Za jednakost šansi u školskoj i radnoj naobrazbi migranata založili su se sudionici 2. Integracijskog samita omladine, što je jučer (5.5.) u Berlinu održan na poziv povjerenice savezne vlade za doseljenike Marie Böhmer… Iscrpnije
Najveći broj stranih doseljenika na svijetu imaju SAD i Njemačka, navodi se u izvješću OESS-a. Iako često diskriminirani na tržištu rada, na doseljenicima najvjerojatnije leži budućnost industrijskih zemalja… Iscrpnije
Novi izvještaj o migracijama zapravo govori da doseljenika u Njemačku ima sve manje - ali se i rasprava u Bundestagu o migracijama, kao i obično, pretvorila u različita mišljenja o odnosu prema strancima uopće… Iscrpnije
“Mama uslikali su me”
U nekim zemljama zadnjih godina i mjeseci o diskonterima je bilo dosta govora. Pukle su afere o mobingu, pritiscima, ponižavanjima, ilegalnim snimanjima…itd.
Prije par godina jedna trgovačka tvrtka startovala je, misleći naravno popraviti svoj rejting, marketinšku kampanju, koja je ima moto “Imate preko 1000 okusnih bradavica - Previše za diskontera”.
U današnje (ne samo) doba, kako se nažalost vidi, neki od diskontera iz svog ponašanja to naravno vide malo drugačije. Njihova neobjavljena kampanja vjerojatno glasi:
“Hoćete sva svoja prava - Previše za diskontera” , “Hoćete radnički savjet - Previše za diskontera”, “Hoćete ljudsku dostojanstvenost - Previše za diskontera” i slično.
Previše, su tu samo dvije stvari - a to je cijena zdravlja koju radnici u takvim tvrkama plaćaju i profit koji iste na njihovim leđima ostvaruju. “Pomućenost” tih poslodavaca nije slučajna.
Imamo i suprotan primjer, gdje radnici, doduše ne diskontera, izlaze štrajkovati PROTIV većih plaća. Tko je tu kome pomutio mozak i koliko su tu ljudi zaista pri sebi, velika je enigma.
U zemljama u kojima socijalna tržišna ekonomija zadnjih godina kaže “idem polako, vrime mi je” manipulacijama i paradoksima nikad kraja.
Autor.
Foto: © BilderBox - Fotolia.com
“Skrati, skrati…”
I dok njemački građani od 1998. godine, nakon pada monopola Deutsche Telekoma, odahnuju dušom, 
našim se još uvijek šalju papreni računi za telekomunikacijske usluge.
Od te godine, cijene telefonskog impulsa su se u Njemačkoj za sve opcijske modele, kao i za Internet DRASTIČNO smanjile. Tako je recimo tada cijena minute do Australije koštala 2,40 DEM (1,23 EUR), dok je to danas kod najpovoljnijeg ponuđača 1,25 Ct. Nebo i zemlja.
Najjefiniji pozivi za BiH koštaju 9,15 Ct za minutu, a za Hrvatsku čak samo 1,39 Ct. Deutsche Telekom je 1998. za te zemlje obračunavao oko 1,28 DM (cca. 65 Centi). Njihove sadašnje cijene se kreću za: BiH 20 Ct, a Hrvatsku 9,8 Ct (Call Start tarifa). Iste se, doduše mogu s dodatnim paketima spustiti, ali oni naravno koštaju ekstra.
Iskorištavanje pretplatnika u Hrvatskoj i BiH se u usporedbi s njemačkim i dalje nastavlja. Posebno su to slučaj kod tarifa za inozemstvo, ali ne samo. Poziv iz BiH (jedne od najsiromašnijih zemalja Europe) s HT Mostar-om ili Telekom-om Srpske u Njemačku košta 1,52 KM, odnosno 77,8 Ct, (BH Telekom 1 KM, tj. 51 Ct.), dok u Hrvatskoj Amis Telekom uzima 1,39 kn (19 Ct), H1 i Optima Telekom 1,70 kn (23,4 Ct), a “hrvatski ” HT obračunava, u “halo” tarifi, taj poziv s 2,26 kn, tj. 31 Ct.
To toliko o nečijim “harmonijama različitosti”.
Autor.
Izvor: teltarif.de, ht.hr, ht.ba, optima.hr, h1telekom.hr, amis.hr, telekomsrpske.com, billiger-telefonieren.de
Foto. © Ford - Fotolia.com
Oko 20 milijuna doseljenika iz trećih zemalja danas živi u 27 država EU-a. Osim prava na život i rad u Europskoj Uniji, postavlja se pitanje i kakva su njihova prava da bi postali sastavni dio društva EU-a? …Iscrpnije
Na osnovi izvješća njemačkog Statističkog ureda broj hrvatskih državljana 2007. godine u saveznim pokrajinama/zemljama iznosio je:
1. Baden-Württemberg 75 136
2. Bavarska (Bayern) 51 357
3. Berlin (grad-država) 9 254
4. Brandenburg 347
5. Bremen (grad-država) 927
6. Donja Saska (Niedersachsen) 6 424
7. Hamburg (grad-država) 5 033
8. Hessen 30 408
9. Mecklenburg-Zapadno Pomorje (Mecklenburg-Vorpommern) 285
10. Porajnje-Falačka (Rheinland-Pfalz) 7 141
11. Saarland 658
12. Saska (Sachsen) 288
13. Saska-Anhalt 176
14. Schleswig-Holstein 1 833
15. Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen) 35 931
16. Tirinška (Thüringen) 111
Zanimljivo je napomenuti, da više od 99,5% Hrvata živi na području bivše Zapadne Njemačke, dok je u pet zamalja bivše Istočne Njemačke živjelo samo 1.207 osoba.
Autor.
Iz savezne pokrajine Hessen u kojoj živi 30.100 Hrvata su u protekloj godini, zbog različitih delikta, u domovinu prognana 42 Hrvata.
Broj prognanih građana Srbije iznosio je preko 120. Najveću brojku zabilježili su Turci s skoro 250. Ukupno je 2007. skoro 1.200 osoba iz te pokrajine moralo prisilno napustiti Njemačku.
Izvor: ARD
Bezbroj mladih “muzikalnih” talenata vitar zadnjih godina dopuva i još brže otpuva ili kako ono u à la Holivud rekoše “prohujali s vihorom”.
Zanimljivo je stvarno bilo viditi sve te naivne, neotesane, razmažene i ko Teletabiji “talentirane” takmičare koji pohitriše svoja “umijeća” javno predstaviti, nemisleći pritom da mnogi mogu dobiti upalu srednjeg uha, a često i poteškoće u vidu gledajući te face, čija linija često bijaše slična svinjici Babe ili punomasnoj s Milka čokolade, nego nekom možebiti pravom pjevačkom talentu.
Onu jednu dvi pismice koju uvižbavaše 479 puta prid špiglom i jeftinom muzičkom linijom od 49 eura, s live strane svog još dičijeg krevetića s žutim medićima na razbacanoj posteljini, rastežu ko žvaku i paraju tonove digot ih isparati stignu.
A kad vide da je i toga dosta onda obično kažu “žiriii, mogu ponovo, imam tremu?” “Naravno” bijaše skoro uvik odgovor, jer si apatični i deprimirani žiri često možda misliše “ionako napola više ne čujemo”. Samo vi gnjavite publiku, bolje i nisu zaslužili čim su uključili da baš vas gledaju.
A i one koji se prošuljaše do finala, par miseci kasnije skoro svi zaboraviše. Očigledno “karijera” otišla nizbrdo. Kao da su se svi oni pogrešno pogođeni tonovi za osvetu udružili i rekli “arrivederci lipoto, drž´se ti svog ogledalca, ovde se naši putovi razilaze”.
Autor.
Foto: © Jafaris Mustafa - Fotolia.com
Festival kazališta “Heidelberger Stückermarkt”.
Zemlja gost: Hrvatska
Punih 18 godina njemačka gradilišta nije bilo moguće zamisliti bez poljskih radnika. No, dok ih je početkom 90-ih godina još bilo oko 60.000, danas je njihov broj pao na nekih 7.000, a taj trend se očito nastavlja… Iscrpnije
Iseljavanje Hrvata iz BiH
Dramatični pad broja Hrvata i nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini se nastavlja. U svojoj izjavi prije nešto više od godinu dana nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić naglasio je da je u Bosni i Hercegovini prije rata bilo 820 tisuća katolika, koji su gotovo svi bili Hrvati, a da ih je tada ostalo samo 446 tisuća. Gdje su završili Hrvati koji su ili protjerani ili napustili BiH? Do svih točnih brojki teško je doći, no iz priloženih podataka i analiza zadnjih godina mogu se djelomično utvrditi neka kretanja. Dakako najveći broj završio je u Hrvatskoj, Njemačkoj, SAD…
Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova, koje je obradio Državni zavod za statistiku u Hrvatsku se npr. 2005. doselilo 8 358 osoba iz Bosne i Hercegovine, koji su činili gotovo 59% svih useljenika, dok je taj broj 2004. iznosio 11 tisuća. Ukupno je u periodu od 1991. do popisa stanovništva 2001. godine u Hrvatsku doselilo 189 039 (91 399 muških, 97 640 ženskih) osoba. Koliko je ovaj broj dramatičan vidi se iz ta brojka za samo jedno desetljeće veća od svih doseljenih Hrvata od 1946. - 1990., koja je iznosila 181 371 osoba.
Što se tiče podataka vezanih za Njemačku, za brojno stanje Hrvata koji potječu iz BiH te š ko je odgovoriti jer odgovarajuće institucije ne prate ove podatke.
Ovdje se javlja i dodatni problem pri utvrđivanju ovog broja, jer većina Hrvata iz BIH uz bosansko-hercegovačko ima i hrvatsko državaljanstvo, odredjeni broj ima dodatno i njemačko, iako to njemački zakon samo iznimno dopusta i sl.
Prema podatcima Središnjeg registara stranaca (Ausländerzentralregister) 30,3% (69 500) svih hrvatskih državljana koji su boravili u Njemačkoj krajem 2005. (228 926) došlo je u periodu 1990. - 2005. Veliki broj njih podrijetlom je iz BiH. Brojne hrvatske katoličke misije imaju više članova iz BiH nego iz Hrvatske.
Izbjegli i prognani Hrvati iz BiH nemogućnošću produzetka boravka u Njemačkoj s hrvatskim državljanstvom bili su u situaciji da svoja prava ostavarivaju preko državljanstva države iz koje potječu.
Krajem 1999. UNHCR registrao je za period od 1996. - 11/1999. povratak 347 418 izbjeglica i prognanika iz Njemačke u BiH 65 737 njih ili 18,92% bili su Hrvati (246 900 Bošnjaci - 71,07%, Srbi 32 046 - 9,22%).
Koliko je svih Hrvata doseljenih za vrijeme rata ostalo u Njemačkoj zasigurno je teško zaključiti. Ako se gleda sveopći broj Hrvata u Njemačkoj onda je on 2006. (227 510) u odnosu na 1993. (153 146) povećan realno za 74 364 osoba. Dodatni problem svemu ovome je i to su se u prvim godinama hrvatske državnosti naši državljani još vodili pod jugoslavenskim statističkim kodom.
Više od 40 000 bosansko-hercegovačkih izbjeglica koji su živjeli u Njemačkoj potražilo je od 1996. - 1999. svoju novu domovinu prije svega u SAD-u (33 005 osoba), Kanadi (4 204) i Australiji (2 988). Prema podatcima U.S. Regugee programa 3.2.2002. godine (na osnovu 8 362 osobe), nacionalna struktura je bila: Bošnjaci 69,01%, Hrvati 17,02%, Srbi 5,9%…).
Nažalost sadašnja ekonomsko-politička situacija, sveopći položaj i pad nataliteta Hrvata u BiH (prof. dr Ante Markotić, stručnjak za demografiju sa Sveučilišta u Mostaru procjenjuje demografski kolaps 2010. godine), ukoliko ne dodje do nekih značajnih poboljšanja, upućuje na to da bi se sadašnji broj mogao još smanjiti, posebno nakon pristupa Hrvatske u EU.
Istraživanje među 550 studenata dvadesetak hrvatskih fakulteta koje je 2005. na temu “Hrvatsko tržište rada u 21. stoljeću” proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar pokazuje da 75 posto studenata razmišlja o odlasku u inozemstvo. Iz ovog istraživanja jasno se vidi kakva je situacija u Hrvatskoj i na osnovu nje može se nažalost zaključiti da je ona medju hrvatskom omladinom u BiH vjerojatno još gora.
Djelovanje određenih svjetskih centara moći (više puta na to ukazivao kardinal Vinko Puljić), uskraćivanjem podrške Zagreba nakon trećesiječanjske promjene vlasti i rascjepkanošću hrvatskog političkog korpusa, umjesto da napokon stane u obranu hrvatske opstojnosti, doprinose ovakvom dramatičnom stanju koje nesumljivo vodi u kataklizmu.
Autor.
Foto: © Phototom - Fotolia.com
- Kakvo mišljenje o njemačkom školskom sustavu ima Jagoda Marinić, ugledna spisateljica, podrijetlom iz Hrvatske, možete pročitati u jednom prilogu na njezinom blogu (njemački).
- Prilog o Jagodi Marinić u Radio Forumu “Pisci govore: Knjiga mog života”
- Intimne refleksije (Prilog iz Vijenca)
- Razgovor: Jagoda Marinić, književnica: Je li ispravan put kojim idemo?
- SWR2, 2.5.2008. : Interview s Jagodom Marinić, (6:27 min.)
Mnogim su Hrvatima u BiH u posljednjih 15-tak godina važniji zakoni u Hrvatskoj ili pak zapadnim zemljama, nego u matičnoj državi BiH. Pa tako i promjene nekog zakona kao npr. zakona o ukidanju dvojnog državljanstva u Njemačkoj mogu izazvati dugoročne negativne posljedice ne samo za dijasporu nego i ovdašnje pučanstvo.
Lijepa naša Hrvatska dobro se brine o (nekim) svojim građanima. Na web stranici povratak.hr može se naći puno zanimljivih informacija. Napravljena je za naše “sugrađane”, koji su po njoj godinama žarili i palili.
Sve je tu odlično izlistano, od povratka imovine, obaveza države, zakona, propisa, nadoknade štete, pa do stambenog zbrinjavanja. Zgodno. A jasno na svim stranicama velikim slovima stoji “Hrvatska je domovina svih njihovih građana”.
O silnoj lovi (preko 420 milijuna eura do 2011. godine) koja se izdvaja iz propračuna za kupnju i novogradnju stanova (4000) nepotrebno je puno govoriti. Zanimljivo bi bilo znati, koliko se izdvaja za povratak ostalih iseljenih Hrvata u inozemstvu, koji bi rado došli nazad u rodni kraj? Jeli iti jedan dobio bar šupu?
Hrvatska nije nikad značajnije pokazala interes za njihov porvatak, naravno osim deklarativnih fraza , koje ne koštaju ništa. Naprotiv, iseljenici s hrvatskom putovnicom su našoj državi uvijek bili dobra krava muzara. Jedan banalan primjer, nova njemačka putovnica košta 59 eura, a hrvatska 110 eura. Ista u zemlji košta 220 kn, tj. cca. 30 eura. Da ne govorim o pomoći za uzdržavanje članova obitelji, koji bi inače “legli” državi na trošak, turistička izdvajanja, indirektne poreze itd.
Praviš nered bivaš nagrađen, napustiš zemlju da tražiš kruh - još te kazne. Tipično hrvatski. Zaista, domaće svjetske sluge sebe uvijek iznova nadmaše. To toliko o “domovini svih njihovih građana”. Nevjerojatno.
P.S. “Proglasite me Srbinom” reče jednom jedan ugledni hrvatski intelektualac, na pitanje kako da mu se oduže za njegove zasluge.
Autor.
Interview: Opet još jedan u nizu praznih bla bla
Pitanje: Kakvu pomoć očekuje od domovine iseljena Hrvatska?
Neven Mimica:
- “Ja se slažem da se održavaju te duhovne i kulturne veze između domovine i Hrvata u inozemstvu. One moraju biti jače nego do sada. Prema tome za očekivati je i nadati se je da će to upravo tako i biti. Nadam se da će neko iz Ministarstva kulture pročitati ove riječi”.
To nam kaže saborski zastupnik Neven Mimica (SDP), predsjednik Odbora za europske integracije. On se “nada”. U prijevodu “piši propalo”.
Isti gosp. je u svojoj kolumni u “Banci“, u svibnju 2004. bio “sklon povjerovati” …
U Hrvatskoj će se ove godine zaposliti više od 8000 stranaca
svibanj 5th, 2008Iz tiska, Uncategorized Komentiraj prviNajviše radnih dozvola strancima, čak 3630, odobreno je u graditeljstvu, slijedi brodogradnja s 1700 te turizam i ugostiteljstvo s 240 odobrenih dozvola
Unatoč velikom broju nezaposlenih, Hrvatska bi se uskoro mogla suočiti s nedostatkom radne snage, pogotovo u nekim sektorima. Manjak nekih struka evidentan je već sada te Vlada svake godine utvrđuje godišnju kvotu radnih dozvola za zapošljavanje stranaca. No, uskoro, ulaskom u Europsku uniju, i to će postati nepotrebno, jer će stranci imati jednake mogućnosti na hrvatskom tržištu rada kao i domaći radnici.
Uzbudljivi su bili za svu djecu, posebno prve godine škole, pa tako i za nas. Išli smo u područnu školu, par kilometara od kuće uz veliko brdo, koje nam je se pričinjavalo još većim, jer smo svi bili sitni i mali.
Nastava je polazila u deset i trideset, pa do negdi jedan poslje podne.
Put bi ponekad trajo i do dva sata, jer nas 5-6 pođi 100 metara, pa stani i raspravljaj o Boga pitaj čemu. I sve tako. Nakon toga sidi na asfalt u ladovinu, koju bi i zmije u vrućim danima iz obližnjeg groblja tražile.
Bilo je tu kojekavih “sprovoda” uginulih ptica, branja gologinja u obližnjem šumarku i otkrivanju nepoznatih sredina. Zimi se obavezno klizaj na velikoj zaleđenoj lokvi na livadi uz cestu, a u povratku kući, ligure bi zamjenili našim tašnama. Za vrime kišnih doba, školska peć nije bila dovoljna, da osuši svu prizeblu dičicu, koja su se oko nje tresući motali.
Ove, kao i svake godine, Hrvati iz brojnih Hrvatskih katoličkih misija iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Francuske… tradicionalno su u svibnju hodočastili u marijansko svetište u Lourdesu, koje ove godine obilježava 150. obljetnicu.
Prema nekim procjenama, sudjelovalo je preko 5.000 osoba. Papa Benedikt XVI svoju posjetu ovom svetištu najavio je za rujan ove godine, gdje će sudjelovati i u večernjoj procesiji svijeća, koja za brojne hodočasnike ostavlja predivan dojam.
Autor.
Vijest: Hrvati hodočastili u Lourdes na 150. obljetnicu ukazanja
Tebi moja svaka bol i svaka radost,
Tebi moja duša, tijelo i sva mladost!
Sve, o sve Ti dariva samotni sirota.
Jutrom i večerom na šetnji u gaju
Kroz granje mi tvoje oči ko zvijezde sjaju,
A metulji, vjetar, stabla, rosa s lista,
O tebi mi tajno zbore Djevo čista.
I kad noću cvijeće otvara usta plava,
Otvara se i duša ko cvijet ubavi,
Pa kroz purpur noći i miris molitava
Mre za tobom. Divna Ružo! Bijela Ljubavi!
(Antun Branko Šimić)
1987: 14 hrvatskih općina s prosjekom od samo 72,57 % jugoslavenskog narodnog dohodka
Situacija u kojoj su se nalazile općine s aposlutno ili relativno većinskim hrvatskim pučanstvom na koncu 1987. godine u bivšoj Jugoslaviji je više nego poražavajuća. Tako je prosjek narodnog dohodka u tekućim cijenama (1077 $) u 14 općina po stanovniku iznosila samo 72,57% jugoslavenskog (1484 $).
Faktura (pre)plaćena
“Danke Deutschland” pjesma koju je Sanja Trumbić pjevala 1992. je mnogima još u sijećanju. Svi smo bili nekako zahvalni njemačkoj državi zbog prizanja, jer smo imali dojam da više nismo sami. Bijaše tu i tamo još par država (jedna mala, ali zlata vrijedna), koje su bile na strani Hrvatske, no većina su bile “nevažne” glede geopolitičkog utjecaja. Prebacivalo se zbog toga Njemačkoj na sve strane. Englezima i Francuzima išla je pjena na usta. Pomoglo nije ništa, bar ne tada.
Tek od 1991. značajnije je se osjetio pristisak Njemačke na Beograd. Ujedinjena Njemačka je počela trenirati strogoću, što su joj mnogi kod kuće zamjerili, prije svega “zeleni” i komunisti iz Istočne Njemačke, koji su toliko “dobroga” učinili za svoju zemlju da im je se raspala.
Naravno, mučila ih je i muka što jedna za drugom komunistička zemlja padaju kao domine kockice. Hvatali su se za slamku, jer su “eto Hrvati surađivali s Hitlerom”. A to da ih se želi pokoriti, istrijebiti ili prognati iz njihove zemlje, nije ih u njihovom bezobrazluku nimalo interesiralo. Sve drugo bi bilo zaista iznenađenje.
Mnogima nije u sijećanju da Hrvatima u Njemačkoj nije bilo tako lako, kako većina to misli.
Politička emigracija je smjela djelovati, a dobrim dijelim je bila pod kontrolom nadzorom službi, čije skraćenice obično imaju samo tri slova, dok im je ona iz “domovine” bila stalno za petama.
Cijelokupna njemačka javnost, s par iznimaka, je bila većinom za održavanje Juge. Gledali su pozivno na njezinu ulogu u podjeljenoj Europi, samoupravljanje, federalizam itd. Površno i neupućeno. Posebno su mediji tu igrali na beogradsku kartu.
Bome biti ozbiljno bolestan, a da nisi privatni pacjent i još ak si naletiš na kakvog otrcanog doktura u Njemačkoj, može biti kobno. Ne samo po zdravlje. A prije toga moraš si proći i opsežnu proceduru, eeehh torturu.
Sve polazi od zakazivanja termina. Nisi reko ni keks (”dobar d..”) već čuješ s druge strane “jesi privatni ili “šugaljević?”, tj. zakonski osiguranik, kako ovdi zovu proleterijat. Ako smuljaš da jesi, imati ćeš kad navratiš uši možda veće nego Duško Dugouško, ili ono bijaše Zekoslav Mrkva?
Ako rekneš istinu, onda si lipo imaš vrimena se za to i psihički pripremiti, tj. dobiješ ga, ako ti upali kec, za koji tjedan, a ako ne, e onda…. nedo Bog nešto ozbiljno.
- Info brošura njemačke Agencije za rad (PDF, 64 stranice, hrvatski/njemački)
- Brušura: Arbeiten in Deutschland und Kroatien, Njemačko mirovinsko osiguranje, hrvatska verzija
- Brušura: Arbeiten in Deutschland und Bosnien-Herzegowina, Njemačko mirovinsko osiguranje, hrvatska verzija
- Informativna brošura za Hrvate izvan domovine (Gospodarstvo, carine, osiguranja, stipendije itd. 88 str. PDF)
Neke središnjo informative emisije u zemlji i šire su već godinama zapravo zgažanje na desetu. Jeftine senzacije, monstruozni zločini, stravične nesreće, pedofilsko-dilersko-bombaško-razbojničko-krijumčarske priče, šokantna ubojstva, samoubojstva, promente nesreće, mućke, krađe, provale i oružane pljačke, su samo jedan izbor senzacijskih priloga medija, koji takvim “vijestima” “informiraju” javnost. Koma!
Nekada je dovoljno samo pročitati ili pogledati, što iste u foršpanu već najavljuju. Iz dana u dan bi čovjek povraćao, kad vidi s koliko elana se ti “novinari” trude, da takve prljave stvari još više naglase i prikažu.
U svim zemljama te pojave nažalost postoje, o tome netreba uopće razmišljati, no masi tih deprimirajućih “vijesti” nije mjesto u takvim emisijama. Osobama, koje stvarno žele da se informiraju o bitnim događajima u zemlji i svijetu, se najvećim dijelom prezentira smeće. Ciljano i svjesno.
U tim redakcijama izgleda sjede osobe, kojima je jedini cilj ljude zatupiti, prikazati društvo gorim nego što jeste i naravno uz to obrnuti lovu. Bože jada!
Autor.
“Ne pričaj s drugima, ne uništavajte nameštaj u vagonu i brodu, ne pij, ne kockaj, peri se, čisti se, obrij se, ošišaj se, ne sudi sam… “ ne, neee to nije izvod iz knjige “Klošarka posla”, “Seljački bonton” ili “Neandertalac za početnike” nego “saveti”, u putnoj ispravi (ne pasošu) “njegovog veličanstva” Petra II iz tridesetih godina.
Kralj je u svojim podanicima očigledno vidio huliganski nastrojenu hordu, nepismene i prljave seljake kojima je još usput preporučio da “u tuđinu polaze vedra lica i da više pitaju i slušaju, a manje da govore” kako tamo stoji, kao da će s korpicom za piknik na izlet u prirodu, a ne ko krtice u mračne američke rudnike ili belgijske topionice.
Vedro im je možda bilo lice samo prije 12 sata teškog grbačenja, i nakon kad su možda saprali svu onu prašinu s njega. A i to je pitanje, jer su se nakon toga odmah umorni ko ćuke svalili u vrući krevet od predhodnika u baraci, sanjajući da će možda jednog dana vedrog lica s kojim dolarom u “ušivenoj, platnenoj i nepromočivoj kesi” doći kući.
Bila su to nezaboravna vrimena u sedamdesetim, puna dragih uspomena i doživljaja. Tako smo imali radijo kojeg je tata donijo još nekih 16 godina prije, kako su nam pričali. Dobro je služio. Imali smo i neke ploče s nepoznatim pjevačima, koje smo tu i tamo ponekad navrćali, ali više prevrtali.
Slušale su se emisije na Radijo Sarajvu “Autobus u pola šest”, izvještaji o uspjehu košarkaške reprezentacije u Manili i kojekakve radio drame par centimetara dalje s desne strane kotačiča gdje je pisalo “Zagreb”.
Mirko Kamenjašević
“Gol, gol,… kurac gol, stativa!!!”
(slijedeća utakmica): “…slobodan udarac sa nekih 35 metara izvodi Bukal… topovski udarac i gol… kurac gol, prečka… sjedi mali pička ti materina, ništa ne vidim.” (6 mjeseci suspenzije)
(Posle toga kad se vratio): “Vahidin Musemić u izglednoj šansi i ništaaa… ali opet Musemić dolazi do lopte, udarac i golman brani, lopta se odbija do Musemića koji upućuje snažan udarac lijevom nogom… prečkaa, Musemić ovaj put glavom i opet je promašio jeb’o mu ja mater smotanu!!!” (2 godine suspenzije)
Kip domovine
U katedralu jedne teške noći,
Uđoh tiho i priđoh do oltara.
Sa zvonika jecahu zvona stara,
Htio sam duši molitvom pomoći.
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
Jedna žena gledaše u daljinu.
Tri su joj boje ovile haljinu,
Prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se, sinko.
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…
Prema podatcima UN-ova Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede i Međuameričke razvojne banke, ako im je vjerovati, približno 150 milijuna radnika emigranata u svijetu šalje svojim najmilijima 300 milijardi dolara godišnje. Tako se u Indiju slije 24,5, Meksiko 24,2, Kinu 21, Filipine 14,6 milijardi dolara itd. U Hrvatsku se doznači 1,4, Srbiju i Crnu Goru 3,6, a Bosnu i Hercegovinu 2,2 milijarde $. Zanimljivo je, kako kažu, da je u Hrvatskoj udio u BDP-u 3,3%, a u BiH 20,3%.
 |
SADRŽAJ
Predgovor ZNACI VREMENA BAŠTINA |
MOSTOVI
Biserka Raukar Plančić Leopold Junek - slikar s dvije domovine
Stanko Stančić Alkemičarka gline svjetskoga glasa
Jagoda Martinčević Kozmopolitski skladatelj nemirna duha
Mladen Vuković Što i kamo s Meštrovićem?
Jerko Ljubetić Odlazak akademika Ernesta Livačića Gazzana
Branka Kalogjera Hrvatska korjenika suvremenog čileanskoga prozaika
Grozdana Cvitan Priče golemih prostora
Željka Lovrenčić Zvijezda hispano-američkoga pjesništva
Jerko Ljubetić Čileanski pisci dominiraju španjolskom Croaticom
U Kölnu održana sjednica predsjedništva Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj
travanj 26th, 2008Dijaspora Komentiraj prviPredsjedništvo Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj (HSKNj), se na svoju redovnu sjednicu ovaj put sastalo u Kölnu. U reprezentativnim prostorijama „Udruge hrvatskih ugostitelja NRW-a“ i srdačnom gostoprimstvu domaćina gospodina Jerke Čuture i Edi Viskovića, predsjedništvo je konstruktivno obradilo točke svojeg opširnog dnevnog reda.
22. travnja - Ponos hrvatske dijaspore u Njemačkoj nisu samo mladi nogometaši nego i mladi glazbenici. U jakoj umjetničkoj konkurenciji osvajaju najveće njemačke koncertne i operne pozornice. U Berlinu su za mnogobrojnu publiku priredili “Blistavu noć klasike”.
Iz godine u godinu sve smo više svjedoci dramatičnog raslojavanja njemačkog društva i porasti siromaštva. A ono je dosegnuto ako neto prihodi padnu ispod 60% prosječnih prihoda stanovništva. 2003. godine ta suma je bila 10.274 € godišnje, odnosno cca. 856 € mjesečno.
HERCEGOVAČKI ZAPISI PETRA MILOŠA
Poslije svega ostaje konstatirati da gastarbajteri, koji su novu građevinsku tehnologiju donijeli u Hercegovinu sa zapada, jedini trpe jedinu manu stiropor fasada, a to je sklonost djetlića da u svojoj dosadi kljuca po zidovima koji tako umilno dobošaju.
“Stranac tamo, stranac ovde”
TV emisija o gastarbajterima preko Drine.
Izvor: B92, 53:23 min.
Statistički podaci govore da je u posljednjih stotinu godina iz Dalmacije iselilo ljudi koliko je danas u njoj stanovnika. Stoga i ne čudi da su mnoga dalmatinska sela opustjela, da su poluprazna, a neka i posve prazna. I u njima više “nit’ zvoni podne, nit’ pivci kukuriču, nit’ volovi riču”, a bogme “nit’ starci kašlju, nit’ djeca plaču”. Dalmatinska sela, posebice ona brdska i planinska, umirala su stoički, a umrla stojećki, nauzgor. Ostala su prazna zbog praznih trbuha… No, sila Boga ne moli, sila zakon mijenja, a kamoli neće selo.
Lassie se nevraća kući
Dok se bavarska paščad u jednom velegradu mogu pohvaliti da imaju svoju “javnu kuhinju”, tj. ustanovu gdje njima (zbog lošeg imovinskog stanja njihovih gazda) pripremaju raznorazna jela, spremaju konzerve i slično, dotle naša moraju paziti da što prije zbrišu kada vide dugu cijev desperadosa.
U društvima poput našeg, nažalost čovjek koji iz bilo kojeg razloga nije u stanju da sam sebe uzdržava još koliko toliko može naći neku pomoć, dotle je psima lutalicama to san da će neko da ih udomi ili prehrani. Reče jednom jedan, da bi se taj problem mogao dobro rješiti ako bi bila premija po glavi od 50KM.
Nije problem u psima, nego u njihovim vlasnicima, koji ih iz raznoraznih razloga napuštaju i rado prepuštaju onima koji bi im odrubili glavu za koju krvavu marku, valjda da i sami u svom jadu bar jednom mogu otići u buregdžinicu, umjesto da svaki dan čekaju u redu na tanku juhicu kod CK ili Caritasa. Radosna im majka jesu poduzetni.
Zaista, njemačka paščad nije svjesna da se njihova sudbina nije o njima toliko poigrala kao s našim, koje ne samo da je ostavio čovjek nego i cijelo društvo. Žalosno. Nekad se stvarno pitam dali mi živimo u Europi.
Autor. Foto: Bojan B.
Priča o obitelji povratnika iz Njemačke u Donju Stubicu i obnovi starog obiteljskog gospodarstva, 30 min., travanj 2008.
|
Izvor: Glas Hrvatske
Početak 80tih. SIV-ova “Stabilizacija”, bolje upućeni znaju što je to (čitaj nestašica). Furali busevi iz good old Germany krcati do zadnjeg.
Ono dođeš na kolodvor, gledaš da te ne “pokupi” tramvaj, koji tuda fura, pusta kolica, prodavači fojercojga vrebaju žrtve, cigani s oderanom ceduljom šuljaju se od jednog do drugog tražeći “svoje”, 55 putnika, najmanje 3x više ispratitelja i isporučitelja pošiljki, 279 torbi, a ono ko tobože dozvoljeno 2 po osobi, 5 Grundig televizora, četvara vrata s razrušene bauštele, 6 prozora, 17 kanta fasadeksa i još koječega, x polovnih bicikla, 88 kutija “Dascha” i “Persila”. Ja mislim da je “Henkelu” tribala najmanje jedna tvornica samo da te buseve popuni, koliko je toga bilo. Nosili naši ko mravi, a morali su, rodbina išće. U nesretnoj Jugi nema pa nema.
Ajde nekako, Boga pitaj kako, sve to stane unutra. A bus, obično neka stara “Setra”. Unutra hodnici krcati, kante za otpad već pola pune, dica nervozna, plaču, deru se, povraćaju. Žene broje, gledaju di su sve stavili prtljagu ili prilistavaju već Arenu (ili Sirenu kako je tamo zvaše). Stariji, tek što su se dofurali uznojeni s terena psuju, prde, smrde, ajme koma!
“Dragi tata i draga mama, mi smo dobro i zdravo tako i vama želimo sve najbolje”. Svako pismo roditeljima u dalekoj Njemačkoj započimaše tim standardnim tekstom. Predodžba o toj zemlji bijaše naravno djetinjasta, da je prelijepa, da je bogata i da je tamo svima dobro. Točno 6 dana putovaše pisma iz Deutschland-a, (osim Božića kad ih pola i ne dođe, posebno ako su bila “debela”) čije smo ime s nekim domaćim nalivperom slovo po slovo s iskrivljenim rukopisom pisali na kuvertu.
Baka sa pletivom u ruci diktirala je tekst i zamišljeno se nekim pogledom u daljinu se mislila, što bi tribali ovaj put da napišemo na list papira s plavim linijama, istrgnut iz uokvirene školske teke. Mace se vrte, traže da ih počeškaš i gledaju da budu što bliže vrućem šporetu.
Većinom su to bile teme vezane za svakidašnje događaje, prije svega koju smo ocjenu u školi iz čega dobili, šta ima u susjedstvu, kakvo nam je vrime itd. A obično se završavalo s frazom “kad će te nam opet opet doći?”.
Integrirati pridošle gastarbajtere u 70tim i 80tim godinama nikome nije bilo na pameti. A niti ni poželjno. Zato su se potrudili političari, mediji, poduzetnici, zapravo cijelo društvo.
Da bi strancima koliko toliko pružili neku informaciju, imali smo tako redovite subotnje naizmjenične emisije “Susjedi u Europi” na drugom programu njemačke televizije ZDF.
Za Talijane se zvaše: “Cordialmente dall’ Italia”, Španjolce “Aqui Espana”, Turke “Türkiye mektubu”, Portugalce “Portugal, minha terra” i Grke “Apo tin Ellada”. Za ostale “(ne)sritnjakoviće”, zbog njihove malobrojnosti, ili nekog xy razloga, izgleda nikog nije bolila glava.
Za Jugose bijaše nadležna TV Zagreb (”Jugoslavijo, dobar dan”). Svakih 14 dana, tu negdje od davne 1972., uputiše nam “pozdrav” iz domovine, prezentiraše folklor i puno kojekavih nevažnih vijesti. Zgodna Helga Vlahović i pendantni Drago Čulina kao voditelji, ostadoše mnogima pojam i uspomena na inače popriličnu medijsku (TV) izolaciju.
Šarmantna Šibenka poput Jennifer Lopez
FRANKFURT- Lijepa Šibenka Jadranka Čelik - Škugor poznata radijska voditeljica u Njemačkoj slovi za damu s puno stila. Svojim novim imidžom, krasnim crnim šeširom i osmjehom s kojim neodoljivo podsjeća na Jennifer Lopez , izmamila je radoznale poglede brojnih gostiju «Hrvatske noći» u Ballsporthalle. Simpatična Jadranka, kojoj Nijemci tepaju od milja Jadranka i pomalo čvrsto izgovaraju ime mora sa čije obale voditeljica dolazi , svojim glasom u radijskim emisijama oduševljava brojne slušatelje poznatog radija FFH.
Godine 1973., kada je donešena zabrana slobodnog dolaska, ukupan broj stranaca u Njemačkoj iznosio je 2.345.000
Prema zemljama porijekla taj broj je:
- Turska 528.000
- Jugoslavija 446.000
- Italija 409.000
- Grčka 268.000
- Španjolska 179.000
- Portugal 69.000
- Maroko 15.000
- Tunis 11.000
Promoviranje dvije nove zbirke pjesama Marije Matijašević
travanj 16th, 2008Iz tiska, Publikacije Komentiraj prviU prostorijama Zavičajnog kluba “Brođani” priređena je promocija dviju novih zbirku pjesama berlinske pjesnikinje Marije Matijašević.
Ljubitelji stiha i lijepe riječi, ovom su prigodom čuli neke od stihova iz knjige pod naslovom “Stružec, selo moje” kao i iz posljednje, pete po redu zbirke pjesama nazvane “Sve moje radosti”. Marija Matijašević je rođena u selu Stružec kraj Popovače. U Berlinu je aktivistica u brojnim hrvatskim društvima i udrugama.
Marko Grgičević, humorist, o svojim zapažanjima hrvatske svakidašnjosti.
Kako se zovu
Uistinu, kako se oni zovu
za malo ne kazah: ljudi
što pokradoše veliku lovu
a još im niko ne sudi?
Oni što sve pred sobom gaze
a svita ih baš svugdje prati,
oni što ih svi maze, paze,
ni na sjenu im ne smiješ stati.
Kako zvati one bez duše što kad
kažu da je Hrvatska za njih stvorena
pa istinu u njoj guše
i pravdu čupaju iz korjena.
Zaljubljeni u Hrvatsku
kako sada stoje stvari,
i od Romea i Julije
veći su tragičari!
Umirovljenici naroda mog,
nisam vas pozvao često,
ali sada i sami vidite
KONTEJNER JE ZBORNO MJESTO.
Muvatori
Misli Hrvat u Europu ući,
u modernom kicoškom odijelu
A u poslu, moralu, poštenju,
zadržati MUVATORSKU felu!
Razum
Toliko se Haaškim optužnicama
zvecka,
da Hrvati silaze s uma,
jer se zbog tolikog zveckanja,
ne čuje ni glas razuma.
Demokracija
I pored ove skupoće,
u nas demokratska klima:
svatko kaže što hoće.
a jede što ima.
1. Ajkula
2. Drakula
3. Delfin
4. Nindža kornjača
5. Dinosaurus
6. Zec
7. Buba švaba
8. Miau-miau
Pitate se što je to? 8 domaćih životinja, reći će jedan mladi dječak s one strane Drine.
Pa nek´neko rekne da današnja omladina nema pojma o životu :)))
Glazbeno natjecanje u pjevanju “Mikrofon je vaš”, osobiti je doprinos hrvatskoj glazbi i kulturnoj sceni. Hrvatska katolička zajednica “Sveti Petar i Pavao” u Ludwigsburgu broji oko 1500 članova. S drugim katoličkim zajednicama u okruženju Bietigheim-Bissingen, Vaihingen/Enz, Illingen i Korntal čine zajedno 4500 članova.
Pod nazivom “Mikrofon je vaš” pozvani su svi sudionici od 14. godine na dalje, koji mogu pjevati na hrvatskom jeziku. Natjecanje će se održati 14.6.2008. u Bürgersaalu u Tammu (blizu Ludwigsburga). Voditelji večeri su Slavica Novosel i Martin Miletić. Ulaz od 18 sati - početak 19 sati.
Hrvatska katolička zajednica “Sveti Petar i Pavao” iz Ludwigsburga, želi pjevačkim talentima dati priliku da se predstave na profesionalnoj pozornici. “Vjerujemo da se tu kriju mnogi talenti, koje treba podržati” citira Fra Jozo.
Žiri je sastavljen od iskusnih glazbenika koji će svojim ocjenama uz prigodne nagrade izabrati najbolje. Pobjednicima prvog, drugog i trećeg mjesta čekaju ove godine atraktivne nagrade.
Rezultati 2007.
Mikrofon je vaš - 1. mjesto, Karmen Kočila
Mikrofon je vaš - 2. mjesto, Natalia Mihaljević
Mikrofon je vaš - 3. mjesto, Branimir Hinić
Govori: Anton Šuljić, cca. 4 min.
|
Kad treba organizirati koncerte, proslavu, slavlje, koji su dakako isto bitni, Hrvati su doista spretni i sposobni. No, kad treba pripremiti neku kulturnu manifestaciju (čast izuzetcima), izložbu, promociju knjige ili slično, to bome neide tako dobro.
Inače, što se tiče čitanja knjige, naš narod ovdje malo drži do toga. To se recimo dobro vidi u javnim knjižnicama većih gradova, gdje se mogu kod nekih i knjige na hrvatskom iznajmiti. Ili recimo na važnijim sajmovima knjiga. Jad i čemer, tu i tamo neki domaći zalutali pustinjak u potrazi za nekim novim izdanjem, masa ni da poviri. Slična situacija je i s organizacijom istih, koja iz godine u godinu ne pravi nikakav pomak. Više manje iste face, sve se nekako, čini mi se, svodi samo na formalnu prisutnost. Žalosno.
Glavni razlog kulturne zaostalosti je, da najveći dio pučanstva ima relativno slabu školsku naobrazbu. Nešto bolja situacija je dakako kod druge, a i u međuvremenu treće generacije, ukoliko asimilacija nije već uzela svoj danak u krvi. Bilo kako bilo, situacija nije nikako za pohvalu.
Kratki film o mladom i uglednom pijanisti i skladatelju Antoniu Macanu (19), rođenom u Frankfurtu. Antonijev otac Ante Macan, podrijetlom iz Sinja, hrvatski gastarbajter šezdesetih a danas uspješni njemački poduzetnik, stvorio je svojim mukotrpnim radom obiteljske prilike u kojima Antonio ima odlične uvjete za glazbeno obrazovanje i stvaranje….>>>
Brojne Hrvatske katoličke misije u svijetu, pa i u Njemačkoj oduvijek su obavezu čuvanja i njegovanja, prije svega izvornog narodnog folklora, ozbiljno shvatile.
Ovaj vikend po 17. put u Heusenstammu održan je “Hrvatski folklorni festival” na kojem je učestvovalo 27 skupina iz svih krajeva Njemačke.
U šestosatnom programu mogao se vidjeti mladenački zanos u izvedbi baranjskih, podravskih, hercegovačkih, posavskih, vrličkih, slavonskih i drugih plesova.
Najveći dio te djece i omladine rođen je izvan svoje domovine, no elan kojim oni zrače ulijeva nadu, da ta generacija, zbog sve prisutnije asimilacije, nije izgubljena.
Okosnica susreta bila je u znaku jednog lijepog biblijskog odlomaka:
“Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citrom nega ga slave!”
Jer Jahve ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležajeva svojih!
Neka im pohvale Božje budu u ustima.”
(Ps 149, 3-6a)
Slijedeći susret nadarenih folkloraša planiran je za veljaču 2009. godine.
Na stranici od WDR-a možete pročitati utiske novinara Nilsa Neuberta i poslušati njegov tonski zapis kao i zapis o pripremama folklorne skupine iz Kölna (na njemačkom).
…………………………………………………………………………
Video s Folkorijade 1 | Video 2 | Video 3
Fotografije s “Hrvatske noći” u Frankfurtu
…………………………………………………………………………
Autor. 13.4.2008.
Izvrsni poljski satiričar Stanisław Jerzy Lec jednom reče: “Kad se rodim drugi put, unijeti ću se pod pogrešnim imenom”. Isto tako, a možda i više zaželiše si se vjerojatno i mnogi naši ljudi, posebno iz prve generacije.
Svećenik fra Jozo Župić u svojoj knjizi “Glas iz tuđine”, dokumentirao je za vrijeme svog službovanja u Berlinu prije par godina, brojne gastarbajterske životne sudbine. Naporan rad, teške muke, otuđenost, doživljeni rasizam, izgubljenost, a često puta i nesnalažljivost, zajednički je nazivnik mnogima.
U knjizi možemo susresti svakakvih, pa i dosta smiješnih događaja. Tako imamo djevojku koja ide u Njemačku s vlakom, a da nezna u koji će grad, čak je to uopće puno i ne zanima, moglo bi se reći. Potom gospodina, koji je već 25 godina na boravku i radu, a da nezna niti jednu riječ jezika zemlje u koju je došao. Zatim, lutanja po gradu jednog dotičnog, jer je plakat u ulici u kojoj je živio, a bio njegov orjentir, zamjenjen drugim… itd. Snalažljivost nekima bijaše pozitivna osobina, a nekima više nego noćna mora.
Kakve su sve katastrofalne uvjete prošli brojni gastarbajteri, vrlo dobro je opisao i poznati njemački novinar Hans-Günter Wallraff u svojoj knjizi “Ganz unten”, gdje je kao Turčin „Ali Levent Sinirlioglu“ proveo 2 godine u brojnim poduzećima radeći najteže i najprljavije poslove.
Ipak, i nakon svih problema, jada i gorčina, većinu marljivih ljudi vodila je nada za bolju i sretniju budućnost, kao da su si imali na umu još jednu divnu Jerzyjevu izreku “Niti jedna sol zemlje ima sladak život”.
Autor.
Prema zadnjim dostupnim podatcima njemačkog Statističkog ureda iz Wiesbadena broj hrvatskih državljana u Njemačkoj 31.12.2007. godine iznosio je 225.309 tj. 3,1% svih stranaca. U odnosu na predhodnu godinu smanjen je za 2.201. U braku se nalazi 72.226 osoba, od tog broja 16.659 je s jednom/jednim njemačkim državljaninom, dok ih 113.604 navedeno kao neoženjen/neudana. 12.968 živi rastavljeno, a 5.870 je udovac/udovica.
21,8% svih Hrvata rođeno je u Njemačkoj, tj. 49.117. Kod muških ta je kvota 22,6%, a kod ženskih 21,1%.
Prosječna starost iznosila je 43,9 godine, a dužina boravka s 26,2 godine je jedna među najvećom među strancima. Broj Hrvata je prema Hrvatskim katoličkim misijama daleko veći i iznosi najmanje 310.000 tisuća.
Iz BiH-e se u Njemačkoj nalazi 158.158 osoba (2006.: 157.094). Među njima je također jedan dio Hrvata. Prosječna starost građana BiH-e je manja (38,3), a dužina boravka od 19 god. također je ispod hrvatskog prosjeka, a nešto je malo veća od prosjeka svih stranaca (17,7 god.). Ukupan broj stranaca prošle godine iznosio je 7.284.521, tj. 8,85% svih stanovnika Njemačke.
Autor. Izvor: Statistisches Bundesamt Deutschland 2008.
Dolari, franci i marke dođoše - kosti, mladost i narod odoše
travanj 11th, 2008Kutija uspomena, Pisma 1 KomentarLivnjaci, Duvnjaci, Bosanci, Dalmatinci, Hercegovci, Slavonci i ostali domoljubi, otisnuše se nam se već više od 100 godina u bili svit, pečalbu, iz svoje oskudice u potrazi za boljim životom. U srcu i duši Hrvati, na papiru Austrougari, po zanimanju seljaci i radnici, a svi s jednim ciljem - otrgnuti se neimaštini. Al´ su to nekad bila gadna vremena. I politič