naravno su posebna priča za sebe. No, davanja su sigurno manja nego što se misli, jer recimo samo oko 29% svih Hrvata u Njemačkoj ima radno mjesto s socijalnim osiguranjem, puno ih radi kojekave mini jobove, jedan dio se vodi kao nezaposleni, a i poduzetnika je prosječno manje nego kod svih ostalih značajnije zastupljenih stranaca.
Prema jednoj studiji (Landessozialbericht NRW) za 1993. neto mjesečni prihodi stranog domaćinstva iznosili su 3.219 DM, dok su prihodi domaćinstva građana Ex-YU bili pri dnu tablice s 3.112 DM.
Bilo kako bilo, lova ipak dođe, a onima koji je donesu se nakon tjedan ili dva, zaželi sretan put. Do slijedećeg puta i “dođite nam opet”. Onima koji ostaju, njihove brojke sigurno štimaju.
Autor.
Izvori:
http://egora.uni-muenster.de/ifp/lehrende/thraenhardt/bindata/2611.pdf
http://www.limun.hr/main.aspx?id=69990&NadID=69901
http://www.poslovni.hr/57989.aspx
http://deposit.ddb.de/cgi-bin/dokserv?idn=974839892&dok_var=d1&dok_ext=pdf&filename=974839892.pdf
http://www.frankfurt-school.de/dms/international/de/d-sendekorridore/d-sendekorridore.pdf
Posljednji komentari