Referendum za povratak ptica selica

Stajalište Komentiraj prvi

Švicarci su si u zadnje vrijeme stvorili dosta novih “prijatelja”. Prvi su Libijci koji bi ih zbog afere s Gadafijevim sinom najradije rasparčali, zatim muslimani čiji minareti tamo neće dugo ugledati zračni prostor, da bi uslijedili bogati Nijemci odgorčeni otkrićem koje je usljedilo nakon nestanka tajnih bankarskih podataka (1500 osoba) za što će kradljivcu njemačka država izdvojiti 2,5 milijuna eura u nadi da će od naplate kazni i neplaćenih poreza zaradit 100 milijuna eura. Njima vlastite banke nisu bile “sigurne” te su navodno od Züricha, Basela pa do Ženeve “za svaki slučaj” parkirali 175 milijarda eura. Za ostatak od 310 milijarada brinu se ostali susjedi i zemlje za koje malo tko zna gdje se na karti svijeta nalaze. Mnogi od ogorčenih štedišta već sada loše spavaju a uskoro bi mogli biti i neželjeno probuđeni u sitne sate jer su radije pomagali alpsku zemlju nego svoju vlastitu. Ova situacija dovodi i samu Švicarsku u ne baš lagodan položaj, jer je u očima mnogih okupljalište sumljivog kapitala. Stanovnici ove male, ali bogate zemlje poznati su po svojim brojnim referendumima, odnosno direktnom demokracijom. Prije ili kasnije nebi čudilo ako bi se najavio i referendum protiv zabrane davanja pravne pomoći za informacije dobivene ilegalnom trgovinom. No, i bez toga  njihovi vlastodržci su najavili da to  (sad zasad) neće učiniti. Ali s referendumom bi vjerojatno bili ojačani u svojim pozicijama. Nakon toga mogao bi uslijediti referendum za davanje azila “ugroženim” štedišama, referendum za smrtnu kaznu (à la pijani Wilhelm Tell) osobama koje odaju bankarske tajne, te referendum da se smiju praviti minareti ako iz zemalja s turbanom pristignu nove stotine milijarda dolara. Tako bi Švicarska možda mogla povratiti poljuljani ugled i što je najvažnije lovu koju u zadnje vrijeme sreću samo ptice selice.

Autor.

Hrvati u Njemačkoj – Život, rad, kultura i povratak

Gost članak / komentar Komentiraj prvi

Piše: Edi Zelić

Rasutost hrvatskog naroda po čitavom svijetu često je citiran, ali rijetko, ili barem nedovoljno, istražen fenomen hrvatskoga društva. Najveći valovi iseljenja Hrvata zbili su se tijekom dvadesetoga stoljeća, a pogotovo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Iako su mnogi Hrvati otišli u udaljene Sjedinjene države, Kanadu, Australiju i Novi Zeland, većina ih se ipak naselila u domovini bližim zemljama poput Austrije, Švicarske, Nizozemske i Njemačke. Iscrpnije

Nove hrvatske online novine iz Berlina

Dojčland Komentiraj prvi

U Berlinu su pokrenute online novine Hrvatski glas Berlin. Uz Božju pomoć, a i zahvaljujući nesebičnoj podršci ing. Željka Klindžića iz Slavonskoga Broda, ovaj portal je ugledao svjetlo dana, kaže Sonja Breljak, izdavač i glavna urednica. Kao dopisnica raznih hrvatskih medija prisustvovala sam brojnim događajima, pratila brojne aktivnosti Hrvata u Berlinu. Iscrpnije

EU daje, Hrvatska uzima

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Ponašanje Hrvatske prema Hrvatima u BiH u dosta slučajeva podsjeća na postkolonijalizam nekadašnjih ali i današnjih velesila. Ovakva protunacionalna i izdajnička politika na snazi je više od jednog desetljeća i s vremenom na vrijeme opetovano uzbuđuje duhove, što smo mogli zapaziti nakon najave da će Hrvatima u BiH biti ukinuto dvojno prebivalište. Svim civiliziranim i uređenim narodima i državama, a posebno onim čiji je broj stanovnika mali i koji se bore s padom nataliteta, u interesu je jačanje nacionalnog korpusa, brojnosti i proširivanju vlastitih interesa, a ne sužavanju prava i zabijanju klinova u vlastito tijelo.

Onima kojima su prodiljne naknade, dječiji doplatak ili na primjer pomoć za nezaposlene Hrvata iz BiH s prebivalištem u Hrvatskoj, bitnije od njihove opstojnosti, pa makar i one brojčane u zemlji iz koje potječu, mjesto nije da upravljaju lokalnom zajednicom a kamoli državom. Isti ti koji su sve rasprodali, pokrali, izdali i uništili, odjednom se ko tobože brinu za interese naroda, a sami (preko granice) potkradaju svoje zemljake (primjer Buškog jezera), kojima to prebacivaju.

“Kupujete hrvatsko”, jačajte hrvatska poduzeća i osiguravajte njihovim djelatnicima radna mjesta i blagostanje, plaćajte indirektno poreze, a ni slučajno ne tražite prava, poruka ja koju službeni Zagreb šalje svojim državaljanima s onu strane istočne granice. Hrvatska je i u 2009. bila najvažniji vanjskotrgovinski partner Bosne i Hercegovine. Te godine u BiH izvezeno je robe i usluga u vrijednosti od 948 milijuna eura, a iz nje uvezeno za oko 482 milijuna eura. Doduše nisu samo Hrvati u BiH jedini potrošači, no bez njih bi ova brojka za Hrvatsku bila sasvim drugačija, odnosno nepovoljnija.

Moderni kolonizatori naravno da kroz razne pomoći potpomažu svoje (bivše) kolonije od kojih su se okoristili ili to još uvijek čine. Koji novčić za Crkvu, školstvo ili “opanke” kako je to posprdno nedavno nazvao  jedan dnevnik, valjda će se uvijek naći. Ali i prigovoriti. Tako se vodi briga o narodu koji svakom služi a ne samom sebi.

Ulaskom Hrvatske u EU Hrvati nastanjeni tamo i dalje će zadržati dvojno prebivalište, a to su zapravo uvijek i imali, a uz to će dodatno dobiti i pogodnost aktivnog i pasivnog biračkog prava na lokalnim/komunalnim izborima u zemlji u kojoj žive. Uvijet je da su prijavljeni 3 mjeseca, odnosno 6 ako se kandidati u mjestu boravka. Ista prava dobiti će i stranci koji žive u Hrvatskoj, dok će i dalje imati mogućnost da biraju na recimo parlamentarnim izborima u svojoj domovini, što je kod nekih zemalja dopisnim putem dosta dobro rješeno. Pitanje socijalnih naknada također je uređeno, ali one variraju ovisno od države.

EU proširiva prava svojim građanima, a Hrvatska svojim sužava. Istina, imamo Hrvatsku, ali bijednu, nedoraslu i podanički nadstrojenu, čijim gospodarima moći nije u interesu njezina stabilnost nego slabljenje i koloniziranje same sebe.

Autor.

Domovinski dvobroj Žive zajednice

Iz medija Komentiraj prvi

Iz tiska je izišao dvobroj Žive zajednice, mjesečnika hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, za siječanj i veljaču. Po prvi put od njezina objavljivanja, od 1978. godine, od ovog broja mjesečnik se tiska u domovini, u tiskari „Denona d.o.o» i to cijeli u boji. Iscrpnije

Strah od zavičaja

Dijaspora Komentiraj prvi

Doći ću ti o Božiću mala, ako Švabe dadnu ofentala. Te su stihove gangali hercegovački gastarbajteri šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su masovno krenuli na zapad. ‘Ofental’ je zapravo Aufenthal, što znači pravo boravka u Njemačkoj. Iscrpnije

U prvu brzinu ili možda opet u rikverc?

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Ivo Josipović

Novi, budući predsjednik, po nekima Mesić II, čija bi ne pobjeda, s obzirom na okolnosti bila prava senzacija, imati će vremena da dokaže jeli u istinu to ili nije. Medijskom potporom ovog do skora nepoznatog SDP-ovog kandidata, još davno se znalo da će se bez problema plasirati u drugi krug. Dodatnu podršku ponudio mu je i konkurentski HDZ rascjepkanošću svojih kandidata, od kojih su neki jedva dočekali svojih pet minuta, davši time do znanja stranci iz koje dolaze, da je ne šljive ni 1%. “Reinkanirani” Ivo se također pobrinuo da svoju bivšu stranku i mnoge birače napravi za budala, što mu mnogi od ljetos nisu zaboravili. Nisu samo HDZ kandidati i “nesretni” Ivo krivi, nego i politika te stranke. Sam Bog zna gdje je njihovim aferama kraj.

Jedna od prvih izjava Josipovića je bila da će nakon pet godina napraviti reprizu. Doima se smješno, jer još nije usljedila ni inauguracija, a isti sanja drugi mandat.Hoće li on stvarno učiniti Hrvatsku boljom nego što jeste i Hrvatima u BiH barem na verbalnoj razini pomoći i podržati njihove legitimne zahtjeve, ili će biti samo predsjednik “crvenih”, vrijeme će pokazati.

Milan Bandić

Dojučerašnji SDP-ov igrač - Milan Bandić, dugogodišnji gradonačelnik Zagreba, čim je objavio svoju kandidaturu i bio izbačen iz stranke, odjednom je od lijevčarskih medija postao čoban, primitivac, čovjek upleten u razne afere i osoba nad kojoj se vršila hajka. Pitanje je samo zašto je isti godinama bio toleriran i nije bio tada kao sada javno prozivan, ako je takav kakvog se smatra. Zašto kulturni i obrazovani Zagreb nije imao dostojnog kandidata? Bez obzira što je tu točno, na vidjelo je izašlo jedno - dvoličnost. Toj stranci, kao i HDZ-u, a i mnogim drugim strankama, borba protiv kriminala i korupcije u većini slučajeva postaje samo onda interesantna ako se ne radi o vlastitom kandidatu. Potrpavalo se gdje se stiglo, da bi po potrebi sve bilo aktivirano. To toliko o vjerodostojnosti. Sam Bandić je pogrješio svojom kandidaturom. Na vidjelo je izašla sva njegova nekompetentnost, smućenost i ranjivost, jer mu stranka više ne drži zaleđe. U narednom periodu glavna preokupacija mogla bi mu biti stvaranje ili sudjelovanje u nekoj novoj socijaldemokratskoj stranci i briga oko eventualnih kazenih prijava. Račun sigurno neće izostati.

Milan Bandić i glasači u BiH

Većina glasača iz BIH svoj je glas (94,28%) dala Bandiću. No, i bez obzira na uvjerljivu pobjedu  Josipovića, stječe se dojam da je se u nekih Hrvata, koji se s tim nikako ne mogu pomiriti s Bandićevim ishodom prije svega u BiH,  opet aktivirao gen “zloćudni Hercegovac”. Ali, kad u Istri glasa 83,37%, Varaždinskoj (80,12%) ili Međimurskoj županiji 80,08% za Josipovića onda naravno nije riječ o jednoumlju, nego o demokratskoj volji birača. Jedna važna stvar se tu zaboravlja. Razlozi su višeslojni. A to je nerješeno nacionalno pitanje Hrvata u BiH i odnos Zagreba zadnjih deset godina prema njima. Svaki kandidat iz bilo koje stranke koji bi ugledom i funkcijom istinski stao u obranu interesa Hrvatskog naroda u BiH dobio bih od njih podršku. Uz to još su prisutna gorka iskustva s Stjepanom Mesićem koji je mnogo truda uložio u ocrnjavanju tamošnjih Hrvata, umjesto da ih zaštiti što mu je bila predsjednička, odnosno ustavna dužnost. Glas za Bandića je bio prije svega glas protesta. Isti je se i sam na početku kampanje nejasno očitovao glede trećeg entiteta, da bi tek nakon izvjesnog vremena shvatio da je to nedovoljno. Uobičajni animozitet SDP-a prema Hrvatima u BiH i dijaspori također je igrao određenu ulogu.

Glasovanje Hrvata izvan Hrvatske

Ako se izuzme BiH gdje su do sadašnjih izbora zadnjih godina sve manje Hrvata izlazilo na izbore, odaziv dijaspore je marginalan i nikako ne predstavlja značajniji faktor. U brojkama to znači 16.085 glasova tj. 0,71%. Po svemu sudeći i ovih par tisuća glasova biti će s vremenom na meti ljevičarsko-liberalnih snaga koje je pobjeda Josipovića osnažila, pa ako isti na slijedećim parlamentranim izborima dođu na vlast, neće čuditi ako bude lansirana ponovna hajka à la “ne plaćaju porez”. Ovakav cenzus prisutan je samo u nezrelim državama i zapravo je kršenje vlastitog Ustava koji svim državljanima garanatira pravo glasa. Opet me to posjeti na dvoličnost kao u primjeru gradonačelnika, pa “odmetnika” Bandića. Osim toga, dijaspora je zbog prošlosti uvijek bila ne naklonjena lijevim kandidatima ili strankama. Ni “desničari” se ne mogu pohvaliti da su puno toga za nju učinili, dopisno glasovanje nikad nije uvedeno, a saborski zastupnici koji su je “zastupali” samo su bacali sjenu i služili kao poslušni stranački pijuni. Nije isključeno da oni koji bi ukinuli legitimno pravo glasovanja dijaspore nebi samo na tome stali. Kod tog pitanja (glasovanje) se naravno skoro nikad ne spominje kako su zapadne zemlje rješili tu stvar, jer im naravno to ne ide u prilog. A hoćemo na Zapad - to je parola.

Sva ova zbivanja oko izbora pokazala su koliko je Hrvatska zaglibila i da je krajnje vrijeme da se oformi nova snažna hrvatska domoljubna stranka centra ili desnog centra koja će okupiti sve ne istrošene kadrove i raščistiti pojave u društvu koje su kao tumor zahvatile napaćenu zemlju.

Autor.

Tko se boji dijaspore?

Stajalište Komentiraj prvi

Autor: Dr.sc.Siniša Kušić

Povremeno se u Hrvatskoj, a naročito pred izbore, javljaju neke osobe ili političke organizacije tražeći da RH promijeni zakon o biračima sa ciljem da se Hrvatima u izvandomovinstvu oduzme pravo glasovanja. Iscrpnije

Vukovi nikad siti, a ovce i dalje samo bleje

Stajalište - Hrvatska Comments Off

Isus je svoje suvremenike upozorio da se čuvaju lažnih proroka, pa im je poručio »Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati« (Mt 7, 16). Ta kratka ali jasna rečenica nosi u sebi toliku snagu i jedino je pravo mjerilo kako razlučiti grabežljive vukove od nevinih ovaca. A vukova je u Hrvata i previše. Rijetko se jasno izjasne da su to, pa većinom nastupaju maskirano. Besprekidno pričaju bajke o nekoj boljoj i svjetlijoj budućnosti, gospodarskom prospreritetu i drugim mitovima koje proizvoljno plasiraju da maskiraju proždrljivost, pohlepu i bezobzirnost. Plodovi su naravno i slijepcima “vidljivi”, no stječe se dojam da je narod malaksao, iscrpljen, duhovno i moralno istrošen. A kako i nebi, godinama je birao jednu opciju, pa drugu, a možda i neku treću, da bi s vremenom shvatio da tu zapravo nema skoro nikakve razlike. Vuk je vuk, bio on siv, bijel ili crn.

Hrvatski vukovi su dobro organizirani. Postoje dva velika čopora i više manjih koji im se po potrebi pridruže u zajedničkom lovu. I najniži vuk u zapovijednom lancu - omega je sit, a mladunčad su mu za najmanje četri koljena osigurana plijenom. Kako i nebi, sposobni su, imaju dobre očnjake, a i režanje su dobro savladali. To su ih naučili njihovi roditelji, iskusni vukovi koji su deseteljećima imali svoj teritorij u kojima ovce nisu smjele ni beknuti. Silom prilika shvatili su da to danas nije održljivo, pa su se prilagodili, i to uspješno. Njihov dobro razvijeni miris im je pri tome dobro poslužio. Prvo što su uradili je da su promjenili taktiku i preobukli se u svoju žrtvu. Današnji vukovi se ne sporazumijevaju govorom tijela, mirisom ili zvukovima, nego jezikom ovaca. Ali svoj djelokug i dalje obilježavaju urinom i izmetom. Domaći vukovi žive u svakom staništu koje im pruža dobar zaklon što mogu zahvaliti dobro ustrojenoj organizaciji i zapovijednom lancu. Suprotno vučijoj naravi naši vukovi svoj plijen često prepuštaju  i drugim čoporima, pogotovo onim čije zavijanje je im i samim ne sasvim razumljivo. A ti su brzo shvatili da je dobrog mesa u izobilju pa love sve što stignu.

Populacija vukova iz godine u godinu je veća, mada službena izvješća govore o njihovoj navodnoj ugroženosti. Hrvatski vukovi s svojim kolegama iz obližnjih šuma veselo mahaju repom jer naše ovce još uvijek misle da su im oni pravi pastiri. Isus, koji za sebe reče da je vrata ovcama (Iv 10,7) u prispodobi o izgubljenoj ovci naglasi, da bi se čovjek koji je imao sto ovaca više radovao onoj jednoj izgubljenoj koju bi našao nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale (Mt 18, 12-14). A zalutale ovce u hrvatsko stado izgleda jedino još On može povratiti. Zamolimo Ga da to učini!

Autor.

Opet Ivo

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Hrvati su se “usrećili”. 10.1.2010. prema neslužbenim rezultatima s  60,29% glasova (poraženi Milan Bandić osvojio je 39,71%) izabrali su novog predsjednika - Ivu Josipovića. Slučajnost? Nikako. Osoba koju do prije par mjeseci skoro nitko nije poznavao uspjela je, zahvaljujući prije svega medijskoj podršci, osvojiti mjesto na Pantovčaku koje uskoro napušta Stjepan Mesić. Dovoljno je bilo u predizborno vrijeme pogledati samo informativne emisije hrvatskih televizija koje su SDP-ovog kandidata uvijek stavljale u prvi plan, pa bi samo naivni zamislili da isti neće osvojiti drugi krug i time više manje i konačnu pobjedu.

Svi lijevičarski mediji su puhali u istu trubu, uključujući naravno Kajina i Pusićku, koji su samo služili kao dekoracija, nebitno o tome koje su stvarne prednosti kandidata. Naravno da ni Mesić nije propustio priliku da se izjasni za kojeg je nasljednika. Ostvarilo se ono što je od počeka bilo poznato. Neki HDZ-ovi kandidati su se razletili svaki za svoj račun, a za uzvrat su dobili nogu, dok je Bandić, koji je isto tako završio, postao cilj meta svojih nekadašnjih stranačkih kolega koji su naravno godinama šutjeli o navodno preko 300 kaznenih prijava protiv njega, da bi, kad ih je napustio, bio proklinjan i ocrnjen gdje se god to stiglo. Mnogo to govori o samoj stranci i njihovom pristupu  kriminalu i korupciji. Josipovića nije izabrao samo lijevi blok nego i nesposobnost HDZ-a da upravlja zemljom. Situacija s drugim Ivom je pokazala da ta stranka ima prije svega posla sama s sobom. Sve i da je imala dostojnog kandidata stvar najvjerojatnje nebi prošla.

I da ne zaboravimo, dijaspora je odlučila ishod rezultata. Naravno u podmetnutim člancima nekih listova koji svjesno izvršavaju svoju dužnost nadređenih im vlasnika. Kad dođu slijedeći izbori, bilo oni predsjednički ili parlamentarni, trebati će se prisjetiti takvih naslova i lansiranih laži.

Gospodin Josipović je obećao, a to ćemo dobro zapamtiti, da će se zalagat za ravnopravnost svih u BiH, i da se neće u unutarnje stvari mješati. Mada je jedno bez drugog teško zamislivo i zvuči previše općenito, jer dotični nije predsjednik “svih” nego samo Hrvata, vrijeme će najbolje pokazati koliko je mislio ozbiljno, ili se samo radilo o uobičajnim floskulama. A zalaganje nije nikakav dobrotvorni čin nego ustavna dužnost!

Deset godina nakon Mesićvog lutanja, Ivo Josipović je dobio priliku da, predsjedničku mu dužnost, može bolje i sposobnije obaviti. S obzirom da je već najavio da će zacrveniti Hrvatsku, vjerovati u neke iskrene namjere je kao pogledati Dnevnik a ne steći dojam da ti netko nešto uporno pokušava naturiti. Naravno demokracija, ali nažalost balkanska i odvratna.

Može li prosječan hrvatski građanin biti sretan nakon ovog izbora? Zasigurno ne, jer ne izlazak skoro 50% glasača je pljuska kandidatima i iskaz nepovjerenja da se mogu dogoditi značajnije promjene. Većini je dosta manipulacija, korupcije i afera stranaka i njihovih (bivših također) dužnosnika koji su kod njih izgubili kredibilitet i svojim ne odazivom na biračka mjesta se jasno izjasnili za kojeg su kandidata “glasovali”.

Autor.

Rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug

Polovica zaposlenih Nijemaca zarađuje manje nego prije 20 godina

Dojčland Komentiraj prvi

Rezultati studije pokazuju da u svakom drugom od 100 najčešćih zanimanja u Njemačkoj zaposleni zarađuju manje nego prije 20 godina. Iscrpnije

Hoćete li im opet povjerovati?

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

10 godina nakon Tuđmanove smrti zemlja koju je ostavio prvi hrvatski predsjednik sasvim je drugačija. Iako su ga mnogi smatrali despotom, što se posebno odnosi na one snage kojima stvaranje Hrvatske povjesno nije išlo u prilog, tek je danas jasno vidiljiva razlika između njega i vicmahera koji se svim silama trudio da od zemlje u kojoj je izabran za predsjednika upravo to od nje i napravi. Tuđmana su mnogi kritizirali, posebno stranci, ali prije svega zato što ih nije slušao kako su inače navikli kad se radi o malim zemljama ili onima koji su to tek postali. Pokušao je da bar u nekim domenama stvori zemlju koja nije, kao ova današnja, ovisna o svemu i svačemu i koju danas može ucjenjivati svaka veća zapadna banka ili multinacionalna kompanija, da ne govorimo o državama ili vladama.

Stranke koje su vladale poslje njega “izvrsno” su obavile svoj zadatak. Trudile su se svim silama da podanički ližu stražnjicu svima koji su se ponudili, a koji su im za uzvrat obećali podršku i štošta drugog. Bitno je bilo osakatiti Hrvatsku, prikazati je kao primitivnu, ne doraslu da upravlja  sama sobom, njezine branitelje i generale prikazati kao zločince i naravno sve rasprodati od vrijednosti, posebice nacionalne. Takvi danas izvlače milijarde godišnjih dobitaka koji većinom završe u njihovim matičnim zemljama. Isprobani neokolonijalizam pod motom globalizacije i slobodne trgovine.

Naravno da ni Tuđman nije bio svetac. Mnoge stvari zbog raznih okolnosti nije shvatio, korupciju i kriminal nije značajnije sprječavao, nije proveo lustraciju, nego je zahtjevao nacionalno pomirenje. Tzv “detuđmanizacijom” su mu njegovi ideološki protivnici najbolje rekli što o tome misle. Te svoje propuste pokušao je da nadoknadi “čvrstom rukom”, jer je očigledno slutio još za svog života da je previše hijena koji bi da rastrgnu mlado janje. Tako se nažalost i pokazalo. Usljedila je kampanja laži, podvala, poluistina i drugih izmišljotina od domaćih petokolonaša, kao i zemalja i medija  s ispostavom u Hrvatskoj, čiji vladari sjede tisućama kilometara dalje promatrajući sve s smješkom i zadovoljstvom kako se njihov plan pomalo ostvariva. Hrvatska borba za neovisnost i Domovinski rat se često puta ciljano izvrću i suptilno prikazuju kao zločin, a  stvarni teror nad hrvatskim pučanstvom, okupacija, rušenje i uništavanje gradova i sela u 95% slučajeva ostao je nekažnjen, potrpava se i prepušta zaboravu. Poraženi i njihovi sponzori su ti koji se trude da nam nametnu svoju povjesnu “istinu”.

Hrvatska je postala sprdnjom i podsmjehom bližih susjeda, igračka velesila, kojoj kao malom djetetu obećavaju lizalo, a nude remen. Tako je za deset godina od male zemlje koja je bila mlada navina i neiskusna, ali dostojanstvena i prespektivna s svim njenim komparativnim prednostima, postala zemlja u kojoj strani kapital odlučujući faktor, prezaduženost rak rana, a kriminal, bezvlašće  i nebrojne afere dosežu astronomske visine. Da tragedija bude veća, vodeće stranke koje im se nude  se razlikuju samo u njihovim imenima. Nesvjesnom narodu kojem su lažima i mućkama poprilično izaprali mozak ne preostaje veliki izbor. Mnogi su u svom očaju odustali od izlaska na izbore, što je posebno bilo vidljivo u prvom krugu za izbor predsjednika, gdje je na glasovanje izašlo samo 44% građana. Ovakvim načinom vladanja nije isključeno da jednog dana možda i 20% odlučiva što će biti s 80%. Upravo je taj omjer današnje normalnosti u zemlji u kojoj manjina natura većini svoja pravila igre. Volja naroda to sigurno nije, ali jeste onih kojima je  slobodna Hrvatska kost u grlu, kao i onih koji vjerno za njihov i svoj interes s njom mešetare zaklinjajući se u pravdu i poštenje. Što su ti zadnjih deset godina stvorili najbolje vidimo danas. Hoćete li im opet povjerovati i čekati da dovrše posao?

Autor.

Božić u HKM München

Dijaspora Komentiraj prvi

München, (IKA) - U prepunoj crkvi Sv. Gabrijela u Münchenu na Badnju večer okupilo se više od 1000 hrvatskih iseljenika iz glavnog bavarskog grada na misi polnoćki koju je predvodio fra Ante Jojo Marković, pomoćnik župnika HKM, uz koncelebraciju fra Tomislava Dukića, voditelja HKM München, fra Borisa Čarića i đakona Mate Kutleše. Iscrpnije

Kršenje prava u BiH

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Brojni su  mediji prenjeli vijest  22. prosinca o presudi Europskog suda za ljudska prava u kojoj se navodi da Ustav Bosne i Hercegovine diskriminira građane,tj. da se krše prava Židova i Roma. Tužbu su podnjeli čelnici židovske i romske zajednice u BiH, Jakob Finci i Dervo Sejdić. Oni su istaknuli da im je zabranjeno kandidirati se za članove Predsjedništva BiH zbog etničke pripadnosti.

Hrvati bi se na ovo trebali ugledati i taj sud zatrpati svim mogućim tužbama glede njihovog položaja, koji im je samo zagarantiran na papiru. I ne samo to, nego i sve prijedloge MZ-e, kao nedavni Butmirski, odmah prije potpisivanja poslati tom sudu, da isti ocjeni što nam to podvaljuju.

Činjenica je da se pravda ne zatire samo od naroda koji obitavaju u BiH, nego i od zemalja koji na ovom prostoru slijede samo svoj gospodarski i politički interes. Inače bi imali uređenu državu s svim pravima i obavezama njihovih stanovnika, a ne sponzoriranog monstruma koji se ponaša kako mu se prohtje.

Sud je BiH naredio isplatu 20.000 eura Finciju i 1.000 eura Sejdiću kako bi namirili svoje troškove i izdatke. Stvoriti čudoviše pa ga kažnjavati za njegova djela je više nego priznanje vlastite nesposobnosti i ne želje za istinskom pravdom i jednakošću.  Slučajnost?

Autor.

Doznaka novca u HR i BiH

Kruh naš svagdašnji Komentiraj prvi

Želite povoljno doznačiti novac u Hrvatsku ili BiH i pri tome uštedjeti bankarske troškove, možete koristiti servis od Zagrebačke banke, koja vašu doznaku prosljeđuje u banku u domovini.

Ako se novac doznačava na račun koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb onda je trošak 7,5 kuna po doznaci, a ako se doznaka prosljeduje na račune koji se vode kod drugih banaka u Hrvatskoj ili BiH, onda su troškovi koje obračunava Zagrebačka banka d.d., Zagreb slijedeći:

do 500 € ….. 1 €
od 500 - 12.000 € …..5 €
više od 12.000 € ….. 10 €

Broj računa na koji se izvršava doznaka:

Empfänger: ZAGREBAČKA BANKA DD
Konto Nr.: 4116879005
BLZ: 502 109 00
Kreditinstitut: CITIGRUOP DEUTSCHLAND

u Verwendungszweck: upišite šifru banke:

Šifre banka u RH:

360 Zagrebačka banka dd
CRO Croatia banka dd
402 Erste Steiermärkische Bank dd
390 Hrvatska poštanska banka dd
330 Societe Generale-Splitska banka dd
HAA Hypo Alpe Adria bank dd
411 Jadranska banka dd
400 Karlovačka banka dd
392 Međimurska banka dd
407 OTP banka Hrvatska
386 Podravska banka dd
340 Privredna banka dd
RBA Raiffeisenbank Austria dd
403 Samoborska banka dd
412 Slatinska banka dd
393 Slavonska banka dd

Šifre banka u Bosni i Hercegovini:

375 ABS banka dd, Sarajevo
294 Hypo Alpe Adria Bank dd, Mostar
065 LT Gospodarska banka dd, Sarajevo
421 Nova Banjalučka banka ad, Banja Luka
138 Raiffeisen Bank dd BiH, Sarajevo
146 Tuzlanska banka dd, Tuzla
049 Unicredit Zagrebačka banka dd, Mostar

Navedeni gradovi su samo sjedišta banaka!

Ime i prezime primaoca ili naziv firme (u RH ili BIH)
Broj računa primaoca (u RH ili BIH)

————————————————————————————————————————-

Primjer: Ako osoba kojoj šaljete novac ima račun u Zagrebačkoj banci dd u Hrvatskoj u
Verwendungszweck upišite: 360 ime i prezime osobe - broj računa.

————————————————————————————————————————-

Formular: Überweisung/ Zahlschein (PDF)

U slučaju bilo kakve nejasnoće, molim nazovete na: 069/28 47 42 ili 069/28 47 43

Dubravka Šimunić i Žana Kelava
Zagrebačka banka d.d.
Inozemna poslovnica
Frankfurt a/M

Piše li se gadno Šarku?

Humor Komentiraj prvi

Živimo li u nekom čudnom vremenu ili nam se samo tako čini? Švicarci su na referendumu izglasali da će radosna djevojčica velikog srca i očiju, Heidi, moći bezbrižno trčkarati proplancima bez burke na licu, tako da će njezino mladenačko lice i dalje zračiti vedrinom, srećom i ljubavlju.

I njezin najbolji prijatelj, kozar Petar, ostati će u  prirodi gdje će, stopljen sa planinom i životinjama, dostojanstveno živjeti umjesto da lunja po gradu, puši hašiš i razmišlja koji će kamion slijedeće noći “izgubiti” robu. No, Hajdin djed poučen životnim iskustvom, nije baš toliko optimističan. Kaže, urbana sredina mjenja sve običaje, što je danas bijelo to je sutra crno.

Tuga i bol bi ga obuhvatila kad bi svoje unuče morao da poljubi preko platna koje je gorštacima potpuno strano. Ali o tome ne odlučuju samo njegovi zemljaci, dali će tako da ostane, nego također u crno obavijene sudije van njezinih granica, koji tradicije izgleda jedino poznaju iz priča vlastitih im djedova.

Zanimljiva je jedna anketa na dobro posjećenom hrvatskom forumu, gdje pitanje glasi: “Gdje bi zapravo Milan Bandić trebao nastaviti karijeru?”

- U Lepoglavi, kao gradonačelnik svih robijaša
- U Popovači, kao Napoleon
- Kao tucač kamena u Yuma Yumi
- Kao razguženik u KPZ Zenica

Zasad su rezultati ujednačeni. No, bez obzira na ishod postavlja se pitanje što bi mu tada bilo s psom Šarkom? Možda bi ga tada mogao neki od njegovih suparnika prisvojiti. Kajin bi to sigurno odbio. Naprotiv, dao bi ga odmah uhapsiti, jer je vjerno služio svom gazdi. Ništa bolje nebi uradio ni Josipović, koji bi ga za odmazdu, što ih je izigrao, šutnuo nazad u Hercegovinu, a oko vrata mu objesio natpis “nezavisan”, da ga nebi slučajno tko prihvatio. Slično bi postupio možda i ‘dečko s Trešnjevke’, samo što bi mu on savjetovao da ide autostopom. Ostali kandidati se nisu izjasnili, jer valjda misle ako mu gazda pobjedi da će tek onda Šarko pokazati svoje zube.

U Hrvatskoj ove godine inflacija, ne kune, ona će doći malo kasnije, nego afera, mućki i štošta što puni naslovne stranice novina. Još kad bi na vidjelo izašlo sve ono što neznamo, mnogi od njih bi poželjeli da se maknu bar u švicarske Alpe, da ih nitko ne može tako brzo locirati. Ipak, ovih dana desilo se nešto suprotno. Jedan domaći tajkun iz tih predjela najavio je povratak u domovinu i želi graditi tvornicu generičkih lijekova. Samo što Hrvatima izgleda ni oni više ne mogu pomoći, nego jedino operacija. A kako je pobogu obaviti kad  prvo moraš potplatiti doktora?

Autor.

S minaretima u drugi smjer

Stajalište Komentiraj prvi

Dan nakon pozitivnog ishoda referenduma Švicaraca o zabrani gradnje novih minareta, gdje se 57,5% građana izjasnilo za taj korak, u brojnim kršćansko-socijalnim,  socijaldemokratskim i lijevim strankama  zavladao je nemir i ogorčenje. Desno ekstremne i populističke stranke u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj ga pozdravljaju, a u potonjoj već najavljuju zakonski amandman za zabranu gradnje istih.

Taj rezultat zapravo je račun vladajućim strankama za ne rješavanje problema, prije svega doseljenika iz Turske, Maroka, Kosova, Alžira… i dopuštanje tzv. paralelnih društava koji ne samo u Švicarskoj nego i u mnogim zapadnoeuropskim zemljama već decenijama djeluju i izazivaju negodovanje domicilnog stanovništva, čija većina nema nikakve veze s ekstremnim strankama.

Njihov osjećaj potiskivanja sustavno se ignorira što je posebno vidiljivo kad neka od značajnijih osoba digne svoj glas protiv takvog stanja, kao nedavno u Njemačkoj kad je Thilo Sarrazin, član uprave Deutsche Bundesbanke, kritizirao stanje i ponašanje Turaka i Arapa u Berlinu. Dotični je odmah bio izložen “paljbi” medija i političara. Ne mali broj njih tražio je njegovu ostavku. Sarrazin je doživio sudbinu svojih predhodnika, od kojih su mnogi nakon toga bili prisiljeni čak i zapečatiti svoju karijeru. To javnosti naravno nije promaklo. Sličan bi referendum, koji sigurno nikad neće biti održan u Njemačkoj,  završio vjerojatno istim ishodom kao ovaj u Švicarskoj.

Problemi s migrantima, posebice muslimanskim, već godinama uzimaju zamaha. Od Belgije, Nizozemske, Švedske, Danske, Francuske, pa do Velike Britanije, Njemačke i drugih. Kriminalne statistike najbolje “govore” što se u njima stvarno događa. Posebna tema mnogih je i njihova iznadprosječna nezaposlenost, nizak stupanj obrazovanja, i što je najgore, kod mnogih nikakva želja za integracijom u društva u kojima žive. Pojednostavljeno rečeno to znači: sva prava, financijski poticaji - da,  obaveze i angažman - skoro nula, u najboljem slučaju oni minimalni.

Odgovornost za ovakvo stanje snose i mnoge stranke u tim zamljama koje su godinama ignorirale stanje, stavile akcent na povratak doseljenika u matične zemlje i nisu dovoljno pokazali interes za integracijom istih, što naravno nebi bilo besplatno. Mnogim imigrantima je to išlo u prilog. Minareti su samo simbol za neko novo stanje koje ne prihvaća običaje i kulturu zemalja u kojima se nalaze. A zašto bi onda ti narodi prihvatili takvo stanje?

Rezultat ovog referenduma bude najvjerojatnije završio kod Europskog suda za ljudska prava, koji bi mogao otkloniti sadašnji nemir vlastodržaca, dok će nemir u vlastitim narodima opet završiti pod nekim tepihom. Pitanje samo koliko dugo.

Referendum «Protiv gradnje minareta»

1′534′054   -  57.5 % (DA)

1′135′108   - 42.5 % (NE)

Autor.

Zašto u Njemačkoj Veleposlanstvo ništa ne zna o nastavi na hrvatskom?

Dijaspora Komentiraj prvi

Za dopunsku nastavu na hrvatskom jeziku u Njemačkoj ima sve manje zainteresiranih. Ono što začuđuje, roditeljima je skoro nemoguće naći informaciju o mjestu održavanja nastave u njihovom gradu. Iscrpnije

“Noći Hrvata” u Münchenu

Dijaspora Komentiraj prvi

U subotu navečer započela je dugo najavljivana i pripremana “Noć Hrvata” u münchenskoj dvorani “Zenithalle”. Preko 2.500 okupljenih Hrvata imalo je priliku uživati u zaista raznolikom i zanimljivom programu, a mogli smo tu vidjeti i guslare, i šargije… Iscrpnije

Mustafa ef. Cerić: “Jedno zborim drugo radim, il´ je ono bilo obrnuto?”

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Nedavna izjava turskog ministara vanjskih poslova Ahmeta Davutoğlua u Sarajevu u kojoj je naglasio da je “Sada vrijeme za ponovno ujedinjenje. Tada ćemo ponovno otkriti duh Balkana. Treba stvoriti novi osjećaj jedinstva u regiji. Treba ojačati regionalno vlasništvo, regionalnu zajedničku svijest”, poprilično je negativno odjeknula među hrvatskim i srpskim pučanstvom u BiH.

Ta poruka nosi u sebi upravo ono što je u bajramskom interview-u za “Dnevni avaz” (27.11.2009.) potvrdio i protumačio reis-l-ulem Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, kada je se na  nju osvrnuo, te naglasio: “Mislim da je Turska stotinu godina zakasnila da čujemo to što je rekao ministar Ahmet Davutolu. Ali, kako kaže narod, bolje ikada nego nikada”.

Nedvosmisleno je ovdje riječ o reislamizaciji, jačanju utjecaja a možda i nekim teritorijalnim aspiracijama. Interesantno bi bilo znati kako bi npr. reagirali Poljaci kad bi im Nijemci spomenuli neko “regionalno vlasništvo” ili Španjolci kad bi im Mauri zborili o “novom osjećaju jedinstva i zajedničkoj svijesti” ili možda o “ponovnom otkrivenju duha Pirenejskog poluotoka”? Sve drugo osim zgažanja i nesagledivih političkih peripetija bilo bi slučajnost.

Par redaka niže dotični poglavar tvrdi suprotno, pa navodi: “Mi nismo opsjednuti prošlošću Osmanske carevine, jer mi hoćemo da gledamo u budućnost, kao i Turska”. Stotinu godina željnog iščekivanja, a onda odjednom gleda u budućnost kao Turska (u kojoj je budućnost kršćana oduvijek katastrofalna). Možda vidi samo to što želi da vidi. Prizivanje takvih poruka iz te zemlje zapravo je poistovjećivanje  i odobravanje  njezinog genocidnog i osvajačkog pohoda koji je mnoge kršćanske narode koštalo ubijanja, progona i istrebljivanja za što se nikad nitko službeno nije ispričao (osim nekih časnih intelektualca armenskom narodu), da ne kažem platio odštetu!

Ef. Cerić nije mogao da ne spomene da je, kako kaže “Islamofobija svjetski fenomen”. Zazivanje duhova prošlosti koji su na prostorima BiH i šire regije donjeli nasilje i stoljećima održavali teror nad “nevjernicima”, kako oni kršćane i ostale ne muslimane često puta ponižavajući vole nazvati, može isključivo izazvati fobiju, ili možda kod njega recimo srebrenička tragedija izaziva srbofiliju?

Po njemu su muslimani ugroženi, odnosno “u nekoj vrsti geta”, pa nastavlja: “Evropa nas drži u nekakvom rezervatu činjenicom da su jedino Bošnjaci izostavljeni iz slobodnog viznog režima. Mi u BiH imamo osjećaj gušenja, koji se stvara izvana”. A što je unutra? Hrvatskom narodu s kojim čine Federaciju godina ne daju da diše slobodno, a jadi se da sami imaju “osjećaj gušenja”. Kome u Europi treba ta nesređena zemlja u kojoj jedan narod slabijeg od sebe prije podne lupeta kako mu se prohtje, a poslje podne kuka i žali da jačeg ne može savladati?

Koju rečenicu dalje neke stvari opetovano i proizvoljno u svom stilu prilagođava, pa tvrdi: “Mi nećemo trpjeti nepravdu, državni poslovi ne mogu se bez nas voditi i neka se poštuju sva naša prava. Zar ima neko ko nam to može osporiti?”. Srbe, na koje ovdje aludira to nimalo neće zasvrbiti. Uzvratit će mu samo ciničnim smješkom i ignorancijom. On od svog naroda stvara žrtvu, a njegov svoju drži pod nogama. Nebi bilo loše da s Hrvatima napravi zamjenu tj. da im dadne to što muslimani imaju i čine, a uzme ono što oni sada imaju. Bilo bi zanimljivo čuti kakva bi onda usljedila reakcija.

Svoj interview ovaj muslimanski poglavar na kraju završava očekivano “pomirljivim” tonom, te naglašava: “Dakle, ne smijemo biti sebični. Ne smijemo misliti samo na sebe. Nismo sami na ovome svijetu. Moramo misliti na sve ljude, posebno na one koji trebaju našu ljubav i pažnju.” Baš zgodno, vuk opet postade ovca ili samo ko tobože.

Što drugo očekivati od kontroverznog Cerića, čiji je stogodišnji san nedavno postao java. Njegova “ljubav i pažnja” kod kršćana može samo značiti jedno - da moraju uključiti sve alarme s akustičnom i svjetlosnom signalizacijom.

Jednom prilikom njemački (kölnski) kardinal Meisner je izjavio da se muslimani na toleranciju prema drugim vjernicima samo onda pozivaju kad su u manjini. Ja bih rekao i kad neki od njihovih vođa drugima pokušavaju soliti pamet. E to neće proći Ceriću!

Autor.

Razgovor sa Franjom Pavićem, tajnikom Hrvatskog svjetskog kongresa

Dijaspora Komentiraj prvi

FRANKFURT - Hrvatski svjetski kongres Njemačke posljednjih je mjeseci izuzetno aktivan što se tiče hrvatske promocije u ovoj prijateljskoj zemlji.Iza njih je izuzetno uspješna Kriftelska prezentacija, a pred njima niz zanimljivih projekata sa kojima svijetu žele predstaviti hrvatske potencijale, pa i vlastite mogućnosti s kojima raspolažu, odlično integrirani u europsko društvo. Na tu temu razgovarali smo sa Franjom Pavićem, tajnikom HSK Njemačke. Iscrpnije

Preko ušminkane “babe” do zadnjeg čavla

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Novi paket ustavnih promjena koji se ovih dana pojavio u medijima zapravo je više-manje sve viđeno. Nakon što su hrvatska i srpska strana odbile predhodni potpisati, a muslimanska se naknadno predomislila, njegovi sastavljači su obećali da će “babu” poslati kod kozmetičara da je tamo srede, osvježe novom frizurom, make-up-om, ružom i ostalim cermonijama, kako bi se sve lakše moglo proturiti, i tako, posebno Hrvatima zamazati oči. Tako i bijaše. Po njima mi kao da živimo na nekom usamljenom otočiću tisućama kilometara od kopna, niti ih je briga, a niti nas uzimaju za ozbiljno, osim što po potrebi prebiru optužnice prema hrvatskim dužnosnicima, jer će s njima mahati, ako isti ne budu kooperativni, ili bolje rečeno ne budu  pristali potpisati svoju propast. Propast da, samo kolektivna bi im bila draža.

Cijela stvar zapravo je jasnija nego što se misli. Tzv. Republika Srpska korak po korak maršira prema neovisnosti i budućem priključenju Srbiji (sad zamislite kako bi danas prošla Hrvatska da je potpisala Plan Z4, tj. stvaranje države u državi). Nitko od MZ to ne želi ozbiljno da zaustavi ili spriječi. Naprotiv. Bezbroj puta su se čula mišljenja da je njezin opstanak garantiran. A prošla su i vremena kad je ruski medvjed spavao zimski san. Otvoreno pitanje je zapravo trula Federacija. Svim načinima ona se prisilom pokušava pretvoriti u isključivo buduću muslimansku državu  u kojoj bi Hrvati igrali ulogu Indijanaca u američkom rezervatu. Dakako s blagosovom EU i SAD-a koji eto stoje kao garant mira, pravde i demokracije. Irak i Afganistan su najbolji primjeri za to.

BiH je po svim parametrima klinički mrtva zemlja. Međunarodnim faktorima nije stalo da ona oživi i opstane kao normalna zemlja. Svi njihovi postupci zadnjih 15tak godina jasno govore da im je to namjera. Prihvaćanje politike etničkog čišćenja, sprečavanja povratka, ugnjetavanja i neravnopravnosti konstutivnih naroda su zadnji čavli u sanduk zemlje kojoj je već davno, zahvaljujući i njima odzvonilo. No pogrebnik je si navukao bijelo odjelo i tvdi da je on taj koji može da joj presadi srce. Ishod je već unaprijed poznat. To je kasno shvatila i Doris Pack, poslanica u Europskom parlamentu,  koja je ovih dana u izjavi za Srnu naglasila: “Ljudima u BiH došli su noseći paket svojih ideja, umjesto da su se bazirali na onome što su tamo već postigli, a to je Prudski sporazum”.

Naravno da im to nije u glavi, jer posao nisu odradili do kraja. I dalje će glumiti spasitelje, a zapravo su već uzeli mjeru pacjentu i usput ga pune kojekavim “lijekovima”, koji naravno nisu besplatni, dok mu sve ne presjedne i vitalni organi od toga ne crnku. Za ostatak nije problem.  Od mrtvačnice će napraviti transplatacijski centar. Nekima su obećali zamjenu organa, a od ostatka žele napraviti nekog novog Frankensteina. Znamo kako je završio taj eksperiment.

Autor.

Magla na sve strane

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Vrijeme je ushićenih kandidata punih sami sebe
Vrijeme je lažnih ulizica
Vrijeme je podvaljenih predizbornih anketa
Vrijeme je kad se obećavaju brda i doline
Vrijeme je medijskih manipulacija
Vrijeme je samoproglašenih “pobjednika”
Vrijeme je cirkusne utrke
Vrijeme je  vukova u ovčijoj koži
Vrijeme je za novog hrvatskog Predsjednika
i najvažnije

VRIJEME JE DA NAROD NAPOKON UKLJUČI MOZAK i IZAĐE IZ MAGLE

P.S. Čast domoljubnim izuzetcima.

40 godina HKM Ludwigsburg

Dijaspora Komentiraj prvi

Slavlje u povodu 40. obljetnice postojanja Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg, 14. studenoga, na čijem području danas djeluje pet hrvatskih katoličkih zajednica… Iscrpnije

Predizborne kampanje u vrijeme svinjske gripe

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Iz predizbornih izjava političara kandidata za Predsjednika RH doznali smo da bi neki od njih (isto) rado “orali” po već preoranoj Hrvatskoj. Prvi se za to javio Milan hoću-neću-hoću Bandić koji će, kako kaže, biti kao konj i 16 sati na dan orati (valjda je u glavi imao narodnu poslovicu “Bolje s mudrim (???) orati nego s ludim vino piti”), dabi se par dana kasnije nadovezao srednjoškolac iz Buzeta Damir Kajin koji ne želi imati ništa s tom domaćom životinjom, jer kaže da je oranje pomoću konja zastarjelo, nego želi biti traktor i to John Deer. Milan je kao što znamo godinama dobro preorao zagrebački gradski proračun, pa sada traži novu “njivu” gdje će pokazati svoja dostignuća. Drug Damir bi to naravno odradio “pošteno” jer  tako mu je naziv izborne kampanje. Isti bi dao pohapsiti i najmanje polovicu, nije rekao konja i magarca, nego predsjedničkih kandidata, s užom i širom obitelji, kumovima i pajdašima. Nažalost nije pojasnio na koga sve misli. Kajinov traktor teško da će i motor uključiti, jer nema dovoljno goriva, pa mu samo ostaje da leži u garaži.  Hrvatska ima još dosta takvih i sličnih traktora  koji su za razliku od Kajinovog već odavno u svojoj funkciji.

Za riječ se javio i nezavisni kandidat za predsjednika Boris Mikšić koji je priopćio sve poznato, dodavši usput i da nas je “Vidošević doveo u ovu bananu”, aludirajući na razdoblje kada je Nadan Vidošević bio ministar. Mikšić se poprilično žestoko obrušio i na svoje ostale konkurente nazvavši ih “frustriranim političarima, profesorčićima s fakulteta i ljudima koji nikada ništa nisu zaradili”. O poduzetniku koji je “Pošten i pravi čovjek za bolju Hrvatsku” podrobnije čujemo svake četvrte godine kad se pojavi kao kandidat, izgubi na izborima, pa opet pojavi, a u međuvremenu je u svojoj poslovnoj galaksiji.

Kandidatkinja HNS-a za predsjednicu Republike Vesna Pusić ocijenila je kako većina kandidata za predsjednika Republike nema ideju kako voditi državu s funkcije predsjednika. A ona eto ima. Naglasila je da “Hrvatskoj treba predsjednik koji je neće predstavljati kao zemlju povezanu s kriminalom i korupcijom, nego pristojnu, čistu i neokaljanu državu, koja nije u vezi s kriminalnim radnjama”. Kad smo već kod okaljanja nebi bilo loše usput zaviriti u obiteljski joj album u kojem vidimo njezinog djeda Budislava Grgu Anđelinovića, izravnog zaštitnika velikosrpskih presizanja na Hrvatsku, koji je bio instaliran na visoke položaje u Kraljevini SHS i Jugoslaviji i svojevremeno se u Beogradu hvalio na prolivenoj hrvatskoj krvi (izdao naredbu za pokolj hrvatskih vojnika na Trgu bana Jelačića 5. prosinca 1918.). Naravno da Pusićka ne može ništa zbog ovog svog predka, ali nije fair birače opterećivati još i njezinom amnezijom i lažnim domoljubljem.

Dragan Primorac rekao je u Mostaru da je podjela HDZ-a u Bosni i Hercegovini inscenirana u Zagrebu. Padne mi napamet Zagrebačko kazalište lutaka. Na njihovom repertoaru se (isto) dosta dugo nalazi repriza predstave Zvonimira Baloga: “Nećko Svojeglavećko”. Po njegovim riječima, samo snažna Hrvatska može pomoći Hrvatima u BiH, koji u toj novoj Hrvatskoj neće biti teret, nego blagoslov i ponos.  Možda ne sve ali već vidim drugi naslov u JL i to umjesto “Za Crkvu i opanke Hrvata u BiH dajemo 23,5 milijuna kuna” novi “Hrvati u BiH ponosno blagoslovili 23,5 milijuna kuna.”

I Nadan Vidošević je prikupio potpise za svoju kandidaturu te naglasio “Vjerujem da je Hrvatska spremna za ozbiljan zaokret i da su prodavači magle ipak stvar prošlosti”.

Ova meteorološka pojava kao što znamo uzrokuje smanjenu vidljivost i (inače) zahtjeva pojačane mjere opreznosti. Hrvatska se nažalost već skoro punih deset godina nalazi u njoj i neki od kandidata nisu nimalo zainterisirani da vidimo vedro nebo i da nas ugrije sunce. Dovoljno je samo osvrnuti se iz kakve magle nam neki od njih dolaze. Ne čudi da imaju isti neslužbeni izborni slogan - “Ne okreći se sine”.

Autor.

PREDSJEDNIČKI IZBORI: STAV KANDIDATA PREMA HRVATIMA U BIH: Kradljivci jaja, prodavači magle i par domoljuba

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Većina stvari glede predsjedničkih izbora ide svojim tokom. Baš onako kako smo do sada navikli kad se radi o uvlačenju biračima, pa i onim koji žive u BiH i dijaspori. No, kod nekih kandidata dogodio se i drastičan zaokret (slučajnost?) što više nego jasno upućuje na njihovu lažljivost i nedostojnost. Tu se posebno ističe SDP-ov kandidat Ivo Josipović, čijoj stranci Hrvati u BiH, a i oni izvan nje do sada nisu bili vrijedni ni pišljivog boba.

Gospodin Josipović bi naravno vrlo rado vidio njihov križić pored svog imena, ali ipak je indirektno priznao da mu i nije baš toliko stalo do njihovih ugroženih prava u nakaradnoj BiH. Dotični je izjavio na pitanje kakav je njegov stav prema eventualnom trećem entitetu, da je “To njihova stvar”. Baš zgodno. Tražim glas - nudim ništa. Bilo bi i čudo da je mislio ozbiljno, jer prezir, često puta šovinizam i politička netolerancija teško mogu preko noći biti prevaziđeni.

Kad se uopće radi o tom pravu glasovanja Josipović, a i SDP, smatraju da - sve dok se Hrvatima u BiH Ustavom jamči sudjelovanje na izborima u RH - to pravo ne smije im se oduzeti. Poruka ne može biti jasnija. Dok oni stvar ne promjene, zašto se inače odavno zalažu, ko tobože će poštivati Ustav i usput gledati da  i sami drpnu koje jaje.  Nema što, dobro su naučili lekciju s Milanovićevim ishodom na izborima 2007.

Zaokret je napravila i Vesna Pusić koja je ovih dana izjavila: “Konkretno, to bi moglo značiti podjelu zemlje (BiH) na, primjerice, pet administrativnih jedinica: dominantno srpsku, koja već postoji, dominantno hrvatsku, koja još ne postoji, dominantno bošnjačku i dvije mješane. Tako bi se ispoštovalo zatečeno stanje i sačuvao bi se hrvatski korpus koji je sada ponajviše ugrožen u BiH”. Neznamo što je Pusićku navelo da ona iz vedra neba stane u obrani interesa Hrvata u BiH. No, nije ni prva ni zadnja koja prodaje maglu koja se posebno pred izbore na veliko uzdiže niz brda i doline i nadasve neodlučnim biračima pomućuje mozak. Isprobani recept s rokom uporabe od makismalno 2-3 mjeseca.

Dragan Primorac, kandidat podrijetlom iz BiH, vidi Hrvatsku kao političkog, gospodarskog i lidera u obrazovanja u regiji, koje će prema njemu, biti jamstvo budućnosti Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. Njegovo viđenje teško da će proći, jer su mu šanse za drugi krug izbora minimalne.

Za razliku od njega je Milan Bandić, navodno jedan od dva kandidata o kojima će birači na kraju krajeva odlučivati. Osim njegovih uobičajnih floskula nismo puno saznali o njegovom JASNOM stavu glede trećeg entiteta ili viđenju budućeg položaja Hrvata u zemlji odakle isti vuče korjene. Nebi čudilo da on prije ili kasnije zauzme stav sličan kao kod naziva imena Trga maršala Tita u Zagrebu (”Ali ja ga nisam imenovao, bogami ga ne ću ni skidati”).

Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat dobio je potporu od dvije istoimene stranke u BiH: HDZ-a 1990. i HDZ-a. Na svojim web stranicama istaknuo je da će “Hrvatima u BiH pomoći u rješavanju ravnopravnoga statusa konstitutivnoga naroda” ma što to da značilo.

Puno određeniji je neovisni kandidat Miroslav Tuđman, koji lobira za Cutillerov plan (predviđao je da BiH nakon stjecanja neovisnosti bude nezavisna federalizirana država sastavljena od tri državice koji bi nosile naziv regije ili pokrajine i u kojima bi jedan od tri naroda bio većinski) i ističe da: “Hrvati u BiH moraju imati svoju teritorijalnost i identitet”.

Također neovisni kandidat za predsjednika Nadan Vidošević naveo je da neće voditi predizbornu kampanju u BiH. S tom izjavom dotični je više nego jasan.

Jedini, po mnogima uistinu neovisni kandidat, znanstvenik i intelektualac Josip Jurčević sigurno je najdalje otišao, jer je samim svjedočenjem kao svjedok obrane u procesu koji se vodi protiv šestorice Hrvata iz BiH u Haagu, javno iznio svoj stav, za razliku od sadašnjeg Predsjednika RH, Stipe Mesića koji je svjedočio tajno kao obični ali važan svjedok optužnice.

Cca. 82.000 glasova Hrvata iz BIH (na zadnjim izborima za Hrvatski sabor 2007.  je glasovalo 82.229 birača) za neke kandidate su od velike važnosti, za neke sasvim nepotrebni. Jedno je također nepotrebno, a to je jefino podilaženje mnogih (pa i ovdje ne navedenih) kandidata po ustaljenom receptu. Možda je sazrjelo vrijeme za nove ne istrošene domoljube, koji ne obećavaju puno, ali zato čine mnogo o čemu hrvatski mainstream mediji malo ili nikako ne izvještavaju. Valjda znaju zašto!

Autor.

Kroatischer Abend in der aten Feuerwachte Duisburg

Video Komentiraj prvi

HRVATSKA VEČER U DUISBURGU

Kamera/Schnitt: Wilfried Krüssmann,
Interviews: Birgit Lameyer

Koliko još gorkih pilula?

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Hrvati su ovih dana popili (slijedeću) gorku pilulu, ovaj put proizvedenu u “Krki”, čiji su sastojci pristigli iz nekih tvornica zapadno od njezine granice. Kažu mora biti, jer pacjent koji je ostao bez gaća ne može tek tako u Klub, koji svuda po svijetu piše recepte i djeli svoje “lijekove”. A gaće su Hrvati prodali, poskidali sami ili pristaju da im se skidaju. Oni koji su u Saboru glasovali “za” tretman, s svim mogućim nusefektima, s vremenom će tvrditi da je to “uobičajna” pojava kod svih lijekova i da se ista morala uzeti, jer bi u suprotnom značilo čekanje na (isprobane) nove injekcije koje (samo privremeno) ojačavaju zdravlje. A Hrvatska zato nema vremena, jer gdje je god dirneš - boli.

A godinama je to tako,  higijena zapostavljena, nedostatak “vitamina”, kronična depresija, raznorazni poremećaji, a organi malo-pomalo zatajivaju, žickaju i slično. 80 je saborskih “pametnjakovića” koji su glasovali za pilulu, 9 protiv, a čak 45 suzdržanih. Ovi “suzdržani” su slično kao kad pacjent treba da odluči dali treba ići “običnom” doktoru ili specijalisti, a oni kažu: “neznamo ni sami”. A što  očigledno jedino znaju to je prdekati u javnosti da žele upravljati državom. Tako je Hrvatska izabrala, nakon što su joj podbacili tu pilulu sumljivog sadržaja da ide doktoru, koji, istine radi, ipak nešto zna.

Isti je znalački odmah i naglasio, da ako tretman “slučano” ne uspije, žalbu si možemo objesiti mačku od rep. U suprotnom, ako budemo “dobitnik”, onda se lako može desiti da vlasnik tvornice izvadi rezervnu kartu i pozove svoje zaposlenike da popune protestne liste koje će im Klub, podrazumjeva se, priznati kao valjane i ujeo vuk magarca. Domaći pacjent će tada uzalud blejati. Htjeli ga zagaditi i nasamariti, dobio spor, a ne uvažava mu se ni 1%.

Onaj tko u javnosti nastupa spuštenih gaća predmet je ismijavanja, čudnih pogleda i sumljivih misli. Kao takav pred njima nimalo nije ravnopravan, pa prema tome i njegovi zahtjevi postaju beznačajni. Jedino od značaja je kako ga odrpati kao takvog glede njegove imovine koju on, moglo bi se reći, ne cijeni kako bi to trebalo. A dokaz za to su 93% ovih kojima je zapravo sve jedno kakve su im sada karte. Njihove stranke su godinama od zemlje stvorili bolesnog pacjenta koji sada kojekuda moljaka u nadi da će mu bar malo bolje biti. Tražiti lijek kako se njemu prohtje ne prolazi. Prolazi samo smjesa koju gutamo, i to tako da nam pri tome čvrsto drže bradu i čelo. A tako slično viđamo kod pokusnih kunića. Sve je već poznato. Ako, ili bolje rečeno kad nam loše prođe onda će nam poručiti da je sve bilo u skladu s medicinskim dostignućima, a ako ne, onda će u međuvremenu smisliti nešto drugo, još žešće. Uspjeh im je zagarantiran. Nebi da imamo gaće!

Autor.

Objava o prethodnoj registraciji birača

Kruh naš svagdašnji Komentiraj prvi

Generalni konzulat Republike Hrvatske u Mostaru na temelju članka 17. stavak 2. Zakona o popisima birača (Narodne novine 19/07) daje OBJAVU O PRETHODNOJ REGISTRACIJI BIRAČA

Pozivaju se na prethodnu registraciju:

-birači koji imaju prebivalište u RH, a trajnije borave u BiH,
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a promijenili su prebivalište u inozemstvu (npr. iz SR Njemačke došli živjeti u BiH)
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a promijenili su mjesto prebivališta unutar BiH (npr. iz Sarajeva došli živjeti u Mostar)
-birači koji nemaju prebivalište u RH, a nisu upisani u popis birača, kako bi mogli glasovati na izborima za predsjednika RH.

Prethodnu registraciju za glasovanje u inozemstvu birači mogu obaviti u GK RH u Mostaru (ako imaju prebivalište ili boravište na konzularnom području GK RH u Mostaru) najkasnije 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora. U istom roku birači mogu odustati ili promijeniti prethodnu registraciju.

Zahtjev za prethodnu registraciju birača podnosi se (pismeno, usmeno, telefonom ili e-mailom) u GK RH u Mostaru radnim danom od 8.30 do 14.00 sati.

Birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji će se na dan izbora zateći u Republici Hrvatskoj trebaju se prethodno registrirati pri nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj koje vodi popis birača prema mjestu njihovog boravka u RH, ali tek nakon raspisivanja izbora.

Birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji se vode u popisu birača u Središnjoj evidenciji Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, a imaju boravište na konzularnom području GK RH Mostar, ne trebaju se prethodno registrirati.

Pregled popisa birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj dostupan je na internetskim stranicama Ministarstva uprave www.uprava.hr, a za birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj i s prebivalištem u Gradu Zagrebu u Središnjoj evidenciji popisa birača i birača upisanih u popis birača Grada Zagreba putem www.zagreb.hr.

Za dodatne informacije može se obratiti GK RH u Mostaru, tel. 036 315 631; 352 070; 316 630; 317 171; fax: 036 315 630; e-mail: gkrhmo@mvpei.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Velimir Pleša, generalni konzul

Koliko dugova imaju Nijemci?

Dojčland Komentiraj prvi

Usprkos gospodarskoj krizi, broj prezaduženih osoba u Njemačkoj manji je nego u isto vrijeme prošle godine. No, prognoze za 2010. godinu nisu nimalo optimistične. Iscrpnije

Sramotni prijedlozi ustavnih promjena

Kroacijen Komentiraj prvi

Po njima manjina odlučuje o većini, a to se događa samo u diktaturama.

Stranica 1

Stranica 2

Izvor: HL, Autor: Gojko Borić

“Navali narodeee, još malo pa nestalo!!!”

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

Što ovih dana imaju zajedničko Hrvatska i jedna od najvećih kataloških robnih kuća u Europi, njemački Quelle? Puno toga. Kao prvo to je rasprodaja. Dok jedni, zbog nesposobnog managementa nude u beznađe preko 18 milijuna proizvoda i pripremaju likvidaciju tvrtke, drugi se upuštaju u kojekakve političke arbitražne sudove stavljajući u bubanj državnu imovinu. A i suprotna strana i njezini sponzori dobro su shvatili da je sada najbolji trenutak za ovakve poteze.

Rasprodaja Hrvatske započela je prije nešto više od jednog desetljeća. Komadić po komadić od banaka, vrijednih poduzeća pa do ekskluzivnih nekretnina, dospio je u ruke kojekakvih likova, poduzetnika ili mutivoda. Vrata su svima bila širom otvorena, tko je god imao novca nije propuštao priliku. Posluga je naravno domaća. Oni vam predlože dvije stvari: ili suučešće u “projektu” ili vam prezentiraju broj puničinog računa na Kajmanskom otočju, a onima kojim se to čini daleko, za par sati je sve sređeno u Grazu ili Klagenfurtu. Ta tzv. hrvatska “elita” prerasla je pravi servisni centar za drpanje zemlje zajedno s raznoraznim svjetskim probivjetrima koje miris nije prevario.

Naravno takav “biznis” usko je povezan s centrima moći koji itekako znaju da zaštite svoj plijen, odnosno “investicije” kako ga kulturnijim rječnikom zovu. Zato im odgovara Hrvatska u EU, ali po kriterijima koje oni proizvoljno nameću, svidjelo se to nama ili ne. Ucjene i pritisci redali su se jedno za drugim, a hrvatske Vlade iz situacije u situaciju reagirale su nemoćno, lažljivo i skoro uvijek, ne samo pred vlastitim narodom, skinutih gaća. Kako i nebi ako se promatra samo nekoliko ekonomskih pokazatelja, zapaža se dokle su nesposobnjakovići punih sami sebe, sunovartili zemlju u kojoj je hrvatski narod vidio bolju i sretniju budućnost. Par primjera  koji ukazuju što se događa s nama i oko nas:

- Od 1/1998. - 8/2009. iz Hrvatske je izvezeno roba i usluga u vrijednosti od 74,12 mlrd. € a istovremeno je uvezeno u vrijednosti od 152,67 mlrd. €, tj.ostvaren je deficit od 78,55 mlrd. €!!! Koliko smo u zaostajanju vidljivo je ako se uzme recimo Češka s 10,4 milijuna stanovnika koja je u jednoj godini (2008.) izvezla u vrijednosti od 114 milijarda € (inozemni dug 2008. 57,8 mlrd. €), Mađarska s 10 mil. stanovnika s izvozom od 86,4 mlrd. € ili Slovenija s 2 milijuna i izvozom od 25 milijarda €. (Hrvatska 2008.- 19,9 mlrd. €).

- Hrvatska je od 1996.-2008. VRATILA inozemnih kredita zajedno s kamatama u vrijednosti od 40,54 mlrd. €. Od 2009. do 2014. TREBA OTPLATITI 41,3 mlrd. €, nakon 2014. još 10,3 mlrd. € = sve zajedno preko 92 mlrd. €, bez novih kredita koji su ovih dana podignuti.

- Ukupna imovina banaka na kraju drugog kvartala 2009. iznosila 369,4 mlrd. kuna (cca. 50,7 mlrd. €). dok je 1997. imovina iznosila 88,9 mlrd. kuna (cca. 12,8 mlrd. €). Vlasnička struktura banaka u stranom vlasništvu 1996. bila 1%, a na kraju drugog kvartala 2009. - 90,7%.

- Bruto inozemni dug središnje države zajedno s unutarnjim dugom na kraju prvog polugodišta 2009. iznosio je preko 14,6 mlrd. €.

- Distribucija kredita banaka po institucionalnim sektorima - kunski i devizni krediti u srpnju 2009. iznosila je 253.846,5 mil. kn - (34,63 mlrd. €) a ista je 2004. dosegla visinu od 128.774,2 mil. kn (cca. 18,66 mlrd. €).

Kad se samo uzme inozemni dug u obzir, nimalo ne čudi zašto Vlada ovih dana svim silama pokušava da proturi “Sporazum o arbitraži” naglašavajući da nam hitno trebaju pristupni EU fondovi i članstvo u toj zajednici. Recept je jednostavan: Prvo sve rasprodaš za sitan novac i ustupiš strancima kontrolu nad saniranim financijskim sektorom, zatim dižeš milijarde koje najviše služe za krpljenje rupa iz proračuna, subvencije, lopovluk i slično, a onda kad sve presuši ideš u trgovinu vlastitog kopna i mora, odnosno u “arbitražu” da ispadne ljepši pojam.

No, tu se naravno neće stati, jer su hijene oko Hrvatske već odavno probuđene. Neke još samo pomalo kruže čekajući kad će žrtva, bolesna i shrvana da prilegne. Biti će zanimljivo čuti nove “argumente” koje će hrvatski političari nakon početnog nećkanja opet prihvatiti, kao i do sada. Valjda si misle “ionako nemamo (svojih) gaća, narod je lakouman pa će i ovo brzo zaboraviti”. Što se dešava kad se izgube sve gaće najbolje svjedoči Quelle koji nakon 82. godine postojanja, zahvaljujući svojoj “eliti”, uskoro više neće imati prilike ni s kim potpisivati neki sporazum. A koliko dugo ćemo još mi, i hoće li na svakom stajati “arbitraža”, pitanje je koje izvaziva bijes i očaj!!!

Izvor:HNB. Pri preračunu kuna u eure uzeti su srednji tečajevi navedenih mjeseci ili godina.

Autor.

Na Balkanu sve po starom

Stajalište Komentiraj prvi

Arbitraža, eeehhh???

Zoran Milanović, šef SDP-a, na dan kada je cijela Hrvatska bila napeta što točno precizira Sporazum o Arbitraži cijelo je vrijeme bio u dilemi: podržati ga ili ne. U 24 sata predomislio se više puta, pa je izjavio:

- “Arbitražnim sporazumom Hrvatska bira između dvije nepogode.”
- “Arbitražni sporazum predstavlja diplomatski fuš i nemar.”
- “Ako se Kosor ispriča, podržat ćemo sporazum sa Slovenijom.”

Eto, jasnije i preciznije nemože biti. To nam je rekao “drug” Milanović koji često i oštro kritizira stranku na vlasti i želi novu Vladu. Naravno pod njegovom palicom. Možda bi mu pametnije bilo da je šutio i  pričekao da se  brojne nejasne formulacije glede njihovog značenja razbistre. Ovakvim izjvama on je samo razbistrio mozak onim koji su u njemu možda vidjeli djelić nečeg boljeg i sposobnijeg. Tja, piši propalo. I taj promil nade se okreće u zemlji.

Biti će dobro znati kakva će tek sada navala da uslijedi na hrvatske krajeve. Vrijeme je da se uspostavi ministarstvo za kojekakve arbitraže. Možda Mesića nakon predsjedničkog mandata predlože za neku savjetničku funkciju, jer on će uvijek tvrditi da “…postoji minimalni rizik, ali samo ako se ne bi vjerovalo svjetskim autoritetima”. Tako će nastaviti gdje je sada stao. A kad ga jednom ne bude, tek ćemo onda shvatiti kolika je nova površina zemlje koju je on u svijetu popljuvao, prodao i ponizio. Samo u jednoj stvari je i njemu sada lakše - nije više sam.

Prozor da, ali s rešetkama

“Željna sam sunca i vazduha!”, bilo je prvo što je rekla Bilja otvarajući prozor u svom stanu u Beogradu pišu jedne njihove novine. To što nepišu je da je se vjerojatno odmah nakon toga dobro iskašljala, jer joj je u stan ušlo mnogo sumpora, ugljičnog dioksida i drugih otrovnih plinova tog prenapučenog i zagušenog grada na ušću Save i Dunava. Valjda je odmah pomislila “nema veze, rađe domaći otrovni zrak, nego onaj švedski u čijim je česticama mirisao samo vonj zatvorenika s kojima je Biljana djelila sudbinu par godina.

U odabiru kaznionice je imala još sreću, odnosno po mnogima vezu. Ta je u usporedbi s recimo nekom rumunjskom ili ruskom pravi hotel. Da ju je tamo negdje zapalo vratila bi se zasigurno bez zubi i kose na glavi. A možda je sunce nebi više nikad vidjelo kao ni brojne žrtve kojima je ona kumovala. Mnoge od njih željne su istinske pravde i dostojnog pokopa, kad smo već kod želja. Samo što ove trebaju da čekaju umjesto Biljinih koje se ispunjavaju. Izrugivanje žrtava kroz opoziv priznanja zadnji je akt kojim je ova balkanska zločinka sebe prikazala kao navodno dostojnu osobu. A dostojnije je bilo ono krzno nego žena koja ga je nosila kad se vratila nakon izdržavanja preblage ili bolje rečeno smiješne kazne.

Autor.

Hrvatska umjetnica Kristina Leko izlaže u Bonnu

Dijaspora Komentiraj prvi

U uglednoj galeriji Kunstverein Bonn trenutno izlaže zagrebačka umjetnica Kristina Leko. Niz fotografija, video filmova i crteža nastali su kao rezultat rada na jednom neobičnom “arhitektonsko – socijalnom” projektu. Iscrpnije

Perverzije nad pravdom

Stajalište Komentiraj prvi

Iza haaških zidina opet nova zbivanja. Ovih dana mogli smo vidjeti početak suđenja dr. Dabiću, kojeg su propratiili brojni svjetski mediji. No, isti se opetovano nije pojavio na suđenju, a zapravo je održao svoje prve dvije seanse. Uspješno je iscjedio živce tužitelja i haaških sudija koji bespomoćno komuniciraju sami s sobom.

Kome oni uopće sude? Praznim klupama? Ugašenim mikrofonima ili monitoru s zaslonom? Sad je Šešelju krivo što i on nije skroz tako od početka postupio. Milošević se isto okreće u grobu, s jedne strane što je s godinama džaba raspravljao s sudijama umjesto da se izležava, a s druge što svaka bitanga kopira neke njegove metode. Nije poznato jeli on na to prijavio patent dok je bio živ. Da je već bi bilo love za nekoga od tantijema. Ovako niš´ od toga. Dr. Dabić ima zasigurno još zanimljivih asova ispod rukava.  Nebi čudilo, kako je sve već počelo, da isti prima privatne posjete i da polaže ruke na one od kojih je klasična medicina odavno digla ruke. Takvih je tamo zasigurno mnogo. Ispred suda mogla bi stajala tablica s natpisom “Dr. Dabić - Iscjelitelj svega i svačega”.

Ako se i dalje bude uporno bunio i nastavio bojkotirati svoj proces, nebi bilo loše da se svima koji  imaju kontakt s njim, danima servira grah uz feferone, a kao desert kikiriki. Tako bi ga pri svakom susretu mogli pozdraviti s “topničkom paljbom” nakon čega nastaje “pomor” u krugu od 100 m. Jedva će poželiti da se trajno nastani u sudnici gdje će moći čuti kakav je zločast bio.

Igrom slučaja njegova ratna suputnica teta Bilja je skoro istovremeno stigla nazad kući. Sredila se, obukla krznenu bundicu, kaže da su joj presjele švedske zavjese i da je sretna što je napokon 9 godina kod kuće. Svoje žrtve opet je pogazila jer je nedavno naglasila da sve što je priznala na suđenju bilo laž.  Babušku je dočekao Dodig, tj. mirnodopski dr. Dabić s kojim je popila kavicu, probacila kakvi su joj planovi i tako to. Kaže da će uskoro da objavi knjigu pod naslovom “Kako napraviti švedski köttbullar, a da ti isti, zajedno s tanjurom ne završi u njuški?”

Biti će to nastavak bestsellera “U posjeti kod Abbe” u kojoj smo saznali prirodne ljepote skandinavske zemlje, tj. posebnog i od nacionalne važnosti zaštićenog parka prirode, omeđenog trnjem, kojeg je švedska Vlada ustupila za kampiranje. Predgovor ovoj knjizi napisao je Slikoviti Karlo koji je nedavno isto boravio u Biljinoj zemlji, ali po zadatku, kako urediti vrt, a da sve biljke imaju optimalne uvjete i dovoljno sunca. Bilja kao profersorica biologije ga je iz iskustva sigurno posavjetovala da prvo treba počupati sav zeleni korov. Dali ju je poslušao - vrijeme će pokazati.

Tako, 14 godina nakon rata, troje najvećih srpskih političkih glavušina u BIH završava karijeru. “Šveđanka” na slobodi, dr. Dabić u Haagu, čija je “praksa” ovih dana zatvorena, te Krajišnik, nekada njegova desna ruka, koji pomno proučava Biljina književna dostignuća, a sigurno i sam zamišlja da nešto napiše. Možda i do njega navrati Karlo i napiše “predgovor”. Čudilo nebi.

Autor.

P.S. Ako uskoro registriraju potres u Haagu, znamo gdje je epicentar.

Već danas u vašem gradu…

Dojčland Komentiraj prvi

Nova vrsta usluge koja se odnedavno nudi u Njemačkoj, predstavlja malu revoluciju u novinskom izdavaštvu. Riječ je o automatu koji tiska aktualna izdanja novina i to iz gotovo svake zemlje svijeta. Iscrpnije

Tempirana bomba

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Na brzinu dogovoreni susret vodećih stranaka u BiH pod palicom EU i SAD-a, očigledno dugo pripreman u njihovim kuhinjama, završio je (sad zasad) ovih dana s potpunim debaklom, odnosno najboljim mogućim rješenjem. To što su njihovi pregovarači ponudili ravno je tempiranoj bombi za BiH. A nju su donjela dva slona u porcelansku trgovinu u nadi da iznude potpise, napuste istu i sve prodaju, podrazumjeva se, kao uspjeh. Takav pokušaj proturanja vlastitih geopolitičkih interesa zapravo ne čudi, ali uvijek nanovo iznenađuje s kojim jeftinim trikovima isti okušavaju da ostvare svoje ciljeve. Kao što je bilo za očekivati najgore ponuđeno zapalo je Hrvate. Najmanji konstutivni narod je prema tom prijedlogu tretiran kao da živi na Mjesecu a ne stoljećima u svojoj Domovini.

Taj prijedlog dogovora najbolje je shvatljiv ako bi recimo uzeli primjer Njemačke (mada se u ovom slučaju radi o jednom te istom narodu) koja je uređena kao federativna zemlja s 16 pokrajina koje imaju visok stupanj samostalnosti. Što bi se recimo desilo ako bi se jednoj dale ovlasti da vlada na drugom, npr. Saarland nad štedljivim Švabama u Baden-Würtenbergu, da oni odlučuju što će im biti sudbina, kome novac iz proračuna… Ili obrnuto.Slično bi bilo s Bavarskom i Hessenom ali i ostalim zemljama. Još dramatičnije bi to izgledalo kad bi im bile nametnute samo dvije cjeline, i to da istok diktira zapadu što i kako ima da bude. Kad bi se to na razini Njemačke silom uspostavilo, u roku godinu dana ista bi dobila sve balkanske karakteristike. Takva zemlja bi bila bure baruta, jer gdje se radi o interesima, pravu, kapitalu, zastupljenosti, logično je da svatko štiti svoje koliko je maksimalno moguće. Zanimljivo bi bilo znati kako bi gospođa Doris Pack, zagovornica Butmirske nakarade, nekada privržena Hrvatima, reagirala na ovako nešto kad bi se to predložilo njenoj zemlji.

Ili recimo u SAD. Da npr. Georgia sama odlučiva za Floridu, New Mexico za Texas ili Arizona za Kaliforniju? Ta država bi dosta vjerojatno, s obzirom i na njihove povijesne okolnosti, doživjela krah, pitanje samo vremena. To je svima jasno. Ili možda oni žele isprobano rješenje, kao iz svoje prošlosti učinjeno s Indijancima?

Ali kao što vidimo takva rješenja koja se nama nude ne uzimaju ozbiljnost situacije u BiH koja nalaže još veću osjetljivost. Tempirana bomba je bila isporučena, a Hrvati i Srbi su odbili potpisati dostavnu priznanicu jer su znali da bi većina Bošnjaka s pošiljkom svojevoljno baratala.

Da je interes zapadnih zemalja stvarno uspostava trajnog mira i demokratskih načela onda bi nastavili tamo gdje je Prudska trojka stala. Izvršili bi odgovarajući pritisak, posebno na Tihića koji se uplašio ratobornog Silajdžića, pa kao nekad Izetbegović danas potpiše, par dana kasnije mu to ništa ne znači. Taj dogovor kojeg su potpisale tri strane najbolji je ponuđeni prijedlog zadnjih godina i koji stvarno može da zaživi. Ali tu se postavlja ono krucijalno pitanje: Dali to EU i SAD stvarno žele? Činjenice pokazuju da ne.

Da bi svoj prijedlog koliko-toliko učinili prihvatljivim Hrvatima daju mali zaštitni prslučić a Srbima antibombaško odijelo s par skrivenih mjesta gdje je umjesto željeza plastika. Bošnjacima su dali okidač i upute kako rukovoditi s tom napravom. Njima nije potrebna nikakva zaštita jer bi sami određivali kad će što potegnuti. Slonovi tješe Hrvate i kroz to da im kažu da će, ako ih nešto raznese po glavi ili nogama, biti liječeni kod njih, odnosno diplomatski, da u Europi postoje dobri mehanizmi zaštite nacionalnih manjina! Nevjerojatno, koji cinizam i provokacija!!! Hrvati su konstutivan narod a ne manjina!!!

I tako nakon par susreta pokupili su se bez obavljenog posla. Usput su ostavili par krilatica, kao i za vrijeme “pregovora” da BiH ovako ne može u EU. Tih jeftinih parola su se mnogi naslušali. Sami EU birokrati već niz zadnjih godina tvrde da nitko nakon Hrvatske i Islanda još godinama neće u EU zbog konsolidacije iste. Znači čekanje. Svidjelo se to balkanskim zemljama ili ne. Samoj BiH, u ovakvom stanju kakva jest, treba 20 godina da se uspostavi kao država, ako bi bila uspostavljena na ravnopravnim načelima, pa tek onda se može razgovorati o nekom pristupu.

Hrvatima je jedina poruka da zadrže jedinstvo i pokušaju sve ovake perfidne prijedloge zajedno s Srbima kategorički da odbiju. Bošnjacima treba i dalje ponuditi ono što su već sami u Prudu ove godine potpisali. Sitne dorade su naravno uvijek moguće. No, treba imati i na umu da su njihovi apetiti nakon Butmirskog prijedloga porasli što će sigurno predstavljati dodatni problem. Hrvatima teba biti jasno da u koferu kojeg im donose nisu bomboni, nego naprave koje služe za demontažu. Dayton i Butmir su pokazali da ih nije trebalo ni otvarat. Pokušaja će uskoro opet biti. Vjerojatno samo još bolje izvana upakirano. Znamo da su na zapadu vrsni u tome.

BiH može samo opstati kao država ravnopravnih naroda s 3 ili 4 samostalne cjeline s visokim stupnjem federalizacije. Sve ostale opcije znači ili rat ili dominaciju koja opet vodi u rat. Prije ili kasnije. Kakva bi mogla biti druga namjera tempirane bombe osim te?

P.S. Zar je 7788 hrvatskih žrtava u BiH stradalo da bi mi pristali na ucjene i rješenja koja nas time vode u definitivnu propast?

Autor.

Glasovanje u inozemstvu

Dijaspora Komentiraj prvi

Uputa za glasovanje u inozemstvu

Obrazac za registraciju

DEBAKL U BUTMIRU - Činjenice

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

1.) Butmirski sastanak je na brzinu sklepani susret
2.) Farsa koja je dobila samo novi nastavak
3.) SAD i EU i dalje  podržavaju isključivo Muslimane
4.) Predložene izmjene su samo cementiranje katastrofalnog položaja Hrvata
5.) SAD i EU ni u snu ne pomišljaju uspostaviti pravedno rješenje
6.) Da žele bar koliko toliko pravedno rješenje osnova bi bila Prudski dogovor, kojeg su potpisale 3 strane
7.) Srpska strane nikad neće prihvatiti situaciju gdje im je položaj gori nego sada ili ako im nije ugrađena opcija da mogu izaci iz BiH
8.) Nezainteresiranost Hrvatske za položaj Hrvata postala je očigledna
9.) Ako Hrvati išta od predloženog potpišu ili se suglase potpisali su sami sebi smrtnu presudu
10.) Igra se nastavlja, ucjene, podvale ili neki marginalni ustupci neće prestati

Stranci u Njemačkoj – dobrobit za društvo ili problem?

Dojčland Komentiraj prvi

Thilo Sarrazin, član uprave Njemačke središnje banke (Bundesbank), uvredljivim je izjavama na račun stranaca uzburkao duhove i potakao burnu raspravu o migrantima i njihovoj navodnoj (ne)spremnosti na integraciju. Iscrpnije

Prijedlog Butimirskog sporazuma - pojednostavljeno

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Žrtve rata u BiH

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Download zip datoteke:

HRVATSKE ŽRTVE RATA

Bosna i Hercegovina

Vojne formacije:

Nacionalnosti

http://www.idc.org.ba/

Njemačka: studijske pristojbe ostaju

Dojčland Komentiraj prvi

Dok hrvatski studenti blokadom fakulteta zahtijevaju besplatno školstvo, njemački su studenti na sudu pokušali oboriti studijske pristojbe. Ali bez uspjeha. Savezni upravni sud u Leipzigu odbio je studentsku tužbu. Iscrpnije

Da se prisjetimo

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Zbrda zdola - Kaos, jad, nepravda i propast Hrvata u BIH 2008.

Fra Miju Džolana, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u utorak dva sata iza ponoći u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene u Sarajevu napale su dvije nepoznate osobe, prijeteći mu pištoljem. “Bilo je strašno. Spavao sam, a provalnici su došli u moju spavaću sobu i pištolj mi uperili u glavu. Udarili su me pištoljem u potkoljenicu kako bi me onesposobili”

Veto koji je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić uložio na ratificiranje ugovora o dvojnom državljanstvu između Hrvatske i BiH stupio je na snagu nakon što ga je podržao klub bošnjačkih zastupnika u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Deveta obljetnica ubojstva Joze Leutara, ubojice još na slobodi.

‘Slučaj Leutar se može riješiti za pet minuta’. Ukoliko to politika odluči, slučaj atentata na Jozu Leutara može se riješiti za pet minuta. Kazao je to jučer, na devetu obljetnicu smrti doministra Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, Željko Ćosić koji je u vrijeme atentata bio vozač ubijeng Leutara.

Sarajevo: Dovršava se gradnja katoličke crkve, prve nakon 72 godine.

Croatia Libertas: Ili treći entitet ili raspad BiH !… Hrvatski narod u BiH ne traži ništa više od onoga što već imaju druga dva naroda odnosno simetrijsku administrativnu zaštitu ustavne konstitutivnosti i suverenosti…

Hrvati preglasani i u Parlamentu F BiH… Zastupnički dom Parlamenta FBiH danas je, uz protivljenje zastupnika stranaka s hrvatskim predznakom, usvojio set zakona kojima se do kraja godine osigurava novac za naknade nezaposlenim demobiliziranim borcima.

Bošnjaci Hrvatima nedaju ‘hrvatski kanal’. Klub bošnjačkih zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH pokrenuo je danas pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa u vezi sa zaključkom koji je predložio zastupnik Ilija Filipović, a kojim se predviđa da „Dom naroda parlamentarne skupštine BiH obvezuje Vijeće ministara BiH da odmah pokrene postupak osnivanja novog RTV kanala na hrvatskom jeziku unutar Javnog RTV sustava BiH, temeljem odredbi članka 9. stavka 2, zakona o Javnom RTV sustavu BiH“.

Analizirajući aktualni politički, nacionalni, ekonomski i kulturni položaj Hrvata u BiH, američki povjesničar Patrick Geary, autor knjige “Mit o nacijama” te profesor povijesti na poznatom sveučilištu UCLA u Los Angelesu, ocjenjuje kako su nesposobna i korumpirana politička nomenklatura, opći nedostatak intelektualne kritične mase, bezidejnost te prijevare i izmanipuliranost naroda stvorili tolike slabosti koje bi mogle označiti početak kraja hrvatskoga naroda u BiH.

Dodik: Žele instalirati ajatolaha u BiH…Predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik ocijenio je da je “Islamska zajednica u BiH najnovijom deklaracijom samo potvrdila da je politička, a ne vjerska organizacija, jer se na Saboru nije bavila vjerskim pitanjima muslimana u BiH, već političkim statusom Bošnjaka.”

Reuters o bh Hrvatima: Podijeljeni i ostavljeni… Analitičari se slažu da su Hrvati u nepovoljnom položaju, djelomično zbog njihova broja, a djelomično zato što više nemaju moćnog zaštitnika, dok pak bosanski Srbi koriste svoje veze s Beogradom da bi prijetili odvajanjem kako bi dobili povlastice.  Broj Hrvata u Bosni i Hercegovini gotovo se dvostruko smanjio od 800.000, koliko ih je bilo prije rata, dok se većina odselila u Hrvatsku.

Od ukupnoga iznosa od 1,55 milijardi maraka predviđeno je da se za ceste na području Bosne izdvoji više od 1,4 milijarde, dok bi se u Hercegovinu usmjerilo gotovo 120 milijuna u sljedećih nekoliko godina nakon prodaje telekom poduzeća.

U ljeto 1993. s prostora općine Travnik protjerano 19,600 Hrvata Tih dana ubijeno je 137 hrvatskih civila i branitelja, a 8. lipnja 1993., izvršen je masakr nad 37 hrvatskih civila, branitelja i ranjenika u selu Bikoši, koji su uhićeni i strijeljani u tom selu.

SDP je među 52 kandidata za načelnike na sljedećim općinskim izborima predložio tek dva Hrvata.

Sarajevo je postalo jednonacionalni grad u kojem je politika etničkog čišćenja, nažalost, uspješno obavljena, tvrdi Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH.

Podaci IDC-a, koje mnogi smatraju vjerodostojnima, govore da je od 1991. do 1995. godine u BiH poginulo ili nestalo 7762 Hrvata (poznata imena i prezimena žrtava)… u HVO-u je poginulo 5137, u Armiji BiH 435, a u VRS-u 38 osoba hrvatske nacionalnosti….uvjerljivo najviše Hrvata poginulo ili nestalo u Srednjoj Bosni. Na tom prostoru život je izgubilo 2528 hrvatskih civila i vojnika. U Posavini je poginulo 1705, a u Hercegovini 1415 Hrvata. U Bosanskoj krajini u ratu je bilo 930 hrvatskih žrtava, dok je u Sarajevu poginulo 745 Hrvata.

“Ako je od sedam rukovodećih ljudi u MVPBiH (ministar, zamjenik ministra, tajnik Ministarstva i četiri pomoćnika ministra) samo jedan Hrvat, kako se onda može reći da su Hrvati ravnopravno zastupljeni”, navela je Kljajić Komšićeve riječi.

Zaštitar Zvonko Barbić je poginuo, a tri su osobe povrijeđene, od čega jedna teže u eksploziji koja se danas u 12,40 sati dogodila u Hypermarketu tržnog centra FIS Vitez u Vitezu.

Galbraith: Možda je trebalo uzeti Banja Luku i Srbe potpuno poraziti. Vodstvo Republike Srpske bilo je fašističko i genocidno. Vojska RS također je bila fašistička i genocidna - ustvrdio je u razgovoru za “Dnevni avaz” nekadašnji veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj Peter Galbraith.

Brajković: Ovakva BiH je besmislena, a Federalna vlada nenormalna. Ljudi koji sjede u Federalnoj vladi nisu normalni, a ovakva BiH je besmislena, rekao je sinoć generalni direktor Aluminija Mijo Brajković. Ta Vlada daje desetke milijuna maraka proračunskog novca, dakle novca kojeg i Aluminj stvara za izmirenje dugova rudnika ugljena prema mirovinskom fondu, sufinancira sirovine za Krijavu, a istovremeno opstrukcijom prodaje Aluminija najpovljnijim ponuđačima spriječava ulazak 300 milijuna eura u zemlju…Brajković smatra i nenormalnim to što Elektroprivreda BiH izvozi struju, dok je Elektroprivreda HZ HB mora uvoziti. -To nema nigdje na svijetu uvoziti struju prije nego se podmire domaći potrošači. I jedna i druga Elektroprivreda u vlasništvu su Federalne vlade, koja bi takvu praksu, kad bi htijela mogla spriječiti.- Oni to, dakle, ne žele.

Vrhovni sud potvrdio kazne osuđenim za ratne zločine u Grabovici. Vrhovni sud Federacije BiH u rujnu je potvrdio zatvorske kazne od 13 godina za Nihada Vlahovljaka, Seada Karagića i Harisa Rajkića, bivše pripadnike Armije BiH koji su na Županijskom sudu u Mostaru proglašeni krivim za ubojstvo tri člana hrvatske obitelji Zadro u mjestu Grabovica, sjeverno od Mostara, 1993. godine.

Bošnjački glas u Mostaru četiri puta vrijedniji od hrvatskog….Primjerice, gradsko područje Jugozapad, koje ima najveći broj upisanih birača, čak 29.185 i koje je većinski hrvatsko, daje tri vijećnika, isto kao i gradsko područje Jugoistok koje ima samo 6.800 upisanih birača.

Središnje izborno povjerenstvo BiH na jučerašnjoj sjednici donijelo je odluku kojom je definitivno onemogućeno glasanje na predstojećim lokalnim izborima za 2.048 Hrvata, bivših stanovnika Posavine.

HSP: “Presuda generalu Rasimu Deliću, ratnom komadantu general-štaba Armije R BiH na tri godine zatvora potvrđuje stav o političkom, a ne sudu pravde za zločine počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini…”

Dok se poslodavci u nemilosti Vlade (oni koji uplaćuju doprinose) bore sa sve većim državnim nametima, Vlada Federacije priprema uplatu čak 100.000 godina radnog staža za nju povlaštenim tvrtkama.

Nermin Sikirić, optuženi za ubojstvo 17-godišnjeg Denisa Mrnjavca koje se dogodilo 5. veljače u tramvaju prepunom putnika, danas je nepravomoćno osuđen na devet i pol godina zatvora.

Croatia Libertas uputila 10 pitanja Sudu BiH…3.) Kako se Vaša cijenjena sudska institucija izjašnjava po pitanju nacionalne i vjerske diskriminacije hrvatskih i srpskih zatvorenika naspram Bošnjaka i zašto je nesrazmjeran omjer zatvorenika (predmeta ratnih zločina): 80 srpskih, 11 hrvatskih i samo 7 Bošnjaka)?

Fra Andrija Nikić: Turci u BiH porušili preko 450 crkava…I ne samo da su Turci porušili katolička zdanja u Mostaru nego i na ostalom oklupiranom području Hercegovine. Rušitelji kršćanske civilizacije porušili su na području Hercegovine svih 13 samostana i preko 155 crkava sa svim dragocjenostima, arhive s dokumentima, knjižnice s rukopisima i ostalim povijesnim spomenicima… Na dalje, da se dobije bolji uvid u rušenje kršćanske civilizacije ne smije se zaboraviti da su Turci u Bosni Hercegovini porušili još 4 samostana sestara klarisa, preko 50 franjevačkih samostana i preko 450 crkvana sa svim sakralno-kulturnim blagom.

Srbi slave Dayton, Hrvati Herceg Bosnu, a Bošnjaci ZAVNOBIH.

Najoštrije osuđujemo i demantiramo izjavu Reis-ul-uleme Mustafe Cerića, poglavara Islamske zajednice u BiH, kako se „…islam nije širio sabljom…“, što smatramo otvorenom provokacijom i širenjem vjerske i nacionalne mržnje u BiH…

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 206.000 katolika, dvije tisuće manje nego lani.

Hrvati i Srbi prosvijeduju zbog bojenja sarajevskih ulica u zeleno. Jedna od središnjih ulica u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, nedavno je obojena u zelenu boju što je izazvalo prosvjede Hrvata i Srba jer u takvom činu gradskih vlasti vide jasnu provokaciju i inat.

Hrvati u F BiH izgubili više od 4 milijarde KM. Prema procjenama ekonomskih stručnjaka hrvatski udio na prihodovnoj strani federalnog proračuna koji je za 2008. težak 1,757 milijardi KM doseže 40 posto tog iznosa, dok na rashodovnoj strani Hrvati dobivaju „mrvice“… Proračuni deset županija od one najmanje Bosansko-podrinjske s 27 do najveće sarajevske s 813, 5 milijuna KM iznose oko 2 milijardi maraka, pri čemu proračunski prihodi s hrvatskih područja iznose oko 400 milijuna KM. Pridoda li se tome proračun Federacije od 1,757 milijardi dobijemo iznos od 3,757 milijardi… Zbroje li se sadašnji proračunski prihodi županija s hrvatskom većinom i hrvatski udio u federalnom proračunu dođe se do iznosa od 1,1 milijardi KM koliko bi mogao iznositi proračun hrvatske federalne jedinice. Jednostavnom matematičkom operacijom lako se dođe do zaključka da Hrvati time što nemaju svoju federalnu jedinicu godišnje ostaju bez oko 350 milijuna KM. Za 13 godina boravka u Federaciji BiH, Hrvati su, drugim riječima izgubili 4,5 milijardi maraka.

Hrvati u F BiH samostalno odlučuju o utrošku samo 100 milijuna KM… Raspodjela prihoda s razine Federacije prema županijama u razdoblju 1996.-2000. kretala se u odnosu 3:1 u korist županija s bošnjačkom većinom, danas je taj odnos oko 7:1!… Hrvati u  FBiH danas samostalno mogu upravljati samo proračunima Zapadnohercegovačke, Hercegbosanske i Posavske županije, koji su ukupno teški svega nešto više od 100 milijuna KM. O raspodjeli prihoda u Hercegovačkoneretvanskoj i Srednjebosanskoj županiji suodlučuju s Bošnjacima, dok na utrošak novca poreznih obveznika  u ostalim županijama u kojima su Bošnjaci većina, kao i u Federaciji nemaju nikakav utjecaj. Podsjetimo proračuni svih županija i Federacije BiH iznosi oko 3,757 milijardi KM.

Hrvatski porezni obveznici u FBiH vraćat će dugove bošnjačkih tvrtki… Prema podacima iz Ministarstva financija i trezora BiH, vanjska zaduženost BiH na kraju prošle godine bila je oko četiri milijarde KM. Pritom je važno naglasiti da vanjsku zaduženost zemlje čine državni krediti, krediti koje su izravno ugovorili entiteti te državne garancije. No, javni dug BiH sastoji se i od unutarnjega duga, za koji se također smatra da je oko 4 milijarde KM.

Bankrotirala Federacija! U proračunu Federacije BIH još je svega 434 KM.

Puljić: Dvotruki standardi štete Hrvatima. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, otvarajući u petak zasjedanje Biskupske konferencije BiH u Banjoj Luci, upozorio je na postojanje dvostrukih mjerila u BiH, koja najviše ugrožavaju najmalobrojniji, hrvatski, narod u našoj toj zemlji.

Steven Meyer, bivši visokopozicionirani službenik CIA-e, a danas profesor na Sveučilištu za nacionalnu obranu u Washingtonu, izjavio je za banjalučke Nezavisne novine kako BiH nije održiva i da nije moguća čak ni za deset godina.

Silajdžić Amerikancima: U BiH postoji samo jedan jezik. Hrvatske i srpske stranke u BiH oštro su danas reagirale na izjavu predsjedatelja Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je rekao kako u BiH postoji samo jedan jezik.

Kardinal: Katolicima u BiH se ‘po zakonu’ može sve oduzeti… Kantonalni sud u Sarajevu donio je presudu po kojoj vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić gubi dio rezidencije koja je u vlasništvu Nadbiskupije vrhbosanske od njezine izgradnje, punih 110 godina.

Bosna i Hercegovina je bliža raspadu nego ikad nakon rata a Europska unija mora učiniti više kako bi spriječila moguću podjelu, napisao je u članku za list Observer u nedjelju bivši visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown.

Ubojice 39 Hrvata u Doljanima već 15 godina na slobodi ! Na Stipića livadi iznad Doljana jučer je obilježena 15. obljetnica stradanja  hrvatski civila i branitelja. Te 1993 pripadnici Armije R BiH svirepo su pogubili 39 Hrvata.

Hrvatski ministri preglasani u odluci o bacanju 325 milijuna KM u rudnike.

Cerić ne odustaje od nametanja bosanske nacije. Muslimani u Bosni i Hercegovini moraju jače afirmirati bosansku naciju jer je to jamstvo da će biti jasno prepoznatljivi u europskoj obitelji naroda”, izjavio je poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić.

…Crkvi u BiH koja ime četiri biskupije s tri biskupijska sjedišta, 280 župa, 365 biskupijskih svećenika, od koji njih 264 živi i djeluje u BiH, te 348 redovnika najvećim dijelom franjevaca, 514 redovnica raznih družbi, 51 biskupijskog i 48 franjevačkih bogoslova…. Kardinal Puljić spomenuo je i podatak da su svećenici tijekom božićnog blagoslova stupili u kontakt s 459 112 katolika, dok ih je u BiH prije rata bilo preko 800 000.

Iz sarajevskih vrtića istjeran Djed Božičnjak. Ravnateljica Javne ustanove “Djeca Sarajeva”, koju čine 24 vrtića, Arzija Mahmutović je nakon uvođenja vjeronauka za muslimansku djecu iz vrtića protjerala i Djeda Mraza (Djeda Božićnjaka) koji ove godine neće darovati sarajevske mališane.

Negativni prirodni priraštaj samo u županijama s hrvatskom većinom!

TI: BiH najkorumpiranija u regiji sa svim karakteristikama propale države. BiH se ponovo suočava s padom na skali Indeksa percepcije korupcije i sada se, s ocjenom 3,2, nalazi na čak 93. mjestu. U istraživanje je bilo uključeno 180 zemalja, objavljeno je danas u Sarajevu na prezantaciji CPI za BiH.

Izvor: Interentski mediji / Obrada: Autor.

Održan prosvjed potpore Thompsonu pred veleposlanstvom Švicarske

Gost članak / komentar Komentiraj prvi

Dragi prijatelji,

Nema dvojbe da je zabrana ulaska Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku i Europsku Uniju poruka svima nama. Njihovo obrazloženje počinje konstatacijom kako je on „jedan je od najuspješnijih i najpopularnijih pjevača hrvatske glazbene scene“. Očito nam poručuju: Kakav je vaš najpopularniji pjevač – takvi ste i vi. Mi njima odmah kažemo: Hvala vam! Kamo sreće da smo svi kao Marko Perković Thompson!

Sam tekst obrazloženja je doista nešto sramotno:

„Poznat je postao 1991. s pjesmom ‘Bojna Čavoglave’. Ta pjesma ima za temu borbu protiv pripadnika srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj (…) PERKOVIĆ Marko hrvatski je folk-rock pjevač čije pjesme djelomice sadrže dijelove teksta koji veličaju ratne zločine i genocid. Slovi za predstavnika ultranacionalističkog svjetonazora koji se nastavlja na fašističku prošlost Hrvatske. Tako on u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ pjeva o tome da na Srbe treba bacati bombe i pucati u njih iz pušaka te da sve Srbe treba razbiti šakom.“

Ovo zadnje ne postoji u toj pjesmi, ali je zanimljivo to njihovo izjednačavanje srpske paravojske sa svim Srbima, zar ne?

Tu je još i najmanji problem što oni velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazivaju građanskim ratom. Mnogo veći problem je što njihov tekst, kako bi to rekao predsjednik Mesić, koketira s neonacizmom. Naime, oni su svjesni da je ‘Bojna Čavoglave“! pjesma iz rata, ali ako u takvoj pjesmi kažeš da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka onda veličaš ratne zločine i genocid. Time nam Švicarska, koja se obogatila i zahvaljujući – kako kaže Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ – „neizmjernim svotama novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih“ poručuje da smo genocidan narod. Sama hrvatska obrana od velikosrpske agresije njima je ratni zločin i genocid.

Po istom obrascu se sudi danas Hrvatima u Haagu i u Hrvatskoj.

Po istom obrascu danas inzistiraju na tzv. Topničkim dnevnicima. Oni su im veoma važni jer je Hrvatska napravila genocid samim tim što je u granatiranju Knina poginuo čak JEDAN srpski civil. Topnički dnevnici za bombardiranje hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika im nisu interesantni. Da, tamo su stradali mnogi Hrvati. Ali, zar su svi oni vrijedni u usporedni s JEDNIM srpskim civilom?

Zar nisu i nacisti određivali koji su narodi vrijedni a koji nisu. Vidimo da se to radi i danas, a ti ne-vrijedni se ne smiju ni braniti?

Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin „instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države“! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:

Domoljublje prozvali fašizam,

Tako brane njihov komunizam.

Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod.

To nas ne čudi!

Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“. Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!

Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.

Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.

Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom „državna tajna“ tom sudu.

Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.

Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku „da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države“. Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.

Zapravo, kakav je „problem“ u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?

A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.

Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini („netka nitko ne dira u moj mali dio svemira“), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.

Švicarci kažu kako „treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice“. Ne štite oni samo svoju „unutarnju i vanjsku sigurnost“ već „unutarnju i vanjsku sigurnost“ takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.

Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:

„Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?

Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.

Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?“

Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov

„Thompsona opjevali biskupi i akademici“?

Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u „Hrvatskom listu“:

„Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat.“

Akademik Josip Pečarić

Žigosanje naroda

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Po mnogu čemu događaji u Širokom Brijegu podsjećaju na tragičnu sudbinu Herceg-Bosne i hrvatskog naroda koji se borio za svoju ravnopravnost, branio rodnu grudu da bi na kraju bio žigosan, prikazan kao nasilnički i medijski oblaćen. Svima je poznata sudbina Hrvata Srednje Bosne, gdje je vojni omjer snaga bio 7:1 u korist Muslimana-Bošnjaka, ali su oni bili ti koji su u svjetskoj javnosti ispali žrtva.

Huliganski napadi koji su se dogodili u čisto hrvatskom mjestu potporu su dobili u bošnjačkim medijma, kao da se izgred dogodio negdje u Bosni, a počinili ga Hrvati. Tako to radi propagandna mašinerija, koja neprestano ispaljiva projektile i na Srbe, ali oni ne pogađaju, dok Hrvate svaki pogodi, a sami se teško mogu braniti jer im takva oružja, zahvaljujući i međunarodnoj zajednici, nedostaju. Huligan je heroj, povređene građane i policajce nikog više nije briga, a počinjena šteta  također se skoro više i ne spominje. Prekršajne i kaznene prijave stoje ne ispunjene u ladicama, Sarajevo triumfira, a potpredsjednik Federacije Kebo trlja ruke.

Zamislite što bi se dogodilo kad bi u nekoj zapadnoj zemlji osoba s tom funkcijom otišla registriranom huliganu i višestrukom prijestupniku teških kaznenih djela, za kojeg mu je i brat rekao da “nije bio savršen” na pogreb. U BiH je to sasvim “normalna” stvar, kao i to da se izbornik reprezentacije tamo pojavljuje. Ljigavo i politički smišljeno. I hrvatski političari pokazli su svu svoju bijedu, nekompetentnost i popuštanje narodu koji ih više od jedne decenije tlači i s kojim dijele nakaradnu Federaciju koja im je grob. Hajka će i dalje potrajati jer su nečiji apetiti sigurno porasli. Smrtno nastradali samo će im poslužiti kao paravan u ostvarivanju svojih unitarističkih ciljeva koje svim sredstvima pokušavaju da ostvare. Ako im to (i dalje) dopustimo, onda smo sami krivi.

Autor.

Izjave XI

Izjave Komentiraj prvi

Mesić odlikovao “komunističke reformatore” (VL)
- A gdje je odlikovanje vjetru koji ih je pomeo?

Miljenko Jergović: Kad SDP-ovci optužuju nekoga da je udbaš isto je kao kad HDZ-ovci optužuju nekoga da je ustaša. (JL)
- To kaže Miljenko koji je prošao sav evolucijski ciklus.

Prebrza baka: sjurila se biciklom u jarak, pa je gone za ‘težak’ prekršaj. (SD)
- Zato za gonjenje tajkuna nemaju “vremena”?

Hrvatskim kladionicama godišnje čak 4,5 milijardi kuna.Hrvati će, već tradicionalno, i ove godine u sportskim kladionicama, uključujući i one u vlasništvu Hrvatske lutrije kao državne tvrtke, uplatiti oko 4,5 milijardi kuna, odnosno oko 850 tisuća prosječnih hrvatskih plaća. (Lider.hr)
- A prije toga će kukakti da se nemože živjeti.

Predsjedništvo HDZ-a odlučilo je danas da će, uz ustavne promjene vezane uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju, koalicijskim partnerima i drugim strankama predložiti da se u Ustav unese odredba o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala…(croportal.net) …
- I onda Crvenkapica kaže: Bako Bako zašto imaš velike uši? Da te bolje čujem. Bako Bako zašto imaš…

Ažuran je bio i predsjednički kandidat Andrija Hebrang koji kaže da ovim zakonom (odredba o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala) HDZ ništa ne priznaje, nego vjeruje nalazu Državne revizije koji kaže da je u privatizaciji bilo 4 posto kaznenih djela.(metro-portal.hr)
- Nalaz je sigurno potpisao Miki Maus.

Još uvijek nema popisa žrtava komunizma ni dužnih obilježja, niti doličnih spomena. Tko to priječi? Tko se tome suprostavlja?
- Evo tko: HDZ, SDP, HNS, HND, IDS…

SDP: Spremni smo preuzeti vlast. (rtl.hr)
- I lisica je spremna preuzeti kokošinjac.

Navodni Bandićev slogan za izbor predsjednika: “Za jednu i jedinu - jedan i jedini”
- Sjedi, jedan!

HDZBIH: Kupovanje glasova kazneno je djelo. (Livno-online.com)
- A što ćemo ako neki kažu da je “dijeljenje” salama humanitarni akt?

Ja ponavljam uvijek da Bosnu treba europeizirati, ali i Europu pobosančiti, rekao je Inzko. (HRT)
- Ako bi se provela prva opcija sadašnje stanje bi se samo zamjenilo. A ako bi druga opcija bila prva, onda bi sve završilo u kaosu.

Premijerka Jadranka Kosor je zakucala gol, kazao je predsjednik Stjepan Mesić u subotu u Splitu. (057info.hr)
- Samo je pitanje kome?

Sud Bosne i Hercegovine u četvrtak je izrekao kaznu od osam godina zatvora Gordanu Đuriću, bivšem pripadniku policije bosanskih Srba, optuženu za sudjelovanje u ubojstvu više od dvije stotine Hrvata i Bošnjaka s prijedorskog područja. (Javno.hr)
- Nakaradnije nemože biti. Kakva zemlja takva i “pravda”.

Moj suprug Ivo Pukanić kokainom je punio zamrzivač. (Mirjana Pukanić na suđenju, Glas Slavonije)
- Sigurno onaj s “no frost” tehnologijom?

U velikom broju naseljenih mjesta u općini Bosansko Grahovo mještani i 12 godina nakon povratka koriste lampe petrolejke, što je nezamislivo u 21. stoljeću… (Poskok.info)
- Na Interent su sigurno povezani preko PetroNet mreže.

Za mržnju na Internetu i do 20 godina robije. Širenje nacionalne mržnje, pozivanje na vjersko ili etničko nasilje, kao i drugi vidovi kompjuterskog kriminala izmjenom Kaznenog zakona BiH bit će strogo kažnjavani i za ova djela kazne dostižu i do 20 godina robije. (Bljesak.info)
- Po toj logici bi privatizacijski mafijaši trebali dobiti 500 godina.

Ukupan vanjski i unutarnji dug BiH, bankarska dugovanja njenog gospodarstva i građana trenutno iznose blizu 30 milijardi maraka. (Pincom.info)
- A dug mesara, jeli i on uračunat? Ili je možda zbog obračunske jedinice izostavljen.

Pali Milinovićevi zakoni…’Ponosan sam što smo poboljšali zakon’, kaže Milinović.
- Još malo pa če i Šuker biti “ponosan” što će uzeti MMF-e kredite.

U Srbiji počeli pljačkati gorbnice gastarbajtera.(biznis.ba)
- Lopovi: “Radi se isključivo o arheološkim istraživanjima.”

Hebrang: Vidošević živi u oblacima.
- Točnije na oblaku br. 7

Bankrotirao SkyEurope, putnici ‘zaglavili’ u Zadru i Splitu. (Dnevnik.hr)
- Od danas ima novo ime - “EarthEurope”.

Vojna policija BiH u cirkuskim vozilima. (Pincom.info)
- Kakva država takva i boja vozila.

Rat za Hercegovinu: Kako se Josipović uvalio u Hebrangov kokošinjac. (Nacional)

- Kad treba drpnuti jaja uvijek se nađe neki lisac.

Vidošević: Predsjednik može biti fikus, može biti gljiva, može biti bilo iz botanike ili zoologije, samo da ne bude ono što Hrvatima treba a to je advokat ili ombudsman građana.(seebiz.eu)

- Da mi je samo znati u koju biološku disciplinu svrstati pionire Kaju i Deniya.

Hrvati ne bi radili i živjeli bi od državne pomoći! (Dnevnik.hr)
- Stanarsko pravo ili još bolje jeftini otkup istog i uz to neka prijevremena mirovina ili slično upotpunjuju kod mnogih takvu predodžbu.

Josipović: Idem u BiH jer glas iz susjedne države vrijedi kao i moj u Zagrebu.
- I bradonja je išao kupiti koječega po Europi, Australiji…, pa ih na kraju sve, da nekažem što.

Autor.

Zatvorska kuhinja

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Hrvati Bosne i Hercegovine svojim izlaskom na referendum o neovisnosti BiH i borbom za vlastiti opstanak, potvrdili su da su za suverenost, ravnopravnost i demokraciju zemlje kojoj pripadaju, na što su bili “nagrađeni” Washingtonskim okovima, da bi godinu dana kasnije Daytonskim sporazumom bili definitivno sprovedeni u tamnicu novosklepane zemlje, čiji ih čuvari, kako vanjski tako i unutarnji, od tada tretiraju kako im se prohtje.

U kuhinji tog zatvora najviše su radili pomoćni amateri iz zemalja ne baš poznatih po dobrim kuhinjama, čija su jela silom prilika morali isprobati i brojni drugi narodi, žaleći se nakon degustacije na teške probavne tegobe. No, kuhare to nimalo nije sprječavalo da možda prilagode recept, nego su im često puta proizvoljno dodavali još niz gorkih začina od kojih bi i štakori pocrkali. Niz godina kasnije broj kuhinjskog osoblja znatno se smanjio, ali jela koja su i dalje zatvorniku servirali nisu vrijedna spomena tog imena. Svako protivljenje imalo je za posljedicu još gori tretman i ugnjetavanje.

S vremena na vrijeme njihovim državama troškovi održavanje zatvora i kuhinje postajali su sve veći. No, da bi njihova jela i dalje morali uzimati, dosjetili su se nečeg drugog. Sve više i više isporučivali su svoje “delicije” izravno  - u diplomatskim koferima. Naravno i dalje bez obzira dali zatvorenik može iste uopće više podnjeti. I čuvarima kojima je punuđena ta kaša s mogućnošću dodavanja vlastitih primjesa, sve je s vremenom poprilično presjelo. Prvi je još odavno skovao plan da preuzme cijeli zatvor, drugi bi ga najradije djelio, dok je zatvorenik čije je imanje žrtvovano, uzalud čekao promjenu svog katastrofalnog položaja. Čameći godinama izolovan i osamljen shvatio je da samo svojom snagom može izmjeniti stanje. Preporodio se i prikuplja snagu da izađe iz pakla koji su mu drugi priredili, a i sam u pomanjkanju svijesti dopustio da ga snađe. Pomaže mu i činjenica da su zidine zatvora napukle. A kako i nebi kad su temelji postavljeni na pijesku.

Njegovi glavni upravitelji godinama sve više-manje lagodno promatraju držeći se uputa o “kućnom redu”, da bi, valjda zbog trunka svijesti koje imaju, mnogi od njih na kraju svog mandata izjavili da je položaj zatvorenika nepodnošljiv sugerirajući time da tu tamnicu treba raspustiti. Nekima takvo mišljenje ne odgovora, posebno onima sklonim iz vlastitih interesa orjentalnim stilovima ili im je građenje zatvora stoljećima u krvi na čemu su izgradili svoju moć i bogatstvo.

Graditelji mračnih ćelija lukavi su i dobro upoznati s svim zbivanjima. Katkad u pozadini glume neznanje, a tajno pripremaju krpljenje zidova i raznorazne nove recepture, oslanjajući se prije svega na čuvara svojih zamisli kojem je trebalo izvjesno vrijeme da definira svoju pripadnost. Troškove će na uobičajan način staviti svima u račun. To plaćanje robijanja davno su patentirali, a krivnju podmuklo i isključivo prebacivaju žrtvama koje iskorištavaju i nad njima se iživljavaju. Kad bi bar jednom sami posrkali tu svoju mutnu juhicu, kod mnogih naroda zavladao bi mir. Ne samo u njihovim stomacima.

Autor.

Kad “Horde zla” žele biti anđeli

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

U sjeni huliganskog ispada navijača FK Sarajeva znakovitog imena “Horde zla” priređenog, a po nekima i planiranog u Širokom Brijegu, na vidjelo su izašle mnoge činjenice. Prije svega to je neuravnoteža izvještavanja bošnjačkih medija o ovom događaju s tragičnim epilogom. Sama vijest nekima je još uvijek glavna tema s težištem na žrtvi i počinitelju, dok su ozlijeđeni policajci, građani napadnuti na cesti i u svojim kućama, kao i njihova uništena imovina samo sporedna stvar. Ovaj nemili događaj pokazao je koliko je neophodan hrvatski tv kanal, koji se svim silama i načinima već godinama blokira. Prikazivanje vlastite “istine”, davanje medijskog prostora huliganima koji su na protestima u Sarajevu išli tražiti pravo i pravdu, a dan su prije sijali nered, strah i kaos, jasan je signal da su ovakva zbivanja u pozadini politički obojena i njihovi akteri instrumentalizirani.

Mnogi sarajevski, a i ostali mediji prenjeli su dan kasnije i vijest da je si brat ubijenog na vijest o smrti brata prerezao vene. Dnevni avaz je u drugom članku sam sebe ispravio pa navodi stvarno stanje: “Iako se u prvi mah špekuliralo da je Igor nakon tragične vijesti isjekao vene, jučer nam je u bolnici potvrđeno da je mladić najvjerovatnije povrede zadobio nakon što je rukom razbio staklo.” Pitanje je tko je još naknadno objavio točno stanje nakon početnih hajki očigledno plasiranih da se dramatizira stanje.

Osim toga, bilo bi dobro i znati zašto je naloženo puštanje iz pritvora huligana iz Sarajeva koji su iscenirali nerede, gdje su tu istrage i kome je je to bilo u interesu. Ako sarajevski prosvjednici traže svoje zahtjeve, što je s zahtjevima napadnutih građana Širokog Brijega. Opet politika, i to ona odozgo moglo bi se reći, ima svoje prste u svemu tome. Na čiju štetu to je jasno vidiljivo.

Za posjetiti je da je se nemiri dogodili nakon dolaska gostujućih tzv. navijača, a bolje je nezamišljati kakav bi tek bio medijski i drugi linč da su Hrvati stvorili kaos u Zenici ili Sarajevu.

Sav ovaj događaj po mnogo čemu pokazuje inverznost stanja razjedinjene “države”, a ovakvim tempom mogao bi, ako se ništa ne poduzme, biti uvod u još gora zbivanja.

Autor.

Šef Bundesbanke: Turci osvajaju Njemačku kao Kosovari Kosovo - natalitetom.

Dojčland Komentiraj prvi

Unatoč žurnoj isprici člana upravnog odbora Njemačke savezne banke Thila Sarrazina, val kritika na njegov račun u Njemačkoj ne jenjava. Sve je počelo intervjuom koji je časopisu “Lettre International” dao bivši dugogodišnji berlinski senator Thilo Sarrazin (Berlin ima status savezne pokrajine u kojoj se vlada naziva senatom, a njezini članovi senatorima), koji je odnedavno član upravnog odbora Njemačke središnje banke Bundesbank. Iscrpnije

Kolumne

Gost članak / komentar Komentiraj prvi

Je li dijaspora protiv ili za ulazak Hrvatske u EU?

Kroacijen Komentiraj prvi

Ne bih mogao reći da su Hrvati u BiH skeptičniji prema EU od Hrvata u Hrvatskoj, ističe mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH. Iscrpnije

Život od socijalne pomoći u Njemačkoj

Dojčland Komentiraj prvi

Nezaposleni u Njemačkoj suočavaju se s besparicom i beznađem. Ipak, osim državne finacijske pomoći postoje i drugi načini da ih se animira i da im se malo olakša položaj. Iscrprnije

I Hrvatska ima “svog” predstavnika u Bundestagu

Poznatiji Hrvati Komentiraj prvi

Od oko 82 milijuna žitelja Njemačke, njih 15 milijuna potječe iz inozemstva. To su ljudi s migrantskim “backgroundom” - oni, odnosno njihovi roditelji rođeni su izvan Njemačke. I loše su zastupljeni u novom Bundestagu. Icrprnije

“Evo nas”

Kutija uspomena Komentiraj prvi

Krajem 70tih u “modu” je došao novi način prijevoza gastarbajtera u rodni kraj. I to autobusom. Do tada je uobičajno bilo rodbinu i ostale bližnje iz tuđine pitati kakav im je put bio vlakom ili koliko je koštala avionska karta. Koliko se sijećam u naše mjesto prvi bus stigao je negdje 1978. godine. Bio je to prijevoznik zanimljvog naziva “Stipe + Mate”, hrvatske turističke agencije iz Frankfurta. Ta tvrtka postojala je još duži niz godina, da bi se negdje početkom rata ugasila. Njezino interesantno ime ostalo je mnogim putnicima sinonim za dugu i napornu vožnju, koja je znala potrajati i preko 30 sati, a koju će kasnije nuditi i drugi prijevoznici, pa i oni domaći koji su shvatili da se marke mogu zgrnuti i ako se ne radi stalno u Njemačkoj.

Nekako u slično vrijeme pojavio se i Ranko Krčmar, također privatnik sa svojom u godine odmaklom “Setrom”, čiji je prijevoz više ličio na neku piknik vožnju sa Boga pitaj koliko stanki, nego na transport putnika koji su jedva čekali da stignu kući i vide svoje najmilije. Nije jedne ni druge lokalni prijevoznik naravno nije podnosio, pa im izvjesno vrijeme nije dao ulaz na svoj kolodvor. No, to ih nije nimalo smetalo, jer su oni mnogim putnicima stajali na usputnim mjestima, što je posebno na putu u domovinu vozaču ili njegovom “kondukteru” bilo po nekoliko puta pravovremeno navještivano. Kadkad su i mobilne “carine”  tj. premetačine par kilometara prije grada mnogima ubrzavale otkucaj srca, kao neka vrsta “dobrodošlice”, koje nitko od putnika ni najvećem neprijatelju nakon tolike gnjavaže nebi poželio, kako su neki znali ogorčeno naglasiti. Ali vlast je činila svoje, svjesno i podmuklo.

Inače divan je bio osjećaj posebno zadnjih sat vremena, jer su svi znali da smo skoro “tu”. I oni nenaspavani, nervozni ili razdraženi bili su s obzirom na okolnosti dobrog raspoloženja, znavši da je odiseji još malo pa došao kraj. Nitko tada nije više brojao sate, nego su se samo spominjala prolazeća sela, katkad u pozadini predmet razgovora nekih iz čijeg je mjesta došla nevjesta, tko su joj roditelji ili čije je magare ili kravu netko odatle kupio na stočnoj pijaci. Svaki od tih povrataka bio je prepun radosti, imao se osjećaj kao da su prošle godine, a ne mjesec ili dva. Sve je malo bilo čudnovato, a zapravo dobro poznato. Tek 10tak dana kasnije slast rodne grude postajao bi svakidašnji, a zemlja odmora pojam gdje su roditelji, život ali i sudbina, kako njihova tako i naša.

Prelaskom u tuđinu sve je dobilo neku svoju dimenziju. Razmaci posjeta postajali su neredovni, katkad duži, katkad kraći, ali osjećaj nedostatka sredine koja nas je odgojila postajali su jači. Isti bi dosegao vrhunac kad bi recimo u putovanjima avionom njegovi kotači dodirnuli hrvatsko tlo. Dirljivi i nezaboravni su to trenutci puni ponosa, zadovoljstva i blizine koji se duboko usijeku u ljudskoj duši da se koža odmah naježi. Zaista, domovina je samo jedna! Slično je u povratku gdje tugu prikrivaju sijećanja na lijepe susrete i drage osobe koje će nam na rastanku obavezno naglasiti da im se javimo čim stignemo, razmišljajući vjerojatno i sami kako je svima zajedničko vrijeme brzo prošlo. “Biti će prilike ako Bog da” nadodati će gosti zbrajajući u sebi koliko je još ostalo vremena do Božića ili slijedećih školskih odmora. Do tada će u svojoj drugoj zemlji pregledavati slike, knjižiti nove karte ili možda zamišljati dali to sve mora biti tako. Teško pitanje na koji mnogi i decenijama traže odgovor, mada dobar dio u podsvijesti zna, s obzirom na sadašnje okolnosti, da je on nažalost negativan. Eh, kad bi bar vrijeme malo pričekalo!!! A kome je vrijeme vječnost, a vječnost vrijeme taj je oslobođen svih tegoba, kaže izreka njemačkog filozofa Jakob Böhme-a. I sretan, moglo bi se nadodati. A tu i sami možemo puno toga učiniti!

Autor.

Umjesto komentara

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Umjesto komentara dovoljno je pogledati samo naslove članaka zadnjih dana i tjedana koji sve govore što se zaista zbiva u državi koju nazivaju Bosna i Hercegovina.

Diskriminacija u glavnom gradu: Nema ravnatelja nebošnjaka!
BiH u kaosu, spasiti je mogu samo SAD
Dodik: RS će krenuti svojim putem - prekidamo koaliciju sa SDA
Diktatura bosanstva: Cerićeva ahdnama i Pećaninov nacionalizam
Turčin ili Bošnjak: Reis slavi osvajača vlastite zemlje!
Nekad komunistički, danas velikobošnjački ideolog: Tunjino kontinuirano rušenje BiH
Bosna i Hercegovina u zoni sumaraka
Bošnjaci iz BiH biraju hrvatskog predsjednika!
Milorad Dodik ‘Bošnjaci hoće zemlju za sebe’
Bošnjaci žele prikriti etničko čišćenje u Federaciji
Jovičić: “Bošnjaci hoće po svaku cijenu da stvore bosansku naciju
Bošnjaci opet koriste tužiteljstvo za svoje ciljeve
Dodik: “Cerić ponovo pokazuje želju da Bošnjaci dominiraju”
Bošnjaci ruše zakon o popisu stanovništva
Bošnjaci zbog fotelja postaju Hrvati
Turci ne žele razgovarati o pokoljima u doba Osmanlija.
Vjekoslav Bevanda: Bošnjaci žele izolirati Hercegovinu
Svi direktori škola Bošnjaci
BiH pred jednom od najozbiljnijih kriza od Daytona
Dodik opet prkosi, BiH u najvećoj krizi od Daytona
Sarajevski mediji tvrde: “Nije kriza, počeo je raspad BiH”
Počeo raspad BiH
‘Ne promijeni li se vlast u BiH, ponovo će rat’
New York Times ‘najavio’ raspad BiH
Hrvate u BiH se tretira kao glasački stroj
Pismo Washington Postu: Međunarodna zajednica je u ćorsokaku sa BiH
Alarmantno upozorenje ombudsmena BiH: Država teža od bolest
Srbi se povlače iz Elektroprenosa BiH i ne prihvataju Inckove odluke!
‘Srbija u BiH gradi drugu državu’
Dodig: Odošmo mi svojim putem
Čović: U BiH je kasno za bilo kakav dogovor
Dodik: Napustit ćemo institucije BiH, English: Mi ćemo reagirati
Zašto direktna zapovjedna odgovornost ne vrijedi za Bošnjake?
Dodig: BiH nikada nije bila država
Dodik: Oslobađamo se zabluda da je s Bošnjacima moguć dogovor!
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?!


“I mi imamo konja za utrku”

Humor Komentiraj prvi

Hrvatska tiskovina ovih je dana prenjela vijest da će film “Kenjac” redatelja i scenarista Antonija Nuića predstavljat hrvatsku kinematografiju u selekcijskom procesu američke filmske Akademije za Oscar u kategoriji najbolji strani film. Slično su uradile i brojne stranke koje su kandidirale svoje ehh… kandidate za predsjednika, i koje su svog izabranika već proglasile pobjednikom prije nego što li su pozvali novinare za njegovu prezentaciju. Osim kandidata imamo i kandidatkinju, koja fura novog fiću, a bila je i sama na prezentaciji gore navedenog filma. Kaže svidio joj se. Nisam siguran na što je stvarno mislila. Bilo kako bilo, zanimljivo je da mnogi kandidati u svojoj imovinskoj kartici ili pred kamerama navode, da je većina onog što imaju nasljeđeno od ćaće i matere. Čudno je samo da podrumski stanovi tako brzo prerastaju u luksuzne, a kod nekih i u vile i štošta još.

SDP-ov kandidat Josipović se uvalio u tuđi kokošinjac. Oće glasove Hrvata i BIH i dijaspore, koje je HDZ prijavio kao svoj patent još davne 1990. godine. Prije je tako nešto njegovoj stranci bilo poniženje, ali su s vremenom shvatili da i lisica krade bez izbora. HDZ to isto radi, samo što kokoši ostavlja još i dalje na životu. Hoće li kod Josipovića i perje lepršati, znati ćemo ujutro - kad se sve pribroji.

O Denisu se u zadnje vrijeme ne čuje baš puno. Navodno je izjavio da je “siromašan kao crkveni miš” i da “ovog trena u mom hladnjaku možete naći samo jedan paketić smrznutog putra.” Čabar putra, čabar loja, možda mu frizura bude bolja. Jadnik, čudi me da  ga nitko nije predložio kao Caritasovog kandidata. Upitno je što će biti s njegovom emisijom “Mišolovka”.

U utrci je i Kajin, Jovankin ađutant, koji možda polaže nadu će ga navesti u testamentu. Isti je se nedavno požalio da mu je bilo najmučnije kad je u Zagrebu par puta išao prema Saboru, sa strane bi neko neko prišao i jednostavno ga pljunuo. Stvarno neznam zašto. Možda su mislili da je pljuvanje na ulici kažnjivo?

Bandić još čeka sa svojom kandidaturom. Sigurno svaki dan zove  tarot show na Novoj TV da ispita stvar što kažu karte. Ako “stručnjaci” ne daju svoje “da”, bome ništa od toga. On se uvijek nešto vrtio oko zvjezda. Prvo godinama oko one crvene, drugo kad je vidio sve zvijezde i htio potkupiti policajaca koji ga je zaustavio u prometu, a sad hoće da bude zvijezda na Pantovčaku. Samo što sa tim veliki problem ima njegov šef Zoki, koji govori “njet”. Ako svak bude sebi dosljedan, to bi moglo značiti da će Bandić, po uzoru na kolegu iz Splita, prije ili kasnije osnovati svoju stranku, odnosno skupiti braću, sestre, rodijake, prijatelje i poznanike. Tako vjerojatno postupe i drugi lokalni političari kad im dogusti, a svoje bi kritičare mogli nazvati naslovom filma ili onim što u njemu igra malu ulogu - magarcem.

No, ni kritičari im neće ostati dužni, kao ni odlazećem Stipi koji drži svjetski rekord po obraćenju, i koji je svojedobno znao reći, da smo u jednom te istom ratu pobjedili dva puta. Da “Kenjac” pobjedi bar jednom bili bi već zadovoljni. Do tada ćemo, odnosno do kraja izborne kampanje, od mnogih čuti samo iaaa iaaa.

Sreća samo što na izbornim listićima nema i slika kandidata, jer bi neki zbunjeni glasači mogli birati osobe sa što večim ušima. Ovako će bar malo razmišljati. Eto, nije sve tako loše kod nas. Nek mi liscice, kokoši, konji i magarci oproste na usporedbi.

Autor.

Mrve + harač

Stajalište - Hrvatska Komentiraj prvi

U svim zapadnim demokratskim zemljama povremena je pojava raznih skandala, kako političkih tako i gospodarskih koji manje ili više odjekuju u javnosti. No, u Hrvatskoj ne prođe skoro ni dan a da mediji ne objave prije svega neku korupcijsku ili pretvorbenu mućku što je postalo rak rana hrvatskog gospodarstva koje tetura na sve strane. Propadanje poduzeća, štrajkovi radnika, pokušaji otimačine dionica i Bog zna što sve još, samo su neki od zadnjih aktualnih događaja koje mnogi građani samo svjesno ili nesvjesno registriraju, znajući vjerojatno da će pravda i ovaj put morati (zauvijek) pričekati. Nedavna najava o unešenju u Ustav odredbe o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala obična je smicalia plasirana da se narodu opet baci prašina u oči. Jer, da su vlastodržci s tim ozbiljno mislili shvatili bi da je samo od kraja “Oluje” prošlo ni manje ni više nego 14 godina. Gdje su god otvorena vrata da se država muze, navala je ogromna. Svima je poznato da godinama broj lažnih branitelja,  ili čak “učesnika” iz predzadnjeg rata, vrtoglavo raste. Liječnici nadležni za izdavanje potvrda imaju pune ruke posla, a narod plaća i onda se čudi da mu se uvodi tzv. harač. Taj porez je još zaista mali kao i PDV. Obadva bi trebalo dignuti na 30% tako da se napokon shvati što se zaista događa.

Niti jedna stranka koja je vodila zemlju nije pretvorbeni kriminal pokušala suzbiti ili ozbiljno progoniti. Niti će do toga doći. Bar s njima ne. Posebna je priča njihovo učešće u tome. No, kod nas mnoge stvari stoje naopako pa neće čuditi da narod i dalje nasjeda na bajke i opet bira iste kao da se ništa dogodilo nije. Ili pogledajte neke gradonačelnike. Jučer u podrumu, danas u vili, sutra na mega jahti. Narod im se divi. Biraju ih. A oni svjesni svoje bahatosti marširaju bez obzira. Obećavaju brda i doline, a za  njima ostaju krediti ovog prvog. Pojednostavljeno: što bezobrazniji ili podmukliji to bolje prolaziš u politici. Što javno ne objave stanje na početku i na kraju mandata gradske blagajne da svak vidi što je dotični ostvorio. Svjesno se ignorira činjenica da su mnogi predstavnci lopine koji svoj mandat samo koriste da se još više obogate, a naivni birači nadu polagaju da će i za njih koja mrva ostati. Možda stvarno i ostane, ali onda treba definitivno i da kažu da samo to hoće. Naravno da na te mrve treba nabiti i debeli harač pa nek se onda i dalje dive onim guzonjama i strankama koji su ih doveli do prosijačkog štapa.

Autor.

Fotogalerija

Poznatiji Hrvati Komentiraj prvi

Hrvatski gastarbajteri u Bundesligi

Hrvatski dizajner autor je BMW-ova izloška Vision EfficientDynamics

Poznatiji Hrvati Komentiraj prvi

Na natječaj se javilo 25 dizajnera, a imao sam sreću da moj projekt pobijedi; Kao klinac uvijek sam crtao aute i neke crteže, čak ih i slao u Autoklub. Iscrpnije

Video prezentacija

Powered by WordPress and livno-online.com Partneri: Hvar
Postovi RSS Komentari RSS Prijavi se