Integrirati pridošle gastarbajtere u 70tim i 80tim godinama nikome nije bilo na pameti. A niti ni poželjno. Zato su se potrudili političari, mediji, poduzetnici, zapravo cijelo društvo.
Da bi strancima koliko toliko pružili neku informaciju, imali smo tako redovite subotnje naizmjenične emisije “Susjedi u Europi” na drugom programu njemačke televizije ZDF.
Za Talijane se zvaše: “Cordialmente dall’ Italia”, Španjolce “Aqui Espana”, Turke “Türkiye mektubu”, Portugalce “Portugal, minha terra” i Grke “Apo tin Ellada”. Za ostale “(ne)sritnjakoviće”, zbog njihove malobrojnosti, ili nekog xy razloga, izgleda nikog nije bolila glava.
Za Jugose bijaše nadležna TV Zagreb (”Jugoslavijo, dobar dan”). Svakih 14 dana, tu negdje od davne 1972., uputiše nam “pozdrav” iz domovine, prezentiraše folklor i puno kojekavih nevažnih vijesti. Zgodna Helga Vlahović i pendantni Drago Čulina kao voditelji, ostadoše mnogima pojam i uspomena na inače popriličnu medijsku (TV) izolaciju.
Krajem 80tih tome, kao i nesretnoj Jugi, dođe kraj.
Naprije se ukinuše iste, zatim pođoše strani novinari svojim prilozima (bućkuriš) sve uređivati, pa pomjeriše termin u jutarnje sate, da bi na kraju sve otišlo u nirvanu.
Istine radi, triba reći, da je baš nekakako u to vrime, za dvi, tri ili koju više noć, osvanulo par milijuna sat antena, koje su dobro “uljepšale” krajolike, a i odlično se uklopile u sivo načađene betonsko-stambene komplekse, posebno nam “prijatelja” s Bospora i ostalih “sugrađana” s Alibaba frizurom.
Ah da, “susjedi” i dalje “smiju” pretplatu plaćati, svidilo im se to ili ne.
Autor.
Posljednji komentari